Već nekoliko tjedana traje u novinama hajka na neradnike u cijeloj državi. Prvo se nije radilo općenito, niti u privatnim firmama. Učinak užasan, poslodavci očajni, 45 minuta u prosjeku treba radniku da od stroja ode do zahoda i nazad, a još dulje ako ima gablec. Onda su nastradali zaposlenici u državnoj upravi, s masno otisnutom brojkom da rade oko tri sata dnevno, a i ta tri, to je zapravo otaljavanje najnužnijih poslova, zaprimi dopis, prebaci dopis iz svog ureda u susjedni, odgovori gnjevnom građaninu nakon desetak dana da za njegovu molbu nema rješenja…. Na tako postavljenu priču uletjeli su saborski zastupnici, koji godišnje rade manje od sto dana, a gle, godina ima čak 365… Ali to je već poznata priča, treba nastaviti dalje s rastakanjem i najmanje ideje da netko u ovoj zemlji radi svoj posao. Pa su na red došli i sveučilišni profesori, u genijalnoj matematičkoj računici da za 6 sati rada dobivaju petnaest tisuća kuna mjesečno. Ajmo izračunati, to znači preko dvije tisuće za samo jedan sat nečega što je ionako bla-bla i jedni od drugih to kradu, i to ionako svatko može… Čavao po čavao zabija se u lijes državnih službenika, ali isto tako i privatnih firmi i poduzetnika. Pa tko ima najviše tarife? Odvjetnici, naravno. Pa tko najviše prima mito? Suci i doktori, a onda ona ekipa na šalterima koji su nam svakodnevno potrebni.
Nitko ne radi kako bi trebao, pola ih je korumpiranih, druga su polovica lijenčine, a one luđake koji slučajno rade svoj posao treba klasificirati kao statističku pogrešku.
U čiju se korist, pitam se, proizvode i tiskaju takvi tekstovi? U korist onih koji su na vlasti pa im za pokriće vlastita nerada treba ta opća slika hrvatskoga društva, u kojem nitko ništa ne radi, svi su ili korumpirani ili lijeni. Koja je svrha takvih negativnih generalizacija? Svrha je da se stvori dojam o totalnoj neproduktivnosti i nesposobnosti SVIH koji rade. A konačni cilj je da se s tim zastorom SVI SMO JEDNAKO NIŠTA ne samo skrene pozornost nego makne odgovornost s onih koji su itekako odgovorni i dužni polagati račune, s onih koji jesu na vrhu političke državne hijerarhije.
Cui bono, dakle? U korist onih koji sada vladaju i svoju vlastitu nesposobnost žele pokriti općom slikom nerada i nesposobnosti. Tako medijski proizvedenoj da se oni koji rade osjećaju suodgovorni i krivi za situaciju u kojoj jesmo.
Ne nasjedajte! Većina nas radi solidno, a velik dio i natprosječno, a plaćeni smo ispodprosječno. Nemojmo pristati na kolektivnu odgovornost za nevolje koje proizvodi ekipa na vlasti, a nas uzima kao zaštitni štit. Nas, te postotke građana koji idu na posao, rade i plaćaju poraze. Ali neće izaći na izbore jer se osjećaju krivim za opće stanje. Pa svaki dan im to piše u novinama. Ili se osjećaju nemoćnim, svejedno.
A čije su novine? Cui bono, pitam se ponovo?
Komentari
Ne mogu odlučiti što mi je
Ne mogu odlučiti što mi je zanimljivije, Andrein tekst ili komentari. Ne znam kako bih kratko, pa da ne ispadne
nepristojan komentar, prilažem poseban zapis.
Andrea, mislim da malkice
Andrea, mislim da malkice pretjeruješ. u čijim god rukicama novine bile, ne vjerujem da pišu o navodnoj hrvatskoj lijenosti tendenciozno i po narudžbi vladajućih; to ti, otprilike, ide ovako: negdje netko bubne da su Hrvati neradnici i uz to još preplaćeni (u ovom slučaju profesori) kao što je to ne tako davno bubnula SDP-ovka Milanka Opačić ("Mislim da Hrvati premalo rade" - da, tako je rekla gospodična bez sekunde relevantnog staža) a onda to novinari recikliraju do besvijesti, jednostavno zato jer su: a) bezidejni; b) površni; c) lijeni. Ne odnosi se to na sve novinare, ali na većinu - to da. Posebice srednja generacija novinara koja je zanat pekla na ST-u i Mokrištima a ovaj mlađi naraštaj valjda na Story, indexu.hr i sličnim polupismenim izvorima.
inače, tvoja konstrukcija da vladajući sufliraju novinama da pišu kako su Hrvati neradnici, e da bi time pokrili svoj nerad i stvorili kod onih koji rade osjećaj suodgovornosti za situaciju u kojoj jesmo, ne drži vodu i zbog ovoga:
a) ljudi koji doista rade, u pravilu su visoke radne i ljudske etičnosti, dovoljno inteligentni i svjesni svojih performansi i kvaliteta; kao takvi sasvim sigurno NEĆE preuzeti kolektivnu odgovornost za event. propast države zbog lijenih i nekompetentnih vladajućih. tu apsolutno ne treba imati nikakve dileme.
b) neradnici koji razmišljaju, pa kad su već ovi na vlasti tako lijeni i neodgovorni zašto da se ubijam od posla, s radnom -a često i ljudskom - etikom negdje oko nule, još manje bi mogli patiti od "kolektivne krivnje zbog nerada"; upravo obrnuto: takvi će biti prvi koji će za propast kriviti one druge, ie. vladajuće. zato da bi se opravdali u vlastitim očima.
Mislim da bih trebao
Mislim da bih trebao iskomentirati neke stvari.
Pa su na red došli i sveučilišni profesori, u genijalnoj matematičkoj računici da za 6 sati rada dobivaju petnaest tisuća kuna mjesečno
Misli se na 6 sati tjedno.
Čavao po čavao zabija se u lijes državnih službenika, ali isto tako i privatnih firmi i poduzetnika.
Ne, već službenika i radnika u privatnim firmama. Nitko nije govorio koliko rade poduzetnici.
Mislim da je bit što se kod nas ne stimulira rad, a ne destimulira nerad. Čisto nasljeđe "socijalističke" psihologije...
Misli se na 6 sati
Misli se na 6 sati tjedno.
Da, misli se na 6 sati tjedno nastave . Sveučilišni nastavnici imaju i druga zaduženja osim nastave. A i za nastavu od 6 sati tjedno se treba pripremiti, jel. Osim toga, radnici u sustavu sveučilišnog obrazovanja i znanosti (a tu spadaju sveučilišni profesori) nisu tip profesije kao što je to npr kopanje kanala. Kopaš kanal 8 sati dnevno, odeš doma i doma ne kopaš kanal. Posao sveučilišnih nastavnika nije jednostavno takvog tipa. Naravno da ima i sveučilišnih nastavnika koji više vremena provode na mjestima gdje ne rade ama baš ništa od svih svojih zaduženja, no savjesni sveučilišni profesori znaju raditi i po 16 sati dnevno, a ovo pojednostavljivanje da "sveučilišni nastavnici rade 6 sati tjedno i dobivaju 15 000 kuna plaće" je kao prvo netočno a kao drugo pokušaj javnog linča. I ja se pitam kome to služi; hoćemo li nakon toga ukinuti sveučilišta i poslati profesore da kopaju kanale (imali smo takve genijalne prijedloge i ovdje na pollitici), i to po principu "mi smo siromašna zemlja, zašto nam trebaju fakulteti"?
Nećemo, ali od ljudi koje
Nećemo, ali od ljudi koje znam da rade na fakultetu znam pouzdano da 1/3 radi stvarno puno i oni drže sve, 1/3 radi tako-tako, vrte slajdove na predavanjima, a 1/3 zapravo radi jako malo.
Problem je što svi dobiju istu plaću. I profesor koji sam drži vježbe, nikad ne kasni, odlično se pripremi za predavanja, redovito drži konzultacije i onaj koji baš i ne.
No, tako je bilo prije nekih 5-6 godina, možda su se sada stvari jako popravile...
Kao što rekoh, posao
Kao što rekoh, posao sveučilišnog profesora nije samo držanje nastave, nego i vođenje projekata, znanstvenoistraživački rad, a na tehničkim i društvenim fakultetima ima i oblik "community servicea", pa i stručni rad, ekspertize, studije i sl.
Zapravo, za sveučilišnog profesora je više od 6 sati predavanja vjerojatno već i previše, jer tada se ne stigne obaviti ovaj drugi dio posla, koji nije malen.
Pitanje kvalitete rada profesora i njihovih rezultata je već drugi par rukava. I u firmama postoje radnici koji su jako vrijedni i marljivi i oni koji rade preko volje i samo gledaju da zbrišu doma. A svi dobivaju istu plaću ako su na istoj poziciji, zar ne?
Osim toga, ono što je "zaboravljeno" spomenuti je da se podatak o 15 000 kn odnosi na redovne profesore izabrane u trajnom zvanju - a to su ljudi koji imaju minimalno iznad 50 godina i koji su već zaista i postigli nešto u svom profesionalnom životu.
laće naših profesora su otprilike ovakve:
- docenti - oko 8000 kn
- izvanredni profesori - oko 9500 kn
- redoviti profesori - oko 11000 kn
- redoviti profesori u trajnom zvanju - oko 13000 kn
Nadalje, treba spomenuti i mnoge druge probleme unutar sustava znanosti i visokog obrazovanja, kao što je to npr nejednako vrednovanje nastave i znanosti - za napredovanje se "broje" samo znanstveni radovi, a ne i doprinos profesora nastavi, koji se ne vrednuje tako kao što se vrednuju ti radovi. Zatim, na mnogim fakultetima postoji disproporcija između broja studenata i broja profesora i asistenata na kolegijima. Kako bi se ti osjećao da dobiješ recimo za ispraviti 100 ispita a na svakom 5 zadataka? Vjerojatno bi ti trebalo minimalno nekoliko dana rada samo na tome, a kamoli da onda još paralelno radiš i istraživanje, i konzultacije, i studije....
Naravno, u svakom žitu ima kukolja, ali kome koristi ovaj javni napad na sve sveučilišne profesore i prikazivanje svih kao neradnika? I to sve u uvjetima kada se najavljuje smanjenje ulaganja u znanost i u obrazovanje u već sada jako lošim uvjetima, u uvjetima kada već nekoliko mjeseci nema novaca čak ni za osnovne troškove....?
Recimo da se i rad
Recimo da se i rad sveucilisnih profesora moze realno ocijeniti- i to po broju znanstvenih radova i citiranju. A tu su jako, jako slabi. Mislim da negdje sasvim na dnu u Europi. Tako da nije ni cudno da hrvatska sveucilista bas i nemaju nekakav ugled u Europi.
Može se realno ocijeniti, i
Može se realno ocijeniti, i u prosjeku smo doista slabi. Ali, neki odskaču daleko iznad prosjeka, a neki su debelo ispod prosjeka, i ne treba ih trpati u isti koš.
Onda nam navedi jednog
Onda nam navedi jednog profesora s bilo kojeg hrvatskog sveucilista koji je u europskom vrhu sto se tice citiranja. Mislim da i prosjek (cinjenica da su na dnu) nesto govori. A naravno da ima i boljih i gorih.
http://www.presscut.hr/Web%20
http://www.presscut.hr/Web%20Sharing%20ZON%5C01-2008%5C22-01-2008/Nacion...
Pa mislim da i ovaj clanak u
Pa mislim da i ovaj clanak u Nacionalu dokazuje sto sam rekao. Najcitiraniji profesor (sa nekog hrvatskog sveucilista) je Kurjak (govorim sad napamet, ali zar nije bio nesto povezan s nekim plagijatom) s indeksom 30, sto je stvarno nizak indeks. A netko s Yalea ne ulazi u kategoriju profesora s hrvatskog sveucilista. Ja se slazem da je ova trenutna hajka na sveucilisne profesore potpuno neumjesna ipoliticki motivirana, ali hrvatska sveucilista bi se morala pogledati u ogledalo i kazati da nesto nije u najboljem redu. Nema ih na niti jednoj medjunarodnoj ljestvici, najcitiraniji profesor ima indeks 30- tako da se ovdje ne radi samo o tome da postoje bolji i gori profesori.
Ne, ne dokazuje baš ono
Ne, ne dokazuje baš ono što si rekao, jer , kad govorimo o citacijama, moraš uključiti i ljude koji nisu primarno zaposleni na fakultetima - ali recimo predaju na poslijediplomskom studiju ili slično.
A kao drugo, tvoj zahtjev "citacije u europskom vrhu" je vrlo visok kriterij - u zemlji u kojoj ne stižu novci ni za recimo kupnju žarulja u labosu teško je očekivati citacije u europskom vrhu (iako neki uspijevaju biti citirani); to jest, nemoj upasti u istu zamku u koju upada cijeli sustav svojim "brojanjem radova". Postoje znanstvenici i profesori koji su natprosječno citirani i koji su doista ne samo uspješni nego i vrlo cijenjeni i u Europi i u svijetu. Ti možda nisu po citacijama u europskom vrhu, ali to ne znači da su neuspješni. Nije znanost sport pa da se broje samo citacije na prvom , drugom i trećem mjestu.
Dakle, ima jedan određen broj vrlo uspješnih profesora i znanstvenika, ali u prosjeku su hrvatska sveučilišta loša i hrvatska znanost pati od ozbiljnih problema. No, kad idemo kritizirati, ajmo to raditi s pokrićem, bez generalizacija i bez padanja u ekstreme: U krivu su i oni koji tvrde da s hrvatskim sveučilištima "ništa" nije loše, kao i oni koji tvrde da je "sve" loše.
Ali vjeruj, ima fakulteta i
Ali vjeruj, ima fakulteta i odjela gdje se stvarno malo radi. I ima profesora koji žive na "staroj slavi" i kojima asistenti rade sam posao, a oni predaju sa strane, muljaju po nekim savjetodavnim tijelima i slično. Kod nas je profesor sveta krava, nema šanse da dobije otkaz, koliko ljudi su asistenti jako dugo jer nema otvorene pozicije.
Znam dosta primjera asistenata iz prve ruke.
Svaka ustanova mora biti otvorena kritici. Vladu šibamo i lijevo i desno i gledamo svaku sitnicu. Sabor već manje, Sveučilište nimalo, a HAZU su valjda svi i zaboravili da postoji. Bez kritike i nadzora će se svatko ulijeniti.
Ali vjeruj, ima fakulteta i
Ali vjeruj, ima fakulteta i odjela gdje se stvarno malo radi.
Vjerojatno ima, ali možeš li ovu tvrdnju potkrijepiti i nekim argumentima?
I ima profesora koji žive na "staroj slavi" i kojima asistenti rade sam posao, a oni predaju sa strane, muljaju po nekim savjetodavnim tijelima i slično.
Vjerojatno ima.
Kod nas je profesor sveta krava, nema šanse da dobije otkaz, koliko ljudi su asistenti jako dugo jer nema otvorene pozicije.
Profesor ni ne bi smio tako lako dobiti otkaz. Pogledaj kako je u Americi, tamo kad osoba postane sveučilišni profesor (tzv tenure) nema šanse da dobije otkaz. Otkaz može dobiti jedino u slučaju teškog kršenja etičkog i/ili profesionalnog kodeksa.
A to što su asistenti jako dugo asistenti jer nema otvorene pozicije je problem sustava, jer nema dovoljno pozicija. Danas na fakultetima ima za faktor 10 manje od potrebnog broja i profesora i asistenata. Ali za nove pozicije treba novaca, i to je upravo smisao "ulaganja u znanje, znanost i obrazovanje". Kod nas, ne samo da nemamo dovoljno ljudi za napredovanje u znanosti, nego nemamo dovoljno ljudi ni za ostanak na istom mjestu! Drugim riječima, ne da napredujemo, ne da stagniramo, nego nazadujemo.
A posljedice neobrazovanosti, neznanja i nepoštivanja znanja i obrazovanja vide se sve više i više svugdje.
Duplić - izbrisano
Duplić - izbrisano
A i za nastavu od 6 sati
A i za nastavu od 6 sati tjedno se treba pripremiti, jel.
Stvari ne treba generalizirati, kao što postoje liječnici koji primaju mito tako postoje i mnogobrojni liječnici koji to ne rade (na sreću). Isto vrijedi za masu radnih mjesta gdje postoje ljudi koji marljivo rade svoj posao kao i oni koji svoje radno mjesto koriste kao jeftinu telefonsku govornicu.
Posebna su tu priča profesori i priča u priči o "pripremama" koji oni rade. Ako smo do kraja iskreni uvidjet ćemo da se baš za svako predavanje ne treba posebno pripremati pogotovo nakon 10 ili više godina rada u toj struci (bilo bi zapravo tužno da se profesori trebaju pripremati baš za svako predavanje nakon takvog iskustva). Ono o čemu se malo govori je to da je posao profesora vrlo stresno zanimanje i to pogotovo u srednjim školama i taj školski sat treba stvarno odraditi u potpunoj koncentraciji jer u razredu od 30-tak učenika barem njih 10 pokušava dati neki "doprinos" nastavi i čeka svaku najmanju profesorsku grešku.
Na fakultetima je stvar ponešto drukčija i da bi profesor bio dobar treba mu biti omogućeno da radi u svom području i to često na konkretnim poslovima a ne samo čistu znanost (naravno ovisno o samom predmetu). Loše je to kad neki profesori to iskoriste i zapravo im fakultet predstavlja savršeni ured za nula kuna i nepresušni izvor jeftine radne snage koja biva iskorištavana na najbljutaviji način.
No, istina je da i mnogi koji rade u svojim ili tuđim firmama također koriste neko vrijeme za pripremu i dopuno znanja i nisu profesori jedini koji trebaju tako nešto.
leddevet
Jasno je kome to služi.
Jasno je kome to služi. Krupnoj stoci. Po sistemu zavadi (bilo čime, plaćama, vjerom, nacionalnošću, staležima, bojom kose, simonicom gotovac, duljinom pimpeka...) pa vladaj. Dok se sitnozubani natežu oko nebitnih pitanja, krupnozubani i dalje maste brke i slatko se smijulje. I dok god uspijevaju skrenuti pozornost sa tokova kapitala dotle će se smijati.
I neka, zaslužili su :)
# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja