Tagovi

Turizam (kruh) naš svagdašnji!

Ovogodišnja turistička sezona u Hrvatskoj mogla bi se pokazati najuspješnijom do sada, a prihodi od turizma mogli bi premašiti 6,8 milijardi eura

To je bila ocjena je direktora Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Nike Bulića prigodom boravka u Dubrovniku, a objavio Jutarnji list od 04.08.2007 . Još je pritom dodao:

Iako će prvi statistički podaci HTZ-a za srpanj i sedam mjeseci ove godine biti dovršeni idućeg tjedna, Bulić vjeruje da će srpanj u fizičkom opsegu (turistički dolasci i noćenja) biti od 3 do 5 posto bolji nego lanjski, čime će i promet za prvih sedam mjeseci biti toliko iznad prošlogodišnjeg.

A kad su se brojke pobrojale Dubrovački vjesnik od 19.08. donosi vijest:

U Dubrovniku ovih dana boravi 13.500 turista što je za 5 posto manje nego u isto vrijeme prošle godine. Najbrojniji su Francuzi i gosti iz Velike Britanije. Slijede Španjolci, Talijani, domaći, Nijemci, te Rusi, Irci, Norvežani i turisti iz SAD-a.

A i Niko Bulić, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice u Jutarnjem od 23.08.2007 , povodom potpisivanja Ugovora za strateški marketing plan hrvatskog turizma za razdoblje 2008. -2012. godine s direktorom tvrtke THR iz Barcelone Eulogiom Bordasom prvi put daje realniji prikaz stanja i problema hrvatskog turizma:

Hrvatska mora težiti kvalitetnom turizmu. Od 900 tisuća smještajnih jedinica u Hrvatskoj 50 posto spada u privatni smještaj, 30 posto su kampovi, 20 posto hoteli i apartmanski smještaj, od čega 13 posto hoteli. Sa 110 hotelskih postelja koji smo mi igrači u mediteranskom turističkom okruženju? To nije ozbiljan, već usputni turistički kapacitet. Zasad nam treba još 100 tisuća kreveta ili 50 tisuća kvalitetnih hotelskih soba.

Valjda iz ovih činjenica proizlaze te često različite i neusklađene brojke uspješnosti hrvatskog turizma. Naime, ako je istina (a našem Buliću treba vjerovati, jer je prvi čovjek hrvatskog turizma, i neosporni znalac turističke profesije), onda se Hrvatska zaista nalazi na razvojnom raskrižju, jer za velikog igrača u turizmu (kako mnogi sebe u hrvatskom turizmu nekritički doživljavaju) imamo ukupno premalo smještajnih jedinica, a unutar toga neobično mali broj kvalitetnih hotelskih ležaja. Ali i ono što on nije dodao a trebalo je reći, da i ono što imamo ili se radi raznih razloga sporo obnavlja ili leži zapušteno kao mrtvi kapitali. Naime, samo u Dubrovniku u ovom trenutku još ima oko 5.000 hotelskih soba, koje uopće nisu u funkciji, a trebali su biti jer je rat već poodavno prošao.

No to gore navedeno (bilo rečeno bilo prešućeno) samo je jedna strana naše neugodne turističke svagdašnjice. Nažalost postoji i druga, možda i gora od ove. O njoj govori Gosp. Ivica Čačić, direktor konzultantske tvrtke Hotel Partner u Interviewu Nacionalu od 20.08 pod naslovom „Gradnja hotela u Hrvatskoj nije isplativa“ sagledavajući problem iz, s njegovog stanovišta, jedne praktične dimenzije. Konzultantska tvrtka Hotel Partner je već 2003. koncipirala strategiju razvoja turizma Hrvatske, a sudjelovala je i u mnogim hrvatskim turističkim projektima, te vršila procjene vrijednosti hotela Srebreno, Astoria, Koločep, Opatija, Lapad, Split, Maestral, a u Rusiji vodila projekt izgradnje hotela Volna u Nižnjem Novgorodu.

Prema Čačićevu mišljenju, država se i dalje maćehinski odnosi prema turizmu, iako donosi gotovo 20 posto bruto društvenog proizvoda. On smatra da hrvatsko tržište i propisi nisu prilagođeni investitorima u hotele te da se država ni sama još nije odredila - želimo li biti turistička zemlja ili ne želimo.

Govoreći o tome da se u Hrvatskoj samo prodaju i kupuju te obnavljaju (ili ne obnavljaju) stari hoteli, a nema „greenfield“ investicija, Gosp. Čačić doslovce kaže:

Profitabilnost takvih projekata, ukratko, ne zadovoljava investitore. Investitore u hotelijerstvu, kao i u drugim granama, zanima isplativost investicije, naravno, u korelaciji s rizikom realizacije, rokovima i ostalim vanjskim faktorima. U Hrvatskoj je profitabilnost takvih investicija premala, odnosno rok povrata investicije je predug. Koraci od trenutka kupnje zemlje do trenutka kad investicija počinje funkcionirati, odnosno kad cash flow (tijek gotovinskog novca) postane pozitivan, predugo traju.

O „krivcima“ za takvu situaciju Gosp. Čačić dalje kaže:

Ne postoji samo jedan krivac. Jedan faktor sigurno su administrativne prepreke, a drugi je previsoka cijena zemljišta. Očekivanja vlasnika i prodavatelja su nerealna i neracionalna. Vlasnici zemlje uz more, koja je ušla u građevinske zone i koja prije nije vrijedila gotovo ništa ili nekoliko eura po kvadratu, odjednom su postali papirnati milijunaši i bez ikakva osjećaja za tržišne vrijednosti traže 100, 200 ili 500 eura jer su čuli od susjeda ili poštara da se zemlja negdje prodaje po toj cijeni. A ne žele uvidjeti da zemljište u turističkoj građevinskoj zoni nema istu tržišnu vrijednost kao u zoni stambene ili poslovne namjene. Investitor koji dođe i treba minimalno 10 ili čak 100 tisuća kvadrata, ako govorimo o resortu (odmaralištu), brzo izračuna koliko bi ga koštalo samo zemljište, a kad još uračuna i komunalne naknade i trošak izgradnje i uređenja te uzme u obzir trošak radne snage i ostale operativne troškove, izračuna po koliko bi trebao prodavati sobu. Kad te ulazne podatke usporedi s nekom od konkurentskih destinacija (primjerice, Turska, Bugarska, Crna Gora), pokaže se da je potrebna razina investicije niža, da su operativni troškovi niži, te da se pri istoj ili čak nižoj razini cijena sobe ostvaruje veća profitabilnost investicije.

A onda se na kraju, na pitanje da li su za to krivi i mešetari nekretninama, budući de je u Hrvatskoj to postao vrlo isplativ posao, Gosp. Čačić objašnjava:

Možda ne bih rekao “krivi“, jer ako živimo u tržišnoj ekonomiji, cijenu robe definiraju ponuda i potražnja pa ako se određena cijena postigne na slobodnom tržištu, ona je u tom trenutku realna. Problem je to što s tako visokim “ulaznim” cijenama zemljišta u turistički projekt uglavnom nije moguće postići zadovoljavajuću profitabilnost, pa projekt prije ili poslije stane. Vlasnici često nemaju veze s tržišnim relacijama nego samo napamet daju cifre. Teško je reći da je netko “kriv”, jer tko god je vlasnik nečega može za to tražiti onoliko koliko želi. Činjenica je ipak da se može izračunati koliko vrijedi zemljište na Mediteranu za resortne projekte. Mi sigurno nećemo europskom i svjetskom investicijskom tržištu diktirati cijene zemljišta i koliko se isplati uložiti jer oni to jako dobro znaju izračunati. Uzmu li se u obzir sve varijable koje investitori koriste u svojim proračunima, jasno je da 200 eura po kvadratu zemljišta za resort nije realna tržišna vrijednost pa ako vlasnik te zemlje nije spreman prodati zemlju za njenu realnu vrijednost, investitor jednostavno ode dalje. Nitko izvan Hrvatske nije kriv što u Hrvatskoj nema više turističkih „greenfield“ investicija.

Međutim, Gosp. Čačić jer sa svojim objektivnim i znalačkim tumačenjima dotaknuo u samo „osinje gnijezdo“ hrvatske privatizacijske prakse (kreirane i uporno podržavane od države bez obzira na ideološke predznake koje su vladajuće administracije imale). I do danas na tom planu nitko ništa nije učinio da se smjer „krive Drine“ promijeni. Mada Hrvatska od turizma već ubire 20 posto bruto društvenog proizvoda, mada je svaka administracija do sada jasno isticala namjere da u najkraćem razdoblju to poveća, nažalost se ne čini ništa da se jednoj abnormalnoj praksi konačno stane na kraj, budući da evidentno proizvodi veliku društvenu štetu. Mi, ovdje i drugdje, na svim razinama javnosti (osim na razinama gdje se donose odluke i kontrolira njihovo provođenje) prečesto sve kritike koncentriramo na „afere“ i „skandale“ koji su se dogodili. To nije loše ali je tek vrh ledene sante hrvatske tranzicije, jer, ako biblijski gledamo na „grijehove struktura“, moramo se prisjetiti da se grijeh može počiniti mišlju, riječju, djelom i propustom. A baš se ovim posljednjim, dakle propustom, možda najviše štete počinilo hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.

Da ovo posljednje malo pojasnimo:

Gosp. Čačić svoje tumačenje temelji na tananoj mogućnosti/pretpostavci da kod nas postoji tržište (bilo čega - usluga/turizma, nekretnina, građevinarstva, proizvodnje hrane, pića itd.), ali takvo što ne postoji. Postoje samo blokade koje moćni lobiji nameću okolo sebe. Npr. jako je dobro poznato da Hrvatskom vlada „uvozni lobby“ koji kreira sve, od zakona do veleprodajnih ili prodajnih mreža.

Turizam, u svojoj biti nije naročito akumulativna grana, ali je njegova najveća vrijednost da u osnovi kreira tržište i potiče druge vlastite resurse, da njeguje vlastitu proizvodnju. Turizam nema nikakve nacionalne svrhe i ne može djelovati rentabilno ako ima preveliku uvoznu komponentu (ako npr. ovisi čak o blitvi iz Holandije ili mrkvi iz Belgije).
Uvozni lobby održava visoki kurs kune do neizdrživosti. Turističko gospodarstvo je izvozna grana, pa se to najviše i najbolje osjeća u vansezonama, kada se naša turistička ponuda nikako ne može svesti na cijene koje nude druge konkurentne zemlje, jer se za realno moguće eura dobiva jako malo kuna od kojih treba platiti previše toga da bi se rentabilno radilo.
I u glavnoj sezoni, kad su visoke cijene postoji isti problem ali se nekako ipak podnese, no hoteli na kraju sezone „trče“ kako bi što prije zatvarali objekte, što je abnormalno za jednu u svijetu najrazvijeniju gospodarsku granu. Ako se nešto brzo ne promijeni, vrijeme otvorenosti naših hotela će se sve više smanjivati, a to ne predstavlja razvoj, nego gašenje jedne izuzetno važne gospodarske grane.

Da u Hrvatskoj postoje još nekoliko krivo nasađenih blokada dokazuju još nekoliko vrlo neugodnih indikacija, koje su tipični primjeri grijeha propusta u nedjelotvornim državnim strukturama:

PRVA JE GRAĐEVINARSTVO (općenito i u turizmu!)

Ante Pavić u Nacionalu od 20.08.2007. pod naslovom .< strong> „IGH istinski gospodari Hrvatske - Opasna koncentracija moći“ . opisuje abnormalan rast građevinskog lobbyja u Hrvatskoj. Ono što se manje zna, ambicije IGH-a se sve više koncentriraju i na hotelijerstvo. Naime, oni su direktno ili indirektno uključeni u mnoge turističke projekte, a razvijaju i svoj vlastiti. Posve je normalno da visoke cijene nekretnina i velike potrebe za obnovom ih guraju u to. I nisu jedini, jer se u turizmu gura sve više „građevinara“ (kao npr. Ingra, Importanne, ali i mnoštvo manjih – Radimir Čačić je još aktivno prisutan ali ne toliko agresivan nego više u povlačenju).

DRUGA je netransparentno prisutna u turizmu, ali čuči iza građevinarstva (pa je moguće da je prisutna i u prvoj)!
Ovo ćemo objasniti posredno i komparativno, jer je direktno teško dokučiti što se ustvari događa.

1. Lidija Crnčević u Nacionalu od 23.08.2007 pod naslovom „Otvara se luksuzni hotel vrijedan 50 milijuna eura opisuje skoro otvaranje hotela Libertas u Dubrovniku. Taj hotel je svojevremeno odavno bio prodan bugarskom mafijašu, koji je potom ubijen iz snajpera na ulicama Sofije. Njegova udovica je to prodala Turcima. Mi ne znamo koliko je prvi vlasnik to platio Hrvatskom fondu za privatizaciju (vjerojatno je istresao izu torbe na tamo na nekakav stol, jer u ono doba nije postojao zakon ni restrikcije oko pranja novca. Sadašnji vlasnici su ozbiljni hotelijeri, koji su nakon velikog natezanja oko dozvola, konačno pred otvaranje. Gradi se vrlo luksuzno, turici u tome prednjače na Mediteranu, pa neki čak govore da teže prije 6 nego 6 zvjezdica. Ali pogledajte Lidijin opis:
Na 45.000 kvadrata zatvorenog prostora prostire se 315 soba i apartmana, među kojima najmanja soba ima 32 kvadrata, a najveći, predsjednički apartman više od 500 metara četvornih. Svi apartmani i sobe dizajnirani su kao “inteligentne sobe” sa sustavom hlađenja i grijanja, interaktivnom televizijom, mini barom, podnim grijanjem kupaonica i hodnika, te poslugom koja je gostima u sobama na raspolaganju 24 sata.
Ako 50,000.000 eura podijelimo s 315 soba dobijemo cijenu od 158.000 Eura po sobi

2. Goran Cvjetinović u Jutarnjem od 06.06.2007 pod naslovom „Hotel Bellevue radi bez ijedne dozvole!“ piše:
Naime, hotel, u čiju je obnovu uloženo 24 milijuna eura, ”.
Ako 24,000.000 eura podijelimo s 98 jedinica dobijemo cijenu od 245.000 Eura po sobi (što jest također 5 zvjezdica ali naravno s puno manje sadržaja

3. Cijena „po sobi“ je u svijetu ustaljena mjera koštanja hotelskog prostora koja uključuje ne samo sobu nego i ukupni prostor i usluge u hotelu – restorani, kuhinje, barovi, dodatne usluge, bazene isl. pa se u gore spomenutim slučajevima investicije mogu realno uspoređivati, odnosno upozoravati na nelogičnosti u njihovim iznosima. Tim više ako se, prema nekim izvorima, danas u „greenfield“ investicijama (koje gore spominje gosp. Čačić) hotelska soba u hotelima pet zvjezdica ne bi smjela prelaziti 100.000 eura po sobi (kao nekakvoj racionalnoj mjeri hotelskog prostora u odnosu na profitabilnost poslovanja).

Zato postaje jasnim da kod nas nema pravog turističkog razvoja (kao uostalom i ukupnog društvenog razvoja) dok se ne skinu određene blokade koje su jako prisutne i djeluju u hrvatskom društvu, a naročito unutar struktura države. Koje sve dimenzije utječu na ovdje spomenute nelogičnosti teško je ovdje nabrajati ali jednu od možda najbitnijih su obradili Ivanka Toma, Nataša Božić i Tomislav Krasnec u Jutarnjem od 02.08.2007 pod znakovitim naslovom „Perković i Zagorec spominju vrlo širok krug bivših i aktualnih dužnosnika, gospodarstvenika i bankara“.

Na kraju ovog podužeg osvrta na turističku problematiku bih se vratio onu vječnu dilemu spomenutu i u intervjewu direktora Glavnog ureda HTZ-a Nike Bulića i direktora tvrtke THR iz Barcelone Eulogia Bordasa (prigodom potpisivanja Ugovora za strateški marketing plan hrvatskog turizma za razdoblje 2008. -2012. godine.) a to je dilema Masovni ili kvalitetni turizam pa pogledajmo što su ta dva gospodine rekla:

Planom će se definirati smjernice razvitka turizma i precizno će se identificirati proizvodi koji predstavljaju najveći potencijal, rekao je Bulić. Bordas je istaknuo kako se hrvatski turizam nalazi na prekretnici te se treba odlučiti hoće li se krenuti u smjeru masovnog ili kvalitetnog turizma.

Ovakvo pripitivanje je svakako na mjestu, ali mi bismo morali prije svega postaviti pitanja i dati adekvatne odgovore za rasvjetljavanje svih aspekata doista složenog problema da li je Hrvatska uopće za razvoj turizma, kao najveće industrije 21. stoljeća, ali po pravilima i potrebama kakvi danas vladaju u svijetu, a ne kakvim ga žele vidjeti neki koji su stjecajem raznih okolnosti zalutali u njega, i ne razumijevajući ga sada u njega prenose blokade (koje ga koče), ili tuđa mu pravila i ponašanja (koja ga prije uništavaju).

Komentari

Gotovo je stvar

Gotovo je stvar intelektualne (ali nadasve i ideoloske) pripadnosti znati odnositi se prema pitanjima turizma.
Biti intelektualan spram pojave turizma kod nas znaci zavirivati u uredenost wc skoljki, odziva osoblja, pa sve do trazenja dlake u jajetu u odnosima "nasih iskusnih snaga" i horde turista u pohodima nasim prostorima.
Sadrzaji ovih lupetanja unaprijed su poznati i predvidivi do u datum kada se trebaju vrzmati nasim intelektualnim glavama. Nemoj fredrice nista zamjerit jer nije to nista osobno, ali to je do te mjere izlizano i bljutavo da se netko s pravom upitao "turizam, turizam, turizam, .... " (samo to ne).
Vise od samog tog turistickog pohoda (ako je i malkice tocno ovo sto je 100% tocno) ja ne razumijem ovu kakofoniju dozivljaja naseg turizma.
Kada svemu dodamo prisilne pojave uobicajenih predizbornih lupetanja, ali i druge angazirane prigode opanjkavanja pojedinih suprotinh strane ovako sirokim temama kao sto je turizam, onda je ovaj dozivljaj jos nesnosniji i dosadniji.
Do kud je to jedne godine bilo otislo vidjelo se po tome kad je dio nase turisticke strategije bilo postalo zbilja uviriti se u svaku turisticku zahodsku skoljku i s tim u svezi poduzeti ozbiljne strateske mjere jer je gomila to kakti dobro strateski zapazila i oznacila kao gorljiv problem.
Nesto prije turizam nije bio zamisliv samo za Svabe, moralo se svakog gosta smatrat turistom, onda su pocele guzve pa se reklo da nema turizma bez cesata, pa onda kad su ceste kolko tolko iznikle, onda da nema turizma bez zelene transferzale, ...

Tko je glasao

Kad prođe neko vrijeme post

Kad prođe neko vrijeme post izgubi snagu interesantnosti, pa i mog interesa za njega - te ga pustim da živi svoj život.

No ovdje ću se vratiti da ukažem na neke bitne razlike u pristupu ovoj temi, jer su znakovite:

Ja (i ap) smo uzeli trenutno nezadovoljavajuće stanje u turizmu da ukažemo na opterećenja i blokade u društvu i državi, u kojoj čak i ovakva djelatnost ili gospodarska grana ne mogu normalno funkcionati iako ima sve elemente izuzetnih komparatvnih prednosti (koje kao nacija i država ne koristimo u skladu sa našim mogućnostima i potrebama jer ne možemo ni shvatiti ni provesti standarde koji se na svjetskom tržištu pred takvu gospodarsku granu postavljaju). U svijetu je turizam jedna od najrazvijnijih gospodarskih grana a kod nas je 20 posto ukupnih aktivnosti (što bi je moglo činiti pojedinačno najznačajnijom), i ne smijemo ju jednostavno odbacivati ili minorizirati, nego svoditi u razvijene svjetske standarde.

Ti (i magarac) ste pošli od iste točke, tj. turizma kao takovog, re krenuli u njegovu unutrašnjost zanemarujući opće okvire, pa se zadržavate na manjim, ne toliko značajnim mada važnim funkcionalnim poteškoćama, koje ta grana ima.

Ukratko, ja nisam govorio o turizmu kao djelatnosti u Hrvata, nego sam upozoravao na opće disfunlcionalne okvire kroz neku od djelatnosti (turizam), jer ti okviri nisu djelotvorni budući da sustav ne funlcionira normalno. Nadam se da shvaćaš razliku.

A glede, WC-a ta priča ipak nije naivna - ona je imala mnogo smisla jer se svodi na isto - na primjenu razvijenih svjetskih standarda". Naime, današnji prosječni turist je dobro stojeći građanin (sa zapada), kojemu su neki tada naši vrlo niski životni standardi bili nepojmljivi (prljavština u WC-ima je simbol nečijeg općeg odnosa prema čistoći). To smo na sreću ostavili iza nas, a koliko samo taj problem može opterećivati pokazuje sljedeći primjer: Nedavno sam imao grupu Blegijanaca u Beogradu, gdje mi je partner neopreznop organizirao dobar ručak u ribljem restoranu na Dunavu, gdje je stanje u WC-u restorana bilo tako katastrofalno da je pokvaren ne samo taj izlet, nego je otkazana cijela serija mogućih budućih.

Tko je glasao

Moram priznati da mene

Moram priznati da mene iritira uobicajeno jednoumlje koje vlada i da me na komentiranje nagoni upravo zelja da to jednoumlje prikazem i pokusam makar malo utjecati da se nas turizam dozivi i nesto drugacije.

Ma dobro znaju nasi turisti zasto dolaze ovdje. Mi dakako mislimo da oni dolaze zbog cistog mora i prirodnih ljepota, a da su usluge koje dobiju nesto dibidus sto se u beskrajnim raspravama domorodaca stalno ponavlja.

Kad hoces rucati na Dunavu, ne cini gresku vec ih vodi u Ilok, al se prije dobro najavi. Mozes doci i Srijemskom stranom, a mozes i Backom. Nema nigdje ovakvog restorana medu platanama, prakticki mitsko dunavsko mjesto za rucak, veceru i sta god vec. Meni od Dunava fali onaj komad kroz Rumunjsku kojega bih volio onako na tanane upoznati, no eto ...

Tko je glasao

Frederik je povezao uže

Frederik je povezao uže turističke djelove, građevinarstvo, politiku uvoza i tečaja, nešto malo oko seta prostorna i komunalna politika te s tim u vezi tržišta nekretnina. Već to ukazuje da je samo za turizam šira igra. I onda opet za kraj će renomirani strani eksperti, kao i razni naši do sada i svi, raditi programe sa zaključcimaa šta treba a da uoče nisu zahvačeni ti ostali djelovi bez kojih se ne može i inače ništa, ni bilo kakvi ostali razvojni pa i neambiciozni planovi, pa niti ni neki minimum upravljanja, ide kako ide, igra se kaoko se igra i to je sustav.

Ta (ne)svijest o nepovezivanju osnovnih sastojaka nije ni malo slučajna niti tek tako, krenula je sedamdesetih i sigurno će još dominirati, jer su se široke snage uvjerile u njezine prednosti, puno mogućnosti profira a i gubitke se uspješno prelijeva u zajedničke dugove, a šta znači misliti i za 5 godina kad te ništa na to ne sili i tko zna šta če biti za 5 godina. Simptomatično je da se veliki zagovaratelj turizma i već odavno poduzetnik u turizmu Čačić povlači, ne uspjeva niti u visokoprofitabilnim građevinskim poduhvatima itd. To ukazuje na ono što se i ovdje vidi, bez države nema uspjeha, država je ključna.

Ovaj problem i šire je svodiv na jedna nesporazum. Nixon i Kissinger su sedamdesetih Titu usmjerili lovu za razvoj, rast standarsa i otvaranje zapadu jdnokratno, a izgleda da većina do danas još uvijek misli da je to za vječno ili čak njihovim zaslugama vječno. Kako nije dobro unositi defetizam, vjerojatno je bolje podržati da se to natjecanje održi do kraja i onda potom razmotriti šta je i kuda ide.

Ujedno je tako dobijena strateška bitka. Naše iskusne snage su odbile i odbijaju jake još gore barbarske invazije. Možda su iskusni stratezi u tom smislu ubacivali i kakvu šifru u razne dosadašnje procese, pa i privatizaciju. Možda tako treba nastaviti, sitnim forama uticati na strategijski aspekt igre.

Tko je glasao

Samo da dodam oko ovih

Samo da dodam oko ovih cijena koštanja investicije - par detalja!

Turci su hotel Libertas dobili iz druge ruke (ne preko HFP-a što je i pored kavica uvijek najjeftinije) pa ih je samo preuzimanje skupo koštalo, što je sigurno ugrađeno u ukupnu investiciju pa tako i u cijenu po sobi. Koštalo ih je i
čekanje od nekoliko godina, što su sigurno ukalkulirali u investiciju. Da smanje troškove investiciju svakodnevno tamo dolaze šleperi iz inozemsztva, uglavnom iz Turske s opremom. Sve što mogu donose od tamo, kao pravi patrioti i racionalni gospodarstvnici. Zato im se cijena hotela održava na razini oko 150.000 E za kažu 6 zvijezdica kvalitete.

Štrok je u susjednom Bellevueu uložio po sobi 100.000 E više od Turaka, i to je cijena koja se ne može vratiti iz redovitog poslovanja, pogotovo što će ih otvaranje susjednog superluksuznog hotela u neposrednom susjedstvu pretvoriti u beznačajnog patuljka koji će grabiti mrvice s turskog gozbenog stola, u prvom redu bacajući cijene pod noge.

Jednom sam verzirane ljude upitao kolika je cijena pranja novca na svjetskom tržištu prljavog kapitala - i on mi je odgovorio da to ide čak i do 50% nominalne vrijednosti, što puno toga objašnjava.

Skoro otvaranje Hotela Libertas u rukama Turaka koji su sada iskusni i možda čak vodeći hotelijeri na drugorazednim destinacijama (kamo realno i Hrvatska pripada - jer ćemo uvijek biti korak iza Francuske, Italije, Španjolske bez obzira na kvalitetu projekta kojeg će nam spomenuti Španjolac predložiti) mnogo će se toga promijeniti i u Dubrovniku i u hrvatskom turizmu (za one koji ne znaju u Turskoj danas imamo skoro najkvalitetnije i najluksuznije hotele na Mediteranu - većinom građene u greenfield investicijama).

I još nešto za kraj da citiram znakoviti komentar jedne virtalne kolegice:

Na Jadranu nema hrvatske hrane. Kako bi je i bilo kada se u proljeće redovito dogadjaju neke egzotične bolesti na stoci zbog kojih se zabranjuje klanje i prijevoz pa onda Todorić napuni sve hotelske hladnjače sa smrznutim smećem iz EU kojemu je već istekao rok trajanja. Tako se ove godine zbog svinjske kuge, nije smjela prodavati ni govedina! Zbogom Slavonijo!

Koliko god neugodno čuti ima smisla. Iako o tome na taj način nikada nisam razmišljao uklapa se u prevladavajuću dominaciju uvoznog nad izvoznim lobbijem. Ne kažem da Todorić zaražava domaću stoku, ali da odlično koristi tako nastale prilike van svake je sumnje.

Tko je glasao

Ad hrane, u drugoj polovici

Ad hrane, u drugoj polovici osamdesetih srednji Jadran.

Meso je stizalo isključivo beskrajnim igrama valjda smrznuto iz Ukrajine i slično, valjda ni kilograma iz raznovrsnim i visokokvalitetnim mesom iz kontaktnog zaleđa.
Isto tako povrće, kojeg je izobilje. Francuzi iz Cluba Mediteranea drže čvrsto malog poljoprivrednika pod nosom a nitko drugi ne naručuje ni kila. Igre bez granica.
Na potezu od Splita do Zadra se ni u sezoni ne može ništa normalno pojeti osim u kakvim skrivenim proleterskim gostionicama u prvom djelu dana. Uredno se za stolom čuju nevjerojatne kombinacije raznih zarada na transakcijama takvom hranom.

Istovremno je uhodano minuciozno i do zadnjeg detalja kako se visokokvalitetno hrane svi iz izvora oko sebe i izravne kontaktne okoline.

Tako da su ti običaji već sofisticirano razvijeni.

U troškovima, pravilima i praksi popratnog građevinarstva je još veći dijapazon. Od toga da dobiješ nešto nakon što daviše sve i svakoga a i ne potpišeš se niti počastiš kavom i još izvučeš kakve love, do toga da se i nakonutrošen ih prilično novaca ne može završiti niti jedna dio.

Građevinarstvo, upravljanje prostorom i infrastruktura su po defaultu poligon za napade svih vrsta interesa a u našim "samoupravnim" i "liberalnim" uvjetima višeg stupnja, gdje već u sustavu namjerno nema nikakvih pravila za kolektivne poduhvate a nemoguće barijere za nešto sitno to je logično razvilo nešto što svijet još nije vidio niti hoće. To je rulet u kojem je više od pola dobitaka, gube oni prije, oni poslije i oni koji nisu pri pojilu, pa tko da to mjenja. Tu su već krenule još jače bitke, koje pomalo prelaze u svim sredstvima, kakvih je već bilo krajem osamdesetih.

Tko je glasao

Svaka čast - izgleda da je

Svaka čast - izgleda da je subota ispirativna - ima tu još odličnih dnevnika...

Tko je glasao

danas sam bio na

danas sam bio na plitvicama,

na jednome mjestu su nas tako pogledavali priliko naručivanja pića da je bilo nejasno žele li naš novac ili ne

par kilometara dalje, jedna očigledno vrlo nemotivirana gospođa se tako izderala na jednu koreanku da je nama koji je razumijemo bilo vrlo neugodno za slušati, koreanka na svu sreću ne razumije o čemu se pričalo, no poantu je shvatila

impresivno obrađena tema, ali istovremeno mislim da bi i od ovog turizma kojeg imamo mogli dobiti više kada bi malo uložili u ljude

Tko je glasao

Turizam,turizam,turizam,turiz

Turizam,turizam,turizam,turizam,turizam,turizam i opet turizam!Puna mi je kapa turizma!
Da nema turizma prihode bi imali od nekih drugih djelatnosti.
Da se fokusiramo i na nešto drugo osim turizma i drugih uslužnih djelatnosti možda bi nam svima bilo bolje.

Možda bi više vrijedila jedna dobro organizirana poljoprivredna zadruga,koja bi garantirala otkup svega što sa uzgoji.To bi sigurno donijelo više radnih mjesta i novca nego nakakva marina ili resort koji zapošljavaju uglavnom sezonsku radnu snagu.
Ribari se tjeraju iz luka da bi se imali gdje privezati bogatuni sa svojim jahtama(koji s prvom jesensko0m kišom nestaju s naše obale),iako puno više obitelji živi od ribarenja nego od posluživanja vlasnika jahti.

Tko je glasao

ipak se čini da u turizam

ipak se čini da u turizam država ne treba ulijevati svoje novce, kao što bi trebala u bilo koju drugu "granu" na koju bi se navodno trebalo "fokusirati".

Tko je glasao

Kak to misliš? Drvo koje da

Kak to misliš? Drvo koje da najviše ploda, ne treba gnojit.
Sam je onda pitanje vremena kad počne plod kržnjavit.

Tko je glasao

Stvar je u tome da se za

Stvar je u tome da se za industrijske proizvode plaća puni iznos PDV-a,a uslužni sektor ima velika oslobađanja od poreza.Turizam 10%,novine 6%,a za dobit od trgovanja dionicama se porez uopće ne plaća.
Kako to da industrijski sektor za kojeg mnogi govore da nije budućnost Hrvatske plaća puni iznos PDV-a,a uslužnom sektoru(koji je prema nekima budućnost hrvatske ekonomije), da bi opstao treba davati porezne olakšice?
Možda kad bi industrijski i poljoprivredni proizvodi imali olakšise kao novine ili turizam,možda bi onda hrvatsko gospodarstvo bilo u boljem stanju.

Tko je glasao

Kaj se tiče poljoprivrednih

Kaj se tiče poljoprivrednih proizvoda tu nema diskusije i država ne da bi trebala, nego bi morala i to pod hitno snizit PDV.

Tko je glasao

Turizam,turizam,turizam,turiz

Turizam,turizam,turizam,turizam,turizam,turizam i opet turizam!Puna mi je kapa turizma!
Da nema turizma prihode bi imali od nekih drugih djelatnosti.
Lijepo objašnjeno prokletstvo turizma: s jedne strane bitno puni proračun svake godine i nužan je jer bi bez njega država bankrotirala, a s druge strane se zbog koncentracije na njega zapostavlja razvoj drugih grana, makar se zna da je turizam nestabilna grana jer ovisi o previše toga što se ne može kontrolirati: od kiše do puškaranja u susjedstvu.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Jednom sam spomenuo poznatog

Jednom sam spomenuo poznatog našeg profesora Dragutina Alfiera, koji je formulirao "položajnu rentu" ko pojam. On je također tvrdio da treba dobro paziti prilikom korištenja postojećih resursa u turističke svrhe - jer turizam može donositi isto toliko zla koliko i dobra.

No, turizam je postao svjetski dominantna gospodarska grana, u kojoj mi raspolažemo sa tzv. "komparativnim prednostima" (pojam koji proizlazi iz položajne rente). Zato mi nemamo izbora - ne možemo niti smijemo sebe isključivati iz jedne od najpropulzivnijih gopodarskih grana u svijetu. Pogotovo ako nemamo razvijene alternativne djelatnosti.

No trebamo izići iz stihije i početi smisleno o svemu promišljati. Lijepo je dovesti stručnjaka iz Španjolske, zemlje koja je uglavnom uništila svoju obalu (na sreću imaju prebogatu i prelijepu unutrašnjost, koja ustvari generira marketinšku sliku Španjolske u glavama turista). Možda nam taj Španjolac zaista pomogne ako je svjestan španjolskih promašaja. A možda i odmogne! Jer svatko sam za sebe može procijeniti što je za njega korisno, a što ne. Bulić ovdje traži odmah još 100.000 soba novih kapaciteta, ali je Hrvatska mala i nerazvijena zemlja koja ni ove sadašnje ne može handlirati recimo radnom snagom, a kamoli sirovinama, opremom itd. Treba postići uravnoteženi kompleksni razvoj - a to u postojećim blokadama ne ide. Zašto ne bi recimo KIM se dao nekom drugom jakom (nizozemskom) mljekaru ako bi razvijao domaće resurse, jer ako sve ostane na Lactalisu ubrzo ćemo gledati krave na slikovnicama, a svježe mlijeko će se musti, kao zgusnuto, iz autcisterni (jeste li ikada pomislili da je igra oko KIM-a možda borba za Lactalisov monopol - ta Rajić je baš to dobro radio i prije).

Poučak iz Španjolske - Hrvatska mora biti cijela turistička (od Međimurja do Vukovara i dolje od Savudrije do Prevlake), ali i sve druge postojeće resurse staviti u pogon. Inače ćemo se izgubiti kao neprepoznatljivi patuljak na svjetskom turističkom tržištu.

Tko je glasao

Meni se čini da se naša

Meni se čini da se naša strategija, bez obzira na sitne varijacije, provodi dosljedno - jako razigravamo sve i svašta interno, uvlačimo sve svjetske silnice u igru i s tim u vezi sve domaće, pa ćemo onda valjda rezultate kao tražene ribe po posebno sofisticiranim postupcima i cijenama izvoziti u Japan, Kinu itd.

To bi sada možda štabovi mogli i trebali bar malo naznaka oko toga, možda i Niko Bulić, Polančec zajedno sa Marinom Matulović Dropulić i Jurom Radićem, a svakako vjerojatno najjači Miomir Žužul, Čačić, Slavko Linić i možda Franjo Gregurić zajedno sa Antom Vlahovićem i igračem broj jedan Jakovčićem, zvani Nino.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci