Tagovi

U vidokrugu: Tadić i Rožić izašli iz zmajeva gnijezda

Dok je Tadić, sukladno svom karakteru, frustracije uglavnom držao u sebi, Rožić je imao povremene javne ispade poput onoga kad je prije nekih godinu dana rekao da se Đapić okružio ljudima koji mu govore isključivo ono što želi čuti / HSP je stranka koja ne trpi snažne figure, a Đapić je predsjednik koji ne tolerira javno oponiranje. Autoritarnom vođi je lakše upravljati kad je stranka organizirana kao skup manje-više sličnih jedinki, među kojima su u većini poltroni / Đapić se još nije sasvim oporavio od poraza u Osijeku, a Tadić i Rožić su mu otvorili drugi bok.
Kad samo 60 dana prije izbora jednu političku stranku napuste dva tako važna i među političkom publikom cijenjena člana, kao što su HSP neočekivano napustili iskusni i ugledni saborski zastupnici Tonči Tadić i Miroslav Rožić, prosječni se konzument političkih sadržaja mora 'hamletovski' upitati što je to trulo u državi Danskoj.

Đapić voli mediokritete
Što je trulo u njegovoj organizaciji morao bi se upitati i šef pravaša Anto Đapić, jer je baš on čvrstim predsjedničkim stilom upravljanja strankom toliko suzio prostor za djelovanje jakih pojedinaca da su se Tadić i Rožić već dugo u HSP-u osjećali kao u kavezu. Đapiću se ne može prigovoriti da je glumio demokratskog šefa, jer nije. Otvoreno je govorio da ga vođenje stranke bez predsjedničkih ovlasti ne bi ni zanimalo. Međutim, iracionalna potreba da ima apsolutno sve pod kontrolom i da nitko ne bude iznad njega, pa makar i u percepciji gledateljstva, doveli su do toga da je djelovao uskogrudno i skučeno. Đapić danas i Đapić prije šest ili sedam godina, kad je otvaranjem prostora Tadiću i Rožiću omogućio oporavak stranke, nije isti Đapić. I zato je prije ili poslije negdje moralo puknuti.
Da se dvojac zahvaljujući čijem je saborskom angažmanu u prošlome mandatu publika prestala doživljavati HSP kao sljedbu primitivnih crnokošuljaša, koji jedino dobro znaju izmjeriti visinu kukuruza, osjećaju marginalizirani u vlastitoj stranci bila je javna tajna. Dok je Tadić, sukladno svom karakteru, frustracije uglavnom držao u sebi, Rožić je imao povremene javne ispade poput onoga kad je prije nekih godinu dana rekao da se Đapić okružio ljudima koji mu govore isključivo ono što želi čuti. Umjesto da se zamisli nad činjenicom da mu jedan od najbližih suradnika, s kojima je podizao ugled HSP-a, šalje zabrinjavajuću poruku, Đapić je prisilio Rožića da se, metaforički rečeno, sam ubije, javnim odricanjem vlastitih riječi. Rožić je to odradio, ali poniženje kojemu ga je Đapić izložio nije nestalo.

Autokratski vođa Đapić - slab na poraze
Tonči Tadić, pak, nikad nije ušao u napast da javno kritizira šefa, ali je svima bilo jasno da pametan i misaon čovjek poput njega teško podnosi nepravednu zapostavljenost kojoj je bio izložen. Njegova marljivost, angažiranost, osjećaj za aktualne probleme i vještina u njihovoj prezentaciji okrenuli su se protiv njega. To što je bio proglašen najboljim zastupnikom prošlog saziva, što su ga prepoznavali i uvažavali ljudi koji nikad ne bi glasovali za HSP, što je često bio u medijima jer je novinare zanimalo njegovo mišljenje o temama na kojima se profilirao očito je pretvorilo Tončija Tadića u političku figuru koja se nekima u HSP-u činila potencijalno opasna.
HSP je stranka koja ne trpi snažne figure, a Đapić je predsjednik koji ne tolerira javno oponiranje. Autoritarnom vođi je lakše upravljati kad je stranka organizirana kao skup manje-više sličnih jedinki, među kojima su u većini poltroni koji svoj politički napredak zahvaljuju više dobrim odnosima s predsjednikom nego vlastitoj imaginaciji i zalaganju. Đapić se još nije sasvim oporavio od poraza u Osijeku, gdje je koalirao s Branimirom Glavašem kako bi s mjesta gradonačelnika pokazao da HSP ima potencijala za obnašanje vlasti. Idila je pukla, također u predizborno vrijeme, a šef HSP-a će se morati boriti s optužbom da «glavaševaca» da ga nisu srušili jer su izdajnici koji zabadaju nož u leđa partneru nego zato da spriječe pljačku Osječana kroz gradnju skupe sportske dvorane po modelu gradonačelnika Đapića.
Tadić i Rožić su mu, pak, otvorili drugi bok, jer kad dvojica zastupnika, koji su tijekom 12 godina rada u HSP-u obilježili stranački život i pridonijeli popularizaciji stranke, kažu da to čine jer nemaju entuzijazma baviti se politikom u HSP-u koji mijenja politička stajališta od tjedna do tjedna, radi političke trgovine i obećanja o dolasku na vlast poslije izbora, onda to ima posebnu težinu. Od takvog udarca teško bi se brzo oporavila i jača organizacija od pravaške.

Komentari

Obzirom da pod firmom "Drugi

Obzirom da pod firmom "Drugi film" piše reprezentativna ekipa profesionalnih novinara specijaliziranih za hrvatsku politiku, sve sa otvorenom podrškom (i narudžbom) za jednu političku opciju koja smjera biti svjetski najsuvremenija i istovremeno narodno-hrvatski (HNS), ovaj post je odlična podloga za pokušati dobiti odgovore na ključna pitanja hrvatske politike s druge strane, one odgovore kojih nema nigdje i ne odgovara nitko, a ne radi se o egzotici.

A. Svi politički vođe su autoritarni, i kad su maksimalno ni to nije dovoljno jer su zbilja ugroženi i to ih dođe glave, bar političke. Oni koji pokušaju i najmanji otklon od toga ne samo da su eliminirani nego i kao eliminirani su predmet sveopćeg napada. Čak i kad su mrtvi ili pitaj boga gdje (Šuvar, Budiša). Tripalo nije imao nikakve šanse niti u malom ASH-u, zgromio ga je 100 % -tni sastav najskupljih automobila, da nije to nešto bi drugo. Taj model takvog vodstva ima snažnu podršku a sve drugo je predmet sveopćeh napada, puno gore nego prije suzbijanje defetizma, to je banalno ali totalitarno, i seže do najmanjih pora, održavanja zgrada i najnižih procesa rada, već najniži vođa mora biti bar na nivou kočijaša.

B. Ili obrnuto, šta je u tradiciji. Poznato je da je smušeni Vlatko Maček mjera svega neodlučnog i nesposobnog a tipovi kao Pavelić, drug Tito, Račan, Tuđman i ostali kao pojam odlučnosti i raznog. Nesporno je da se o prvom tipu i ne priča, ako priča jednostavno odjebe, čak i kad je u pitanju Holjevac, rješi se u jednoj rečenici, a o drugom tipu vodstva su beskrajne priče. Tu ništa ne vrijedi, to je tako.

C. I zato moramo ubaciti Milku Planinc, kao iznimni tip C, i A i B istovremeno i maksimalno. Sedamdesetih je stavljena na čelo, naravno glavni su Tito, Bakarić i drugi, i ta najgora i najmanje školovana je oborila sve rekorde razvoja i rasta, takve da ih ni ova hrabra opcija ovdje (Čačić za premijera) ne može ni pojmiti i nudi nešto 10 x manje za više love kao foru. Zatim je 1981.g. još više promaknuta, za sami spas svega, na čelo Vlade SFRJ, jedina u povijesti svih oblika režima, pa i demokracije, iznijela sve šta je loše što je znala i uvela gadne mjere, i naravno otpuhnuta. Nitko je ne šljivi iako je užareno oko takvog iskustva i A sada kad se mora obraditi puno leševa je traže.

Odgovori na pitanja zašto je sve tako se traže. Zašto su nam vođe i dalje ugroženi, zbilja i bez ironije? Zašto se sve tako s politikom zbiva i ne zbiva, tj. sprječava priča? Zašto prošlost naglo izbija u prvi plan, pa i u ovom slučaju (akumulirali su nezadovoljstvo)? Zašto reprezentativni profesionalci malo to ne objasne puku? Zašto je i puk tako masovno uravnotežen oko tih pitanja? Zašto ...?

Tko je glasao

Zašto ...? Mislim da baš

Zašto ...?
Mislim da baš zato.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Meni se čini da je o

Meni se čini da je o Đapiću manje više sve rečeno. Ako je on izazvao odlazak Tadića i Rožića onda si je zabio autogol i pitanje hoće li se od svega toga oporaviti. Daleko interesantnije pitanje je: a kud će sada Tadić i Rožić. O tome se čak ni ne nagađa, ili ja to nisam primijetio.

Tko je glasao

O tome se čak ni ne

O tome se čak ni ne nagađa, ili ja to nisam primijetio.

Kako nema?

Nagađanja ima, evo npr. ovdje.

Zar naša nagađanja vrijede manje od onih u velikim medijima?

B-52

Tko je glasao

Točno, moj grijeh, ali vi

Točno, moj grijeh, ali vi ste to tako iskitili, kao neko pitijsko proročanstvo, dok je gospon mrak dao do znanja kao da nešto više zna, ali nije rekao što?

Tko je glasao

Djapic je bio Tudjmanov

Djapic je bio Tudjmanov covjek iz sjene. Preuzimanje stranke u Kutini je najbolji pokazatelj toga. Nakon toga afera s magisterijem ozbiljno je poljuljala ugled ovog beskompromisnog borca za udobne fotelje. Na zalost pravaska ideja u Hrvatskoj nakon smrti starcevica samo je isla silaznom putanjom. Djapic je izgleda onaj koji ce zabiti posljednji cavao na lijes pravastva.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Još malo i "oba su pala" ili ipak nije tako? od NolS komentara 1
  2. za trajnu biroKratsku ugodu sisanja od aluzija komentara 0
  3. Tmurni oblaci nad Banskim dvorima od otpisani komentara 2
  4. Naizgled uspješna i lijepa, a zapravo užasna od rodjen komentara 0
  5. Ministrov tor* od otpisani komentara 31
  6. za suspenziju obiteljskog zakona, a je li netko kažnjen? od aluzija komentara 0
  7. Koliko loše upravljanje državom povećava dobit banaka i šteti drugima? od rodjen komentara 16
  8. Zadnji, drugarski pozdrav Zoranu Malenici od Ljubo Ruben Weiss komentara 15
  9. Ogledalce, ogledalce… istina je gorka od spvh komentara 12
  10. mislimo za nove fronte od aluzija komentara 0
  11. Biti na vlasti je jako različito od upravljanja državom od rodjen komentara 0
  12. AUSCHWITZ, 70 godina poslije od Ljubo Ruben Weiss komentara 78
  13. Tamna strana „veličanstvenosti“ od Feniks komentara 13
  14. Zbog čega su današnji rezultati anketa već zastarjeli? od StarPil komentara 7
  15. New new order of the "Perušar i Sin" od petarbosni4 komentara 20
  16. Što znači "Mi pazimo što obećavamo,..." g. Milanovića od rodjen komentara 5
  17. Radnička Fronta od provinciopolis a komentara 18
  18. Zločinački karakter vodećih domoljuba od sjenka komentara 131
  19. zajmoPrimci chf skloni su čudnim objašnjenjima od aluzija komentara 0
  20. Empatija for Dummies od leddevet komentara 62
  21. Virtualni selfmade Supermeni od rodjen komentara 0
  22. Perjar i Sin - new order. od petarbosni4 komentara 15
  23. Katar, rukomet, novac i moć od mario121 komentara 0
  24. Za g. Sinčića - Kratki savjet s velikim učinkom od rodjen komentara 5
  25. Jesu li nam potrebne političke stranke? od Weteran komentara 15

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • corto
  • indian
  • Laganini
  • ppetra
  • Reanimator
  • robot
  • rupert
  • vladimirar
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 10
  • Gostiju: 57

Novi korisnici

  • Živko
  • Sistemarš
  • zagonetni. djecak
  • zagonetni djecak
  • nikolag752