Prvo
Svako malo negdje naletim na upozorenja o tome kako je potrebno učinkovitije koristiti naše prirodne resurse, štedjeti energiju, vodu.Pa da vidimo kakva se ušteda uistinu postiže.
Npr. u mjesec dana štedeći i „učinkovito koristeći vodu i struju“ na računima za vodu, struju i grijanje uštedim 100 kuna.
I što ću učiniti s tih 100 kuna? Naravno potrošiti ću ih. Da bi se moglo proizvesti proizvode na koje ću potrošiti tih 100 kuna bilo je potrebno utrošiti neke resurse (struju,vodu,naftu...).Znači od uštede sam ja imao financijsku korist, ali nisam smanjio iskorištavanje prirodnih resursa niti zagađivanje okoliša.Ustvari tih 100 kuna donijelo je više profita nekom industrijalcu te ga vjerojatno potaknulo da proizvodi još i više, a time i da više zagađuje, troši više struje, vode, nafte...
Možete sad reći da sam mogao umijesto da te novce potrošim u trgovini uložiti u banku ili neki mirovinski fond.Ali ako to napravim onda će moje novce banka ili fond uložiti u neku industriju (direktno ili indirektno kreditirajući potrošnju) i opet smo na istom ja imam financijsku korist, a majčica priroda ostaje u istom ako ne i gorem položaju.
Pokuša li država porezima natjerati ljude na štedljivije ponašanje višak ubranih poreza će povećati državnu potrošnju i opet smo na istom.
Drugo
Kad se govori o gospodarenju otpadom onda se uglavnon govori o razvrstavanju otpada njegovom recikliranju te pravilnom zbrinjavanju.Sve je to lijepo, ali dokle god je svjetsko gospodarstvo orjentirano na poticanje potrošnje i nagovaranje ljudi na što više kupovaja (često puta i nepotrebnih stvari) neprestano stvarajući potrebu za kupovanjem novih stvari, nema tu puno pomoći.
Mobiteli proizvedeni prošle godine su zastarjeli i treba se kupiti novi, a ako kojim slučajem netko i ne želi kupiti novi mobitel, proizvod se sam poslije godine dana počinje kvariti te smo prisiljeni kupiti novi. Slično je i sa kompjuterima,kišobranima za jednokratnu upotrebu i ostalim proizvodima "mejd in čajna" ,o odjeći koja se je nosila prošle zime i više nije "in" ne treba niti govoriti.
Možda bi učinkovitije gospodarenje otpadom bilo kad bi se (uz razvrstavanje i recikliranje otpada) proizvodili kvalitetniji proizvodi koji ne bi u roku od godine dana ili nakon sezone postali otpad.
Ne bi trebalo ići daleko. U
Ne bi trebalo ići daleko. U Austriji su za početak dobro osmislili upravljanje otpadom. A moj mobitel imam već tri godine. Funkcionira. I ne treba mi novi.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoBarba Ivane dobili ste
Barba Ivane dobili ste četvorku jer ste uspjeli mobitel održati živim tri godine, to je iznimno postignuće!
Moji obično poslije godine dana otkazuju poslušnost (i oni skupi i oni jeftini).
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoNisam mislio da ne treba
Nisam mislio da ne treba nikakvo upravljanje otpadom niti da se ne bi po tom pitanju trebali ugledati na države poput Austrije.
Stvar je u tome da se često građanima govori da bi trebali paziti gdje i kako odlažu otpad, a što je s trgovcima koji prodaju otpad i proizvođačima koji proizvode otpad?
Primjer:
Prije nekog vremena sam kupio kemijsku olovku koja nije radila, onda sam kupio drugu, ali ni ona nije radila. I sad, ako ja bacim te olovke bilo gdje, onda sam neodgovoran i zagađujem okoliš, a ako netko u svojim tvornicama proizvodi smeće onda je on što? Gospodarski subjekt? Nositelj napretka?Poslodavac?
Bi li bolje gospodarili otpadom kad bi takve neupotrebljive proizvode odmah iz tvornice vozili na odlagališta smeća i u pogone za reciklažu?Je li toga ima u Austriji?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoBi li bolje gospodarili
Bi li bolje gospodarili otpadom kad bi takve neupotrebljive proizvode odmah iz tvornice vozili na odlagališta smeća i u pogone za reciklažu?Je li toga ima u Austriji?
Kad bi svoje ne upotrebljive proizvode vozili na otpad bi morali to platit, ovak ga prodaju i drugi napravi to za njih.
Ja sam kupil baterije i tek doma sam doznal da su prazne. Otišel sam reklamirat i dobim odgovor:
Vi ste to vaše stare donesli.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoOno što me posebno
Ono što me posebno zabrinjava je činjenica da trgovci i proizvođači prilično uspješno nameću ljudima osjećaj da su sami krivi ako su kupili loš proizvod.
Svako malo čujem ljude kako govore stvari tipa: sami smo krivi što aparat ne radi, koliko si i platio toliko i vrijedi, tako mi i treba kad sam kupio jeftini aparat.
Međutim, stvar je u tome da ako je netko kupio bateriju ili kemijsku olovku ili bojler onda te stvari moraju funkcionirati bile one jeftine ili skupe.Ako te stvari ne rade ili se pokvare u roku od par dana onda nije krivac ni niska cijena, ni kupac već onaj tko proizvodi i prodaje škart.Proizvod koji kupimo mora obavljati svoju funkciju bila njemu cijena 10 ili 10 000 kuna.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao