pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Za razliku od onih koji će se predizbornom kampanjom baviti nakon izbora i koji će u maniri najboljih „generala poslije bitke“ secirati svaki potez stranaka tijekom predizborne kampanje, ovdje ću prije nego izborni rezultati budu poznati iznijeti svoja zapažanja i ocjene napora političkih stranaka da biračima prezentiraju razloge zašto baš njima pokloniti biračko povjerenje.

Većina će se analitičara složiti da je ova predizborna kampanja bila najduža od dosad provedenih. Nekoliko je činjenica koje govore u prilog ovoj ocjeni.

Sezonu lova na birače je „kandidaturom za premijera“ otvorio Radimir Čaćić izazvavši brojne polemike o tome biramo li premijera ili stranačke liste kandidata za Hrvatski sabor. Taktika „pijevca koji je najranije zakukurikao“ nesporno je Čačiću i HNS-u priskrbila pozornost cjelokupne hrvatske javnosti. U tako nametnutoj raspravi, Čačić je dugo vremena vodio u anketama o tome tko bi bio najbolji premijer. HNS je ujedno jedina stranka koja je odmah deklarirala s kim će poslijeizborno koalirati. Kao kuriozitet će ostati zapamćena i njihova ponuda SDP-u za predizbornu koaliciju pod dirigentskom palicom Radimira Čačića. Rezultat uloženog truda je više nego mršav, nešto iznad izbornog praga.

Slijedio ga je SDP promocijom relativno nepoznatog Ljube Jurčića i njegovog gospodarskog programa, uspješno ga predstavljajući kao nestranačkog eksperta za gospodarstvo. Spretno iskoristivši „izbornu šutnju“ ostalih stranaka, SDP je uspio nametnuti javnu raspravu o svom programu. Neovisno o tome kako je njegov program ocijenjen od strane stručne, političke i najšire javnosti, činjenica je da se više mjeseci govorilo i pisalo gotovo isključivo o SDP-ovom gospodarskom programu.

Ostale stranke nisu bile pripremljene na ovako rani početak kampanje. Najbolji argument za ovu tvrdnju je činjenica da je vladajuća stranka dugo vremena SDP-u parirala tvrdnjom kako je gospodarski program HDZ-a zapravo program rada aktualne vlade realizaciju kojeg namjeravaju nastaviti i u drugom mandatu. Naravno, nisu propuštali ni svaku priliku iskoristiti za kritiku pojedinih dijelova Jurčićevog programa.

Sljedeće ključno u (pred)predizbornoj kampanji je bila iznenadna bolest predsjednika SDP-a Ivice Račana koja je otvorila javnu raspravu o budućnosti SDP-a kao stranke. Mjesecima su novinski stupci bili ispunjeni analizama i spekulacijama o tome da li je Račanov odlazak iz političkog života ove zemlje hendikep ili šansa za SDP. Sigurno je da u normalnim okolnostima niti jedna stanka ne bi dobila toliki publicitet.
Prerana i nagla smrt Ivice Račana uzrokovala je prijevremene unutarstranačke izbore tijekom i nakon kojih se opet vodila javna rasprava o tome kakva će biti politika novoizabranog predsjednika stranke. Potrajala je sljedećih nekoliko mjeseci a zapravo traje i danas.

Razdvajanje funkcije premijera i predsjednika stranke, te uvođenje na velika vrata koncepta tima, dodatno je uzburkalo javnost i omogućilo SDP-u niz javnih nastupa tijekom kojih su manje ili više vješto iznosili i odrednice svog izbornog programa. Na ovakav pristup ostale stranke a posebno HDZ nije imao pravi odgovor. Rezultat, najbolji do sada, preko 30% biračke potpore.

HDZ je planirao i dugo vremena provodio strategiju diskreditacije Ivice Račana kao Sanaderovog glavnog konkurenta za premijersku dužnost. Račanov odlazak s političke scene je vratio HDZ na početak. U nametnutoj im situaciji, HDZ je SDP-ovom konceptu tima pokušao suprotstaviti svoj dotadašnji liderski koncept. Kako im to nije donijelo željeni rezultat jer je SDP u anketama bilježio značajnu razliku u svoju korist, i Sanader je u kampanju morao unijeti elemente tima. Realnu teškoću mu je predstavljao problem kako promovirati tim novih ljudi a aktualni sastav Vlade prikazati uspješnim. Taj problem nije uspio u potpunosti riješiti. Ipak, bez dijaspore, rezultat je prilično dobar, oko 30% biračke potpore.

Ogromna medijska pozornost usmjerena na dvije najjače stranke predstavljala je vjetar u leđa bipolarizaciji političke scene. Bez rezultata su, najvjerojatnije zbog liderskih ambicija, ostali napori nekih manjih stranaka da u tim uvjetima oforme neku vrstu političkog centra koji bi okupio najveći dio manjih stranaka i spriječio rasipanje, odnosno prelijevanje glasova birača. Stiješnjene između dvije snažne stranke, financijski nedovoljno jake i očito nesposobne da se dogovore, manje političke stranke su kontinuirano gubile biračku potporu.

HSP se suočio i s dodatnim problemom. Napustili su ga Tonći Tadić i Miroslav Rožić koji su, osim što su donosili popularnost, barem donekle predstavljali moguću poveznicu s ostalim strankama. Isto tako, njihov dosadašnji partner (HDZ) im je natjeran nikad većom potrebom da dobije svaki mogući glas, oteo dobar dio biračkog tijela. Koliko god zbog toga bila jaka stvarna ili hinjena ljutnja na HDZ, HSP nema drugog mogućeg partnera. Kao i uvijek do sada, poslijeizborni savez ove dvije stranke je više nego moguć. Rezultat, slabiji nego ranije, tek nešto iznad izbornog praga.

HDSSB je kampanju temeljio na liku i djelu pritvorenog Branimira Glavaša i izazivanju sukoba s HSP-om. Onaj s HDZ-om se naravno podrazumijeva. U njihovoj „zoni djelovanja“ teško da će biti dovoljno glasova za sve stranke desnice. Veliki HDZ će ipak zgrabiti najveći dio a za mrvice će se tući HSP i HDSSB. Iako Đapića nazivaju HDZ-ovim tajnim oružjem, teško će uvjeriti birače da i sami nisu mogući Sanaderov partner. Naravno, samo u „podršci projektima od značaja za Slavoniju i Baranju“. Rezultat ispod izbornog praga ali prolaze u svojoj regiji.

HSLS je sklapanjem predizborne koalicije s HSS-om donekle uspio zamagliti četverogodišnju suradnju s HDZ-om i „u paketu“ postati ne samo moguć već i poželjan partner objema stranama. Vještim nastupima iskusne Đurđe Adlešić, uspjeli su promovirati dijelove svog predizbornog programa, posebice onaj obrazovni. Samostalan rezultat sigurno ne bi bio iznad izbornog praga, čak upitan prolaz Đurđe i Čehoka.

Drugi dio koalicije HSS/HSLS/PGS je ostao dosljedan sebi, i dalje vezan za selo i seljake jer je zapamćen ostao jedino njihov zahtjev za 6 milijardi kuna namijenjenih poljoprivredi. Ostatak priče oko ispitivanja sukladnosti programa prije donošenja odluke o poslijeizbornoj suradnji ne odstupa od klasične priče svih manjih stranaka i stvaranja alibija za suradnju s bilo kojim izbornim pobjednikom. Koalicijski ugovor s HSLS-om nije donio željeni učinak zbog čega mnogi cijene da bi samostalno osvojili više mandata. Pitanje je koliko će im koristi donijeti skupljanje glasova HSLS-a i PGS-a koji su svoj savez dobro naplatili povoljnim mjestima na izbornim listama. Rezultat, oko 8%.

HSU je junački podnio teret interesne stranke a u želji da se prikaže drugačijim, ponudio je čak i svoj gospodarski program, naravno u paketu sa zahtjevom da im budući partner prepusti odgovarajuće ministarsko mjesto. Nadalje, javnost su iznenadili i formiranjem stranačkog podmlatka. Ipak, javnost ih ne percipira osim kao borce za što veće mirovine koji se previše ne obaziru na stvarnu gospodarsku moć države. Zbog visokog udjela umirovljenika u biračkoj populaciji, rezultat možda na dosadašnjoj razini.

DC-u ili bolje, Vesni Škare-Ožbolt se ne može osporiti upornost i junačka borba za ostanak na političkoj sceni. Nakon što je izbačena iz Vlade, šefica DC-a je otvaranjem za Sanadera neugodnih tema uspjela zadržati pažnju javnosti. Međutim, osim lupanja štiklom po saborskoj klupi, teško da je itko zapamtio kakav detalj iz izbornog programa. Rezultat, ispod praga i upitan prolaz VŠO.

IDS je ostao gotovo nezamijećen u svojoj zatvorenosti i ograničenosti na područje Istre. Za potrebe kampanje su doduše naznačili da njihova potpora SDP-u nije bezuvjetna ali malo tko vjeruje da bi ista mogla izostati. Rezultat, siguran prolaz u svojoj izbornoj jedinici, oko 2 zastupnika.

Sve u svemu, kampanja osim jače polarizacije između SDP-a i HDZ-a u pogledu političkih odnosa među strankama ne donosi ništa novo. Manji igrači će se priklanjati velikima.

Međutim, sadržajno i tehnički kampanja ipak predstavlja veliki iskorak. Puno se je više govorilo o programima, posebice SDP-ovom. Dramatičnost izbora je pojačala i SDP-ova odluka da ne istakne listu za dijasporu. HDZ je odmah pokrenuo kampanju u inozemstvu ne bi li maksimalno eksploatirao pruženu mu šansu. Opća je ocjena kako je pretjerao s angažiranjem naših diplomatsko-konzularnih tijela i ogromnim povećanjem broja biračkih mjesta u inozemstvu. Na tu temu će se najviše pamtiti dva spota, onaj Nike Kovača i „Jadranke Puž“. U antologiju će ući i nevidljive uloge brata Roberta i „sestre Barice“ također.

Zamjetan je bio i veliki angažman stranih stručnjaka za kampanju što se ogleda u sustavnom obrađivanju biračkog tijela.
U potporu toga, svjedočili smo brojnim telefonskim anketama koje su imale za cilj detektirati potencijalne birače i potaknuti ih na izlazak na birališta. Mnogobrojna pisma biračima također su imala isti cilj. Da li zbog same kampanje ili svijesti da veći izlazak u Hrvatskoj umanjuje značaj glasova dijaspore, na ove će izbore izaći rekordan broj birača. Posljednja istraživanja predviđaju izlazak čak 86% birača. Bude li tako, ovi će izbori biti svojevrstan referendum o glasanju dijaspore.

Još je nešto novo. Kao nikada dosad, za potrebe kampanje je korišten Internet. You Tube, blogovi političara, Pollitika.com, stranačke web stranice, sve je to eksplodiralo u ovoj kampanji. Dojam je kako je pogodnosti Interneta najranije i najbolje koristio SDP, mada su se i drugi uspješno uključili. Na sljedećim će izborima Internet dobiti još veći značaj.

Tko god pobijedio, rezultat će biti tijesan. Osobno, krajnje je vrijeme da vlast bude i meni po volji.