Tagovi

Uloga i cilj sindikata ili buntovnici s malih milijun razloga

Sasvim slučajno u ruke mi je dopao seminarski rad iz kolegija počela ekonomije «Uloga i cilj sindikata» iz 2001.godine. Radoznala kakva jesam odlučila sam ga pročitati, i eto me već i dnevnik za pollitiku.com pišem. Gotovo je nevjerojatno koliko je sve još dan danas aktualno. I dalje sam nažalost ili na sreću vječiti optimist, pa vjerujem da ovo neće biti aktualno i za deset godina.

Riječ sindikat dolazi od latinske riječi SINDICUS odnosno grčkih riječi SYN i DICO, a označavale su osobu koja se brinula o interesima jedne zajednice kojoj je pripadala ili pak o interesima druge osobe u vidu skrbi i starateljstva. Sindikova funkcija nazivala se sindikat. Sindikalni je pokret nastao kao dio šireg društvenog pokreta, boreći se za priznanje svih radnika kao ravnopravnih građana, poboljšanje uvjeta života i rada radnika, te za pravednije društvo i jednakost I prije i danas, neovisno od svih promjena ( radnička su prava sastavni dio uređenja svake demokratske države ), sindikati su i dalje potrebni. Jesu li nam potrebni ovakvi sindikati koje imamo danas. Tako sam onda napisala kako sindikati s vremenom postaju opterećeni brojnim, tromim, nedovoljno stručnim internim aparatom koji često nije u stanju prepoznati svoju vlastitu zadaću, a koji uz sve to karakterizira i velik broj dužnosnika najraznovrsnijih vrsta i razina. Koliko se današnje stanje razlikuje od tadašnjeg, zaključite sami.

Prvi sindikat nastao u demokratskoj Hrvatskoj, bio je SSSH utemeljen na 1. Kongresu održanom od 11.-13. svibnja 1990.god. Te su godine još nastali Nezavisni sindikat Hrvatske sa sjedištem u Vinkovcima, Konfederacija nezavisnih radnika Hrvatske te Hrvatska unija sindikata ( HUS ).U dijelu «Hrvatski sindikati danas» ( kolegij iz 2001. ) navodim kako se nakon proglašenja neovisnosti RH, položaj sindikata značajno mijenja. Osim teškog gospodarskog stanja ( rat, okupacija, izbjeglice i prognanici, naslijeđeni gospodarski sustav bivše države ) u kojem je bilo teško sindikalno djelovati, sindikalnu je scenu obilježio i jedan fenomen. Naime, u samo nekoliko godina od uvođenja sindikalnog pluralizma, došlo je do stvaranja velikog broja sindikalnih organizacija raznih razina. Procjenjeno je da je u Hrvatskoj nakon osamostaljenja djelovalo više od 100 ( sto ) sindikalnih organizacija. Najčešće spominjani razlog cijepanja sindikalnih organizacija su osobni interesi pojedinih čelnika sindikata. Mijenjanjem statuta svojih sindikata nastoje postići da ovlasti u odlučivanju ima samo nekolicina ljudi. Članovi su zbog toga napuštali sindikate i osnivali vlastite.
Protiv ovakvih sindikata borila sam se te 2001. i iako od onda nisam sindikalno aktivna, čini mi se da se u mnogočemu stvari nisu suštinski promijenile. Brojno članstvo nije ni tada ni danas bilo posljedica kvalitetnog rada sindikata već potreba da se po inerciji radnici uključuju u neku sindikalnu organizaciju.
Sindikalna aktivnost nema nikakvu učinkovitost , ako tu aktivnost provodi mnoštvo nekoordiniranih sindikata. Posljednja takva iole koordinirana aktivnost desila se 1998. godine pod vodstvom gosp. Borisa Kunsta koji je bio jedan od organizatora posljednjih pravih velikih demonstracija u Zagrebu, čija danas HDZ-ovska ruka svesrdno u Saboru leti u zrak, čim HDZ-u zatreba.
Razjedinjeni onda, razjedinjeni danas – bez vizije i cilja. Desilo se tako da je svu sindikalnu imovinu po napisima iz siječnja 2002. god. preuzela HDZ-ova Vlada jer se sindikati u zakonskom roku nisu dogovorili o podjeli. Poznavajući sindikalne vođe, vjerujem da se nisu dogovorili do danas ( ako jesu neka me netko ispravi ). Ako pak nisu, zahtijevajmo da se ta imovina podijeli punoljetnim građanima RH jer većina je nas bila ili su još uvijek članovi sindikata, pa nam ta imovina na neki način i pripada. I ne da nam se podijeli samo ta imovina već i preostala društvena imovina, kao i ona društvena imovina koja je privatizirana kriminalnim radnjama. Mogli bi tada reći da je i naša Vlada podijelila svojim građanima dio društvene imovine, a ne samo ona «pokvarena» slovenska Vlada i još neke Vlade koje pak ne smatramo pokvarenima jer se s njima ne sporimo oko mora i kopna. Bio bi to način da se na neki način sprovede revizija pretvorbe s nogama do koljena u kriminalu, koju se više gotovo ni ne spominje. Možda bi se na taj način postiglo da privatizacija u Hrvata postigne barem djelomično neke od glavnih ciljeva privatizacije a to su npr. blagostanje zaposlenih i pravedna podjela društvene imovine. Ne može nam Vlada valjda osporiti notornu činjenicu da su u stvaranju nekadašnjeg društvenog vlasništva sudjelovale generacije građana Hrvatske.

Završna rečenica zaključka kolegija glasi:
«Hrvatska je sindikalna scena obilježena mnogobrojnim problemima, gospodarstvo je u velikoj krizi, djeluje da strukture vlasti nemaju ni volje ni znanja da se uhvate u koštac sa problemima, ali ostaje nada da će se sinergijom Vlade, sindikata i poslodavaca postići zajednički cilj oporavka i prosperiteta RH»
A kad ono: nema sinergije u Vladi, nema sinergije među sindikatima, nema sinergije među poslodavcima, a kamoli sinergije među njima.
Nekako mi se čini da se do sada i nismo pokazali kao neki ljudski kapital, a on je najvažniji kapital od svih kapitala. Dvije države npr. sa istim prirodnim resursima, a različitim ljudskim kapitalom ( ne tražite da navodim sve ostalo, jer sam i onako predugačka ), postići će i te kako drukčije rezultate.
Da li je došlo vrijeme da ne mijenjamo samo druge (među njima i vlast ) već da mijenjamo i sebe i postanemo pravi ljudski kapital koji će»utjerati strah u kosti» poziciji i opoziciji, koji će svojim djelovanjem postići da se poništi Zakon o golfu, pljačku ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju koja je ozakonjena odlukama sabora ( kako kaže Drlesar, a on valjda zna ).... vratimo smogismogija na posao itd.

Jedan od osuđenih radnika na smrt nakon prvomajskih demonstracija u Chicagu 1886. godine tada je izjavio: «Doći će vrijeme kada će naša tišina u grobu biti glasnija od našeg glasa». Smrtne kazne nema, a mi se ipak bojimo razderati iz petnih žila. Možda ne ja ( «domaćica u zimskom periodu» koja vas već 3 tjedna davi komentarima, a sada i ovim dnevnikom koji , nadam se , napokon bar liči na dnevnik pollitike ), već oni koji imaju « i mota i života». Neka krenu pametni i hrabri kojih ova zemlja sigurno ima, a ja ću vas slijediti. I ne samo ja, nadam se.

Komentari

marival, odličan članak.

marival,

odličan članak.

Tko je glasao

I ja mislim da je članak

I ja mislim da je članak dobar, ali su ga tek komentari ostalih dodatno oplemenili i učinili boljim.

Tko je glasao

"Prvi sindikat nastao u

"Prvi sindikat nastao u demokratskoj Hrvatskoj, bio je SSSH utemeljen na 1. Kongresu održanom od 11.-13. svibnja 1990.god...."
Ne znam tko je autor toga seminarskog rada ali je gadno pogriješio.
Prvo, SSSH nje sindikat nego sindikalna središnjica koja je mogla nastati samo udruživanjem više sindikata u tu središnjicu. Isto je i s KNSH. HUS se nazvao središnjicom a u biti je bio sindikat jer nije imao sindikate kao udružene članove.
Drugo, prvi sindikati nastali u Hrvatskoj su bili:
Sinikat strojovođa - Krivokuća
Sindikat učitelja - Kanižaj
Sindikat znanosti - Ribić
Sindikat aerodromskog osoblja - Mesić
Sindikat prometnika vlakova - Đurić
Sindikat privatnog sektora - Lesar
Svi smo mi bili sudionici Osnivačkog kongresa SSSH (svibanj 1990) ali su kasnije Ribić, Mesić i Kanižaj osnovali KNSH, nakon toga Ribić osniva Maticu a Kanižajka ostaje izvan središnjica.
Razlikovanje sindikata od sindikalnih središnjica je abeceda sindikalizma.

Tko je glasao

Hajde pomognite nam. Kako

Hajde pomognite nam. Kako organizirati danas atomizirane sindikate na središnjice, podružnice, granske, podgranske itd. u jedno tijelo koje može u određenom trenutku postati politički čindbenik. Izolirati sindikat na način da se bavi samo radničkim pravima, a da istovremeno ne bude i politički čindbenik, znači u osnovi larpurlatizam.
Ili jednostavnije: Što bi ste Vi napravili?

Tko je glasao

"Što bi ste Vi

"Što bi ste Vi napravili?"
Smogi, bez ljutnje, ali doista si neću uzimati za pravo popovanja sadašnjim sindikalnim liderima. Uostalom, mene kao člana parlamenta obvezuje Konvecija MOR-a koja mi zabranjuje javno mješanje u unutarsindikalna pitanja. A načini oraginizaranja jesu stvar unutarsindikalnih pitanja.

"...a da istovremeno ne bude i politički čindbenik..."

Možda ne moraju biti politički ali moraju biti DRUŠTVENI čimbenik! No, kod nas je sve politika pa je teško razlikovati političke i društvene čimbenike.

Tko je glasao

"ILO" (International Labor

"ILO" (International Labor Organization) kažeš. I meni su neke konvencije zabranjivale kao sucu "miješanje" u druge strukture, ali me kao građanina nije spriječilo djelovati. Uostalom kao sudac ili član Parlamenta ne možeš imati manja prava od puka. Štoviše, funkcije nose i obvezu i one su sluga narodu. Razumijem frustraciju koja proizlazi iz ranije funkcije. Želio sam reći da radnicima danas treba pomoći, prije svega objasniti im da današnji oblici organiziranja (u objektivnom i subjektivnom smislu) idu kontra njima samima. Njima treba pomoć. Netko tko je "in", nužan je na Pollitika.com.

Tko je glasao

"Želio sam reći da

"Želio sam reći da radnicima danas treba pomoći, prije svega objasniti im da današnji oblici organiziranja (u objektivnom i subjektivnom smislu) idu kontra njima samima. Njima treba pomoć. Netko tko je "in", nužan je na Pollitika.com."

Pogotovo sada trebaju jaki, ujedinjeni sindikati kad imamo državu koja nije ni pravna ni bog zna kako demokratska. U uređenim pravnim državama sa visokim stupnjem demokracije jaki sindikati su isto tako potrebni, ali ipak malo manje nego kod nas.

Tko je glasao

Da, ILo ali ja više volim

Da, ILo ali ja više volim korstiti prijevode, pa tako i ovdje radije govorim o Međunarodnoj organizaciji rada.
Ne radi se o nikakovoj frustraciji već o mom javno datom obečanju da odlaskom iz sindikata javno ne komentiram njihove unutarnje stvari. I kod toga ostajem.

Tko je glasao

Poštujem!

Poštujem!

Tko je glasao

Treći put kao pravac

Treći put kao pravac organiziranja, kao opredijeljenje izvan potrošenih i obezvrijeđenih političkih pravaca, treba zahvatiti sindikat. Treći put u sindikalnom organiziranju jest opredijeljenje bez kojeg nema iskrenog sindikata i njegove prirodne uloge. Treći put u užem političkom smislu ujedinjen s trećim putem sindikalnog organiziranja jest osnova za svake društvene promjene. Radničke klase više nema. Ona je namjerno uništena kako ne bi bila politički protivnik i prepreka pljački narodne imovine.

Tko je glasao

@smogismogi, sve je upravo

@smogismogi, sve je upravo tako kako si rekao, uništena je radnička klasa, ali je uništen i onaj srednji sloj građanstva koji je predstavljao jezičak na vagi kritične mase seljaka, radnika i studenata, tih potencijalnih snaga otpora prema vlasti i nepravdi.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Za ovo što ste napisali

Za ovo što ste napisali imate 5+.

Tko je glasao

Ako trebate borce za

Ako trebate borce za tučnjavu imate "smogismogija". Uz nas je "Ruža Hrvatska".

Tko je glasao

Pitanje: Da li postoji

Pitanje:
Da li postoji objektivna mogućnost da se sve sindikalne udruge udruže ako ne u jedan sindikat ( s pripadnim podružnicama), a onda barem u okviru jednog zajedničkog koordinativnog tijela. Koordinativno tijelo ne bi ugrožavalo identitet i suverenost pojedinih sindikalnih udruga, ali bi na njega bile prenesene neke ovlasti od zajedničkog interesa i zajedničkog djelovanja (generalni štrajk primjerice). Nešto kao konfederacija.
P.S. Pitam jer ne znam.

Tko je glasao

"Nešto kao

"Nešto kao konfederacija."
A postoji li mogučnost nečeg takovog kod političkih stranaka? Naravno da ne! Kao ni kod sindikata! Treba poći od RAZLOGA nastajanja više sindikata ili sindikalnih središnjica da bi se našao odgovor na pitanje ZAŠTO ?
Privremene i povremene koordinacije su postojale. Bilo je i pokušaja stvaranja konfederacije ali koliko znam i to je propalo.
Problem će se riješiti samo onda kada netko od nih svojom SNAGOM povuće i sve ostale natjera na pridruživanje. Netko od njih mora postati neprikosnoveni lider! A snagu sinikatima daju .......?

Tko je glasao

Članstvo koje će

Članstvo koje će prepoznati pravog vođu kojemu su interesi većine ispred vlastitih i interesa manjine. Po meni izuzetno važan i novac. Zamisli koliko bi jak bio sindikat koji bi na računu posebnog fonda imao samo 20% od ukupnog iznosa članarina za financiranje industrijskih akcija ( i ne samo toga ) svojih članova.

Tko je glasao

Ne postoji ta mogućnost jer

Ne postoji ta mogućnost jer se već na pitanju (ne)radnih nedjelja pokazuje razjedinjenost sindikata. jedan naš pokojni predsjednik je spominjao neku "stoku sitnog zuba" i nažalost pokazuje se da u čudnim vremenima u hrvatskih građana (ili barem dobrog dijela njihovih predstavnika) to jako dolazi do izražaja. dok god je svaki od tih sindikata sam sebi svrha i to pod pokroviteljstvom nekog od klubova u saboru i čitava situacija vezana uz sindikate neće se mijenjati. nije to ni loš posao, povremeno se nešto malo pobuniš, trkeljaš u medijima i onda uskladiš stavove i zašutiš na pol godine. odlično radno mjesto rekli bismo.

Tko je glasao

A mnogi završe kao saborski

A mnogi završe kao saborski zastupnici ( Kunst, Hrelja ); čini mi se da je još jedan bio sindikalac, ali kako sa velikim zadovoljstvom čitam njegove dnevnike, neću ga spominjati. Ispada da su sindikati nekima samo odskočna daska za Sabor, a ne časni poziv što to bi sindikalna funkcija trebala biti.

Tko je glasao

marival== naravno da misliš

marival== naravno da misliš na mene. Ajmo onda nešto pojasniti. Ja sam ostavku na mjesto predsjednika SSSH podnio 22, siječnja 1996. a s funkcije otišao dva mjeseca nakon toga . U Sabor sam izabran 2003. Politički (stranački) se angažiram tek u jesen 1996. dakle NAKON izlaska iz sindikalnog pokreta. Na lokalnim izborima 1997. kao nositelj liste stranku dovodim na vlast u županiji a na novim lokalnim izborima 2001. stranka uspjeva zadržati vlast. Kada sam odlazio , rekao sam da je to kraj moje sindikalne karijere. U politiku sam uša kao BIVŠI sindikalac, nisam iskoristio sindikalnu poziciju jer je tada nisam već ni imao. Ponosan sam što sam bio dio sindikalnog pokreta ranih devedesetih i organizaciju sačuvao od pokušaja stranačkih preuzimanja.
Kada sam ušao u politiku , a tako je i danas, otvorio sam suradnju sa sindikatima i stojim im na raspolaganju AKO i KADA oni ocjene da je to potrebno.

Tko je glasao

Poštovani

Poštovani Drlesar,
poštovala sam te kao sindikalistu, a poštujem te i danas. Može biti da me poznaješ, ali to nikako ne može biti na temelju seminarskog rada. U principu nisam protiv toga da sindikalisti postaju saborski zastupnici, ali smatram da bi se i u saborskoj klupi trebali boriti za interese radnika ( i smogismogi je radnik, zar ne i to onaj koji svojim radom može i te kako doprinijeti boljitku RH i svih nas ). To ne mogu reći za ostalu dvojicu spomenutih koji pravi sindikalisti nisu bili ni onda. I ja sam ponosna što sam bila dio sindikalnog pokreta, ali na neke sindikalne čelnike nisam bila ponosna ni onda, ni sada. Što se tiče seminarskog u njemu sam navela koje sam izvore koristila, ovdje to nisam navodila jer nisam smatrala potrebnim. Problem je da ovi, na žalost, neće poželjeti da im stojiš na raspolaganju. Kamo sreće da griješim.

Tko je glasao

"A mnogi završe kao

"A mnogi završe kao saborski zastupnici ( Kunst, Hrelja );"

@marival, točno nisu jedini, nisu jedini!

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Evo i mene, sram me bilo!

Evo i mene, sram me bilo!

Tko je glasao

Radnika i čovjeka treba

Radnika i čovjeka treba voljeti kao osnovni preduvjet da se postane sindikalni vođa. Povijest će pisati o tome za kakvu sve funkciju se u posljednjih 20 godina mogla prodati ljudska čast. Počnite ispočetka. Tražite čovjeka, znalca, hrabrog, ispitajte njegovu povjest, pročitajte njegov CV, podržite ga, osnujte udrugu, zavjetujte se.

Tko je glasao

Meni pričaš? Pa sve to

Meni pričaš? Pa sve to znam. Izlaz je u novom organiziranju. Iskreni ljudi, altruisti, okupite dragovoljce, stručnjake i sve pretočite u udrugu koja bi se zvala primjerice "udruga hrvatskih radnika". Kada osnujete takvu udrugu, angažirajte stručnjake pravne i političke provincijencije. Potom neka takva udruga osnuje udrugu za pružanje pravne pomoći radnicima (pisat ću o tomu). Potom osnivanje fonda za solidarnost i za troškove djelovanja.

Pročitajte dnevnik "65 godina diktature" od Zdravka Gracina. Prenesite to na područje sindikalnog organiziranja i to je to. Kad stvorite interaktivnost između trećeg puta u užem političkom smislu i tako organizirate istinski sindikat, tresti će se svaka vlast kada zakašljate. A tek tada će radnici imati svoja prava i bez da bi započinjali dugotrajne sudske postupke, čija dugotrajnost nije slučajna.

Tko je glasao

Štovani kolega smogismogi,

Štovani kolega smogismogi, naravno da je moguće formiranje jednog zajedničkog koordinativnog tijela, koje bi kao krovno tjelo svih sindikata zajednički štitilo interese svih zaposlenih. Osim preduvjeta da se neke sada postojeće manje sindikalne udruge udruže, postoji isti problem kao i kod provedbe ideje udruživanja malih političkih stranaka.

Naime udruživanjem bi se smanjio broj funkcija i položaja, a kako se kao što je u praksi poznato većina sadašnjih vođa smatra Bogom danim i nezamijenjivim formiranje jednog zajedničkog koordinativnog tijela je zbog sujete i osobnih interesa pojedinaca, osuđena na neuspjeh.

Naravno kada gledamo rezultate koje postižu ovako razjedinjeni sindikati, nije potrebno posebno naglašavati da bi stvaranjem zajedničkog koordinativnog tijela, najviše koristi imali zaposleni.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Reći ću samo da, na

Reći ću samo da, na žalost, trenutno ne postoji objektivna mogućnost, a da postoji REALNA POTREBA to znam. Pokušaj da se štrajkom radnici bore za svoja prava pada u vodu onog trenutka kad njihova egzistencija ovisi o tome hoće li prekinuti štrajk. Naši sindikati dio članarine ne izdvajaju u fondove ( barem je tako bilo dok sam bila u Nadzornom odboru sindikata ) kojima bi plaćali radnike koji su u štrajku. Valjda očekuju da će ih plaćati poslodavci protiv kojih štrajkaju. Onog trenutka kad članstvo i čelništvo sindikata bude istinski zainteresirano za zaštitu svojih prava, doći će po meni i do zajedničkog koordinativnog tijela. To ne bi trebalo biti teško ako znamo da bi prioritetni zadaci i ciljevi svakog sindikata trebali biti isti.

Tko je glasao

Hvala na odgovoru. Kada ste

Hvala na odgovoru. Kada ste označili REALNA POTREBA, očigledno ste shvatili moje pitanje. 30 godina sam zastupao radnike kao odvjetnik, a kao sudac sam 5 godina imao dosta sporova iz radne problematike. Poznat mi je stoga sindikalna problematika, barem u subjektivnom smislu. Politički gledajući, nikada nisam shvatio zašto je sindikalni pokret atomiziran do krajnjih granica, jer je jasno da se time ne postiže ništa. Gledao sam prave bitke u postupcima kadidiranja za funkcije počam od sindikalnog povjerenika pa naviše i zaključio da svima njima uopće nije briga za radnička prava, već za beneficije koje proizlaze iz funkcije. Znate li zašto se u tvrtkama vode bitke tko će biti sindikalni povjerenik? Zbog dva razloga:
1) Zbog imuniteta koji proizlaze iz takve funkcije
2) Zbog ega.
Ogavno! Ako radnici sami nemaju svijest o organiziranju, onda im nitko ne može pomoći.
Svaka vlast rado bi poželjela takve sindikate kakve ima Republika Hrvatska.

Tko je glasao

Poštovani smogismogi, prije

Poštovani smogismogi,
prije nekoliko godina bila sam tužena od strane Uprave. Spor sam dobila, ali me zastupao privatni odvjetnik kojeg sam ja odabrala. U sindikalnog odvjetnika nisam imala dovoljno povjerenja. Ne znam kako bi spor završio da sam svoju obranu povjerila nesposobnom odvjetniku. Isto sam tako mogla biti optužena ( po mom odvjetniku ) da je član Uprave podnio privatnu tužbu za vrijeđanje ( navela sam za njega da je glumio poštena čovjeka, a tvrdnju sam zaboravila navesti u upitnoj formi ). I tako sam ja zahvaljujući sposobnom odvjetniku oslobođena, a Uprava nije uspjela u svom naumu opet zbog "sposobnosti" njihovog odvjetnika.
Kad bi bilo više transparentnosti u svim sferama djelovanja i svijest o organiziranju bila bi daleko jača.

Tko je glasao

Bez namjere umanjivanja

Bez namjere umanjivanja uloge "odvjetnika tvrtke", odvjetnik tvrtke nikada neće zastupati interese radnika, već onoga tko mu plaća posao po odvjetničkoj tarifi. To je tvrtka. Ponekad tvrtke angažiraju odvjetnika s isključivim ciljem da unište nekog konkretnog radnika. U zabludi su radnici kada "odvjetnika tvrtke" smatraju i svojim odvjetnikom. On im je u postupovnom smislu najveći neprijatelj.

Tko je glasao

Ja sam imala doslovno svog

Ja sam imala doslovno svog privatnog odvjetnika koji nije bio odvjetnik tvrtke, jer u to vrijeme opustošena tvrtka više nije ni imala pravnika. Inače sam bila dugogodišnja predsjednica zaposleničkog vijeća i tužba im je bila jedini način da me se pokušaju riješiti. Radnička klasa mog poduzeća koje je bilo respektabilno čak i na području bivše države ( YU ) nestala je dobrim dijelom zahvaljujući pretvorbi i privatizaciji, a zahvaljujući "sposobnom" stečajnom upravitelju on je ostao jedini zaposleni. Nadam se da će netko jednom napisati dnevnik o stečajevima i rezultatima rada stečajnih upravitelja i odbora vjerovnika kao i naknadama koje su za taj ( ne )rad primali i još uvijek primaju, dobrim dijelom zahvaljujući i stečajnom zakonu ako se u posljednjih par godina nije mijenjao. Vi to sigurno znate.

Tko je glasao

Stečajni postupak nije moje

Stečajni postupak nije moje interesno pravno područje, ali načelno nešto znam. Uskoro će i ta praznina biti upotpunjena novopridošlim stručnjacima na Pollitika.com. Čim uzmognem vremena napisati ću nešto. Ne čini Vam se da se nešto dešava na Pollitika.com? :),:)

Tko je glasao

Dešava se po meni nešto

Dešava se po meni nešto jako pozitivno. Sve je više dnevnika i komentara kojima se dolazi do novih spoznaja uz međusobno uvažavanje. Doći će uskoro vrijeme kad će se stavovi i zahtjevi poštenih i dobronamjernih više i čuti i slušati. Treba samo pokušati kad se ima jasan cilj. Ako pokušaš - možda ćeš uspjeti, ako ne pokušaš - sigurno nećeš uspjeti.

Tko je glasao

Tako je "marival". U

Tako je "marival". U međuvremenu će oni koji se boje našeg jedinstva, pisati dnevnike na temu "ustaše/partizani", kako bi nas pokušali razjedniti. To su isti oni moralnih kvaliteta koji su od sindikalnog pokreta učinilo ono što jesu ili su prodali povjerenje radnika za osobne probitke.

Tko je glasao

Volio bi da mi netko objasni

Volio bi da mi netko objasni zašto se recimo od 40 sati rada tjedno ili 168 sati rada u mjesecu nebi moglo zaraditi dovoljno za život. Ako je to moguće u svim pravno uređenim i demokratskim državama moguće, zašto to nije moguće i u Hrvatskoj?

Po pitanju rada nedjeljom nevidim nikakvih problema ako se taj rad adekvatno uklopi u radni tjedan s 45 ili 48 sati i naravno adekvatno plati, jer sve drugo je prijevara i kao takvo je kažnjivo po zakonu. Po meni problem se sastoju naprosto u tome što poslodavci krše zakon o radu i na sve moguće načine nastoje ucijeniti i prevariti one koje rade.

U svim pravno uređenim i demokratskim državama postoje jasne i od strane sindikata i zakonskih propisa reguliranih prava i obveza poslodavaca i radnika, pri čemu se za razliku od Hrvatske poslodavci ne poigravaju s pravima radnika, ali je u Hrvatskoj izrabljivanje i varanje zaposlenika kroz poslodavce sasvim normalna, svakodnevna pojava, a sve to upravo zbog činjenice da su sindikati golo govno i kučine, nadležne inspekcije upravo kao i sudstvo sporo i korumpirano.

Jadan od najboljih primjera je zapošljavanje radnika na crno. Iako je to javna tajna, nadležne inspekcije u svojim kontrolama gotovo nikada ne otkrivaju radnike na crno, pa se opravdano postavlja pitanje čemu te inspekcije uopće i služe!

Za poslodavce vrijedi stara deviza, "tko maže taj se i vozi", a jeftinije je podmazati točkiće u politici, vlasti i institucijama, nego pošteno i čestito plačati zaposlenike za njihov rad. Gleda činjenice da su kazne za prekršaje gotovo simbolične i u večini slučajeva se uspješno izbjegne njihovo plaćanja, kršenje zakona i propisa od strane poslodavaca je postao isplativi poslovni riziko.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

adan od najboljih primjera

adan od najboljih primjera je zapošljavanje radnika na crno. Iako je to javna tajna, nadležne inspekcije u svojim kontrolama gotovo nikada ne otkrivaju radnike na crno, pa se opravdano postavlja pitanje čemu te inspekcije uopće i služe!
1.) Jedan od specifičnih oblika korupcije jest "ciljani inspekcijski nadzor". Ako na nekom trgu imate 6 kafića, a u samo jedan godinama dolazi inspekcija, onda je sve jasno.
2.) Na području nadležnosti suda u kojem sam radio Inspekcija rada je bila vrlo predana i vrlo OK.
Ali kada sam počeo raditi predmete iz područja radnih odnosa predsjednik suda mi je rekao da "malo predmeta rješavam mjesećno". Stvar je u tome da kada Inspekcija obradi jednu tvrtku ili obrtnika, onda je činjenični opis optužnog akta sudu teži od optužnog akta za ubojstvo. Ako pri tom uzmete u obzir da treba saslušati desetak svjedoka, provesti vještačenje i sl., za jedan "radni spor" u prekršajnom/kaznenom postupku potrebno je ponekad više truda i vremena nego za ubojstvo. Predsjednik suda u kojem sam radio posebnim je rješenjem sebe isključio u rješavanju radnih predmeta. Dok sam ja riješio 1 predmet radno-pravnog karaktera on je mogao riješiti 30 bagatelnih predmeta. Za Republiku Hrvatsku je on dakle 30 puta bolji sudac od mene. Da li shvaćate zašto se danas u Republici Hrvatskoj predmeti iz radno-pravnog statusa tako tretiraju? Zašto često padaju u zastaru i zašto suci zaziru od njih. Nije Inspekcija rada toliko kriva, koliko pravosudni segment zaštite radničkih prava.

Tko je glasao

Što se tiče ciljanog

Što se tiče ciljanog inspekcijskog nadzora to vam otprilike izgleda ovako: tamo gdje vlada HDZ kazne plaćaju vlasnici kafića simpatizeri SDP-a i obrnuto. Mandatne kazne svi naplaćuju ( inspektori ) i plaćaju ( ugostitelji ) gotovo sa zadovoljstvom, ugostitelji zato jer su svjesni kakve im kazne slijede u slučaju pravog nadzora neovisnog inspektora.
Što se tiče radnih sporova, mislim da bi se većina mogla i morala rješiti mirenjem i arbitražom. Nije li smješno da radnici sudskim putem moraju ostvarivati prava iz Kolektivnih ugovora i Zakona, a poslodavac im je Vlada koja je te zakone predložila Saboru na usvajanje. Kad se sjetim koliko smo sporova mi vodili npr. za isplatu K-15, kamate za kašnjenje isplata plaće - žalim i radnike koji su sudskim putem morali ostvariti svoja prava, kao i suce koji su te predmete uopće morali rješavati.

Tko je glasao

Jedan od glavnih

Jedan od glavnih "argumenata" i razloga zašto se poslodavac uzdaje u sudske sporove jest sporost, troškovi, pa i neizvjesnost sudskog postupka. Glavna taktika poslodavaca jest iscrpljivanje radnika sudskim sporom. Poslodavac na svojoj strani ima novac i sporost sudova u radnim sporovima.
Radnik protiv sebe ima sporost sudova, nema novac, a ima i subjektivni dojam da ne može dobiti spor protiv primjerice "INE" :),:) Zato, (da obrnem vašu tezu) bilo bi smiješno da poslodavac pribjegava mirnom rješavanju spora, pored ovakvog stanja zaštite radničkih prava. Radnik uvijek gubi, a to zna i poslodavac i radnik.
Pročitajte moj zadnji dnevnik, pa ćete vidjeti što radi moj poslodavac Republika Hrvatska. Znaju da će izgubiti spor, a svejedno ga vode. Protiv sebe imaju odluku Ustavnog suda RH, presudu Upravnog suda RH, odluku Ministrice, nalaz vještaka, a ipak mi ne isplaćuju plaću. A mog poslodavca zastupa Općinsko državno odvjetništvo. Isto ono koje ima ovlast progona po službenoj dužnosti, pa i zbog kršenja radničkih prava.
Troškovi će pasti na teret Državnog proračuna, dakle na sve nas koji čitamo ovaj komentar. Smiješno? Tko to razumije?

Tko je glasao

"Radnik protiv sebe ima

"Radnik protiv sebe ima sporost sudova, nema novac, a ima i subjektivni dojam da ne može dobiti spor protiv primjerice "INE" :),:) "
I opet dolazimo do uloge i cilja sindikata. Kad bi i radnik iza sebe imao jaki sindikat ( dakle i novac ) kojemu prioriteti ne bi bili hoće li se ili ne raditi nedjeljom ( u jučerašnjem dnevniku gđa. Knežević kaže opet da je spremna na promjenu Zakona ako joj se dokaže potreba za tim ), bore se za moratorij umjesto za smanjenje doprinosa itd. Kad bi se borili za to da se radni sporovi okončaju u kratkom roku ( čini mi se čak da postoji zakonski okvir od 6 mjeseci za radne sporove ) ili kad bi Vlada znala da će i zbog maltretiranja ( mobbinga ) jednog jedinog radnika imati prosvjede sindikata velikih razmjera, ne bi se ponašali ovako bahato kako se ponašaju.
Dok svi građani ove zemlje ne shvate da sve te nepotrebno stvorene troškove plaćamo mi građani koji punimo državni proračun - neće nam biti bolje. Godinama imamo potrebu za velikim prosvjedima kojih se svaka Vlada boji, a razjedinjeni sindikati ih sigurno nisu u stanju organizirati. Korumpirana vlast, korumpirano sudstvo, korumpirano i državno i općinsko odvjetništvo... imaju jako uporište u našoj slabosti, neorganiziranosti, indiferentnosti i da ne nabrajam dalje.
Treba uporno pisati kao što i vi to činite jer sve ovo čitaju i oni protiv kojih se borimo ( neovisno da li su lijevi ili desni, i možda čak više strukture vlasti nego registrirani i posjetitelji na pollitika.com ) i doći će vrijeme da dobijete svoje plaće, za koje bi bilo puno bolje za RH i sve nas da ste ih zaradili obavljanjem svog poziva a ne sudskim sporom protiv poslodavca tj. države.
Nadam se da ćete uskoro napisati dnevnik koji će se doticati ( oni stečajevi koje smo spominjali ) i ovoga o čemu svi, čini mi se bar, konstruktivno komentiramo. Vaš dnevnik će sigurno lakše doći do naslovnice jer ste u stanju napisati takav dnevnik. Tema sigurno zaslužuje da je se stalno obrađuje i da je čita veći broj posjetitelja i korisnika pollitika.com.

Tko je glasao

Pa ja baš i nebi rekel da

Pa ja baš i nebi rekel da je naše sudstvo sporo, ili je, ali su neki jednakiji od drugih.

U kojem se je roku rješil onaj spor od Mesića?

Tko je glasao

U Strateškom okviru za

U Strateškom okviru za razvoj 2006-2013 ( str.68 ) kaže se da je cilj hrvatskog pravosuđa vrijeme trajanja sudskih postupaka, do zaključno ovršnosti sudske odluke, skratiti na najviše tri godine, jer je skraćivanje i rješavanje sporova bitan element umanjivanja motiva za korupciju. Brzina kojom se rješavaju sporovi vladajućih dovoljno govori i o korupciji i o neovisnosti sudbene vlasti. Ja bi za radne sporove kao laik odredila da se plaće moraju isplaćivati do ovršnosti sudske odluke i da se te isplaćene plaće vrate po dokazivanju krivnje. Ukoliko se utvrdi da je npr. radnik kriv uvijek postoji mehanizam naplate više isplaćene plaće, a ukoliko nije kriv, država ( čitaj porezni obveznici ) uštedjela bi na kamatama.

Tko je glasao

Ja bi za radne sporove kao

Ja bi za radne sporove kao laik odredila da se plaće moraju isplaćivati do ovršnosti sudske odluke i da se te isplaćene plaće vrate po dokazivanju krivnje. Ukoliko se utvrdi da je npr. radnik kriv uvijek postoji mehanizam naplate više isplaćene plaće, a ukoliko nije kriv, država ( čitaj porezni obveznici ) uštedjela bi na kamatama
Pravni osnov za isplatu plaće, jest postojanje radnog odnosa. Ako je radni odnos prestao, prestao je i osnov za isplatu plaće. Bez obzira na plemenite motive, gornji Tvoj prijedlog ne može podnijeti neke pravne standarde. Ali, Ako radni spor (do pravomoćnosti) traje najviše 6 mjeseci, onda je Tvoj prijedlog bezpredmetan. Interesantno je da u Zakonu o sudovima postoji mogućnost osnivanja specijaliziranog suda (mislilo se na sudove za radne sporove) i to već godinama, ali nitko ne osniva taj sud. Uopće se ne priča o tome. Mislite li da je to slučajno?
Dugotrajnost sporova u područjima radnih odnosa glavno je oružje ušutkavanja bunta radnika kao pojedinca ili kao grupacije.

Tko je glasao

Mislim da se ti sudovi za

Mislim da se ti sudovi za radne sporove spominju i u Zakonu o radu. Nekad sam i ZOR - u i Stečajni zakon " imala u malom prstu ",nisam sigurna, ali bitno je u stvari da su ti specijalizirani sudovi i te kako potrebni. Za njih kao i za kratkoću trajanja radnih sporova se moraju izboriti sindikati, jer valjda znaju da mnogi njihovi članovi pravo na plaću i ostala prava iz Kolektivnih ugovora ostvaruju tek sudskim putem.

Tko je glasao

Pukim osnivanjem takvog suda

Pukim osnivanjem takvog suda stvorili bi se samo osnovni preduvjeti za efikasno i pošteno suđenje.
Sada zamislite u tako osnovanom sudu suce koji bi bili imenovani na način i po kriterijima trenutnih sustava vrijednosti. Baš tu rečenicu sam izrekao pred Saborskim odborom za Ustav i poslovnik na upit Antičevičke. Luka Bebić je izvrnuo očima i otišao, a Leko se smješkao.

Tko je glasao

Kad Luka Bebić i njemu

Kad Luka Bebić i njemu slični budu izvrnuli očima jer su morali napustiti funkciju koju obnašaju, bit će nam bolje. I svi oni koji bahato nastupaju sa pozicije moći.

Tko je glasao

Upravo tako smogismogi, jer

Upravo tako smogismogi, jer je recimo čak i u onoj komunističkoj tvorevini prijetnja sudom imala više efekta i zavađene su strane često našle riješenje mimo suda, dok je danas upravo suprotno, pa prevaranti i lopuže čak i otvoreno pozivaju prevarenog da ih tuži, jer znaju da će na sudu ili proći lišo, ili će im sam sud umanjiti krivicu i visinu onoga što prevareni i izigrani potražuju.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

U onoj "socijalističkoj

U onoj "socijalističkoj tvorevini" postojao je Općinski sud u Zagrebu u kojem je bio odjel za radne sporove. Suci koji su tada sudili u radnim sporovima po svim elementima predstavljali su pravu kremu. Znali su pravo, bili su pošteni, kolegijalni s sucima i odvjetnicima. Dvoje od tadašnje generacije s Općinskog suda danas su suci Vrhovnog suda republike Hrvatske. 1986. Osnovan je Sud udruženog rada. Jedan voluntaristički pristup sudovanju, koji je imao kontroverznu odredbu, da na njihove odluke nema izvanrednog pravnog lijeka. Kad su to suci shvatili, počeli su sami "pisati svoje zakone" znajući da nitko ne može ukinuti njihove presude. Tako su sami sebe uništili.

Tko je glasao

uzdaje u sudske sporove jest

uzdaje u sudske sporove jest sporost, troškovi, pa i neizvjesnost sudskog postupka.

Ne samo da poslodavci to znaju. I drugi muljatori to znaju i varaju druge ljue, a oduzimaju im i imovinu, na sitno, jel znaju da se ne isplati tužit.

Tko je glasao

Sa 40 sati rada pa i manje

Sa 40 sati rada pa i manje možeš i kod nas lijepo zaraditi, ali je preduvjet da budeš zaposlen u državnim institucijama, poduzećima koja posjeduje država ili ih ona mazi. Mnogo je poduzeća u Hrvatskoj čiji su radnici nakon stečaja ostali bez ikakve otpremnine, kao što ima onih koji su gotovo jedva čekali da budu otpušteni jer im je država ( čitaj porezni obveznici ) isplaćivala i te kako pristojne otpremnine. Sigurna sam eto da će i brodograditeljima uskoro biti ponuđena otpremnina od 400-500 tisuća kuna i onda ni nastavak djelatnosti više neće biti tako bitan. U RH ima na tisuće stečajnih upravitelja koji godinama primaju naknade koje su daleko veće od prosječne plaće za svega par sati rada. Njihova primanja često dosegnu i primanja saborskih zastupnika. Da ne spominjem Odbore vjerovnika koji također primaju pristojne naknade.
Svaka nova izmjena Zakona o radu u biti smanjuje prava radnika, što nije ni čudo kad nasuprot Vlade sjede razjedinjeni sindikati koji se ne mogu dogovoriti ni oko rada nedjeljom. Među sindikalistima ima sigurno poštenih i hrabrih ljudi, ali ima i onih koji su od lagodna života zaboravili što je to radnik koji ne zarađuje dovoljno za život i zašto se mora za njega boriti. Iznenadili bi se kad bi znali kolika se sredstva slijevaju u sindikalne kase, a da se ni 1% ne izdvaja u neki fond kako bi se npr. mogle na trošak sindikata isplatiti plaće radnicima koji su opravdano u štrajku. Dio sindikalnih čelnika uz pristojnu plaću, primaju dnevnice, gorivo im je besplatno, troškove mobitela ne plaćaju... I sve bi im to mogli oprostiti kad bi barem radili ono za što su plaćeni.
Rad na crno sigurno zaslužuje cijeli dnevnik, a kad bi bilo volje njegov bi se obim mogao i te kako smanjiti.
Mislim da ćemo jednostavno svi morati mijenjati ponašanje. Vlast će se početi bojati za svoje krive poteze jer će nasuprot sebe imati one hrabre koji traže da obećanja održe. Hrabrost vladajućih nestat će kad nasuprot sebe ne budu imali kukavice, a uz sebe ulizice.

Tko je glasao

Štovana marival, pravna

Štovana marival, pravna nesigurnost i sprega poslodavaca i institucija zaduženih za poštivanje zaposleničkih prava, nestala bi onoga trenutka kada bi naše institucije zadužene za funkcioniranje pravne države, (a to nisu samo sudovi i nadležne inspekcije) prestala popunjavati politika.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

"Ukoliko nećemo ništa

"Ukoliko nećemo ništa napraviti tijekom 2009. doći će do velikog broja otkaza u narednim godinama, što će dovesti i do lošijeg odnosa građana prema ulaska u Europsku uniju", naglasila je Knežević.

Zato Sindikat predlaže, rekao je Mario Švigir iz SSSH, da se uvede moratorij nad rastom cijena na koje izravno ili neizravno utječu država ili lokalna samouprava. Osim toga treba uvesti i moratorij na rast poreza, prireza, doprinosa i komunalnih naknada."

Ovu današnju vijest koristim kao dodatak svom dnevniku. Sinoć u vijestima slušam kako se sindikati svađaju oko uvođenja neradne nedjelje. Što se tiče navoda Ane Knežević, SSSH je uvođenjem neradne nedjelje, poslodavcima koji se bave trgovinom, poslužio za davanje i opravdanih i neopravdanih otkaza.
Osim toga sindikat koji se bori za m o r a t o r i j umjesto da se bori za SMANJENJE npr.doprinosa kako bi se rasteretilo poslodavce i omogućilo rast zapošljavanja. Normalno da i tu postoji kvaka, jer bi smanjenje doprinosa trebalo vezati uz obavezno novo zapošljavanje, a ne da se to smanjenje koristi kako bi se dodatno omogućilo bogaćenje poslodavaca. Možda bi se smanjeni dio doprinosa mogao uplaćivati u neki fond za poticanje zapošljavanja, samozapošljavanja, pomoći onim poslodavcima koji zapošljavaju invalide, kako ih u doba recesije koja sa sobom neminovno donosi i otkaze, ne bi morali otpuštati...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Lalovac "u ništa" od marival komentara 0
  2. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 0
  3. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 0
  4. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 1
  5. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  6. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  7. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 34
  8. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 64
  9. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 34
  10. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  11. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  12. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  13. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 36
  14. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 91
  15. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  16. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  17. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0
  18. Financijske teskoce vode direktora u zatvor? od lunoprof komentara 21
  19. A tko pita male biznise i njihove radnike ? od provinciopolis a komentara 0
  20. Hitri Ustavni sud od StarPil komentara 5
  21. Lijevi kurs za Bliski istok od koča komentara 1
  22. NE vladajući hoće smijeniti vladajuće (osvježeno) od aluzija komentara 1
  23. Uputa za izbjegavanje vlastite oholosti i postizanja suradnje, veze, konstruktivnosti, služenja od rodjen komentara 10
  24. Josipović ne može, ne zna i nije htio od vkrsnik komentara 47
  25. Kapitulacija? od Feniks komentara 24

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 2573
  • corto
  • hlad
  • janus

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 4
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness