Već su dolazile neke ideje da bi se manjak novca u proračunu mogao popuniti dodatnim oporezivanjem građana. Kad nema drugdje para onda bi se mogao još malo derati narod.
Između ostalih javila se i ideja da se oporezuje korištenje mobitela. Pošto ne trošim puno na mob. nije da bi to mene nešto pogodilo, a valjda bi malo i umukli i oni koji stalno grintaju da Hrvati previše troše na mobitele. Taj porez bi bio samo još jedan namet koji bi pomogao punjenju proračuna, ne bi pomogao gospodarstvu, a bila bi to izlika da teleoperateri i njihovi vođe na čelu s T-seronjom dignu cijene i povećaju dividende svojim gospodarima.
Mogu li ipak trošarine pomoći i državi i gospodarstvu i radnicima?
Trošarine na odjeću
Osim što se grinta da puno trošimo na mobitel, stalno se grinta i da se puno troši na odjeću i obuću.
Kako bi bilo da se uvedu trošarine na odjeću i obuću, ali visina trošarine se ne bi utvrđivala kao postotak od cijene proizvoda već bi za svaki odjevni predmet bio određen fiksni iznos koji bi se morao plaćati, npr. 50 kn za traperice, 60 za patike itd.i To bi plaćali uvoznici prilikom uvoza i domaći proizvođači odjeće prilokom prodaje svojim poslovnim partnerima.
Stvar je u tome da je kod nas industrija u krizi da će sve više se tražiti pomoć u novcu od države od strane gospodarstva i građana. A para nema.
Ako uvedemo trošarine, ali istovremeno se daju olakšice domaćoj tekstilnoj industriji tako da budu potpuno ili dijelom oslobođeni plaćanja trošarina, to bi donijelo prihode državi i pomoglo tekstilnoj industriji. Olakšice bi mogle ovisiti o plaći krojačica. Tako da tvrtke gdje krojačice imaju plaće koje iznose minimalno 70% prosječne plaće imaju 100% oslobođenja od trošarina, a oni koji imaju manje plaće bili bi oslobođeni ovisno koliko posto od prosječne hrvatske plaće dobiva krojačica. Ako krojačica ima 50% prosječne plaće onda je firma oslobođena plaćanja 50% trošarina, ako je 45% onda 45% trošarina.
Ovako bi se nagradilo one koji daju bolje plaće, država bi skupila novce, proizvođači bi bili konkurentniji, a potaklo bi se i zapošljavanje.
Naši uvoznici npr. bivši ministar gospodarstva koji toliko voli naše gospodarstvo tako da robu proizvodi i kupuje u Kini, bi prilikom uvoza bili opterećeni dodatnom troškovima. Neka npr. iz kine dopremi 100 000 komada odjeće i da je prosječna trošarina po komadu odjeće 50 kn, to znači da bi morao platiti 5 mil. kuna trošarina prilikom uvoza što bi toliko povećalo troškove de bi se vjerojatno odlučio da se okrene domaćim proizvođačima i od njih naručuje manje količine jeftinije robe potrebne da zadovolje trenutne potrebe tržišta. Da se razvije mreža malih proizvođača i kooperanata koji bi proizvodili za veće trgovce. Ako se Zari (video: http://video.google.com/videoplay?docid=-6864760577279844003&ei=WQ-ZSfO9... ) isplati proizvoditi u EU onda bi se mi trebali pobrinuti da se i kod nas isplati proizvoditi (barem da pokrijemo vlastite potrebe).
Tu ne bi bila toliko stvar u tih par stotina milijuna kuna koje bi vlada pokupila već u tome da bi to pomoglo i gospodarstvu, zapošljavanju, boljim plaćama u tekstilnoj industriji. svi štite svoje proizvođače: neki carinama, neki subvencijama, kvotama koje ograničavaju uvoz neke robe u zemlju, igranjem s tečajem....
Zašto mi ne probamo s trošarinama?
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Kako situacija bude sve
Kako situacija bude sve gora, vlada će sve više pritiskati i do kraja uništiti većinu ionako slabog privatnog poduzetništva. Nakon izvjesne devalvacije kune banke će konfiscirati hrpu nekretnina i pokoju firmu, s naglaskom na građevinske. Možda i koja banka propadne pa i kod nas bude kakav bail-out. Ostatak će obaviti EU reforme i zahtjevi, te diktat MMF-a.
http://pollitika.com/ubrzani-mars-svjetske-vlade-gdje-je-hrvatska-u-tome
ne znam samo da li bi
ne znam samo da li bi tragičnije bilo opaliti trošarine na domaću ili na uvoznu robu. s jedne strane, sva je roba kod nas skuplja - što god da odem kupiti van, najobičniju majicu ili najobičnije hlače, prođem 50% jeftinije, imam veći izbor i onda još na kraju dobijem povrat poreza. s druge strane kod nas se non-stop s nečim mudruje. najjeftinije strane marke nisu došle u hrvatsku nego su došle mahom one skuplje - svašta. želimo li se okrenuti domaćoj proizvodnji, tek smo tad nadrapali. u cijenama prate malo poznatije brendove, a ponuda je manja i jednoličnija. nedavno sam nezgodnim slučajem išla kupovati mušku pidžamu i namučila sam se po svim kriterijima. sa mnom su u dio potrage usput išle dvije frendice i ni one nisu mogle vjerovati svojim očima što se to u hrvatskom dućanima nudi. ako mi netko prigovori na napisano, otići ću i poslikati sve te bijesne uzorke za koje ni pored najbolje mašte ne mogu shvatiti tko ih je smislio, proizveo, odabrao i onda na kraju još i sašio neki odjevni predmet od njih. nevjerojatno što se sve nudi. ne daj bože da spadnemo na robu hrvatske proizvodnje.
tebi je više stalo do
tebi je više stalo do piđame nego do ljudi, do onih koji rade u tekstilnoj industriji.
vjerujem da si pravi materijal za buduću Hrvtsku elitu, ignorant i nije te briga za osiromašeni narod. on te čak i iritira kojiko sam primjetio u zadnje vrijeme. snobovi poput tebe se više niti ne trude popraviti stanje, "ne daj bože da spadnemo na robu hrvatske proizvodnje."
ti i tebi slični, vi biste nešto vrhunsko, elitno, svjetski, nešto što te ne podsjeća na nas.
što ti činiš da popraviš
što ti činiš da popraviš stanje?
i inače, vrijeđanje je protivno pravilima pollitike, a nisi u njemu čak ni osobito uspješan pa se neću ni truditi opravdavati, pojašnjavati ili što bi već trebalo.
tebi je više stalo do
tebi je više stalo do piđame nego do ljudi, do onih koji rade u tekstilnoj industriji.
Bojim se da ste griottu pogrešno shvatili, jer ona jeste u pravu. Naime, razlog propadanja hrvatskih tekstilaca je međuostalim i taj što se nisu pratili svjetski trendovi, nije bilo inovacija i posjeta svjestkim sajmovima, ako i jeste onda su ih posjećivali direktori sa svojim ljubavnicama a ne oni koji su struka i koji moraju uspješno napraviti i plasirati porizvod na tržište velike strane konkurencije. Dakle, piđame na prugice odavno više nisu u modi, kao ni što uzgoj zelene salate ne traje samo jednu sezonu.
nedavno sam nezgodnim
nedavno sam nezgodnim slučajem išla kupovati mušku pidžamu i namučila sam se po svim kriterijima. sa mnom su u dio potrage usput išle dvije frendice i ni one nisu mogle vjerovati svojim očima što se to u hrvatskom dućanima nudi.
griotta, to su ti ostaci postsocijalističke kreacije :)
Hrvatska ima gro super modnih dizajnera, koji prate modne trendove ali nažalost vodeći managment domaćih tekstilaca su ne educirani kadar, bez ukusa i okusa kako to rado volim reći, jer bitno je da se njima sviđa :))), i tako moderne kreacije sposobnih dizajnera ne ugledaju svoju priliku da se nađu na policama hrvatskih dućana.
Oni koji su to na vrijeme shvatili su uspjeli, kao npr. amadeus-jeans čije traperice su postale najprodavaniji hrvatski tekstilni brand, jedan od rijetkih, ili magma koja skida top brandove i proizvodi kroz svoje robne marke (urban republic, coconut, north spirit, bear-foot...) ali nažalost u kini. Trenutno, ostatak tekstilne industrije je na izdisaju, posebno u krapinsko-zagorskoj županiji, kojima ni subvencije ni moderna tehnologija nije pomogla da opstanu, a krivac za to je loš management. Inače tekstil je kod nas skup isključivo zbog visokih trgovačkih marži. Možda bi se situacija promjenila da se među domaćim proizvođačima razvije takmičarski duh, ali nema se zato sluha. zato ih treba pustiti da propadnu, pa neka ih preuzme zara, benetton, ili već netko treći. za 0 kuna jer su svi u debelim gubicima.
A zašto mi ne bi uvezli
A zašto mi ne bi uvezli Antu Markovića? :))
Zgodan intervju ima u lider press-u, samo kako kaže jedan komentator trebalo bi se prije riješiti par tisuća onih koji su na vlasti...možda bi tad uhvatili kisika.
No, bilo kako, ovo o čemu ti pišeš djelomično drži vodu. Možda uvesti dodatne pp na uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, to bi za početak bio veliki poticaj domaćim proizvođačima, mnogi zakoni bi se trebali mijenjati, a što se tiče tekstila možda uvesti kvote kao što je i eu imala prije par godina na kineski tekstil. O ovome razmišljaju i amerikanci, nismo mi jedini, međutim oni su trenutno kineski zarobljenici dok eu ima još svoju šansu i mi s njima. Pitanje je samo hoće li netko reagirati.
Evropljani to riješavaju samnjenjem poreznih opterećenja kompanijama, i na taj način potiču inovacije i nova zapošljavanja, puno je SME u prosjeku s 50 zaposlenih koji stvaraju visoku dodanu vrijednost, smanjuju se kamate na kredite... SME su orijentirane na što manji broj zaposlenih i stalno povećanje prihoda koje upravo izdvajaju za inovacije i izvoz, a mi na tulume državne administracije i njihovo samozadovoljavanje. Hrvatska ima velike potencijale, ali uz ovakvo vođenje i rastrošnosti države i svih onih koji žive na državnim jaslama, siugrno padamo u ambis.
Evropljani to riješavaju
Evropljani to riješavaju samnjenjem poreznih opterećenja kompanijama, i na taj način potiču inovacije i nova zapošljavanja, puno je SME u prosjeku s 50 zaposlenih koji stvaraju visoku dodanu vrijednost, smanjuju se kamate na kredite... SME su orijentirane na što manji broj zaposlenih i stalno povećanje prihoda koje upravo izdvajaju za inovacije i izvo
SME, da SME... Samo što je razlika između strukture europskih SME i naših potencijala. Naši SME su uglavnom šaraf amo, šaraf tamo, a europski u ICT. jedan ICT SME od 50 zaposlenih može stvoriti milijune eura godišnje, 300, 500 - biraj..
Dovoljno da npr neki YouTube smisle. A naš SME živi na konceptu jeftine radne snage...
Eh teorije, teorije..
Ali niš od pričanja, nego ti lijepo jedan SME pokreni (neki baziran na uslugama koje se skupo plaćaju) i zaposli 50 i eto nam pomaka... I onda još tvoja rodbina, susjedi, svako po jedan i ostatak pametnjakovića ovdje s pollitike i eto nam 1000 SME-ova x 50 = 50.000 zaposlenih u industriji s profit marginom od 30 do 50%.. Ajme novaca, ajme PDV-a za državu, ajme blagostanja - evo samo što nije ,tu je iza vratiju čeka samo da umjesto Sanadera dođe Zoki i sve će se dogoditi u jednom danu...
youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen
bijesomučni ti si druže,
bijesomučni
ti si druže, uvijek (ho...ho) u pravu,
kao da čekićem tučeš u glavu.
Moj dragi Zoki će sigurno doći,
tvoj zajedljiv smijeh, naglo će proći.
A zašto mi ne bi uvezli
A zašto mi ne bi uvezli Antu Markovića? :))
Zgodan intervju ima u lider press-u, samo kako kaže jedan komentator trebalo bi se prije riješiti par tisuća onih koji su na vlasti...možda bi tad uhvatili kisika.
Marković priča demagogije u tom intevjuu. Od svega toga što on tamo navodi da je napravio - kada je bio na vlasti nije to radio
A ta ideja o porezima/trošarinama na uvoz - to si može okačiti mačku u rep. Nije to vrijeme hladno-ratovske podjele. Nema diskriminacije uvoznih proizvoda ako želiš igrati globalnu igru.... sorry Ante prespavao si zadnjih 20 godina nove globalne igre. Nema više SSSRa i crvenog bloka, nema zatvorenih granica, nema planske ekonomije.
youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen
Nema diskriminacije uvoznih
Nema diskriminacije uvoznih proizvoda ako želiš igrati globalnu igru..
Skroz si u pravu. Zato nama globalnu igru diktiraju uvozni lobiji i distrubuteri uvozne robe, a vani, u svijetu to rade proizvođači i izvoznici. Mislim da je vrijeme da shvatimo zablude globalne ekonomije i okrenemo se malo sebi.
smanjenjem poreza država se
smanjenjem poreza država se odriče sredstava, a teško da bi i to pomoglo u konkuriranju kinezima, jer je njihov rad i dalje prejeftin.
ideja je da se da zraka našim proizvođačima, ali i da se nagradi one koji zapošljavaju naše ljude i daju dobre plaće.
način kako sada kapitalizam funkcionira je takav da kažnjava one koji žele platiti više svoje ranike i one koj ih ne žele izrabljivati.
država, radnici, poslodavci su stalno u nekakvim sukobima i sve se rješava prisilama i nasiljem. država nameće zakone i pravila, sindikati štrajkaju, poslodavci izrabljuju i smanjenje troškova najvećim dijelom ide preko leđa radnika ali i preko pritisaka na smanjenja poreznih opterećenja.
ako želimo da nam bude bolje onda mi trebamo biti bolji i pokušati naći način kako da se nagrađuje ako smo bolji jedni prema drugima. da ne budemo teret i višak jedni drugima.
moj prijedlog i ide u tom smislu. da poduzetnicima bude lakše i više zarade, da se potakne da radnicima daju veće plaće, a i da država dobije više.