Neovisni, ali ne i neutralni

Poznato je da se u Hrvatskoj slabo razlikuje bogatstvo boja, jer prevladava politički, a naročito pravosudni „daltonizam“. I razlikovanje svjetlo-tamnih nijansi također je problematično, jer se kod nas slabo razlikuje podzemlje od prizemlja i nadzemlja, što izaziva potpunu neosjetljivost na svjetlosne efekte. Zato se čuvajte svi vi koji imate imalo putra na glavi! Susjedna nam se „dežela“ pretvorila u finu šengensku mrežicu za lov na raznorazne hrvatske leptire premazane duginim bojama! Ako nam se uskoro to isto počne događati u okolnim EU zemljama (Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Grčka), slobodoljubivim i prekrasnim balkanskim leptirima je odzvonilo jer više neće moći bezbrižno lepršati nego samo unutar „balkanske crne rupe“.

1. NIKICA JELAVIĆ:

Nacija je zgranuta i zabrinuta najnovijim razvojem događaja. Nikica Jelavić. Poznati naš gladijator iz „Troje“ - Gabele, a općepoznati „vlasnik“ zagrebačkog podzemlja, i jedan od najuglednijih hrvatskih građana, a prema Globusu od 07.07.2008 prvi kamatar u Hrvata , nedavno je bezbrižno odlepršao u Sloveniju, a onda naglo okružen grupom poslovično nepodmitljivih slovenskih specijalaca uz jake mjere sigurnosti sproveden u Krško.

U domovini su svi zabrinuti, vijesti se smjenjuju na novinskim naslovnicama, radiju, televiziji. Sada je već postala bjelodana činjenica, da hrvatski „daltonistički“ problem neraspoznavanja boja je postala općepoznata činjenica širom Europe, jer su se ovi mangupi iz „Europola“ dosjetili jadu, i novo-uspostavljenu šengensku granicu u Sloveniji tako dobro opremili, da se kroz nju više ni leptiri ne prolaze.

Što se trenutno stvarno događa teško je ustanoviti, pak nam preostaje jedino nagađati. Naš „Trojanac“, poznat po suđenju „nepostojećoj“ zločinačkoj organizaciji (koja se obično u svijetu naziva mafijom) u hrvatskom se pravosuđu snalazi kao pravi som u mutnoj vodi. "Mafije ovdje nema" - to je svima poznato još iz vremena „ministriranja“ dobroćudnog Ivana Penića (koji je odmah po stupanju na dužnost izjavio kako u Hrvatskoj ne postoji organizirani kriminal), da bi to negdje 2002 godine postalo i „pravosudna“ činjenica. Tada je naime časni građanin Nikica Jelavić i ostalo časno društvo pušteno radi pomanjkanja dokaza. Tako se naš "Nikica Nazionale" mogao nastaviti nesmetano se baviti „časnim“ bankarskim poslovima iz domene paralelnog underground bankarstva (koji se u hrvatskom uličnom žargonu inače naziva - kamatarenjem).

Nisu to bile jedine „nepravde“ kojima je naš „Nikica Nazionale“bio izložen. Uhićen je 2006 godine u Frankfurtu, gdje je neoprezno otišao na proslavu rođenja kćeri jednog svog prijatelja ( prema objavi Nacionala od 09.06.2004):

Za Jelavića se sumnja da je prije 14. godina sudjelovao u jednoj pljački u Njemačkoj. Međutim njegov odvjetnik je izjavio kako je do Jelavićeva uhićenja došlo zbog neažurnosti hrvatskog pravosuđa. Nobilo je također pojasnio da se za njegovog klijenta doista sumnja da je početkom 90-ih počinio jedno kazneno djelo, ali je taj predmet njemačko pravosuđe ustupilo hrvatskom. Objasnio je da je tijekom 1992. godine postupak protiv njega u Hrvatskoj pravomoćno obustavljen, a o tome nije obaviješteno njemačko pravosuđe.

A sada opet ovi dosadni Nijemci nešto od njega žele, te su raspisali nekakvu potjernicu, koju savjesni Slovenci, k'o Slovenci, savjesno sprovode u djelo. Prava je istina vjerojatno vrlo jednostavna („prosta k'o pasulj“), ali po našem dobrom starom hrvatskom običaju da se sve mistificira, sada kruže razne priče i pričice, glasine i poluglasine. Najkomičnija je bila ona Nikicinog odvjetnika Rajka Mlinarića (iz Jutarnjeg od 10.07.2008.g. pod naslovom „SVE ZBOG LOVE 'Nikica je žrtva pravosudnih igara').

U parničnom postupku Nikica Jelavić od njemačke države traži 550.000 eura, pa njemačko državno odvjetništvo, štiteći financijski interes svoje države, otvara kazneni progon protiv Jelavića. Jer je navodno, dio tog odštetnog zahtjeva nastao na osnovi krivotvorenih dokumenata. Njemačko državno odvjetništvo čak tvrdi da Jelavić nije osobno krivotvorio dokumente, nego da se samo poslužio krivotvorinama

Tako je Rajko, baš tako i nikako drugačije! "Nikica Nazionale" je okružen vrlim i pravovjernim hrvatskim domoljubima koji su prozreli ovu mrsku njemačku država, posebice odurno njemačko pravosuđe, koji sve što čine, čine samo i isključivo radi love - a pravda im je zadnja rupa na svirali.

No bojim se da se ovdje ipak opet radi o tipičnoj balkanskoj zamjeni teza, kad se u drugima zrcale tvoji vlastiti problemi, Jer su se stvari odjednom počele kretati u smjerovima posve suprotnim i nebalkanskom. Unatoč ogromnim iznosima koje zlosretni Nikica nudi (na Bajićevo ogromno iznenađenje - koji ne može shvatiti odakle Nikici tolika lova), njemačko „pohlepno“ pravosuđe ne pristaje na nikakve pare, na ništa manje od toga da ga vide kod sebe u pržunu. Bit će da su, razbojnici jedni, obaviješteni bolje od Bajića, saznali kako je Nikica puno teži, da se mjeri u milijunima, kao i svi nadzemni ili podzemni „bankari“- i da se "mudrom" politikom od njega može izvući puno toga više. Time postaje sve izvjesnijim da će, unatoč angažmanu najplemenitijih hrvatskih odvjetnika, naš "Nikica Nazionale" ipak završiti u njemačkoj "buhari".

A stvarni razlozi?! Kruže razne glasine! Prva priča za naivnu hrvatsku publiku i uznemirenu hrvatsku javnost bila je da je Nikica nekakvim krivotvorenim ispravama od njemačke države pokušao izvući velike pare na ime odštete za njihovo neodgovorno hapšenje, krivo optuživanje i neopravdano zadržavanje u zatvoru.

Ma gle ti – zbog krivotvorenja isprava?! Pa to je u Hrvatskoj skoro regularna aktivnost. U ovoj priči ipak puno toga ne štima. Naime, ako je krivotvorio isprave da bi „drmnuo“ pola milijuna od Njemačke države, možda Nijemci, dosljedni kakvi jesu, su posumnjali da je krivotvorio i druge dokaze pomoću kojih ga je hrvatsko pravosuđe oslobodilo krivnje za pljačku njemačke draguljarnice u Kemptenu. Takvo nešto se i otvoreno spominje na portalu „Javno“ koji se pozivaju na Interpol:

http://www.javno.com/hr/crna/clanak.php?id=163061 ">Jelavića se u Njemačkoj, izuzev prijevare u sudskom postupku, zbog koje je jučer uhićen u Sloveniji, traži i zbog pokušaja teške krađe i ilegalnog boravka.

Ruku na srce, možda ovi pravosudni mangupi iz Njemačke posve opravdano ne vjeruju niti da je hrvatsko pravosuđe korektno odradilo onaj od Njemačke ustupljeni im slučaj od prije 14. godina: da je po starom i dobrom hrvatskom pravosudnom običaju Nikica opet brzopleto oslobođen. To nikome ni kod nas ne bi bilo previše čudno, jer ni mi sami više nismo sigurni koliko toga je u našem pravosuđu odrađeno korektno. A vjerojatno nas i Europska unija uglavnom dosta poprijeko gleda baš najviše radi stanja u pravosuđu.

Bilo kao bilo, naš je "Nikica Nazionale" definitivno na putu u Njemačku. Teški dani čekaju tog slobodoljubivog leptirića premazanog svim bojama, koji je donedavno bez ikakvih smetnji prelijetao sve balkanske mreže i mrežice, preskakao sve ograde i pregrade, dok nije zaglavio u naoko bezazlenoj šengenskoj zaštitnoj mreži Slovenije.

2. VELIMIR SOLDO:

Ovaj slučaj s Nikicom je aktualizirao ponovno već pomalo staru i donekle zaboravljenu, ali vrlo sličnu priču o dubrovačkom „hotelijeru“ http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=3447ec96-f2ca-4d3f-94cc-4007b... "> Velimiru Soldi . Prije nešto više od godinu dana, a u ono svibanjsko sveto vrijeme „hodočašćenja“ pravovjernih Hrvata prema Bleiburgu, grupa uglednih dubrovačkih „hodočasnika“ kojoj je on osobno bio na čelu, i domoljubno snosio većinu njihovih troškova, neoprezno su prenoćili u jednom slovenskom hotelu. Sljedeće jutro je nesretnog hotelijera na recepciji pričekala grupa slovenskih specijalaca, i uz primjerene mjere osiguranja odvela ga u slovenski pržun (baš isto kao i u slučaju s Nikicom (koji je istog kompatriotskog porijekla iz onih „zagonetnih“ prostora hrvatskog „bermudskog trokuta“ u kojeg se ulazi i izlazi kad god se netko želi od nekoga skriti). Samo je (za razliku od našeg Nikice) se borio malo duže čekajući oko tri mjeseca na izručenje, Naime nije znao što ga tamo čeka, pa nije dragovoljno pristao na čin izručenja. Ali ima vremena, možda i Nikica još promijeni mišljenje.

Također je u ovom „kvazi-dubrovačkom“ slučaju bilo raznih priča i pričica - te radi se o zabuni, te ostao mu je neplaćen porez iz gastarbjterskih dana, te vratit će se ovih dana itd. Ono što je iznenađujuće i za neke lokalne i državne strukture istovremeno više nego neugodno i diskreditirajuće, ovaj „vrući“ slučaj je uspješno relativno dugo održavan „pod medijskom blokadom“, da bi ta kontrola bila naglo razbijena prije par mjeseci materijalima skinutih sa web portala Stuttgartskog suda! Naime, netko (ne zna se tko) skinuo je „povijest slučaja“ u kojem lijepo, crno na bijelo, piše da je imenovani dubrovački „uglednik“ s nekoliko zasada nepoznatih suradnika, u Njemačkoj sudjelovao u „pljački poštanskih kočija“!!! Tom prilikom su čak upucali vozača kombija njemačkih pošta „pištoljem velikog kalibra“. Ovaj je srećom preživio zahvaljujući dobrom „bullet-proof“ prsluku. No ta činjenica dakako nije nimalo olakšavajuća jer ne umanjuje inkriminirajuću upotrebu teškog kalibra protiv „bullet-proof“ prsluka - koja dokazuje krajnje ubojite namjere. "Hotelijer" je otkriven detaljnom policijskom istragom, u kojoj je od hrvanja s ubojicama na rukavici ranjenog vozača otkriveno malo sline - i tako je egzaktno prepoznat baš ovaj „dubrovački hotelijer“.

Što se tiče daljih događaja u svezi s ovim slučajem, nitko trenutno ne zna, ali je internetsko „curenje informacija“ jako uznemirilo neke važne dubrovačke "duhove". Naime, gore spomenuti hotelijer je tijekom svog boravka u „vječnom Gradu“ bio ugledni pripadnik pravovjerne hrvatske desnice, član i rukovoditelj „Hrvatskog bloka“ (kojeg je evidentno i sufinancirao). No daleko veći problem je bilo prečesto ugošćavanje mnogih važnih osoba iz lokalne policijske, političke i crkvene „super-hrvatske“ orijentacije. A neke je k tome redovito opskrbljivao besplatnim „cateringom“, pa se ovdje mnogi opravdano pitaju nije li taj super-Hrvat bio „superhrvatski“ ucjenjivan.

Oni isti "duhovi" su se bili toliko uznemirili, da je bilo i ozbiljnih prijetnji u nastojanjima sprječavanja širenja internetskog materijala sa Stuttgartskog suda. Eto, opet taj nesretni Internet, koji ne priznaje nikakve granice, pa čak niti zaklinjanje „u presveto hrvatstvo" za koje su mnogi puno toga žrtvovali, ali mnogi još više uzeli.

3. PRAVOSUDNI „BERMUDSKI TROKUT“:

Ova dva gornja slučaja (uz mnogih drugih) opravdano izazivaju neka neugodna pitanja (koja se provlače od uličnih ćakula, preko reakcija medija, komentara na medijskim forumima, pa sve do najekskluzivnijih struktura novohrvatskog društva.

a. Potjernice?!

Prvo pitanje koje se postavlja jest kako je uopće moguće da se naokolo pojavljuju potjernice prema kojima se kriminalci love, ali u Sloveniji, dok za njih u Hrvatskoj nitko ne zna?!

Pitanje je zaista kuriozno!

Naime, Hrvatska je ravnopravni obvezujući član Interpola, te po svom trenutnom statusu pristupnog člana EU odgovoran suradnik Europola. Pa kako se onda može uopće dogoditi, da su ovakve potjernice u Hrvatskoj nepoznanice, i da se po njima i prema njima ovdje ne postupa; da o njima „pravosudni patuljci“ i hrvatska javnost „pojma nemaju".

b. Hrvatska pravosudna neučinkovitost

Budući da odgovora obično nema, pitanja se samo mogu nizati! Tako ovo drugo pitanje proizlazi iz onog prvoga: Ako sa ovakve potjernice i u Hrvatskoj uredno zapremaju (što bi legalistički gledajući bilo posve normalno), gdje se to onda one čuvaju, i zašto se po njima ne postupa?!

Odgovor bi definitivno trebalo potražiti kod najviših državnih organa (MUP i MVPEI), državnog odvjetništva (od najviših razina do nižih podružnica), te policija (od najviših razina do nižih podružnica) koji su po svemu sudeći ravnomjerno umreženi u ovo korumpirano „društvo“.

Možda bi bilo dobro i krajnje vrijeme, da netko dade jasan, glasan i nedvosmislen odgovor na ova vrlo konkretna mada zaista neugodna pitanja.

c. Hrvatska pravosudna nevjerodostojnost

Tako iz gornja dva pitanja proizlazi ovo treće pitanje, alternativno ali realno najteže pitanje: Ako potjernice u Hrvatsku ne dolaze, nego se Interpol i Europol služe zaobilaženjem hrvatskih pravosudnih organa, pa šalju tajne uhidbene naloge susjednim državama, nije li vrijeme da se netko ozbiljno upita, a netko drugi dade suvisle odgovore, zašto je hrvatsko pravosuđe spalo na tako niske grane?

I koje su posljedice takvog stanja stvari! Je li presporo hrvatsko približavanje europskim pravnim standardima samo ukupna slika stanja u kojem se ni ovi naši iz Hrvatske ne žure, a niti nas Europa ovakve želi.

d. Balkanski „Bermudski trokut“:

Lako moguće, da se Europa dosjetila jadu, jer je čak i nama pomalo postalo jasno, nama stanovnicima Europske „crne rupe“ (u koju se Zapadni Balkan pretvorio), i to s našim slabo nerazvijenim demokratskim shvaćanjima, da mnogo toga ovdje nije normalno. Naime, kriminalci raznih formata i provenijencija slobodno se šeću od Timoka do Istre, od Vojvodine do Splita, nestaju i pojavljuju se na neočekivanim mjestima, te harače po miloj volji. Dvojno ili trojno državljanstvo, dvojni ili trojni dokumenti su uobičajena stvar i vadi se po potrebi. Za nikoga od njih hrvatske putovnice nisu nedostupne (ali važi i obrnuto) kontrola protoka ljudi, roba i raznoraznih osjetljivih materijala nije ničim ograničena, ustvari je bezgranična. Nedavno je čak organizirana ona apsurdna pljačka Splitske pošte, u kojoj su bili aktivni suučesnici od Srbije preko Bosne do „super-hrvata“, kojima je taj stil očito bio samo maska za slobodan let i lov (kad se samo sjetim onih komedijaških predstava kaštelanskog „branitelja“ koji se onako zdušno borio protiv narodnjačkog koncerta Halida Bešlića).

Ovim magičnim prostorima se slobodno šeću optuženi i procesuirani, pa čak i pravomoćno osuđeni, kao da granice ni ne postoje. Kao da ni pravni sustavi ne postoje pa se nitko ne osjeća pozvanim da bi se nečega ipak trebalo pridržavati. Tako, kad Hrvatska nekoga osudi, taj se udobno skloni u Hercegovinu, kad se pak nekoga u Bosna osudi taj se lijepo i ugodno skloni u Hrvatsku!!! Kao recimo onaj Ante Jelavić veliki hrvatski politički vođa u Bosni i Hercegovini, a posebice izuzetno poznati hercegovački bankar, koji se lukavo izgubio u neprozirnim vodama hrvatskog pravnog sustava. Ili je još kuriozniji bio slučaj onog neumskog Ostapa Bendera , koji u Hrvatskoj mirno živi zaštićen kao UNESCO-ov prirodni raritet. Mada je za njim raspisana „crvena Interpolova tjeralica“ on sada dobro potkožen tiho uživa u hrvatskoj pravnoj zavjetrini, u Zagrebu mirno čekajući stare dane.

BHdani od 26. 07. 2007. navode neobičnu reakciju hrvatske države na uporne BH zahtjeve o izručenju Ostapa Bendera:

Iz hrvatskog Interpola, naime, službenim aktom obavijestili su kolege u BiH da su izvršili provjere i utvrdili da Ivan Bender, koji se potražuje po međunarodnoj potjernici, ima hrvatsko državljanstvo i prijavljeno prebivalište na području Zagreba. U dopisu konstatuju da ne mogu postupiti po potjernici.

Ma bravo, izvrsno, više nego izvrsno od hrvatskog Interpola - ni tome se nema što dodati niti oduzeti jer sve govori jasno i za sebe! Mada bi oni sami, kao i hrvatsko pravosuđe općenito, a državno odvjetništvo posebice, barem radi civilizacijskih razloga trebali odgovoriti zašto se hrvatski građani, koji su pravomoćno osuđeni za kriminal i koji se radi formalnih razloga ne mogu izručiti „svojoj matičnoj državi“, ne procesuiraju u Hrvatskoj prema dobrim i uhodanim pravnim običajima u demokratskom svijetu. Ili možda oni u Interpolu i državnom odvjetništvu žele ustvari državi uštedjeti novac i trud, jer bi naše pravosuđe moglo opet postupiti po dobrim hrvatskim "pravnim" običajima, i osloboditi ih, kao što su to učinili s Nikicom.

No, mada su Nikicu naši sudovi pravomoćno oslobodili, unatoč svemu ga i dalje potražuje njemačko zakonodavstvo. Kao što će i ovu dvojicu (i mnogo drugih) potraživati do kraja njihovog jadnog i bezvrijednog života, u kojem su za „veličanstvenu hrvatsku stvar“ navodno mnogo "dali", ali još više od nje uzeli! I koje će do smrti negdje na našim granicama stalno čekati nekakvi euro specijalci da bi primijenili „Crvene potjernice“ u trenutku kad im dosadi klaustrofobično čamljenje u zavjetrini sve suženijeg hrvatskog pravnog poretka.

Koje će se i samo vjerojatno vrlo brzo promijeniti. Jer nam tek sada konačno postaje jasnije, zašto naši transgranični Hrvati tako zdušno čuvaju Hrvatsku od njenih građana kojima je Hrvatska bezrezervna i jedina domovina.