Tagovi

Trideset godina kasnije

S pogledom prema Murterskom moru i Kornatima u daljini, prisjećam se na terasi moje kuće pored mora današnjeg dana pred 30 godina kad sam otišao u vojsku.

Ljeto je uvijek najljepši dio godine kad se život s kontinenta preseli na more. I tako, svi na more, ja u vojsku. S nepunih 18 godina, došao sam u popodnevnim satima u Ljubljanu. Ostao sam do navečer u gradu znajući da, kad uđem nema samo tako van. Bio je to veliki stres za zagrebačkog klinca koji je dotad živio pod staklenim zvonom. U Zagrebu nije bilo ispraćaja prijatelja jer većina je njih već dva dana ranije krenula prema Makedoniji i Kosovu. Ja sam imao tu sreću da mi je stari poznavao nekog funkcionara u općini, pa su mi sredili Ljubljanu.

Kasarna se zvala „Maršal Tito“. Maršalka bila je uvijek elitna kasarna i bilo ih je po svim većim gradovima. A to elitna, znači da si nahebo. Obuka da ispustiš dušu.

Sjećam se prve večeri kad sam legao u krevet na kat. Između stopala, kroz prozor vidio sam stari ljubljanski grad na brdu iznad središta. Pomislih, Bože, točno za godinu dana još uvijek ću biti tu. Ostao sam na obuci samo 3 mjeseca i poslije su me poslali u lirsku Bistricu.

Drugi dan sam zaduživao opremu. Dobiješ šatorsko krilo i hrpu odjeće i opreme. Ne znaš kako se zoveš, a sve to moraš skupiti i posložiti. Gaće – zajedničke. Uglavnom iznošene i poderane. Hlače, 3 broja prevelike. I psihički i sa slaganjem te opreme pomogao mi je jedan stariji vojnik, desetar, moj imenjak Robert Kodelja iz Zagreba. U vojsci se držalo do zajedničkog porijekla. U Ljubljani nije bilo puno Zagrepčana, pa smo se svi pomagali. On meni na početku, a ja nekim novim klincima kasnije.

Petkom mijenjaš gaće. Stare za još starije. Jedino što su ove koje dobiješ vjerojatno oprane. Teško je provjeriti, jer sve podjednako smrde. Tuširanje – zajedničko i kratko. Svi na podij! Goli do pojasa s obje strane. Pedeset tuševa iznad glave. Pušta se voda pola minute. Zatim sapunanje. Nema legendarnog ispadanja sapuna i saginjanja, jer kad bi netko i pokušao upasti u tuđu pozadinu, ostali bi ga satrali. U vojski se njegovao zdrav duh u zdravom tijelu. Homoseksualnost se nije priznavala kao zdrav duh. Osim toga, nakon kratkog sapunanja, bilo je još kraće ispiranje i ako nisi dovoljno brz, ostaneš nasapunan do sljedećeg petka kad je ponovno tuširanje. Nije teško izračunati; mjesečno čak 4 puta tuširanje. Između toga marševi, kopanje rovova, znojenje. Ni ne stigneš misliti na higijenu.

Jednom prilikom cijela je četa dobila 10 minuta „voljno“ kad je jedan vojnik, to jest ja, zalegao u mravinjak. Nezaboravno iskustvo!

U 3 ujutro uzbuna. Izmaltretiraju te, istjeraju pod punom opremom u krug kasarne. Onda ti ispiru pola sata mozak s vojničkim temama, pa nazad u krevet. A redovno ustajanje u 5 ujutro.

I tako je u Sloveniju došla jesen. Puno šume oko kasarne. Ujutro magla i vlaga, a vježbanje svako jutro do pojasa goli. Samo s gornje strane. Još pamtim sve te vježbe uz pjesmu Eltona Johna koja se orila iz razglasa „Cold as Christmas in the middle of the year“. Prigodno.

Pamtim jedan ranojutarnji marš na brdo Bizovik kojih desetak kilometara od kasarne. Puška M48 na ramenu, teška ko sam vrag, iznošene vojničke čizme, koje su ipak bolje od novih nerazgaženih. Na pola brda, kad smo već bili totalno izmučeni, podoficir je primijetio da smo nuklearno napadnuti. I što sad, maske na lice i trči dalje! A kad s tim čudom trčiš, ne možeš disati. Pribjegao sam triku da skinem gumeni filter. Lakše se diše, ali se magli staklo na maski. Trčeći sam zamaglio masku i u nemogućnosti da išta više kroz tu masku vidim, razletio se po prašnjavom šumskom putu koliko sam dug i širok.

Najgore smrzavanje u mom životu uslijedilo je nakon toga. Znojni, odjeveni samo u košulju, u 6 ujutro u maglovitoj slovenskoj šumi, pola sata u stavu „na mjesto voljno“ slušali smo vojničku teoriju o tome kako treba iskopati rov. Kad se tako znojan ohladiš u toj magli i vlazi, poželiš da te nema koliko ti je hladno.
Ne možeš dočekati, da počneš kopati rov. Cijela šuma je ionako već ispremrežena s iskopanim rovovima nekih naših prethodnika. Počneš kopati i nakon nekoliko iskopa s tzv. ašovom (što je vojnički naziv za malu sklopivu lopatu), tvoj se rov počinje punuti vodom jer je zemlja natopljena stalnim ranojesenskim kišama. Kad iskopaš rov, moraš se u njega leći, s puškom naciljati u imaginarnog neprijatelja i kad ti nadređeni podoficir da „voljno“ možeš onako blatan i mokar ustati. Ali danas nije petak, a tuširanje i mijenjanje odjeće je petkom!

Bilo je tu još puno zgoda i nezgoda s obukom, stražama, novim prijateljstvima…. Pamtim jedno 5-dnevno logorovanje 30-tak km od naše kasarne, negdje uz Savu. Noću tako hladno da sam se, po prvi put i dosad jedini, stisnuo na spavanju uz muškarca, Zagrepčanina Marija Đurasovića iz Prečkog kojeg sam upoznao u vojsci. Zaboraviš ponos. Bitno da se ne smrzneš. Nema veze što je muško. I tako nisam dotad baš imao nekih iskustava sa stiskanjem uz djevojke.

Na noćnoj straži nikad baš nije bilo ugodno. Naročito kad si u šumi. Em je zima, em te strah medvjeda (pojma nemam je li ih tamo uopće ima).
Ispiranje mozga bila je svakodnevna pojava. Pamtim fantomski diplomatski auto tablica 60-A-12 u kojem su navodno bili „najveći neprijatelji naših naroda i narodnosti“ koji su iz tog auta špijunirali što mi u kasarni radimo. Koji god stražar bi ih spazio na cesti, morao bi to odmah prijaviti dežurnom oficiru. Nitko nikad taj auto nije vidio, a uz kasarnu je bila cesta i pločnik iz kojeg je to isto što bi vidjeli iz fantomskog diplomatskog auta mogao vidjeti bilo koji pješak kakvih u Ljubljani ima mnogo.

A onda je došlo učlanjivanje u Partiju. Kolektivno. Nije da moraš, ali moraš. Ja nisam htio koliko god sam bio uplašen i izgubljen u toj vojsci. Naprosto nisam tako odgajan i u mojoj obitelji je to bilo nešto neprihvatljivo. Nisam bio neki posebni nacionalist, ali u Partiju - to za mene nije bila opcija. I nesvjesno, tad sam se prvi put ozbiljno sreo s politikom. Nisu me na silu natjerali u Partiju, ali sam morao ići na razgovor s komandirom čete i obrazlagati svoju odluku, s nekim kapetanom kojem sam dugo pamtio prezime, ali je nakon toliko godina, ipak iščezlo. Na kraju tromjesečne obuke, imao sam zbog neučlanjivanja u partiju jednu od najlošijih ocjena. Poslali su me u prekomandu u Ilirsku Bistricu.

Nas dvadesetak iz Ljubljane zaputilo se vlakom prema jugu. Bistrica je u kotlini u smjeru Rijeke, omeđena velikim planinama. Zimi kad zabrije vjetar, ne pomažu ni prozori. Kosti ti propuše. To je mali grad, ali u njemu su bile čak 2 velike kasarne i puno vojske i vojnih objekata.
2 pizzerije, od kojih u jednu vojska ne smije jer su neki vojnici porazbijali inventar i nekoliko omanjih prčvarnica u kojima je vojska cugala Cviček i to je bilo sve što je nama vojnicima taj grad nudio.
Netom prije mog dolaska sagrađen je i novi Dom JNA, pa je vojska išla na projekcije domaćih filmova. Prvi me je film zapao „Šefica Cvek u raljama života" s legendarnom scenom Štefice i Bate Živojinovića u tigrastim gaćama i izjavom „sad ćeš da vidiš kako _ebe Srbin“. Iako je to zapravo bila laka parodija, ipak me čudilo kako se u vojsci dopušta šala na račun macho Srbina. No, zapravo je druga scena uzrok zašto pamtim tu projekciju. U jednom momentu papiga koja je ostala na čuvanju kod Štefice, a bila vlasništvo njene prijateljice koja je otišla na put, izgovorila je rečenicu „Štefa, pička ti je kefa!“. Meni je to, kao klincu, naravno bilo smiješno, a onda sam shvatio da nitko ne razumije što je to kefa, pa sam ponosno objašnjavao svim vojnicima da je kefa četka.

Tridesetak godina kasnije, sve nekako izgleda oronulo i propalo.
Nedavno sam zajedno s trojicom cijeloživotnih prijatelja iz tih vojničkih dana, a iz raznih su krajeva ex Juge, posjetio tu našu kasarnu u Ilirskoj Bistrici. To je u pravom smislu riječi bio povratak u prošlost. Kasarna napuštena, tako da se moglo ući u prostorije u kojima smo spavali. Na vratima još uvijek brojevi soba, ali inventara nema. Uspjeli smo slučajno pronaći i našeg tadašnjeg nadređenog podoficira Mitrovića koji je nakon umirovljenja ostao živjeti u Iliskoj Bistrici.

Pamtim iz tog vremena uglavnom lijepe trenutke, pa se danas svega toga sjetim s osmijehom i sjetom, ali ta vojnička godina bila mi je najdulja u životu. Kad bi tako vrijeme sporo teklo i u civilnom životu, živio bih tisuću godina.

13. kolovoza 1986. izašao sam iz vojničkog kruga u civilnom odijelu. Zadnjih 15 dana prolazilo je najsporije. Izlazeći iz kasarne rekao sam sebi u bradu „ovo je mali korak za čovječanstvo, ali velik za jednog čovjeka“. Poslije sam još često sanjao da su me protiv moje volje vratili u vojsku i da sam još dugo bio tamo. Pretpostavljam da je slična trauma i kad čovjek izađe iz zatvora.

Moja generacija imala je sreću i nesreću da živi u 2 stoljeća i u 2 države omeđene krvavim ratom. Moje odrastanje i opisani vojni rok desio se prije toga. Rat je nepovratno promijenio mnogo toga i više nismo isti. Nekadašnji klinci danas su zreli ljudi i s vremenske distance vidljiva je jasna slika tog vremena sa svim pozitivnim i negativnim konotacijama. Ja nikako nisam jugonostalgičar, ali nisam se spreman odreći lijepih trenutaka mog odrastanja, jer niti je u toj državi sve bilo loše, niti je u ovoj koju danas imamo sve dobro.

Posebno se rado sjećam svevremenske serije „Grlom u jagode“ koja oslikava život mladića tog vremena prateći odrastanje generacije uz prve poljupce, tuče, prvi ples, pronalaženje vlastitog identiteta - ukratko sve ono što smo bili svi mi koji smo tad odrastali.

Ratne rane polako zacjeljuju, stasala je već i nova generacija koja se nije još rodila ili se tek rodila kad je rat počeo.

Dok zalazi sunce za Kornatima, uz blagi ljetni povjetarca, pada mi na pamet Prevertova „Barbara“.

Sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim.
Oh, Barbara,
rat je je svinjarija velika i što je s tobom sada
pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika?
A onaj koji te je grlio zaljubljeno,
je li umro, nestao ili još uvijek živi?
Oh, Barbara….

Komentari

vojni rok

služi muškoj populaciji u isti svrhe ko i ženskoj porod. koliko puta mi prepričavamo taj bolni događaj sa sretnim ishodom, toliko i dečki prepričavaju svoje "zatvaranje" na godinu dana. znam mnoge koji su, ako ništa drugo, "naučili" jesti mnogo štošta što doma ne bi ni pogledali, shvatili da nema čarobnog štapića i da se sve mora odraditi, naročito čiščenje .......ko i sve drugo u životu, bilo je i dobrog i lošeg a presudni je "ljudski faktor" - ili imaš posla s ljudima ili s budalama - a ti su neistrebljivi!
nemam sinova ali znam da su kolegice šizile kad su sinovi dolazili doma vikendom sa rucakom blatne robe i posudicama za hranu za slijedećih 5 dana........
mislim da biti vojnik ne bih nikad uspjela......toliko se isključit da jesi a nisi u tome - teško!
zato osjećam poštovanje prema onima koji to mogu i kojima to odgovara....

Tko je glasao

žene vole odoru na muškima

od jedne stare ..iskusne..profinjene dame..imao sam čuti da....

bez opasača nema jebača... hehe

Zamisli ga kad nakon mjesec dana terena dođe...malo se uredi...može devet puta na noć...

sve dobro...

Tko je glasao

zaboravih

https://www.youtube.com/watch?v=9tZJnFGs3tE

samo oni koji su gledali smrti u oči znaju cijeniti život...

sve dobro...

Tko je glasao

zaboravih

https://www.youtube.com/watch?v=9tZJnFGs3tE

samo oni koji su gledali smrti u oči znaju cijeniti život...

sve dobro...

Tko je glasao

Koje redikulske uspomene

kao da sad udren pričat o "mojoj" robijaškoji godini,dvi, tri, pet u Lepici ili Gradišci.

Tko je glasao

Šta je janus

tebi nekako jna u srcu, to ti je mora bit najbolje doba života.
Koji ste vi jadnici pa to je strašno.

Tko je glasao

...

služenje vojnog roka u bilo kojoj vojsci može biti jedino debilu najbolje doba u životu...nažalost, proveo sam godinu dana u jna i skoro dvije u zng i hv...ništa lijepo me ne veže za taj period...jadniče iskompleksirani...

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

pokušavam ali ne uspjevam,

....trideset i nešto sitno godina kasnije, ne mogu naći ništa romantičnog u svojoj nazočnosti onoj vojsci, u uniformi jna...

Tko je glasao

Hm, bio si u vojsci pet godina poslije mene, a imam utisak...

... da je bilo prije.

M-48!? 1985? Godine 1980.-81, kad sam ja bio u vojsci, imali su je samo snajperisti.

Kupanje - ja sam služio u Crnoj Gori, u Titogradu i Nikšiću, i imali smo prostrane prostorije s tuševima, mogao si se svaki dan kupati, iako nije bilo tople vode.

Primanje u partiju - kod nas se to radilo individualno, nikakvo kolektivno tjeranje, predlagali su se "najbolji vojnici".

Gaće - svatko od nas imao je bar jedne kvalitetnije, koje je sam prao u umivaoniku (kupili bismo nešto praška naravno), kao i dobru košulju i čarape.

Najljepša uspomena mi je vezana uz šah, kojeg se u JNA cijenilo, a ja sam bio dobar igrač. Organizirani su turniri u kasarni, ja sam igrao ili čak bio sudac. Naročito u Nikšiću (bio sam desetar, pa je i to pomagalo) nonšalatno bih često popodne otišao u grad i igrao cuger u šahovskom klubu. Čak sam igrao na prvenstvu Nikšića i bio, koliko se sjećam, deseti. Igrao sam šah naslijepo i bio iznenađen kad sam vidio koliko to ljudi smata nečim fantastičnim.

Tko je glasao

eh

ja bijo 82/83, klasa "oktobarska" na Mandalini u Šibeniku - kasarna veze. isključivo M-48 kao naoružanje, svaki dan ih besmisleno čistili oko 13.30 prije ručka. daklem, mr. oštriću bilo toga, bilo...
prije par dana tu milanović sa turcima otvorio neki skupi resort, valjda su sada makli te M-48 :))))).
inače, JNA mi je u početku pala ko budali pleska, iša san "zadnjin vozom", već mi beše 27, dipl ing, već radio 4 godine... prvi misec dana su svi bili uvjereni da san mutav (nijem), nisan riči progovorio :D.
no, kad san snimijo situaciju i vidio kako to stvarno idijotski funkcionira (posebno priča o razvodnicima, desetarima i sličnoj uvlakačkoj feli, oprosti oštriću, ništa "lično"), snašo san se ko pravi imoćan :).
ali, zahebanciju na stranu, što @valpurga veli, stekao sam tu saznanja koja su mi u ovom ratu veoma korisna bila: kako funkcionira veza, od tehnike, vozila i hijerarhije, šifre, tajnih naziva, kodiranja i takvih stvarčica također, pa sam se lako nosa sa njiovin motorolama, rupovkama i sličnim namišćima od 91-ve pa naprid :))))
mala vojna tajna: teleprinterska šifra u JNA je bila jedna od najsigurijih u svitu, šta je, je.
profesor

Tko je glasao

kasarna veze. isključivo M-48

kasarna veze. isključivo M-48 kao naoružanje, svaki dan ih besmisleno čistili oko 13.30 prije ručka. daklem, mr. oštriću bilo toga, bilo...
Ma daj, vezisti, kao da je to nekakva ozbiljna vojska... mogli su vam i koplja dat... Uhljebi i pozadinci... ništa lično, naravno! :-)

posebno priča o razvodnicima, desetarima i sličnoj uvlakačkoj feli, oprosti oštriću, ništa "lično"
Ma to, da su meni dali da budem desetar, a totalno sam bio za vojsku nesposoban, pokazuje koliko je ta vojska bila bezvezna (ispalo je - na sreću). Da su bili pametni, bacili bi me van nakon mjesec dana kad sam napravio prvu pizdariju i zabranili mi da se vraćam...

Tko je glasao

:)

"Ma daj, vezisti, kao da je to nekakva ozbiljna vojska... mogli su vam i koplja dat... Uhljebi i pozadinci.."
imaš ti pravo, što je to kraj šahista i sličnih ratnika :)))
kažu u vojskama, a najskoli u ratovima, kad veza radi, nitko je ne primjećuje, al kad rikne, uzbune se svi od đenerala do zadnjeg čukaša. možda bi pok. Matijaš, Pauk još bijo živ da je veza radila kako triba...
btw, u ratu vezista mora doć praktično do svake čuke dovest žicu, ritko koji će ti pješadinac stavit motaljic na leđa i sam to dovest, možda kad ukapira koliko mu je to bitno kad "oplete" po čuki :)
toliko o pozadincima
ma komen ja pričan, oštrić zna sve i malo više od toga :))))))
profesor

Tko je glasao

JNA

čitajući dnevnik i komentar nameće mi se jedna misao - JNA je ila poznata po stegi ali naučila je vojnike i baratati naoružanjem. bili se Hrvatska uspjela uspješno obraniti da u njezinoj obrani nisus sudjelovali oni koji su prošli vojni rok?

w. ;)

Tko je glasao

naravno da ne

prvi nalet prihvatili su dragovljci i hrvatska policija....a u policiju su se javili isto dragovoljno hrvatski mladići koji su odslužili vojni rok...a dragovoljci su bili i specijalna policija i rezervisti tj. pričuvna policija i posebne jedinice mup-a...

Pored mene su u grupi u rano ljeto 91. bili još dvojica koji su bili i u školi rezervnih oficira u Bileći...jedan dipl. inž.građevine..rezervni poručnik jna..... sportaš...taman kad se oformila garda i HV počeo tražiti bivše rezervne oficire....mislio je preći u vojsku i poginuo je... bilo je bivših desetara i sl., naravno da nam je vojna obuka u jna bila dobrodošla..to samo budala može sporiti...i da..bio je i jedan koji je kao plaćenik Legije stranaca čuvao Gadafija dok su si Francuzi bili dobri s njim....

Znači...rukovanje oružjem i ubijanje protivnika je ..zanat kao i svaki drugi...

JNA jedino nije imala dobru vojnu doktrinu...tzv. rusku školu ratovanja..koja je neprimjerena današnjim uvjetima ratovanja... ..i našim terenima...zato i jesu ispušili iako su bili nadmoćniji i brojem i oružjem.....

i ne najmanje važno..kad su je ostali napustili..a ostali samo Srbi...to se svelo na ništ..korist...

Pogotovo ako..kao vojnik..u duši osjećaš da tvoja strana nije u pravu.......

sve dobro...

Tko je glasao

ti si imao sreće

ja sam otišao 1979 u Pulu..pa derao 2 mj. na Muzilu.....onda u Divuljama ..a ostatak na Dunavu u rječnoj mornarici gdje me zatekla smrt druga Tite.......pomorski diverzanti...zadnja klasa mornarice ... 18 mjeseci...

Volio bih te vidjeti da s čuturicom vode..održavaš osobnu higijenu... ( brijanje, tom vodom od brijanja opereš i pazuha i jaja i guzicu i noge...uglavnom s mokrom maramicom..koju onda opereš sapunom i ošušiš na suncu ili vatri)...kad se logoruje ili preživljava...bit je u tome da se to stalno..što češće radi...i najbolji je onaj najjeftiniji žuti u kockama starinski sapun...kojeg nožem odrežeš komadić..i sve obaviš ..pa ako treba i uz pomoć jutarnje rose...vode prokuhaš..a i dužili smo neke tablete ..koja se jedna stavi u čuturicu...

ja sam imao sreće da mi je djed poklonio svoju britvu..koja se oštri na kamenu i na kožnom opasaču ..i bolja je od žileta....a s njom možeš i pripremiti žabe, ribe , puževe ili bjelouške...a sve što su radili pješadinci mi smo imali 2x veću normu...

Kad sam došao iz vojske te godine sam oborio rekord jednog bazena....na radničkim sportskim igrama..da ga do pada Juge nije nitko ni dostigao...

Ona vojska ..ako si bio takve sreće da te zapadne rod i ves..zaista očvrsne mladog junošu...

Ti si generacija - klasa- mog šogija koji je bio u jna..vatrogasac... on jedino pamti iz jna da im nisu davali da čitaju novine Vjesnik...nego Borbu i Večernje novosti...a služio je u Zadru.

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Agrokorovanje od Feniks komentara 4
  2. ŠEFovske istine neka nestanu od aluzija komentara 0
  3. U Hrvatskom saboru mnogi zastupnici od drveta ne vide šumu od Feniks komentara 7
  4. Međunarodni cirkus Franjo Tuđman od Mucke komentara 13
  5. Neka dosadna razmišljanja o kapitalizmu i socijalizmu od Zoran Oštrić komentara 13
  6. Ne pakirati drugovima Saucha-Milanović / Slon ima velike uši da bi lakše skakao sa cvijeta na cvijet od Laganini komentara 10
  7. prijatelju, tražim ovlaštena potpisnika od aluzija komentara 0
  8. Dnevni SHOWinist – Revolucija je narodna igra sa pjevanjem i pucanjem od Laganini komentara 4
  9. sistem gospodara tuđeg života (osvježeno) od aluzija komentara 0
  10. Jedan čekića dok drugi žanje od bube komentara 8
  11. Plenkovićev zadatak: uništiti zauvijek Tuđmanov HDZ od ppetra komentara 137
  12. Dugoročni cilj: Prgometovom kandidaturom Plenković kani konačno ovladati zagrebačkim HDZ-om od sm komentara 14
  13. The Wariors, by Walter Hill - FILM od petarbosni4 komentara 1
  14. majmun jesam, jer moram biti čovjek od aluzija komentara 0
  15. Što bi bilo da smo 1991. u SFRJ … od Feniks komentara 40
  16. Ljevičari i pro-ljevičarski dio HDZ-a pokušavaju nagovoriti Brunu Esih da im svojom kandidaturom pomogne osvojiti Zagreb od ppetra komentara 16
  17. Rakarova dvostruka mjerila od MKn komentara 54
  18. Kamate na uloženi kapital pristižu, jesu li naplative? od Feniks komentara 69
  19. Kamate na uloženi kapital pristižu, jesu li naplative? od Feniks komentara 0
  20. Izbori u Nizozemskoj: kako će utjecati sukob s Turskom? od Zoran Oštrić komentara 1
  21. utopija nije ŠEFovanje ŠEFova USAVRŠAVATI ! od aluzija komentara 0
  22. ŠEFovanje ŠEFova... kako zaustaviti ! od aluzija komentara 0
  23. Samo luđaci i luđakinje će ovdje naći poveznicu s kraljicom Balkana od bube komentara 4
  24. ŠEFovanje ŠEFova... zaustavimo ! od aluzija komentara 0
  25. ŽURNO OTVORENO PISMO VLADI RH od petarbosni4 komentara 59

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 36

Novi korisnici

  • mAjAdrK1IO
  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199