pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Znanstvenici tvrde da je za sve kriva seksualna frustracija. Dakle, to je razlog zašto se na svake izbore u Hrvatskoj jave tisuće kandidata, željnih slave / I na ovim izborima pojavile su se i manje ili više egzotične pojedinačne figure koje priželjkuju sjesti na taj mračni predmet želja, kako bismo mogli nazvati zastupnički stolac / Sudimo li prema rezultatima prošlih izbora, otpadničke liste nastale na frustraciji bivših članova velikih stranaka (poglavito HDZ-a) nisu uspjele ostvariti zamjetan uspjeh na izborima / Osim odbojnosti koju većina birača osjeća prema otpadnicima od stranaka, njihov je najveći problem rasipanje glasova među desecima sličnih i sitnih političkih grupacija / Činjenica je da i na kraju desnice i na kraju ljevice postoji određena količina biračkih glasova koja, najčešće zbog stranačke usitnjenosti, ostaje nezastupljena u Saboru.
Sad je ipak sve postalo puno jasnije. Ruski su znanstvenici, naime, utvrdili da je seksualno nezadovoljstvo u izravnoj vezi s pojačanim nagonom za bavljenje politikom. Uobičajena pretpostavka da političare zanima samo vlast jer je to najlakši i najbrži put do bogatstva valjda je naslijeđena predrasuda, jer znanstvenici tvrde da je za sve kriva seksualna frustracija. Dakle, to je razlog zašto se na svake izbore u Hrvatskoj jave tisuće kandidata, željnih slave.
Neslavne noći i dani u vlastitoj postelji mogu se nadomjestiti užitkom na javnoj sceni.

"Dolje izdajice!" i "Glas za moju slobodu!"
No, šalu na stranu. I na ovim su se parlamentarnim izborima prijavile uobičajene političke stranke, koje nude biračima svoje manje ili više poznate perjanice. Pojavile su se i manje ili više egzotične pojedinačne figure koje priželjkuju sjesti na taj mračni predmet želja, kako bismo mogli nazvati zastupnički stolac. Pojavili su se, dakako, i mnogi poznati likovi koji su godinama bili vezani za neke jake stranačke središnjice, a onda su razočarani ideološkim zaokretom ili tretmanom kojemu ih je izvrgnula vlastita stranka odlučili ući u arenu i osvetiti joj se. Branimir Glavaš, Ivić Pašalić, Ljubo Ćesić Rojs, Hrvoje Hitrec, Drago Krpina, Davor Aras,
Ivan Drmić, Vladimir Šišljagić… samo su neki iz plejade nekadašnjih hadezeovaca koji su izlaskom na izbore naumili oslabiti, možda i uništiti, Ivu Sanadera.
S video-snimke Glavaš poručuje da će svoju građansku dužnost obaviti u Sanaderovoj tamnici u Zagrebu i birače poučava da je glas za HDZ glas za njegovu robiju, dok je glas za njegov HDSSB glas za njegovu slobodu. Ivić Pašalić i Ljubo Ćesić Rojs na izbore izlaze pod krilaticom „Dolje izdajice!“, vabeći birače da im svojim glasovima omoguće uklanjanje Ive Sanadera s vlasti, a možda i njegovu likvidaciju s političke scene jer je Sanader, tvrde, uništio konzervativni duh Tuđmanova HDZ-a.
Sudimo li prema rezultatima prošlih izbora, otpadničke liste nastale na frustraciji bivših članova velikih stranaka (poglavito HDZ-a) nisu uspjele ostvariti zamjetan uspjeh na izborima. Da tragičan moment njihova političkog poteza bude još veći, glasovi koje su prikupili po izbornim jedinicama nakon izbora su se, primjenom D'Hondtove metode, prelili njihovom najvećem neprijatelju Ivi Sanaderu, čije su liste bile relativno najuspješnije.

"Neka cvjeta tisuću cvjetova!"
Za ilustraciju, Pašalićeva lista 2003. nije uspjela osvojiti zastupnički mandat čak ni u posebnoj izbornoj jedinici za dijasporu, iako je osvojila gotovo 10 posto glasova. Zahvaljujući nefiksnoj kvoti, nešto više od 9.000 glasova koje su tamo dobili nije im bilo dovoljno za zastupničko mjesto, pa su svi ti glasovi otišli Sanaderovoj listi koja je, tako, dobila jednog zastupnika više nego što bi joj po glasovima pripalo. Sličan se rasplet na razini Hrvatske, ali i u tzv. dijaspori može očekivati i 25. studenoga, jer birači jednostavno ne vole trošiti glas na one koji nisu jaki.
Osim odbojnosti koju većina birača osjeća prema otpadnicima od stranaka, njihov je najveći problem rasipanje glasova među desecima sličnih i sitnih političkih grupacija. Stoga svi teže nekom udruživanju koje bi njihov projekt učinilo privlačnijim. Pašalić, Rojs, Hrvatski generalski zbor, Anto Kovačević… stvorili su, tako, krovnu stranku Jedino Hrvatska.
Izborne liste koje su ponudili stranački otpadnici najprisutnije su na desnome dijelu scene, jer je najviše nezadovoljnika nekad bilo u HDZ-u. No, ima ih i na ljevici. Ove sezone u utrku kreće bivši član SDP-a Ivan Ninić, koji je napustio stranku još za života Ivice Račana, ogorčen njezinim odmakom od lijeve ideologije i radničkih tema. Shvaćajući da kao samostalni igrač teško može privući bilo koga, Ninić se udružio s još nekoliko stranaka ljevice ne bi li tako udruženi uspjeli prijeći izborni prag. Hoće li itko od njih, na lijevome ili desnome dijelu scene, uspjeti, pokazat će izbori. No, činjenica je da i na kraju desnice i na kraju ljevice postoji određena količina biračkih glasova koja, najčešće zbog stranačke usitnjenosti, ostaje nezastupljena u Saboru.
Politički pluralizam u Hrvatskoj drži se čvrsto slogana iz komunističke Kine „Neka cvjeta tisući cvjetova!“. No, ako žele postići neki uspjeh na izborima, morale bi sve te pojedinačne figure sjesti i razmisliti koliko smisla ima postojanje radi postojanja, a bez ikakve afirmacije. Ili im je, kako tumače ruski znanstvenici, zapravo svejedno jer im je glavni motiv ionako da u politici pronađu nadomjestak za seksualnu nemoć.