Tagovi

U pohvalu znanosti

Znanost je objektivno, usustavljeno i argumentirano znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima. Stečeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim pokusom i pravilnim razmišljanjem. Znanost nije samo skup znanja, već i način razmišljanja i gledanja stvarnosti. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji te objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju.

Danas je postalo popularno pljuvati po znanosti. Posebno je simpatično kada te osobe pljuvanje proglašavaju posebnom vještinom, prometejskim činom, mučeništvom.

Kada dodamo lakoću kojom se brkaju znanost i znanstvena otkrića s ekonomskim eksploatiranjem istih – nije ni čudo da je došlo do poplave samoukih sveznadara. Nema što danas ljudi ne znaju. Jednostavno – znaju sve. Od toga čega sve ima u hrani, znaju sve o medicini, prometu, politici, ekonomiji, fizici, matematici – znanja samo pršte. Naravno – sva ta znanja su dijametralno suprotna onoj koju propagira "službena znanost". I svi znaju – jedino je ta, službena znanost, kriva što danas ne živimo kvalitetnije i bolje.

Pogledajmo malo neke stvari. Prema UN-ovom izvješću iz 2010. očekivani ljudski vijek 1950. godine iznosio je... 47 godina! 2010. godine taj isti očekivani ljudski vijek iznosi – 68 godina. Danas čovjek može očekivati da će živjeti 50% dulje od čovjeka prije 60 godina. Malo šokantan podatak? Poprilično.

Pogledajmo kako danas živimo. U zubima imamo plombe svemirske tehnologije. Operiraju nas laparoskopski, snimaju nas uređajima koji su skupi i koji su bili SF prije 20 godina. Komuniciramo u djeliću sekunde, u lokalnom dućanu imamo robu iz cijelog svijeta. Vijest da je danas netko dobio crijevnu zarazu od mlijeka smatramo nemogućom, da je netko umro od tetanusa sramotnom. Smrt pri porodu postala je šokantna.

Ali – znanost nas je totalno razmazila. Sada – kad je velikom broju ljudi bolje negoli što su njihovi roditelji, a pogotovo djedovi – ikada živjeli, sada dolazi nezadovoljstvo. Zašto su ove jabuke špricane kad moj djed kojem su rasle tri jabuke na cijelom stablu to nije radio, zašto ovo mlijeko nema okus mlijeka kao kod moje bake gdje je krava uvijek ležala u gnoju, zašto se koriste kemikalije pri obradi hrane umjesto da koriste recepte moje mame koja nije radila, zašto su lijekovi skupi umjesto da su besplatni kao što je besplatan lipov čaj koji berem uz autoput? Zašto? Zato jer su znanstvenici svinje, a znanost ništa ne valja – naravno. Trebaju nam nova saznanja – i to brzo i odmah, jer je totalna panika!

Znanstvenici nisu svinje. Znanstvenici su ljudi koji trče sa zmajem u oluji da potvrde neke svoje teorije. Vješaju kugle po crkvama da bi nešto izmjerili i spoznali. Znanost je po definiciji otvorena novim idejama – samo što ih voli provjeriti i izmjeriti. Nitko nije otvoreniji od znanosti i ništa nije maštovitije od stvarnosti. Kada pričate s nekim iz struke – čim dotaknete njegovu temu, ako imate i otprilike pojma o čemu pričate i ako imate neku novu, iskoristivu ideju – gledat će vas kao što pubertetlija gleda Malenu. Zainteresirano.

Nemojte nečije višegodišnje školovanje pljunuti u sekundi, nemojte biti prokleti ignoranti, nemojte dozvoliti da uz sve knjige i kompjutere budete na nivou razmišljanja i znanja neke babe tračare. Čitajte, budite zainteresirani, naučite nešto – 99% znanja je danas besplatno.

Svi imaju pravo na mišljenje i svi ga imaju pravo izreći – ali ako iznosite mišljenje o temi o kojoj pojma nemate – onda dozvolite i drugima, koji o tome nešto znaju – da vam kažu da ste budala. Znanje je mjerljivo.

p.s. Skrušeno priznajem da je ovaj dnevnik nastao zbog čuđenja nad nekim upisima u posljednjih par dnevnika - što zbog totalnog, fundamentalnog neznanja, što zbog brzine kojom ti upisi nastaju. Teško mi je povjerovati da neki ljudi – čije sam političke, društvene i ostale ideje i razmišljanja smatrao zanimljivima ili intrigantnima – imaju tako malo znanja, a tako puno hrabrosti u pljuvanju drugih. Mnogi aktivni sudionici na ovim stranicama vole proglašavati ovu stranicu iznadprosječnom. Do prije neki dan sam se slagao s tim – sada već pomalo sumnjam.

Komentari

Depresija

Nema smisla da sada toneš u depresiju. Ja sam bljesak istinskoga svjetla pred tvojim očima. To boli, znam, ali od toga nećeš oslijepiti, nego progledati.
Gaude, igitur!
Futuritas tua est.
Pax cordi et menti tue.

Tko je glasao

Da.

Dobro.

Tko je glasao

Evo još jedna

I ova je o nama

Petar Bosnić Petrus

Vilek iz Čučuperina

Vilek je bio mladić koji je živio u Staroslavenskom selu Čučuperine. Nije bio, miran i radišan poput ostalih mladih Slavena, niti je slušao Stare Slavene, nego je povazdan nešto izmišljao i stvarao. Najčešće su to bile razne alatke ili naprave koje su ljudima olakšavale posao. I premda su se te njegove naprave često pokazivale vrlo korisnima, suseljani su zazirali od samoga Vileka i izbjegavali ga koliko je to god bilo moguće.
Jednom, nakon nesretne demonstracije neke napravice za paljenje vatre - demonstracije, pri kojoj se jednom uglednijem seljaku zapalila kuća - čučuperinski seljaci - misleći da ih to Munjobija Perun kažnjava zato što pokušavaju otkriti njegovu tajnu paljenja vatre - otjeraju Vileka iz Čučuperina i zabrane mu da se više ikada vrati.
Otada je Vilek lutao po svijetu i živio je od svojih "intelektualnih" usluga raznim ljudima po raznim selima.
Jednom se tako, na jednoj od svojih bezbrojnih skitnji, morao skloniti od ljetne oluje u selo Gaćilezi. No, nije imao sreće. Prije nego je stigao do sela, kiša ga dobro opere i rashladi, tako da je u selo stigao mokar kao mali miš. Oluja je iznenadila i Gaćiležane. Baš su bili počeli peći vola, kad oblak sasu obilatu kišu na njihovu vatru i ugasi ju prije nego su koju žeravku ili plamićak uspjeli spasiti u Perunovu hramu za čuvanje vatre.
Ostavši tako bez vatre, jako se uplaše i stadoše kukati i naricati.
Ta kako i ne bi?!
O vatri im je ovisio život, a nisu ju znali upaliti.
Vilek ih je zatekao baš u toj njihovoj kuknjavi.
Kod sebe je imao onu svoju spravicu za paljenje vatre, pa donese suhe slame i suhih drva iz obližnjih štala i kuća, izvadi kresivo i gubu i... začas je na onim mokrim ugarcima pored ražnja planula nova vatrica.
Vidjevši to, Gaćiležani se razbjegnu i sa pristojne udaljenosti stadoše motriti što to Vilek radi. A on je, kad se vatra razgorjela, stao sušiti sebe i svoju odjeću. Po tome Gaćiležani shvate da on nije, ni Perun, ni nekakav vilenjak ili demon, nego običan, živi čovjek. Ali kako ih strah još nije minuo, nisu mu se usudili približiti, nego su tamo u svojim zaklonima razgovarali nagađajući tko bi to mogao biti.
Napredniji ljudi odmah su utvrdili kako se po njegovoj tehnologiji vidi da je to neki Zapadnjak, koji je nekako zalutao na njihovo, Slavensko područje.
-Možda je to neki novi njihov Einstein - govorili su.
-Pa pogledajte samo kako je genijalno riješio problem paljenja vatre!-
-Čisti genije, nema što. Najvjerojatnije, fizičar.-
(O filozofima, Stari Slaveni nisu imali nimalo povoljan sud)
No i bez obzira na takvo mišljenje i divljenje, nisu mu se usuđivali prići, pa svog seoskog učitelja, Uču, koji je bio pismen i kotirao kao učen čovjek, akademik, te koji je razumio i ponešto od stranih jezika, nagovore sa stupi u kontakt s njim.
I učitelja je bilo strah, ali kako je morao sačuvati glas i status intelektualca, pristane da ode do Vileka.
Stigavši do njega, stade mu najrazličitijim gestama i kreveljenjem objašnjavati što bi želio reći.
Vilek ga je šutke gledao i čudio se. A kad mu je već bilo dosta tog kreveljenja, na savršeno čistom, Staroslavenskom jeziku zapita Uču:
-Ta što ti je, pobogu brate?
-Jesi li pobenavio ili zanijemio pa ne znaš gostu reći niti to da je dobrodošao u selo, kako je red i običaj, nego se tu kreveljiš i bekeljiš?
Sad je Učo "zašutio" i neko je vrijeme u čuđenju promatrao "gosta", a onda rezignirano i razočarano odmahne rukom i vrati se znatiželjnim, ali opreznim Gaćiležanima.
Oni ga odmah napadnu svojim nagađanjima:
-Neki glasoviti fizičar...a?
Ni govora, svadljivo će drugi.
-Tehnologija paljenja vatre spada u kemiju.-
-Svejedno, fizika ili kemija, ili šta ti ja znam što - žestio se treći - taj je stranac čisti genije.
-Ma hajdete, braćo, što vam je?- odgovori im Učo - To je nekakav luđak.
-Kakav luđak!?-
U čudu će seljani.
-Kako znaš da je luđak?
-Ama, otrijeznite se ljudi.- Opet će im Učo.
-Nije to nikakav Zapadnjak, nego naš čovjek. Malo prije, govorio mi je, tim istim jezikom kojim mi i vi sada govorite.
-Ah, šteta - razočaraju se Gaćiležani- mi smo se već bili ponadali da nas je to posjetio neki svjetski genijalac i da će nam održati neko zanimljivo predavanje o svemiru, crnim jamama, ili Teoriji kaosa ili... tako nešto...-
-E...baš nemamo sreće - zaključi jedan od njih. Svi se slože s tim i hrabro se vrate pečenju vola.
Prema Vileku su bili veoma milosrdni, jer Slaveni odvajkada žale ljude koje zadesi nesreća poput Vilekove. Ljubazno su razgovarali s njim, tješili ga, govoreći mu da će sigurno ozdraviti, i raspitivali se odakle je. Čuvši da je iz Čučuperina, neki od prisutnih odmah potvrde kako su čuli da je u Čučuperinama zaista živio neki...hm, hm... nesretnik koji je izmišljao svakakve stvari i da je, jadan vrlo loše završio.
Kad je vol bio pečen, Vileka su lijepo nahranili, napojili ga, dali mu nešto popudbine i sa samilošću i iskrenim sažaljenjem ispratili iz svog sela.

Tko je glasao

hahaha :)))... jao baš me

hahaha :)))... jao baš me nasmija..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

ajd...

... barem neka korist od mene

Tko je glasao

ne bi ipak išao tako daleko

ne bi ipak išao tako daleko ;)

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Knjižica

Nešto o sudbini kreativnih ljudi kod nas

Petar bosnić Petrus

KNJIŽICA

Nema tome tako davno kako je na ovom bijelom svijetu živio jedan velik učenjak, kojemu se danas, voljom neke čudne sudbine, ne zna pravo ime. Ima pisaca koji tvrde da se zvao Theodor ili Todor, ali većina smatra da mu je pravo ime bilo Simeon ili Šimun. No to sada nije toliko važno, jer ja vam ne kanim pričati o njegovu imenu, nego o životu mu.

Još od rane mladosti, on se, sa nekim neuobičajenim žarom posvećivao onim, takozvanim “umnim stvarima” i nije mario ni za što drugo. Nije da se nije razumio ni u što drugo. Dapače, nije bilo stvari koju on nije znao zadivljujuće vješto i lijepo napraviti, ali ono mozganje o dubokim tajnama, za koje je potreban potpuni mir i dokolica, vezivalo mu je ruke, pa je na kraju ispadalo kao da i nije sposoban ni za što osim za umovanje.

Već kao mladić otkrio je mnoge tajne, a u zreloj dobi zavlada njime silna strast da otkrije kako se stvara bogatstvo.

- Ako mi to podje za rukom - mislio je - usrećit ću cijeli ljudski rod, a i sam ću, zbog tako važnog otkrića, sigurno biti bogato nagradjen.

I tako, mozgajući, i proučavajući ono što je o tome već prije bilo napisano, udubljivao se on u problem koji ga je bio zaokupio. Dugo vremena nije mislio ni o čemu drugom osim o tome. Čak i kad bi sjeo da nešto pojede, misli o tim stvarima nisu ga ostavljale na miru, tako da je jeo i ne znajući da jede, a hodao, pak i ne znajući da hoda, baš kao kakav mjesečar. I kad je spavao, sanjao je o tome, a kad bi se probudio, nastavljao je misliti o onome o čemu je prestao sanjati. Prijatelji i poznanici nisu mogli razgovarati s njim, jer, ili ga nisu mogli prizvati iz tog njegovog svijeta u ovaj, ili su, pak, morali slušati o stvarima o kojima je razmišljao. Zbog takva ponašanja, jasno, stekao je glas čudaka, izgubio prijatelje i postao nevoljnim usamljenikom.

Nakon dugog niza godina, pokaže se da njegov čudni posao ipak nije bio uzaludan. Doista je otkrio pravi, pravcati ključ stvaranja bogatstva. Kad je postao svjestan otkrića i kad je provjerio njegovu istinitost i sagledao sav njegov značaj i veličinu mu, nije se mogao načuditi tome da mu je nešto takvo ipak pošlo za rukom, jer to je bila jedna od onih velikih i važnih stvari za kojima je tragao cijeli ljudski rod sve od svog postanka.

Ubrzo nakon toga napisao je jednu knjižicu u kojoj je, na vrlo jasan i kratak način izložio svoje otkriće. Smatrao je da je dužan svoje ideje izložiti tako lijepo, jasno i pristupačno da ih može razumjeti svako dijete. Nije žalio truda ni vremena u traženju najboljih načina izlaganja, i u tome je, na kraju veoma uspio.

Potom je pisao ljudima za koje smatrao da bi ih moglo zanimati bogatstvo i bogaćenje i obavještavao ih da će im drage volje prikazati svoje otkriće. Pisao je i vladarima i uvjeravao ih da će ih ono brzo učiniti vrlo bogatima i moćnima, i to, ne samo njih, nego i cio njihov narod.

Time je završio prvi dio njegovog životnog puta i otpočeo onaj drugi i puno drugačiji.
Mnogi su ga, naime, od onih kojima je bio pisao uskoro pozvali da im izloži svoje tajne. Učenjak je počeo putovati i truditi se da svoje ideje prenese onima koji su ga pozivali. I u tom novom poslu bio je nevjerojatno umješan. Činilo se kao da bi on mogao uliti znanje i u drvenu glavu.

Ali, avaj, avaj, kad bi njegovi slušači uvidjeli da im on ne tumači kako bi se, na lak način moglo stvarati zlato, niti im otkriva “trikove” s kojima bi opljačkali narod, te brzo i barem nakratko napunili blagajne, ili pak dobili kredite od bogatih država, a niti išta drugo nalik tim majstorijama, odmahivali bi rukom i govorili:
- Mi smo mislili da ti znaš praviti zlato, ili nešto...tako... A to... To ti je, brate, nauka. Nama to ne treba.
Misleći da ne razumiju kako im on nudi baš ono što oni traže i što im treba, i da ne shvaćaju kako im on pokazuje najlakši način na koji to mogu postići, naš je učenjak ponovo prionuo na mozganje i dotjerivanje one svoje knjižice i tako od nje napravio pravo malo remekdjelo. No ni ta dodatna objašnjenja, kad ih je izlagao svojim slušačima, nisu pomogla da ih uvjeri u vrijednost svojih otkrića, niti da ih zainteresira za njih.

Istini za volju, nailazio je povremeno i na bistre ljude, koji su brzo uvidjali njihovu veličanstvenost i značaj, ali oni nisu imali nikakve vlasti niti utjecaja, pa mu nisu bili ni od kakve pomoći.

Kako je po naravi bio vrlo uporan, nastavio je obilaziti druge učenjake, kuće imućnih ljudi i vladarske dvorove i stalno iznova pokušavao, najjednostavnijim načinima i primjerima objašnjavati kako se s njegovim zamislima mogu, dosta brzo i dosta lako stvarati velika bogatstva. I uvijek se iznova, jednako
kao i prvi put, čudio tome da ga ne razumiju baš oni koji bi ga trebali razumjeti.

Katkada bi na dvorovima, gdje je izlagao svoje učenje, izbijale prepirke izmedju njega i njegovih slušača Obično bi mu govorili da se po njegovu jadnom stanju najbolje vidi da ta njegova teorija ništa ne vrijedi, jer da vrijedi - govorili su - najprije bi njega samoga učinila bogatim. Često su mu govorili i to da su njegove ideje puka teorija, a da njima trebaju novci, i neka ih on, ako je pravi majstor, dobro providi s novcima, pa će onda vidjeti kako su oni dobri i sposobni gospodari.

Prostodušni Simeon, Šimun, ili kako li se već, jadan, zvao odgovarao bi im da se svaka budala zna snaći s novcima kad ih ima, i da ih zna trošiti, te da za to nikome ne treba nikakva poduka, a da je dobar gospodar samo onaj koji zna stvarati novce i svako drugo bogatstvo i dobro. Onima koji su se zaduživali, govorio je da svoju djecu bacaju u dužničko ropstvo, i da se sigurno ne bi zaduživali kad bi sami morali vraćati svoje dugove. Od takvih odgovora nije štedio ni kraljeve. No kako je živio u vrijeme prosvjećenih vladara, kad je u modi bilo strpljivo podnošenje mušica učenih ljudi i umjetnika, nisu ga davali zatvoriti, išibati ili pogubiti, nego bi ga učtivo udaljavali s dvora i onemogućavali mu da dodje opet.

Prolazile su godine, a i desetljeća. Naš je učenjak i dalje, s jednakom upornošću i s jednakim “uspjesima” pokušavao širiti svoje ideje. Smanjivala mu se jedino snaga i onaj jadni imetak s kojim je raspolagao. Na kraju nije više imao ničega osim odijela u kojem je hodao po svijetu, a u džepu tog odijela onu svoju knjižicu, koju je čuvao budnije i pažljivije nego sam život. Nadao se da će mu netko, kad tad, dati barem novce da ju štampa i da će tako svoje otkriće i svoju muku spasiti od zaborava.

No zub vremena, koji nikad ne miruje proglođe mu i to odijelo. Jednog dana, kroz proderani džep ispadne mu ona knjižica i izgubi se. Kad je vidio da ju je izgubio, i da se više ni po čemu ne razlikuje od običnog propalice, koji je na neki drugi, ugodniji način proćerdao sav svoj život, dodje mu da se ubije. Nije to učinio samo zato što u blizini nije bilo nikakvog drveta o koje bi se objesio.

Nikako, siromah, i ni u čemu nije imao sreće.

Nakon toga, dugo je, bez iakve pameti i bez ikakve misli u glavi hodao tko zna kuda, dok nije vidio da se obreo u šumi, pred krčmom: “Šumovite planine” *, koja je bila
---------------------------------
"Šumovite planine” je naš prijevod Turskog izraza “Balkan”.

na zlu glasu i za čijeg se gazdu pričalo da je bivši harambaša i mnogostruki ubojica. Kako se smrkavalo i više nije imao kud, zamoli on toga gazdu za prenočište i reče mu da ničeg nema, pa će mu noćenje sutradan odraditi.

No, u toj krčmi nije ostao samo sutradan. Gazda mu je ponudio da tamo ostane za stalno i da mu za uzvrat pere posudje, hrani svinje, čisti, i radi ostale, slične poslove.

Učenjak nije imao kud, pa je pristao. A i da nije, bila bi mu ostala samo skitnja i prosjačenje, pa mu je bilo čak i bolje i sigurnije da bude sudopera i svinjar.

Vlasnik svratišta, tj. te krčme nije ga nimalo poštovao, iako je vidio da je učen i pametan i znao da je bio na mnogim dvorovima i razgovarao s kraljevima, Dapače, baš zbog toga se još više sprdao s njim. Pred nešto uglednijim gostima, kakvi su rijetko svraćali, hvalio se da njegova krčma nije makar kakva jazbina, jer je njegov sudopera i svinjar, ni manje ni više nego jedan od najučenijih ljudi u cijelom kraljevstvu. A kad bi u krčmu navratili kakvi probisvjeti, vucibatine ili seljaci, i kad bi se ponapili, predstavljao bi im svog učenjaka i tražio od njega da im priča o svojoj knjizi i svojim idejama, i iz toga stvarao nevjerojatan, urnebesan cirkus i komediju.

Znao je dobro iskoristiti Simeonovu pismenost i učenost. Tražio je od njega da nepismenim ljudima piše molbe, pisma i predstavke i to je masno naplaćivao. Simeonu nikad nije dao ni pare od tog “honorara”, posprdno “obrazlažući” svoj stav tvrdnjom:

Da novac kvari ljude i da bi bila velika šteta i grijeh na njegovoj duši, ako bi on dozvolio da se pokvari tako dobar čovjek kao što je Simeon.

Vjerojatno se pitate zašto je Simeon podnosio svo to ruglo i ponižavanje.

A, što mu je drugo, onako starom i onemoćalom još ostalo?

Tješio se mišlju da sve to ima neki dublji i viši smisao kojeg on ne razumije i zahvaljivao Bogu i za nevolje, bijedu i sva poniženja koja mu šalje. A i nadao se, siromah, da će se na kraju netko ipak sjetiti njegovih misli, razumjeti ih i doći po njega, pa ga izbaviti iz te bijede.

No to se nije desilo. Umro je u onoj krčmi.

Ne zna se točno kako je umro, ali šuškalo se da mu je - kad se razbolio i zanemoćao - krčmar “pomogao” da umre, pa ga skuhao u kotlu i njime nahranio svoje svinje. Šuškalo se i to da on nije bio jedini čovjek kojem je krčmar tako “prekratio muke” i “olakšao” zadnje dane. Taj nije dopuštao da mu išta propadne i svako je zlo i svačiju nesreću znao iskoristiti i pretvoriti u svoju jadnu dobit.

Takvu je, eto, nagradu, za svoje otkriće dobio naš učenjak, Todor, Simeon, Šimun, a po nekima, čak i Smith.

***

Ona njegova knjižica, medjutim, prošla je puno bolje.
Našao ju je neki dječak, kad se vraćao iz škole, i sačuvao. Kad je malo porastao, stao ju je čitati. A kako je bio bistre glave, brzo je uvidio je da je vrlo korisna. Nikome ništa nije govorio, nego je samo pomno učio iz nje. Porastavši još malo, počeo je, vrlo obazrivo i oprezno, samo, onako, kao usput, ili slučajno, ocu ukazivati na neke bolje načine namicanja novca i ostalih dobara. I ne primjećujući da ga sin savjetuje i uči, otac ga posluša i poslovi mu krenu puno bolje. Na kraju se, zahvaljujući sinovljevim savjetima, čak i obogati, a uvidjajući da je u maloga bistra glava, pošalje ga da uči "visoke nauke".

“Mali” se tu veoma iskazao, ali kako se više zanimao za onu “praktičnu” stranu života, nakon završenih nauka, posveti se trgovini i gospodarenju. Na tome je radio dan i noć, i nije žalio nikakvog truda. Nikakav mu posao nije bio težak, a ni sreća mu nije bila nesklona, pa stoga i nije prošlo puno vremena prije nego je postao najbogatiji čovjek u državi.

Ali on time nije bio nimalo zadovoljan. Vidio je da bi cijela država mogla biti bogatija i da bi svi ljudi mogli živjeti bolje, pa je odlučio uzeti vlast u svoje ruke. To mu je i uspjelo - sličnim lukavstvima i spretnošću kao i onomad kad je zgospodario s ocem i pomogao mu da se obogati. A kad je došao na vlast, tek se onda svojski dao na posao. Podizao je blagostanje i narod gdje se god moglo i država mu doista postade vrlo bogata i jaka.

Da bi ju održao takvom i da bi ju još više ojačao, naumi i druge ljude uputiti u umijeće stvaranja bogatstva i to iz one iste knjižice iz koje je i sam učio. Stoga ju dade štampati i raširiti medju narodom. Knjižica postade vrlo glasovita i bi’ prevedena na mnoge jezike. Mnogi su učenjaci i državnici učili iz nje i na osnovu ideja onog sirotog učenjaka stvorili ovaj bogati svijet u kojem danas živimo. Nikada se svijet nije tako čudesno brzo podizao i bogatio, kao tada kad su ljudi iz nje učili kako se stvara bogatstvo i blagostanje.

O njoj je, s vremenom, bilo napisano cijelo brdo drugih knjiga. I danas se o njoj više piše i govori nego o drugim knjigama.

No moram vam reći da ona ni danas nije toliko cijenjena koliko stvarno vrijedi, i da i danas ima ljudi koji ne znaju za nju, niti za njenu nauku.

A o onom nesretnom učenjaku već je dječak koji je bio našao njegovu knjižicu, ali tek kad je bio postao vladarem, pokušao nešto saznati i napisati. No, ni on, a ni drugi nakon njega nisu uspjeli saznati puno više od onog što sam vam ja ispričao na početku priče.

Tko je glasao

Sama država i ostale

Sama država i ostale institucije nastale su na razini društvenog razvoja koji je evolucija ljudskog živčanog sustava nadišla, što je i razlog zašto danas institucije (čak i znanstvene) koče ljudsko osvještavanje i razvoj; to je i razlog zašto proučavanje mentalnih sposobnosti predvode izopćenici iz znanstvene zajednice, redovito neshvaćeni. Konačno, to je jedini uzrok današnje opće krize smisla.

Zašto većina znanstvenika odbija ideje o svemoći ljudskih mentalnih potencijala? Jednostavno, njihov frontalni korteks nije dovoljno razvijen ili osposobljen za teorijsko (još manje praktično) osvještavanje takve stvarnosti.

Razvijeni frontalni korteks u svemu vidi međupovezanost, subjektivnost i relativnost; znanost u svom temelju ne odgovara tom idealu, znanstvena metoda je redukcionistička i analitički određena da klasificira stvarnost podjelama u kontekstu dualizma "subjekt proučava objekt".
Gdje je dualizam tu je spoznajna nemoć.

Samo je jedan put razvoja; kako unutar ljudskog mozga, tako i unutar društva; frontalni korteks (evolutivno najrazvijeniji pojedinac) mora voditi sustav, stvarati (objektivno promatranje je nemoguće, moguće je samo subjektivno stvaranje) društvene zakonitosti i voditi zajednicu; sve ostalo stvara svijet gramzljive borbe za opstanak i razaranja.

Točno je da je životni vijek čovjeka produžen, ali nije postao kvalitetniji. Štoviše, život je postao puno duži pakao preživljavanja, što nema nikakva smisla. Točno je i da je tehnološki razvoj utemeljen na znanosti pošao uvelike ispred društvenog razvoja, ali je tehnologija zavladala čovjekom, umjesto da bude obrnuto.

O temi dnevnika bi se moglo strahovito puno i argumentirano raspravljati Stvari su puno složenije i slojevitije nego što ih autor prikazuje. Riječ je zapravo o smislu ljudskog postojanja. Zašto živimo tako kako živimo? Ima li bolji način? Zašto znanost ne daje korisnije odgovore.

Jako je zanimljivo malo dublje se pozabaviti stanjem u suvremenoj znanosti. Otkrije se nevjerojatne činjenice. Znanost prva nije na tragu humane ideje kojom se bavi autor dnevnika. Pročitajte knjigu "Polje" Lynne McTaggart, pa ćete vidjeti kako znanost brutalno obračunava sa svima koji izađu iz unaprijed zadanih spoznajnih okvira, pa makar to bili do tada neupitni autoriteti i lideri znanstvene zajednice. Pročitajte knjigu "Duhovna inteligencija" Dane Zohar, pa možda otkrijete u kojoj mjeri su znanost i napredak ograničeni niskom i nerazvijenom duhovnom i emocionalnom inteligencijom znanstvenika. Pročitajte knjigu "Život u zoni" Barry Searsa, pa ćete vidjeti kako američka agencija za hranu i lijekove odbija priznati znanstveno utvrđene rezultate pravilne prehrane na život čovjeka te i dalje inzistira na potpuno pogrešnim preporukama, koje su Ameriku dovele do nacionalne katastrofe- više od 70 % amerikanaca je predebelo i bolesno. Autor te knjige je šokiran s kolikom odbojnošću se znanost suprostavlja njegovim i tuđim znanstvenim otkrićima na planu prehrane. A što je mislio?

Nije li znanost direktno odgovorna za mnoge znanstvene zloupotrebe u brojnim ljudskim djelatnostima? Što je znanost napravila s uzgojem modificiranog sjemenja i biljaka? S lijekovima?
S novcem i obrazovanjem? S medicinom bolesti? S prehrambenom industrijom?

Paradoksalno je ali i istinito da će u ovom stoljeću, baš zato što je znanost zajebala stvar, znanje pojedinca dokinuti farmaceutsku, vojnu, prehrambenu industriju, klasičnu trgovinu i medicinu bolesti, jer će se ljudi sami pobrinuti za svoje zdravlje, sigurnost, ljepotu i kvalitet života. Time će ljudi utjecati na samu znanost- koristiti će se samo korisnim znanstvenim saznanjima, ma ne i manipulativnim. Uz to, financijska pismenost ljudi će postati daleko veća od sadašnje, što će potpuno promijeniti novčane tokove.

Tko je glasao

ali znanost

"Ali – znanost nas je totalno razmazila".

I pokvarila!
Samo par primjera:

-Tehnologija krade ljudima dusu i pretvara ih u robotizirane ljudove (humans)
- Automatizacija krade vrijeme, jer ljudi imaju sve manje vremena i jure ko muhe bez glave uza sva moderna aparatska pomagala .
- Danasnje 'robotizirano srce' moze svasta uciniti bez kontakta s drugim ljudskim bicem, komunikacija, zabava, kupnja, umjetno zacece...... itd.
- Otudjenje ljudi
U ovoj eri visoke tehnologije ljudi samo stiskaju dugmeta koja onda pritisnu sva nasa dugmeta za stresove!
itd.itd....
LUDILO CINJENICA GOVORI SAMO ZA SEBE!

Tko je glasao

NIJE - tako...

govorimo i slušamo i čitamo
i ponavljamo

i opet iznova čak 100 i milijun puta... ponavljamo

boga IMA...
NIJE - tako...

boga NEMA
NIJE - tako...

ALI ALI ALI -

boga IMA u svijesti kardinala Bozanića,
boga NEMA u svijesti predsjednika Josipovića,

i neka bude - tako...
BEZ lomača i križara među nama,

MI svi... bolje ćemo - misliti i bolje ćemo - živjeti - DA!
već DANAS...

isto tako ili slično...

znanost JEST - religija između drugih religija,
znanost JEST - umoBrisač religija i drugih religija,

i neka bude - tako...
BEZ lomača i križara među nama,

MI svi... bolje ćemo - misliti i bolje ćemo - živjeti - DA!
već DANAS...

adfilantrop

Tko je glasao

Minus

Tko je glasao

Božja čestica

Teorijska fizika se bavi, ni manje ni više nego Božjom česticom. Zamislite vi kako mora biti duboka i uzvišena znanost koja se bavi Božjom česticom. To nije običan boson, nego Božji boson

"Glupost je gigantska ko dolomitsko stijenje
I što tko manje vrijedi, to se više penje"
Krleža

Tko je glasao

Zakrivljeni prostor

Evo jedne od floskula "znanosti" koja je počela nastajati nakon 1905. Zakrivljeni prostor. Nema danas čovjeka koji ne podrazumijeva da takvo nešto postoji. To se smatra samorazumljvim.

Nitko se nije zapitao ima li taj termin ikakvog smisla. To nije teško ispitati, jer je problem jednostavan, ali nedostaje hrabrosti da se postavi pitanje smislenosti tog "zakrivljenog "prostora" i da se ukaže na to da takvo nešto ne postoji niti može postojati.

Prostor je naprosto protežnost određena s tri dimenzije - dužina, visina, širrina. Ni jedna od dimenzija nema kraj niti ishodište. Per strictam definitionem, prostor nije ograničen niti konačan, pa ne može imati niti nekakav oblik, niti kockast niti zakrivljen. Nasuprot, volumen je dio prostora koji može imati nekakav, zapravo bilo kakav oblik. Tijelo također, jer je određeni volumen, samo što je tijelo "ispunjeni prostor". Polje je pojava anizotropije u prostoru, uslijed djelovanja elektriciteta, magnetizma ili gravitacije, ili pak nuklearnih sila. Polje je također pojava volumena i ima određenu veličinu i oblik. Sfernog je oblika. Iz toga su mudraci fizike nakon 1905. zaključili da postoji sferni, odnosno zakrivljeni prostor, iako je apsolutno nemoguće da može postojati takvo nešto. No svejedno, danas se zakrivljeni prostor podrazumijeva kao dva plus dva.

Nema nikakve razlike između vjerovanja u postojanje vještica i vjerovanja u postojanje zakrivljenog prostora. Slično je bilo i sa onim vjerovanjem da se planeti kreću po epiciklima i da ih tuda kotrljaju anđeli sebi za zabavu. To je bila "službena" astronomija onoga vremena. Danas nema toga, ali ima najmanje četiri dimenzije, postoje paralelni svjetovi, koji su vjerojatno zamjena za nekadašnji Pakao i Raj.

Radi objašnjenja, sferna geometrija ne važi za zakrivljeni prostor nego za sfernu površinu, koja je površina nekog kuglastog tijela ili polja (premda polje, strogo govoreći, nema površinu. Sferna geometrija ni najmanje ne derogira euklidsku, niti kolidira s njom.

Suvremena "znanost" je postavila besmislice za temelje našeg mišljenja. Zakrivljeni prostor je samo jedna od njih. Jedna je nedavno jako očigledno oborena - Einsteinovo pretvaranje brzine u masu. Detektirani su neutrini koji se kreću brže od svjetlosti, a masa im je ostala ista, umjesto da je postala beskonačno + n velika. Otkriće je potvrđeno ponovljenim pokusima, ali moć dupeglavaca koji danas sačinjavaju kadar znanosti teorijske fizike vrlo je velika, pa to otkriće brzo tone u zaborav. Sreća da applied physics - primjenjena fizika nije zaboravila na razum, principe mišljenja i logiku, pa još uvijek možemo govoriti o nekakvoj znanosti, čak štoviše vrlo plodnoj znanosti. Najpropalija od svih pozitivnih znanosti, teorijska fizika, ima danas najveći ugled, i povlači najviše novca iz državnih buđgeta.

To su tek neki od razloga ove vrste zbog kojih nemamo povjerenja u znanost, a počeli smo vjerovati u horoskope i druge, mnogo opasnije ludorije.

Tko je glasao

Sama znanstvena religija nije rješenje

Da li je znanost uvijek ili barem pretežno u službi dobra, morala, savjesti, slobode, sreće, ljubavi..., ili u službi zla, agresije, destrukcije, vladanja svijetom?

Da li su danas ljudi sretniji što su svladali mućkanje gena komarca, paradajza i muhe, što su stvorili atomske bombe, ili "savršene" projektile s osiromašenim uranom koje se baca po Basri, Beogradu, ili neupotrebljene u Jadransko more?

Služi li znanost -dobrobiti većini ljudi?

Da li je baš svaka znanost korisna za ljudski rod?

Vizija suvremene znanosti je danas pretvorena u želju neograničene potrošnje, zgrtanja, moći, i pokušaje neograničene kontrole prirode.

Nije onda čudo da je suvremeni čovjek s dostupnim blagodatima znanosti -usamljena, jadna, izolirana jedinka, kojoj se žele dokinuti sve tradicionalne vrijednosti- obitelj, sigurnost posla i egzistencije, slobodno vrijeme, kontakti s prirodom..

Nije li onda normalno da izmanipulirana znanost služi bolesnim , pohlepnim, grabežljivim moćnicima i društvima, TNC, u njihovim sofisticiranim ratovima na svim stranama svijeta?

Odgovore na ova pitanja zna prosječno pametan srednjoškolac.

A znanstvena religija i njeni fanatični vjernici, s idejom da je znanost rješenje za sve ljudske probleme, za samu ljudsku bit, napredovali su u rješenjima i humanoj evoluciji, brizi za budućnost svojih potomaka i Zemlje, daleko manje od onog majmuna koji mlati po kostima- iz Kubrickove Odiseje 2001.

http://www.youtube.com/watch?v=vahx4rAd0N0

Tko je glasao

znanstvena religija??

Zanimljivo da si uspjela naći frazu koju nisam niti spomnuo u dnevniku. Srećom je znanost toliko napredovala da ti to ipak možeš podijeliti sa mnom.

No - da razjasnimo - ne baca znanost osiromašeni uran. Bacaju ga ljudi. Kao što nije znanost kriva kad ti topovska granata padne na kuću, niti zakon putanje, niti išta sličnoga. Već onaj koji je granatu ispalio. Optuživait znanost za krivo korištenje iste je besmislica. Kubrick lijepo pokazuje da se kost može koristiti ovako i onako - pa tako i uran.

Filozofsko je pitanje da li nam je znanost pomogla ili nije. Pod pretpostavkom da bi ti sada živjela u hladnoj špilji žvačući žilavog sirovog mamuta... mislim da je pomogla. Čovjek nije tužna jedinka zbog znanosti same, već zbog toga kako znanost zloupotrebljava. Kao što bi nakon otkrića vatre bila tužna da ti netko zapali sojenicu.

Taj isti srednjoškolac je uporavo zahvaljujući razvoju odgojnih znanosti u toj istoj klupi gdje jest. Iskreno, ne kužim koje veze ima ovaj tvoj komentar s temom dnevnika.

Tko je glasao

Netko će shvatiti

Zanimljivo da si uspjela naći frazu koju nisam niti spomnuo u dnevniku. Srećom je znanost toliko napredovala da ti to ipak možeš podijeliti sa mnom.
Zašto bi ti to morao spominjati, kao direktnu frazu?

Znanstvena religija odnosi se na sve one koji jedino u znanosti vide rješenje svega, i to ne samo onih koje su donijele dobrobit čovječanstvu , već i stvaranja "sjemena uništenja", oružja svih vrsta, one koji besprizorno uništavaju Zemlju... one koji se klanjaju moćnima i njihovim mantrama , sve po principima sile.
I na mnogobrojne one ,koji kažu da je to samo zloupotrebljavanje znanosti, a u drugom trenutku se dive takvim društvima.

Iskreno, ne kužim koje veze ima ovaj tvoj komentar s temom dnevnika.
Netko će shvatiti.

http://www.youtube.com/watch?v=gdoMkYTTcN0

Tko je glasao

sila i znanost?

Sile je uvijek bilo - i bez znanosti. Dakle - čovjek je pokretač a ne znanost.

Ono što mi je smiješno jest pojavljivanje religije anti-znanosti. Poznati su pokreti u povijesti kada su ljudi razbijali strojeve - jer su strojevi donijeli zlo. Ne ljudi, ne vlasnik stroja, ne izum pokretne vrpce - nego strojevi! :) Tako i danas... predlažem razbijanje svih epruveta, mikroskopa i paljenje fakulteta... i eto sreće na lopate... to želiš reći? I koje veze imaju znanost i društvo, možeš to malo pojasniti?

Tko je glasao

Znanost i antiznanost

Najprije riječ dvije o samom dnevniku. Radi se o jednoj vrlo dobroj skici panorame koja prikazuje odnos našeg vremena prema znanosti. Osim što pokazuje čovjeka i znanost, ova panorama pokazuje i side pojave našeg vremena - alternativu i mizologiju, a i prilično rašireni duhovni primitivizam u okviru kojeg se obožavaju "znanstvene spoznaje" , u ili iz razine neolitske civilizacije.

Na Starogrčkom nema izraza "ljubav prema znanosti" Postoji samo "ljubav prema mudrosti" - filein to sofon što je zapravo filozofija. Ostaje jedino da se sada izvede, kroz suprotnost , tj. u odnosu preme mizologiji - mržnji prema znanosti, mišljenju, razumnosti mudrosti itd. Trebali bi smo, dakle uvesti izraz filologija - ljubav prema znanosti, ali taj je naziv već rezerviran za neku drugu pojavu.

No sada nam je baš kao naručen pao izraz mizologija. Ona je danas jako raširena. Ima bezbroj oblika: alternativa, astrologija, patološka neoreligioznost, parapsihologija, numerologija i još svakovrsne "intelektualne" žbrljoze.
No najopasnija od svih ovih side tvorevina je pseudoznanost. Karakteristika joj je da se služi znanstvenom terminologijom, sintagmama, impersonalnim stilom, znanstvenom akribijom formulama, matematikom, znanstvenim metodama i znanstvenim spoznajama kao referentnim momentima itd. ali sve je to samo izvana, a iznutra je prazna, mračna i mrtva kao grob, kako je to izvrsno rekao Isus Nazarećanin. Ovakve "znanosti" puni su najugledniji svjetski znanstveni časopisi. To je naprosto vrhunsko intelektualno smeće našeg vremena, a ljudi koji ga stvaraju su varalice i šarlatani koji su cijeli život posvetili tome da mogu praviti smeće od svega oko sebe i od svog života, a za to su dobro plaćeni, dok se na istinske znanstvenike pljuje. Ovdje ne mogu izbjeći asocijaciju da na Aramejskom Sotona znači onaj koji ma zavodi na krivi put. On je otac laži a ovi "znanstvenici su mu potomstvo ili naprosto sljedbenici. Jako je mali broj članaka u spomenutim časopisima koji ima stanovitu vrijednost,

Ima tome već više od 25 godinica kako je jedan fizičar htio upozoriti na tu pojavu napisavši jedan članak koji je bio hrpa gluposti i besmislica, koji ustvari nije ništa govorio. Upotrebljavao je čak krive podatke za konstante, pogrešne matematičke procedure tako da mu je pošlo za rukom na doista napravi remek-djelo besmisla. Ali ga je napisao tako briljantnim znanstvenim stilom da nikome nije moglo pasti na pamet da se tu radi o besmislici. Zatim ga je bez ikakva objašnjenja uručio uredniku Physics rewue letters. Bio je objavljen odmah, a kasnije su i drugi najugledniji časopisi otlupili pravo da ga i oni objave. Kad aje članak tako obišao svijet, onaj fizičar (ne mogu mu se sada sjetiti imena, a ne da mi ga se ići tražiti) objavio je, da je, na fini znanstveni način, namjerno napisao hrpu besmislica da vidi da li će to netko primjetiti.

Ali ne radi se samo o ovome Nakon Einsteinove teorije teorije Relativiteta i planckovog otkrića kvanta, fizika se velikim djelom izrodila u prosti hoštapleraj, a i kozmologija zajedno s njom. Tu se govori o puto vanju kroz vrijeme, o svemirskim crvotočinama, više dimenzija, paralelnim svjetovima i ... iii..... iiii...!!??
Od stvaralačkog kritičkog duha nije ostalo ni traga, a ni od znanosti. Grimmove i Andersenove bajke su mila majka prema tome - priče lišene mašte i fantazije, ali su barem zadržale neki smisao. Slično stvari stoje i u društvenim znanostima.

Odatle, posvemašnja mizologija i nepovjerenje u znanost koje se raširilo po cijelom svijetu. Znanost je danas golema Augijeva štala, i trebat će puno vremena da se očisti.

Tko je glasao

Sokal je napisao taj clanak;

Sokal je napisao taj clanak; nikad necu zaboraviti; nadobudna, prvo predavanje filozofije, domaća zadaća: shvatiti što je pisac htio reći; mučila se tj.dana dok nisam potražila pomoć od jednog starog prof. koji mi rekao o čemu se radi; sljedeći sat prof. postavlja pitanja; odgovori i teorije stižu, a prof.se samo smiješi…Prva lekcija: ne padaj na svaku pisanu glupost

Tko je glasao

Podjela rada! I alijenacija!

U krojačkoj zanatskoj radionici je morao raditi majstor krojač. Onaj koji je znao skrojiti i sašiti odijelo.

U tekstilnoj industriji, među tisućama radnika i radnica, jedva da itko mora znati skrojiti i sašiti odijelo. Nego, jedan kroji, drugi štepa ravno, treći sastavlja džepove, četvrti šiva gumbe.... Zajedno, oni proizvedu odijelo, ali nitko ga ponaosob više ne zna čitavoga proizvesti. Proizvedeni predmet više nije ničiji posebno. Onaj Sotona u ljudskom liku po imenu K. Marx nazvao je to "otuđenim radom"....

Isto to se zbilo i sa znanstvenim radom. Nema više "univerzalnih umova", kao što u tekstilnoj industriji nema "univerzalnih" majstora krojača.... Da Vinci je danas nemoguć.

Jedan od najvećih filozofa 20. stoljeća je spokojno slagao kockice svoje velike filozofske misli, dok se oko njega dizao gusti dim iz tvornica smrti u Aušvicu i drugdje. Netko je užasnuto uskliknuo: "Njega nije bilo briga! Nije ga bilo briga! Nije ga bilo briga!"....

Da, to su zloguke vijesti o svijetu u kojemu živimo.....

Ali..... Ajnštajn i mnogi drugi su otišli. Bilo ih je briga....

Da, čovjek plaća golemu cijenu za sve ono što je čovjek stvorio u ovom univerzumu.

No, nije li upravo to najdublji motiv i razlog da branim ono što je u čovjeku najvrednije, najuzvišenije, najtrajnije - a to je čovjekov duh i um?

Eno, u Parizu se njiše ono Fukoovo njihalo.... Istina koju ono crta bila je istina i u doba dinosaura, i bit će istina i nakon što se uzajamno pobijemo... A tu istinu je spoznao - ljudski um!

Tko je glasao

fizičar i članak...

Sjećam se da je u pitanju bilo - neki spoj koji je bio toliko hidrofoban - da bi počeo mijenjati fizikalna svojstva par mikrosekundi PRIJE negoli bi mu se dodala voda...

Tko je glasao

Ma čemu pohvale?

Pohvale nisu zanimljive jer se uvijek hvali ideja koju se redovito zabrlja u provedbi.

Kritike su puno bolje jer se uvijek mogu okrenuti na šalu.

A što je drugo život nego dobra fora, pa rastegnuti smo između divnih ideja i niskih nagona... jako dobra fora.

Živio!

Tko je glasao

Ovo zaslužuje poduži upis,

Ovo zaslužuje poduži upis, možda i dnevnik, ali odgovorit cu ipak ovdje.

Dakle, kada je rijec o temeljnim pitanjima „što je to znanost , kako funkcionira, koji su njezini uvjeti?“ dosta sam o tome razmišljao i istraživao i to me odvelo u pravcu filozofije i sociologije znanosti. I tu ima par autora čiji su odgovori odnosno teze i teorije prepoznate kao relevantne u objašnjenju fenomena znanosti. Prije svega bih preporucio Thomasa Kuhna i njegov poznati rad odnosno knjigu „Struktura znanstvenih revolucija“. Zatim Paul Feyerabenda „Protiv metode“ , te Imre Lakatosa „The Methodology of Scientific Research Programmes”. Još je tu i Karl Popper i njegovi radovi iz spoznajne teorije…

E sad, Kuhn mi je definitivno najuvjerljiviji, a njegova objašnjenja ukazuju da se znanost u mnogocemu razlikuje od uvriježenog dojma o njoj, odnosno dojma kojeg ona nastoji o sebi stvoriti i (p)održavati.

Naime, svaka znanost u jednom određenom vremenu određena jednom i samo jednom dominirajućom paradigmom. Paradigme su „načini za promatranje svijeta“, opći kvazimetafizički uvid ili slutnje o tome kako fenomeni u nekom području znanstvenog istraživanja mogu biti viđeni i objašnjeni. Jedna od nužnih posljedica stjecanja paradigme za jednu znanstvenu zajednicu jest stjecanje jasnih kriterija za izbor problema za koje se, dok se paradigma smatra neupitnom, može pretpostaviti da imaju rješenja. Ako problemi imaju rješenje onda su oni zagonetke koje valja odgonetnuti. Upravo ovako shvaćeni problemi kao zagonetke su u velikoj mjeri i jedini problemi koje će zajednica priznati kao znanstvene ili ohrabrivati svoje članove da se upuštaju u njihovo rješavanje. Drugi problemi, uključujući mnoge koji su nekad bili standardni, odbacuju se kao metafizički, kao stvar druge discipline ili, ponekad, kao jednostavno previše problematični da bi imalo smisla trošiti vrijeme na njih. Upravo ovo su razlozi zbog kojih jedna paradigma može čak i izolirati neku zajednicu od onih društveno važnih problema koji se ne mogu reducirati na formu zagonetke zato što ne mogu biti iskazani terminima onih pojmovnih i instrumentalnih alata koje određena paradigma stavlja na raspolaganje..

Normalna znanost ili primjena paradigme kao modela za istraživanje najsličnija je pokušaju da se priroda (društvo) stjera u prethodno oblikovanu i relativno krutu ladicu koju sama paradigma stavlja na raspolaganje...one pojave koje ne odgovaraju određenoj paradigmi, najčešće se niti ne opažaju..znanstvenici tijekom rada u normalnoj znanosti ne teže stvaranju novih teorija i upravo su netolerantni prema teorijama koje su drugi postavili..znanstveni rad u okvirima normalne znanosti usmjeren je ka što jasnijoj i što manje proturječnoj artikulaciji onih pojava i teorija koje donosi već sama paradigma. Cilj znanstvenika koji djeluju u normalnoj znanosti je da izlože novu primjenu zadane paradigme ili da povećaju preciznost neke već učinjene primjene..

Po Kuhnu znanost je u svom temelju povijesni društveni poduhvat. Znanstenici su pripadnici konkretne znanstvene zajednice, društvene grupe u kojoj nastaju važni uvjeti za održavanje i zadržavanje ove pripadnosti. U znanstvenoj zajednici nastaje opće podanička privrženost pojedinoj znanstvenoj paradigmi koja predstavlja „čitavu konstelaciju uvjerenja, vrijednosti, tehnika itd., koje dijele članovi jedne date zajednice“.

Članstvo u zajednici uključuje suglasnost s njezinim pogledom na svijet i s njenom koncepcijom o tome što čini znanost i kako se ona mora raditi. Najbitniji u ovom kontekstu je stav da se za zjednicu smatra da posjeduje takovu temeljnu bit kao što je kriterij za istinu, verifikacijsku valjanost, objektivnost i potvrdu znanja. Znanstvena istina, za Kuhna, je stvar konsenzusa znanstvene zajednice i „član jedne zrele znanstvene zajednice je nalik na tipičan lik Orwellove 1984., žrtva povijesti koja je iznova pisana od strane trenutačno vladajućih sila.“..

Znanost je, dakle, nesposbna da odluči o alternativnim pardigmama na osnovu pozivanja na eksperiment i logiku..paradigme su međusobno nesumjerljive i odluka o novoj paradigmi mora biti donesena kroz revolucioniranje znanosti i razrješenje krize će tada voditi do revizije, a uobičajeno i redefinicije cjelokupnog područja znanstvene discipline..

Vođeni novom paradigmom znanstvenici usvajaju nove instrumente i istražuju nova mjesta, i što je još važnije vide nove i drugačije stvari i onda kada s ranije uobičajenim instrumentima istražuju mjesta koja su u sklopu znanstvenog istraživanja pod starom paradigmom već promatrali..

Premda nove paradigme uključuju mnogo elemenata rječnika i instrumenata, kako konceptualnog tako i manipulaitivnog, od stare paradigme koju zamjenjuju, one se ovim posuđenim elementima ne služe na tradicionalan način, naime, u novi pristup stari termini, pojmovi, instrumenti i eksperimenti ulaze s novim značenjima, novim međusobnim relacijama i drugačijom hijerarhijom vrijednosti. Upravo u ovom smislu i upravo iz ovog razloga, zastupnici suparničkih paradigmi prakticiraju svoje struke u različitim svjetovima. Istražujući u različitim svjetovima dvije skupine znanstvenika vide različite stvari i onda kada s iste točke gledaju u istom smjeru..

Temeljna ideja Kuhnovog teorijskog modela znanstvenog napretka je uvjerenje da je svaka znanost u jednom određenom vremenu određena jednom i samo jednom dominirajućom paradigmom. Taj period je za Kuhna period Normalne znanosti, odnosno to je period akumulacije znanja u kojem znanstvenici rade na artikulaciji i proširanju vladajuće paradigme. Tijekom vremena taj rad proizvodi anomalije ili, drugačije rečeno, dovodi do takovih nalaza koji ne mogu biti objašnjeni iz perspektive vladajuće paradigme. Te anomalije kumulativno se gomilajući, dovode do krize. Razrješenje krize je u znanstvenoj revoluciji koja stavlja u fokus novu paradigmu, čime proces ponovo započinje.

Istina je za Kuhna jedna volunataristički određena konstrukcija pojedinačne znanstvene zajednice u smislu da uspon do istine odgovara paradigmatskom skladu standarda zajednice, a ne kao što se to obično smatra u okviru „zdravog razuma“ i „pozitivističkog intelektualnog miljea“ demonstraciji korespondencije pojmovno teorijskog mišljenja s „objektivno danom“ realnošću. Istina tako postaje stvar konsenzusa..ako ovu sugestiju uzmemo ozbiljno ono što je tada važno za teoriju nije to kako ona odgovara nekom pretpostavljenom (shvatili ga mi kao proizveden ili kao već dan) svijetu realnosti, odnosno svijetu „činjenica“, već kako ona (teorija) odgovara paradigmi. Afirmiranje shvaćanja da paradigma određuje čak i tako ključne elemente znanstvenog istraživanja kao što su „znanstvene činjenice“ uzima se vrlo često kao jedan od najznačajnijih Kuhnovih doprnosa sociologiji znanja. Ako paradigme sugeriraju ne samo koje probleme treba rješavati, već i anticipiraju vjerovatna rješenja ovih problema, odnosno daju preporuke što raditi kada ova rješenja nisu nađena, to zapravo znači da paradigme uspostavljaju „činjenice..

Sve u svemu, mislim da ova linija argumentacije jasno ukazuje da znanost ipak nije onakva kakvom se predstavlja..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Odličan komentar -

loš zaključak!

Da bi se znanost nečim "predstavljala" (dakle, nečim što nije) - to podrazumijeva da negdje postoje neki čvrsti resursi istine koji nemaju nikakve veze sa čovjekom, pa onda "egotripaško" nadmetanje znanstvenih paradigmi služi samo za izbjegavanje te istine.....

To što si napisao u posljednjoj rečenici upravo otvara golemi prostor modernom barbarizmu i šarlatanstvu, onome kvazi- i pseudo-, što sav tisućljetni napor ljudskoga uma pokušava svesti na svoju mjeru neznanja, ignorancije i vulgarnosti.

Nema apsolutne istine! Čovjekova istina je povijesna kategorija. Čovjek se za svoju istinu bori, od onoga časa kada se pokušao dovinuti kako da zapali vatru ne čekajući da mu je grom slučajno zapali.

Od te vatre, dobivene trljanjem kremena, pa do stvaranja genijalne apstrakcije zvane "trokut", moralo je proći mnogo vremena i biti uloženo mnogo truda.... "Trokut" je nešto što ne postoji! Apstraktni proizvod ljudskog genija, koji itekako služi u mnoge dobre svrhe!

"Paradigma trokut" će biti srušena istoga časa kada se rodi jedan ljudski primjerak koji će znanstvenoj zajednici uspješno dokazati da je to pizdarija, zabluda, iluzija....

O tome se upravo i radi: da znanstveni um ne može opstati ako dugo trpi zablude! A kao što vidimo, on opstaje, hoda, ide dalje....

Da ne duljim, borba znanstvenih paradigmi predstavlja borbu onoga najboljeg što čovjek posjeduje u svom hodu kroz svoju povijest. To nije nikakva urota, niti ikakvo "predstavljanje" nečim što znanost "nije". nego je to razgrtanje neznanja, koje će uvijek, dokle god čovjek postoji, biti veće od znanja!

Tko je glasao

Foma Fomič — Pet, 10/02/2012 - 01:14. Odličan komentar - loš za

Foma Fomič — Pet, 10/02/2012 - 01:14.
Odličan komentar -

loš zaključak!

Da bi se znanost nečim "predstavljala" (dakle, nečim što nije) - to podrazumijeva da negdje postoje neki čvrsti resursi istine koji nemaju nikakve veze sa čovjekom, pa onda "egotripaško" nadmetanje znanstvenih paradigmi služi samo za izbjegavanje te istine.....

To što si napisao u posljednjoj rečenici upravo otvara golemi prostor modernom barbarizmu i šarlatanstvu, onome kvazi- i pseudo-, što sav tisućljetni napor ljudskoga uma pokušava svesti na svoju mjeru neznanja, ignorancije i vulgarnosti.

Nema apsolutne istine! Čovjekova istina je povijesna kategorija. Čovjek se za svoju istinu bori, od onoga časa kada se pokušao dovinuti kako da zapali vatru ne čekajući da mu je grom slučajno zapali.

Od te vatre, dobivene trljanjem kremena, pa do stvaranja genijalne apstrakcije zvane "trokut", moralo je proći mnogo vremena i biti uloženo mnogo truda.... "Trokut" je nešto što ne postoji! Apstraktni proizvod ljudskog genija, koji itekako služi u mnoge dobre svrhe!

"Paradigma trokut" će biti srušena istoga časa kada se rodi jedan ljudski primjerak koji će znanstvenoj zajednici uspješno dokazati da je to pizdarija, zabluda, iluzija....

O tome se upravo i radi: da znanstveni um ne može opstati ako dugo trpi zablude! A kao što vidimo, on opstaje, hoda, ide dalje....

Da ne duljim, borba znanstvenih paradigmi predstavlja borbu onoga najboljeg što čovjek posjeduje u svom hodu kroz svoju povijest. To nije nikakva urota, niti ikakvo "predstavljanje" nečim što znanost "nije". nego je to razgrtanje neznanja, koje će uvijek, dokle god čovjek postoji, biti veće od znanja!"""""""""""""""

Nikakav komentar,

a još gori zaključak,

Kad se bore Montechi i Capulleti, nemoj se gurati među njih, jer ćeš proći kao Merkucije.

"Nema apsolutne istine" - kažeš. Ta istina, da nema apsolutne istine, važi uvijek i svugdje. Ergo, apsolutna je istina to da IMA apsolutne istine i da ona može biti isključivo apsolutna, čak i onda kad netko čudan tvrdi da je nema.

Čestitam!

Tko je glasao

PP (Pametni Petre)!

Naknadnim kritičkim pregledom svojega upisa, ustanovila sam da je napisano sljedeće:

"Nema apsolutne istine! Čovjekova istina je povijesna kategorija."

Zanimljivo, dragi PP, kako ste vi, koji obilno citirate upise na koje se referirate, propustili citirati ove dvije rečenice u paketu! Nego ste citirali prvu, a zanemarili drugu!

Niste li to učinili samo zato da biste si stvorili prostor za preseravanje (oprostite na izrazu) sa logikom, zato jer se u tom prostoru osjećate nadmoćnim?

Bojim se da to nije postupak koji je u interesu razvijanja konstruktivnog dijaloga.

Dovoljno sam ne-tašta da bih mogla primiti zanimljive lekcije iz logike od pametnijega od sebe, tim više što sam sa učenjem logike završila u gimnaziji.

Ali od vas, oprostite - ne hvala! Spram vašeg preseravanja časno je zadržati poziciju prirodne plavuše.

Sa štovanjem. PP (Prirodna Plavuša)

Tko je glasao

Apsolutna istina

Foma Fomič — Ned, 12/02/2012 - 22:38.
PP (Pametni Petre)!

Naknadnim kritičkim pregledom svojega upisa, ustanovila sam da je napisano sljedeće:

"Nema apsolutne istine! Čovjekova istina je povijesna kategorija."

"""""""""""""""""""Zanimljivo, dragi PP, kako ste vi, koji obilno citirate upise na koje se referirate, propustili citirati ove dvije rečenice u paketu! Nego ste citirali prvu, a zanemarili drugu!

Niste li to učinili samo zato da biste si stvorili prostor za preseravanje (oprostite na izrazu) sa logikom, zato jer se u tom prostoru osjećate nadmoćnim?

Bojim se da to nije postupak koji je u interesu razvijanja konstruktivnog dijaloga.

Dovoljno sam ne-tašta da bih mogla primiti zanimljive lekcije iz logike od pametnijega od sebe, tim više što sam sa učenjem logike završila u gimnaziji.

Ali od vas, oprostite - ne hvala! Spram vašeg preseravanja časno je zadržati poziciju prirodne plavuše.

Sa štovanjem. PP (Prirodna Plavuša)"""""""""""""""""""""""""

Nije to ono što ti misliš. Izraz "nema apsolutne istine" (bez onog ne osobito misaonog dodatka) je poseban problem u filozofiji i služi kao svojevrstan test misaonosti, već tisućama godina, otkad postoji filozofija. Onaj ko taj sud smatra istinitim, taj se sam isključuje iz kruga misaonih ljudi, i to naprosto zato što nešto besmisleno smatra smislenim. To uistinu važi kao nekakvo mjerilo već od samih početaka filozofije.

Mene ne vrijeđa, niti mi škodi tvoj riječniki i razni frivolni izrazi koje koristiš, ali tebi bi mogli naškoditi. Sjeti se one Novozavjetne izreke" Ne prlja čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što iz njih izlazi."

Tko je glasao

Reče mudrac

"prirodnoj plavuši"!

Tko je glasao

Reče mudrac

Tko je glasao

Kod gore spomenutog

Karla Poppera sam pročitala nešto što me, kao neznalicu i diletanta, trajno fascinira.

Popper je to, ako se dobro sjećam, nazvao "Edipovim efektom".

"Edipov efekt" nema veze sa Edipovim kompleksom, nego sa "ponašanjem" objekata promatranja u znanstvenom eksperimentu.

Okidač za sve ono što se dogodilo Edipu i njegovim bližnjima je bilo - proročanstvo!

Proročica je najavila: "Kralju, dobit ćeš sina, taj sin će te ubiti i zauzeti tvoje mjesto na prijestolju!"

Da bi to spriječio, kralj daje ubiti novorođeno dijete. Izvršioci naloga se sažale, pa umjesto da dijete ubiju, odnesu ga u neku zabit i daju seljaku. Edip odraste, ne znajući da je kraljevski sin..... I onda ubije svog oca, ne znajući da mu je otac, i oženi svoju majku, ne znajući da mu je majka.....

Da nije bilo proročanstva, ništa se od toga ne bi moglo dogoditi: kralj ne bi naredio da se dijete ubije, itd. itd....

Prevedeno na teren znanstvenog eksperimenta, "proročanstvo" predstavlja znanstveno predviđanje. Znanstvenik osmišljava eksperiment u skladu s nekim predviđanjem koje će ishod eksperimenta bilo potvrditi, bilo oboriti. Ako nemamo određeno predviđanje, određenu radnu hipotezu, jabuke nam mogu dovijeka padati na glavu - imat ćemo puno čvrga na glavi, ali nećemo imati načina da išta zaključimo o gravitaciji, slobodnom padu, akceleraciji....

"Edipov efekt" je nevjerojatan uvid: objekti koje promatramo u eksperimentu "ponašaju" se tako kako se ponašaju upravo pod utjecajem promatračevog očekivanja.....

Misteriozni elektron, ako sam, neznalica kakva jesam, dobro shvatila - ponaša se upravo tako: čas kao čestica, čas kao val, ovisno o tome kako ga želimo vidjeti.....

Kad bi znanosti bilo dodijeljeno da spozna apsolutnu istinu, onda bi se ona kretala prema onom sretnom danu kada će moći "zatvoriti butigu": "Evo, otkrili smo sve, saznali smo apsolutnu istinu, i sada više nemamo nikakvoga posla! Gotovo! Zauvijek!"

Prilično je nezamislivo da će doći taj dan.

Tko je glasao

Kad bi znanosti bilo dodijeljeno da spozna apsolutnu istinu, ond

""""""""""""""""""""""""Kad bi znanosti bilo dodijeljeno da spozna apsolutnu istinu, onda bi se ona kretala prema onom sretnom danu kada će moći "zatvoriti butigu": "Evo, otkrili smo sve, saznali smo apsolutnu istinu, i sada više nemamo nikakvoga posla! Gotovo! Zauvijek!"

Prilično je nezamislivo da će doći taj dan.""""""""""""""""""""""""""""

Imaš pravo. Nezamisljivo je da će taj dan tek doći, jer je on već počeo s riječima: NEKA BUDE SVJETLOST!

Naš izraz istina dolazi od riječi jestina - ono što jest.

Može li biti to da nije ono što jest*?

Grci su bili malo napredniji od nas, pa su istinu nazvali ALETHEIA - ono što je neskriveno, a neskriveno je ono što otkrijemo. 2400 god kasnije Nijemci kažu da to neki apsotutni subjekt, posredstvom našeg uma otkriva, ili se prisjeća samog sebe i čini to postepeno. ALETHEIA također znači i ono nezaboravljeno - ono što se nije utopilo u mitskoj Rijeci Zaborava - Lethe - smrti.

Što se tiče znanosti, njen predmet nije istina, pogotovo ne ona apsolutna, nego točnost, egzaktnost. Misli se na pozitivne znanosti. Hegelova, apsolutna znanost je nešto drugo - situacija u kojoj ono Apsolutno postaje znano samo sebi. Hrvatski izraz "znanost" baš stoga je izvrstan i izvorni mu je oblik znaaanost. (ne mogu doći do znaka za "dugo a") Misli se na ono što je znano samo sebi.

Opet, ono što zna samo sebe ne može biti da nije. To bi bilo kao da je Descartes rekao: Cogito, ergo, non sum - mislim, dakle, nisam.

Tko je glasao

Odlučite se:

razgovaramo li o znanosti ili o religiji?

Citat 1.

"Nema apsolutne istine" - kažeš. Ta istina, da nema apsolutne istine, važi uvijek i svugdje. Ergo, apsolutna je istina to da IMA apsolutne istine i da ona može biti isključivo apsolutna, čak i onda kad netko čudan tvrdi da je nema."

Citat 2.

"Što se tiče znanosti, njen predmet nije istina, pogotovo ne ona apsolutna, nego točnost, egzaktnost."

Što zapravo prigovarate tvrdnji "nema apsolutne istine", na koju se referirate?

Ako "njen predmet nije istina, nego točnost, egzaktnost", mora li se konstatirati da je njen predmet "točnost, egzaktnost - neistine"?

"Dugo a" je dugo uzlazni akcent. Ni ja ne znam naći znak za to, ali sam shvatila, i umijem ga čak izgovoriti, jer sam iz kraja u kojem se koriste dugo uzlazni akcenti.... Ne uviđam zašto se u "znanost" sa dugo uzlaznim akcentom "misi na ono što je znano samo sebi"? Da li se u "trpkost" misli na ono što je trpko samome sebi? Da li se u "slabost" misli na ono što je slabo samome sebi? Da li se u "glupost" misli na ono što je glupo samome sebi? Da li se u "dragost" (koje igrom slučaja ima ono isto "dugo a" kao i vaša "znaaanost"), misli na ono što je drago samome sebi?

"Znaaanost" znači naprosto da je nešto "znano".

Ako je pak "butiga zatvorena" onda kada je Bog rekao: "Neka bude svjetlost", onda nam nema bog zna kakvih tema za razgovor.... Možemo se eventualno sporiti oko toga koliko anđela stane na vrh igle, i u toj zanimaciji strpljivo čekati da Bog kaže: "Laku noć!"

Tko je glasao

Foma Fomič — Pet, 10/02/2012 - 22:32. novo Odlučite se: razgova

Foma Fomič — Pet, 10/02/2012 - 22:32. novo
Odlučite se:

razgovaramo li o znanosti ili o religiji?

Citat 1.

"Nema apsolutne istine" - kažeš. Ta istina, da nema apsolutne istine, važi uvijek i svugdje. Ergo, apsolutna je istina to da IMA apsolutne istine i da ona može biti isključivo apsolutna, čak i onda kad netko čudan tvrdi da je nema."

Citat 2.

"Što se tiče znanosti, njen predmet nije istina, pogotovo ne ona apsolutna, nego točnost, egzaktnost."

Što zapravo prigovarate tvrdnji "nema apsolutne istine", na koju se referirate?

Ako "njen predmet nije istina, nego točnost, egzaktnost", mora li se konstatirati da je njen predmet "točnost, egzaktnost - neistine"?

"Dugo a" je dugo uzlazni akcent. Ni ja ne znam naći znak za to, ali sam shvatila, i umijem ga čak izgovoriti, jer sam iz kraja u kojem se koriste dugo uzlazni akcenti.... Ne uviđam zašto se u "znanost" sa dugo uzlaznim akcentom "misi na ono što je znano samo sebi"? Da li se u "trpkost" misli na ono što je trpko samome sebi? Da li se u "slabost" misli na ono što je slabo samome sebi? Da li se u "glupost" misli na ono što je glupo samome sebi? Da li se u "dragost" (koje igrom slučaja ima ono isto "dugo a" kao i vaša "znaaanost"), misli na ono što je drago samome sebi?

"Znaaanost" znači naprosto da je nešto "znano".

Ako je pak "butiga zatvorena" onda kada je Bog rekao: "Neka bude svjetlost", onda nam nema bog zna kakvih tema za razgovor.... Možemo se eventualno sporiti oko toga koliko anđela stane na vrh igle, i u toj zanimaciji strpljivo čekati da Bog kaže: "Laku noć!"

Ja znam o čemu smo razgovarali, a trebala bi znati i ti.

Da pojednostavim.

Diskusija se vodila oko pitanja: može li ono što jest reći da nije, odnosno, može li ono što postoji reći da ne postoji.

Odgovor prepuštam tebi.

"Znaaanost" znači naprosto da je nešto "znano".

To je tautologija.

Kad sam ja govorio o znaaanosti onda sam specificirao da mislim na Hegelovu apsolutnu znanost. To je nešto drugo i drugačije od znanja smrtnika, jer Apsolut je samo znanje koje zna samo sebe - noiesis noeseos.

Točnost je predmet POZITIVNIH znanosti, moja je greška što to nisam također specificirao, ali nije bilo čak ni potrebno, jer se podrazumjevalo iz konteksta.

Ima li još nešto važno...? ono o anđelima na vrhu igle. O tome ne možemo, jer naprosto nemam vremena za tako važne stvari. A što se tiče onoga "laku noć", mogu ti i odmah reći, Dakle, laku noć.

Tko je glasao

Dragi gospon,

nije se diskusija vodila oko toga!

Vi ste dobili napad logoreje nakon što ste pročitali moju rečenicu: "Nema apsolutne istine", pri čemu se podrazumijevalo iz konteksta da govorimo o znanosti.

Načula sam nešto, gospon, o filozofiji, o Hegelu, o apsolutnom idealizmu..... Ne mnogo, ali za ovu raspravu dovoljno.

Dakle, nismo govorili o Hegelovoj "apsolutnoj znanosti" kako vi kažete, nego o znanosti. U citatu br. 1. pobjedonosno dokazujete da ima apsolutne istine. U citatu br. 2. se vraćate na moju tvrdnju da "nema apsolutne istine", te se s nje naglavačke bacate u ponor nigdine, učeći me da istina uopće nije predmet znanosti.

....

Tautologija, kažete! A što bi drugo mogao biti opis značenja neke riječi, doli tautologija!? Za miloga boga, gospon dragi! "Što je haljina? Haljina je ženski odjevni predmet! - Ups: tautologija!"

U hrvatskom standardnom jeziku se navodi riječ "znanost" sa kratko silaznim akcentom na prvom slogu i dužinom na drugom slogu (na onome "o"). Navodi se "znalstvo" sa dugo uzlaznim akcentom, u značenju: težnja znanju, skupljanje i sređivanje znanja. "Znaaanost" (tj. "znanost" sa dugo uzlaznim akcentom) se ne navodi, pak mislim da je to vaša izmišljotina.

Kada o akcentu ovisi značenje riječi, onda se to, dragi gospon, i navodi u rječnicima. Tako "grad" sa dugo silaznim akcentom ima jedno značenje (naselje), a "grad" sa kratko silaznim akcentom ima drugo značenje (tuča). Ili: "put" (muški rod) sa dugo silaznim, što znači: "staza", i "put" (ženski rod) sa kratko silaznim, što znači "ten" ("imati nježnu put").....

Vaša "znaaanost" znači na vlas isto što i obična "znanost".

Neki ljudi kod nas u primorju govore: "kaaaazalište", tj. sa dugo uzlaznim akcentom, ali riječ znači isto što i "kazalište".

Tko je glasao

Foma Fomić

""""""""""""""""""""Vi ste dobili napad logoreje nakon što ste pročitali moju rečenicu: "Nema apsolutne istine",...."""""""""""""""""""""

Šteta vremena, ali,... evo,... što je moguće kraće i jednostavnije:

"Nema apsolutne istine" je sud. (Univerzalno negativni.)

Sud može biti, ili istinit, ili neistinit.

Vi smatrate da je taj sud istinit.

Ako je doista istinit, on nužno negira samog sebe i preobraća se u svoju suprotnost, univerzalno afirmativni sud i mora glasiti:
"Ima apsolutne istine"

Slično je i sa sudom: "Ja ne postojim"

Ako bi taj sud bio istinit, onda ja ne bih mogao tvrditi da ne postojim.

A budući da ja to ipak tvrdim,

istina je suprotna onome što tvrdim. Dakle, da: "ja postojim".

Eto, ne znam da li je moguće jednostavnije i jasnije objasniti ovaj problem, ali ako vam ne bude jasno, samo recite pa ću pokušati smisliti nešto još jasnije. Vaša je sreća što mene bije glas da sam sposoban uliti znanje i u drvenu glavu, pa ću se morati potruditi da opravdam tako laskavo miljenje.

Stojim Vam na raspolaganju.

Tko je glasao

Hvala na poduci iz logike, na krivom mjestu,

u krivo vrijeme, i sa krivom namjerom!

" Nezamisljivo je da će taj dan tek doći, jer je on već počeo s riječima: NEKA BUDE SVJETLOST!"

Bilo bi primjerenije da logičke probleme studirate na vlastitim sudovima, poput upravo citiranog! Nemojte zamjeriti, ali nakon takvog suda ne uviđam kakve logike ima brbljanje o logici. Skolastika.... to je već nešto drugo.... Anđeli na vrhu igle se ne mogu pobrojati pomoću alata znanosti, tj. logike.

Tko je glasao

Foma Fomič — Sub, 11/02/2012

Foma Fomič — Sub, 11/02/2012 - 15:55.
Hvala na poduci iz logike, na krivom mjestu,

""""""""""""""""""""""u krivo vrijeme, i sa krivom namjerom!

" Nezamisljivo je da će taj dan tek doći, jer je on već počeo s riječima: NEKA BUDE SVJETLOST!"

Bilo bi primjerenije da logičke probleme studirate na vlastitim sudovima, poput upravo citiranog! Nemojte zamjeriti, ali nakon takvog suda ne uviđam kakve logike ima brbljanje o logici. Skolastika.... to je već nešto drugo.... Anđeli na vrhu igle se ne mogu pobrojati pomoću alata znanosti, tj. logike.""""""""""""""""""

Eh, baš mi je žao.

Očigledno je da nemate drvenu glavu, nego prirodno plavu kosu.

Vama ne mogu čak ni ja pomoći.

Iskrena sućut.

Petrus

Tko je glasao

Ne možete, zaista!

Tko je glasao

Vjerovati?

Tko je glasao

Ništa ne otkrivam!

Tko je glasao

P.S.

Jako mi je žao što nemate vremena za tako važnu diskusiju kao što je broj anđela koji stanu na vrh igle! Mislim da bi bilo prezanimljivo čuti vaše nalaze o tome!

Tko je glasao

malo peckanja...

Osim, naravno, ako je riječ o odgojnim znanostima - jer su iste bezveze, i svatko nestručan zna puno bolje :)

Tko je glasao

1 : 99 - dokaz globalne zavjere znanstvene paradigme podaništva

Cilj znanstvenika koji djeluju u normalnoj znanosti je da izlože novu primjenu zadane paradigme ili da povećaju preciznost neke već učinjene primjene..
U znanstvenoj zajednici nastaje opće podanička privrženost pojedinoj znanstvenoj paradigmi koja predstavlja „čitavu konstelaciju uvjerenja, vrijednosti, tehnika itd., koje dijele članovi jedne date zajednice“.
Najbitniji u ovom kontekstu je stav da se za zajednicu smatra da posjeduje takovu temeljnu bit kao što je kriterij za istinu, verifikacijsku valjanost, objektivnost i potvrdu znanja. Znanstvena istina je stvar konsenzusa znanstvene zajednice i „član jedne zrele znanstvene zajednice je nalik na tipičan lik Orwellove 1984., žrtva povijesti koja je iznova pisana od strane trenutačno vladajućih sila.“..
Tijekom vremena rad znanstvene zajednice proizvodi anomalije ili, drugačije rečeno, dovodi do takovih nalaza - kriza koji ne mogu biti objašnjeni iz perspektive vladajuće paradigme.
Razrješenje krize je u znanstvenoj revoluciji koja stavlja u fokus novu paradigmu koju koja nije dijete te iste znanstvene zajednice, čime proces ponovo započinje.

Ukratko, znanost je opijum vladajućoj svjetskoj oligarhiji da metodom proizvodnje pristanka dominira i upravlja svijetom. Dokaz toga je ustoličenje paradigme 1:99.
Dakle, vrhunska zavjera!!!

Tko je glasao

Sve u svemu, mislim da ova

Sve u svemu, mislim da ova linija argumentacije jasno ukazuje da znanost ipak nije onakva kakvom se predstavlja..

Te anomalije kumulativno se gomilajući, dovode do krize. Razrješenje krize je u znanstvenoj revoluciji koja stavlja u fokus novu paradigmu, čime proces ponovo započinje.

tko i kako provodi promjenu paradigme (i kako su do sada provođene)?
znanstvenici / znanstvena javnost / znanosti ili neko treci, izvan te skupine?

tek argumentiranje da je promjena paradigme djelo neke "ne-znanstvene" skupine, tj skupine koja ne participira danasnjoj znanosti, opravdava zakljucak, tj zadnju recenicu tvog komentara.

bez toga, zapravo si potvrdio sposobnost znanosti da sama mijenja paradigmu kada se pokaze nedostatnom, tj, tocnije kada se kreira nova, poptpunija (genaralnija) paradigma koja je sposobna odijeniti staru - sto zapravo potvrdjuje sposobnost znanosti kao sustava za pecipiranje svijeta na autokorekciju.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Hvala,

napisao si kraće i vještije ono što sam pokušala napisati gore, prije nego što sam pročitala tvoj komentar.

Naravno da je to tako!

Tko je glasao

Paradigma se mijenja kada

Paradigma se mijenja kada nepravilnosti koje iskazuje stara paradigma više ne mogu biti rješene unutar njezinog okvira. Kriza znanosti nastaje kada su se nepravilnosti i anomalije akumulirale do takvih razmjera da dolazi do prelaska na novu paradigmu koja rekonstruira znanstveno područje. To nije nikakva teorijska rekonstrukcija, to je promjena najelementarnijih teorijskih uopćavanja iz tog područja, paradigmatičnih metoda i primjena. Ukratko, to je preokret, revolucija..

Evo, neki dan čitam Kapital, drugi tom, i u uvodu Engels objašnjava Marxov značaj u promjeni paradigme, povlaceci analogiju sa promjenom paradigme u kemiji krajem 18 stoljeca, kada ju je Lavoisiere revolucionirao, odmjenivši staru flogističku paradigmu koja nije znala sagorjevanje objasniti drugačije nego odvajanjem hipotetičnog tijela, koje je nazvano flogiston. No vec su prije Lavoisera, Priestley i Scheele, dokazali u svojim eksperimentima pri sagorjevanju postojanje “specifičnog uzduha, različitog od flogistona”. No oni su razmišljali unutar fogistonske paradigme i bili sputani njezinim kategorijama, pa je tek Lavosiier shvatio da mora na osnovu otkrica te nove činjenice koju su otkrili Priestley i Scheele ispitati čitavu flogistonsku kemiju. I tako je došao do otkrica da je ta nova vrsta uzduha zapravo jedan novi kemijski element, koji se ne odvaja pri sagorjevanju od tijela kao flogiston, vec se s njim spaja, a rijec je dakako o kisiku. Na taj način Lavoisier je “postavio na noge čitavu kemiju, koja je u flogistonsku obliku dubila na glavi” i ostao prvi pronalazač kisika, makar su ga prije njega i Priestley i Sheele prikazali, a da nisu slutili što su prikazali. Analognu ulogu imao je Marx u odnosu na njegove prethodnike u teoriji viška vrijednosti..

E sad, nova paradigma rijetko ili gotovo nikad ne nastaje unutar znanstvene zajednice. Tu postoje određena razlika između prirodnih i društvenih znanosti, ali u principu svaka znanost je zajednica ljudi gdje se na mnoge načine otežava pristup i isključujju oni pogledi koji ne potpadaju pod vladajuću paradigmu. Tako, institucije koje daju publicitet radu i rezultatima pojedinačnog znanstvenika, koje mu osiguravaju intelektualni dom, gdje se on može osjećati siguran i poželjan, i koje zbog svoje istaknutosti i (intelektualnog, financijskog, političkog) utjecaja mogu učiniti da on izgleda važan, te institucije u pravilu prihvacaju konzervativan stav prema mjerilima – one odbijaju podupirati alternativne (“degenerirajuće”) istraživačke programe, uskraćuju im novac, izvrgavaju poruzi njihove zagovaratelje, odbijaju objelodaniti njihove rezultate, čine da se osjećaju loše na svaki mogući način. Ishod se dade lako predvidjeti: znanstvenici kojima je emocionalna i financijska potpora potrebna isto toliko koliko i drugima, osobito danas kad je znanost prestala biti filozofska pustolovina i postala biznis, revidirat će svoje „odluke“ i težiti ka odbacivanju istraživačkih programa koji su na silaznoj putanji ili nisu u skladu s vladajucom paradigmom... ako su mjerila znanstvenog rada mjera racionalnosti, posve je uputno postaviti se i djelovati prema tome. Paradigma usađuje određenu čvrstoću u mjerila, ne tako što ojačava njihovu moć u argumentu, nego što stvara povijesnu situaciju u kojoj je, praktički, vrlo teško držati se alternativnog istraživačkog programa. Istraživački program je onda prekinut ne zato što postoje argumenti protiv njega, a na temeju mjerila, nego zato što njegovi zagovaratelji ne mogu nastaviti s njim. Ukratko: istraživački programi nestaju ne zato što su uništeni argumentom, nego zato što su njihovi zagovaratelji uništeni u borbi za opstanak..

Zato, mnogo puta ako ne i najčešće, pogotovo u društvenim znanostima, nova paradigma dolazi ako ne izvana onda s ruba znanstvene zajednice.. Marx recimo nije bio član nikakve znanstvene zajednice kad je došao do svojih otkrica…

Moje osobno iskustvo mi je potvrdilo da znanstvena paradigma funkcionira kao “disiplinarna matrica” koja ili isključuje ili zabranjuje ili omalovažava drugačije pristupe.. Konkretno, svoj diplomski na Ekonomskom fakultetu napisao sam u okviru marksističke kritike političke ekonomije.. prvo nisam mogao nikako naci mentora, na kraju sam nasao profesora Stojanova koji je bio oduševljen mojim radom zato jer i sam smatra da je Marxova kritika do danas najviši doseg ekonomske i društvene znanosti. No on na fakultetu drži predavanja unutar neoklasične paradigme jer drugačije ne može raditi kao professor ekonomije, ne može cak raditi kao marxist niti na ekonomskom institutu, niti objavljivati radove u domacim ekonomskim zbornicima. Marx se danas još obrađuje kod nas nešto na Filozofskom fakultetu, ali više u okviru ekonomske povijesti, povijesti filozofije, kulturoloških studija i sl. Na Ekonomskom fakultetu nema šanse da postoji kolegij, a kamo li katedra koja bi radila u okviru marksističke paradigme političke ekonomije..

Kad sam izlazio na obranu diplomskog, profesor me upozorio da se ne čudim reakcijama članova komisije. I stvarno, ta obrana diplomskog je, koliko je meni poznato, najduže trajala od svih obrana za koje sam cuo (preko sat vremena). Nakon što sam izložio temu, dvoje profesora iz komisije su mi rekli da nisu ništa razumjeli, o cemu govorim, pojmove koje koristim, da bi sve završilo na razini koja je bila čista ideološka denuncijacija. U stilu, “pa dobro, taj Marx dokazano nije u pravu kad je bivši sistem propao.. zašto vi studirate ekonomiju ako ste tako kritični prema njoj” itd.. Na kraju, ne bi me to dvoje ni pustili da prođem, ali su se ipak povinovali autoritetu mojeg mentora koji je bio predsjednik komisije.

No ono što je po meni ključna spoznaja jest upravo način na koji funkcionira paradigma i kako isključuje uopće mogućnost preispitivanja. Osobno sam svoj rad napisao na dvije razine, prva je bila imanentna kritika neoklasične paradigme, dakle suocio sam je s njezinim vlastitim pretpostavkama i ukazao koliko je nekonzistentna čak i u odnosu na njih. A potom sam poduzeo kritiku iz transcedentne pozicije marksističke paradigme. Ti profesori nisu bili u stanju čak niti unutar neoklasičnog pojmovnog aparata pružiti njegovu obranu kada ga vec smatraju znanstvenim, a maksistički pak nisu bili u stanju razumjeti. Doslovno, mislim da bi Marxa lakše objasnio kumici s placa nego njima, jer su njihove glave toliko disciplinirane neoklasičnom matricom da je za njih sve drugo jednostavno neki neugodan šum..

Dakle, mislim da znanost nije baš spremna na autokorekciju. Pogotovo društvena znanost. Bez obzira što je neoklasična paradigma toliko vec teorijski ali praktički “razvaljena”, ona i dalje dominira u ekonomskoj znanosti, predaje se na Ekonomskim fakultetima itd. I to zato jer iza svega stoje interesi koji nikako nisu svodivi na neki neutralni ili objektivni pristup spoznaji i znanstvenoj istini.

Moj je prethodni komentar bio je reakcija na prvi pasus Zapohodovog dnevnika koji kaže da:

Znanost je objektivno, usustavljeno i argumentirano znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima. Stečeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim pokusom i pravilnim razmišljanjem. Znanost nije samo skup znanja, već i način razmišljanja i gledanja stvarnosti. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji te objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju

To jednostavno nije točno. Znanost nije objektivna, čak su i egzaktna promatranja impregnirana implicitnom teorijom, pa stoga nisu neutralna. Iza znanosti stoji vrlo bitan faktor a to je interes. U prirodnim znanostima interes ljudi koji su odgojeni i naučeni razmišljati i stvarati unutar određene paradigme, gdje njezino mijenjanje ili urušavanje dovodi u pitanje sav njihov dosadašnji rad i autoritet, a u društvenim i puno šire interese i vrijednosne i svjetonazorske orjentacije.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Iz dosadasnje rasprave

Tko je glasao

Znanost nije objektivna, čak

Znanost nije objektivna, čak su i egzaktna promatranja impregnirana implicitnom teorijom, pa stoga nisu neutralna. Iza znanosti stoji vrlo bitan faktor a to je interes

kad si poceo citirati engelsa, nije mi se dalo prolaziti kroz sve velike misli. ali mi je ovo zapelo za oko. netocno.

impozantna je razlika izmedju prirodnih i drustvenih znanosti. prirodne su uistinu utemeljene na mjerenju. i neces vjerovati, kada vec spominjes kemiju, da se isti pokus ponavlja i 300 godina nakon, te da pokazuje iste rezultate. a rade ih mulci u osnovnoj skoli bez ikakvog predznanja.

Tko je glasao

Trebao si ipak pročitati

Trebao si ipak pročitati Engelsa jer on na primjeru kemije objašnjava zašto implictna teorija određuje ono što čeć uopće vidjeti ili tražiti u eksperimentu, a što neces.
Recimo Galilej navodi primjer Kopernika koji je do svoje teorije da se Zemlja vrti oko Sunca došao kontraintuitivno, bez obzira što je on tada, mi danas, ili ljudi za tisuću godina vidjeti isto, a to je da Sunce izlazi na zapadu i krece se prema istoku..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Zapad - istok

""""""""""""""""""hrvoje štefan — Pet, 10/02/2012 - 01:19. novo
Trebao si ipak pročitati

Trebao si ipak pročitati Engelsa jer on na primjeru kemije objašnjava zašto implictna teorija određuje ono što čeć uopće vidjeti ili tražiti u eksperimentu, a što neces.
Recimo Galilej navodi primjer Kopernika koji je do svoje teorije da se Zemlja vrti oko Sunca došao kontraintuitivno, bez obzira što je on tada, mi danas, ili ljudi za tisuću godina vidjeti isto, a to je da Sunce izlazi na zapadu i krece se prema istoku..

Hrvoje Štefan"""""""""""""""""""""""""

Evo, ko naručenog, jednog bisera u duhu pseudoznanosti. Vrlo sofisticirano šarlatanstvo.

"""""""""""a to je da Sunce izlazi na zapadu i krece se prema istoku.""""""""""""""""

Čovjek ne zna gdje izlazi sunce ili ne zna gdje je zapad, a gdje istok, premda mu čak i sama imena tih strana svijeta to govore. Ne zna strane svijeta, a zna nešto "kontraintuitivno"

Zamuti vodu u nekoj lokvici, pa budale uvjeravaj da je ta voda beskonačno duboka. Još bliže, kaži namjerno nešto besmisleno pa uvjeravaj publiku da je glupa ako ne vidi duboki "smisao" te besmislice.

Oni tkači koji su cara odjenuli u ništa govorili su da samo budale ne vide onu prektasnu tkaninu koju (ni)su tkali. Danas je budala onaj ko ne vidi da sunce izlazi na zapadu a zalazi na istoku ili ko sumnja u to da termin "kontraintuitivno " ima neko značenje, Ne uviđamo ga, jer je toliko duboko da ga mi obični ljudi ne možemo dosegnuti svojim običnim umom.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  2. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  3. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0
  4. povjerovati NE moramo od aluzija komentara 0
  5. ŠEFovi zastupnici vijećnici od aluzija komentara 3
  6. život u bogatstvu od aluzija komentara 0
  7. Zadnji je čas ili jako blizu njemu od lunoprof komentara 3
  8. laganini... neka jesi kakav jesi... ALI od aluzija komentara 3
  9. Dvije ravnopravne Hrvatske, antifašistička i „blajburška“ od Feniks komentara 1
  10. zaljubljen u tuđi ZAKLJUČAK od aluzija komentara 2
  11. život svoj živimo otuđeno od aluzija komentara 0
  12. kako živimo 24 sata od aluzija komentara 0
  13. Studiranje u Hrvatskoj od Voltron komentara 2
  14. Bandić i ustaše „izbosne“? – Ne, Račan, Milanović i SDP! od Feniks komentara 5
  15. Vrhunac stranačke prostitucije - koalicija HDZ-HNS od vkrsnik komentara 0
  16. Javno, jasno i otvoreno prokazano licemjerje aktualnih hrvatskih vlasti od Feniks komentara 16
  17. elitizam i proleterizam od aluzija komentara 0
  18. u ludnici jesam... lud nisam... od aluzija komentara 4
  19. lud nisam.. u ludnici jesam od aluzija komentara 0
  20. razumijevanjem majmuna razumjeti ŠEFA od aluzija komentara 0
  21. Globalno zagrijavanje od Zlatno doba kap... komentara 6
  22. Politika je kurva. od DeVeT komentara 2
  23. pederi i lezbe... spasitelji čovječanstva od aluzija komentara 0
  24. škola proizvodi karakter za karijeru od aluzija komentara 0
  25. Novi veliki spin HDZ-a u obliku esejista- Davor Ivo Stier-a, buntovnika koji to nije od ppetra komentara 64

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 33

Novi korisnici

  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj
  • Zbunj