Tagovi

Trg politi?kih švercera!

Mada javno obe?ah Gnjusu i Smogiju, da se više ne?u javljat na“Krug za trg”, nakon jutrošnjeg lagodnog jedrenja internetom i googlanja u slobodnom stilu promijenih mišljenje jer su me odveli u komi?nu dimenziju, pa mi se ?ini da nije loše moje impresije podijeliti s prijateljima i neprijateljima (ne o?ekuju?i da izaziva preveliku pažnju). A i op?enito mislim (a to sam jednom u nekom komentaru rekao) da je došlo vrijeme promatrati prošle stvari s manje strasti a više humora. Ne da bismo se rugali tragi?nim doga?ajima (koji su se zbili u prošlosti), nego onima koji u sadašnjosti od tragedija ?ine komediju.

Dimenziju komedijaške bezna?ajnosti ju?erašnjih doga?aja prvi je unaprijed naslutio Index.hr u ?lanku nazvanom “Ljubitelji Buši?a protiv Tita - u subotu u Zagrebu nastupa izumiru?a vrsta!“ gdje izme?u ostaloga piše:

Dobro je da grupe kao što je gra?anska inicijativa "Krug za trg" povremeno dobiju poriv za izlaskom iz mraka na svjetlo hrvatske "zbiljnosti". Naime, to je otprilike jedini na?in da se uvjerimo u ?injenicu da u Hrvatskoj i dan danas postoji taj podsvijet ?udne misli koji je prije samo desetak godina bio potpuni mainstream.

Ni ostatak teksta nije sporan, osim eventualnog prigovora “hrvatskih ?istunaca” na ime autora (Jovana Dragiši?a), no i ti “parahrvatski ?istunci” pomalo postaju izumiru?a vrsta –„?u?a ih vrime“ i gazi sve teži svakodnevni život prepun egzistencijalnih dilema. Da bi se doista moglo raditi o mogu?em http://en.wikipedia.org/wiki/Swan_song "> „labu?em pijevu izumiru?ih vrsta“ dobro je poslušati srednjevjekovni madrigal engleskog skladatelja Orlanda Gibbonsa (1583 –1625) http://en.wikipedia.org/wiki/Orlando_Gibbons "> „Srebreni labud” (iz kojeg ?u pjesni?ki nepretenciozno prevesti nekoliko stihova):

Srebreni labud, koji živio je bez glasa,
Kad Smrt se približi odbravi muklo grlo svoje,
Grudima se nasloni na obalu punu šaša,
Te svoj prvi i posljednji pjev poje:
“ O Smrti do?i mi sklopit o?i! Zbogom sve radosti Života!
Jer više gusana no labuda, budala no mudrih na svijetu osta!”

Na ovaj hod komi?nom padinom hrvatske "zbiljnosti" nagnala me završna opaska iz teksta objavljenog 13.12.2008 u Jutarnjem listu pod naslovom „Nije bilo sukoba na Trgu maršala Tita" (kao da je uop?e prijetila ikakva svjetska kataklizma). Taj prelijepi trg (prepun nostalgi?nog austrijskog žutila – kako re?e naš „ap“) je ustvari od svog nastanka bio žrtvom politi?kih iživljavanja:

Na mjestu gdje se danas nalazi Trg maršala Tita, prije gradnje kazališta bila je tržnica, a nakon dovršenja Hrvatskog narodnog kazališta, novoure?eni trg dobio je ime Franje Josipa, habsburškog vladara. Od 1918. i nastanka Kraljevine SHS, trg je nosio ime Petra I Kara?or?evi?a, da bi u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, trg nosio naziv Kazališni trg. Nakon Drugog svjetskog rata trg nosi današnji naziv.

Eto, treba mi oprostiti na neznanju! Nisam „Zarep?anec niti dotepanec“, ja živim u drugom Gradu, ali je bilo dobro saznati zašto se za taj trg i danas džapaju raznorazni „sumnjivi“ tipovi. Imena parkova, ulica, trgova, obala su uvijek zna?ile neku simboliku - ta zato im se i daju imena zaslužnika. Ali zato i svaka namjera mijenjanja nosi neku drugu simboliku. No neka ukleta mjesta stalno imaju tu hudu sre?u, da ih ni krive ni dužne pretvaraju u kronike politi?kih mijena, ?ak i poprišta zakašnjelih politi?kih „obra?una“. Priznajem, pogrešno sam mislio da je prema starom austrijskom imperijalnom duhu ovaj sporni trg od svog nastanka nosio ponosni naziv „Kazališni trg“ - kad tamo - to staro trgovište je cijelo vrijeme bilo i ostalo predmet „politi?kog krijum?arenja i šverceraja“. Zato više nisam za Kazališni trg, jer ne predstavlja nikakav povratak tradiciji, nego nosi sumnjivu poruku. Neka bude bilo što drugo, ali ne baš to ime, koje mu je dao Paveli? (u svojem kratkom, ali za Hrvate tragi?nom i više nego kontraproduktivnom trajanju, koje nikada ni slu?ajno ne smije postati tradicija.)

Ovaj pokušaj "šverca" živo me podsjetio na još jedan „politi?ki šverceraj“ iz onog vremena, kad je u Hrvatskoj „taj podsvijet ?udnih misli bio potpuni mainstream“ uspješno nam „prošvercao“ kunu kao hrvatski povijesni novac, mada to kuna nikada nije bila, osim - gle opet- u Paveli?evo vrijeme. http://en.wikipedia.org/wiki/Dinar ">S druge strane je dinar danas op?eprihva?eni pojam za novac , mada je u našem slu?aju, a shodno previše kratkom pam?enja hrvatskog neobrazovanog „mainstreama“ imao nesre?u da je samo s Jugoslavijom došao, pa je tako i otišao – i sretan mu put! Naziv dinar (denarius, dinarion) potje?e još od gr?kih vremena (dinarion - ???? –dino- u zna?enju "dati"), dinar je bilo ime za novac još u anti?ko vrijeme, provla?io se kroz ?itavi srednji vijek (a najviše u Dubrovniku koji ih je i kovao kao “dinari?e”). Jednom sam ovdje podsjetio (u nekom drugom kontekstu) na „Pjesan o dinaru“ starodubrova?kog pjesnika Marina Kaboge (1505-1582), zgodnu satiri?nu pjesmicu staru 500 godina (kad Srbi za dinar još možda nisu ni ?uli):

?uj me svak što ?u rit, od mlada do stara,
Kako vas ovi svit dinar sad pohara.
Paklena hudoba u?ini da dinar
Sadanje jes doba na svitu gospodar;
Pri njemu da se Bog i duša ostavi,
I pravda i razlog pod noge postavi;
Da razum i mudros u scijeni nij’ sada,
Nego li da ludos gospodi i vlada.

No, da ne bude zabune, ni ja više nisam da se kuna mijenja - navikli smo se, ali je dobro znati i zapamtiti da nam je kuna politi?ki podlo „prošvercana“ isklju?ivo zato što je bila regularna moneta jedne neregularne države.

Sloboda se ne u?i, ona se živi! U slobodnom Dubrovniku, osim buntovnog Marina Drži?a (koji je unato? srednjevjekovnim društvenim ograni?enjima više nego slobodno i oštro zborio), bilo je i drugih intelektualaca koji su znali svašta re?i (sve do pikanterija). O gore spomenutom osebujnom "farabutu" Marinu Kabogi (sve?eniku, pjesniku, anarhistu i „antikristu“ kojeg su još u njegovo vrijeme zvali “izgubljeni sin crkve”) možete više na?i na blogu dubrova?ke blogerice SilvaneUrbs. Njen blog je vrijedan doprinos spoznajama o životnim svakodnevnicama slavnog vremena, u kojem je Dubrovnik s razlogom bio jedini kontinuitet hrvatske državnosti (današnja Hrvatska jako griješi kad se ta slobodarska iskustva ne koriste dovoljno u suvremenoj praksi).

Kod Silvane ?ete na?i još jednog pjesnika buntovnika, dubrova?kog vlastelina, satiri?ara i “ženomrsca” Andriju Paulija (1697- 1783) koji je, izme?u ostalog, napisao satiri?no-grotesknu pjesmicu “Prdac”. Nekoliko uvodnih stihova te pjesmice me je neodoljivo podsjetilo na ju?erašnje “prosvjede” na TMT-u:

Lijepa dikla cje? ljubavi
Uzdah pusti lijep od zada
Ki za biljeg sve naravi
Povjetarce nosi od smrada

Može misliti što god tko ho?e, ali nam je o?ito ova „prelijepa“ ekipa odumiru?ih "politi?kih fosila" opet pokušavala "prošvercati“ crkotinu. Da su zaista mislili korektno (jer se Titu zaista ima podosta toga zamjeriti) mogli su nam recimo predložiti samo promjenu imena bez insistiranja na baš ovakvom nazivu, mogli su predlagati mnoštvo drugih imena hrvatske kulturne baštine. Ali ne, oni su opet poželjeli "prošvercati" nam nešto podlo (kao što su nam svojevremeno, dok su bili vladaju?i „mainstream“, uspješno prošvercali kunu). Ako ikada do?e do toga da se ovom trgu mijenja ime, što je mogu?e, jer neki baš sadisti?ki u tome uživaju (npr. od nas petero ne bi se po adresama u dokumentima reklo da smo jedna obitelj, da živimo u jednom ku?anstvu - mada nam je ku?a ista svatko svoju adresu ima), do zadnjih snaga bih se inatio da ovaj trg dobije primjereniji naziv, recimo „Trgovište politi?kih švercera“ - kao spomen i opomenu za sva vremena.

Ako ikoga zbuni ili zasmeta nekoliko nepristojnih rije?i ili aluzija, neka uzme u obzir, da se ovdje ipak radi o komi?nom sagledavanju doga?aja, da su citati na arhai?nom hrvatskom jeziku ustvari zapisi stari nekoliko stotina godina - pa je njihovo evociranje krajnje benigno, mnogo benignije od pojava evociranja neugodnosti iz recentnije prošlosti, za koje smo mislili da su ostale iza nas i vjerojatno jesu, samo to neki nikako da priznaju.

Komentari

Tko je glasao

Da li je Ivan Supek dobio

Da li je Ivan Supek dobio barem kakav blatnjavi sokak na rubu Dubrave??

Na neki način mi je drago da je jedan ovakav članak potaknuo bar malu raspravu o vlastitom kulturnom identitetu, i potrebi njegovog promoviranja i na javnim mjestima. Mi imamo toliko toga vrijednoga na što se možemo ponositi, umjesto da se raspre završavaju (najčešće) u kaljužama prizemnog pripucavanja ili natjecanja u "pljuvanja u dalj" (kako smo se nekada kao djeca znali igrati).

Samo jedna pjesma (npr. Ivana Slamniga ili barem Ivana Gorana Kovačiča koji je ovim nekulturnim TNT-krugovalcima poseban trn u oku) najčešće vrijedi mnogo više nego cijelo životno djelo nekih polupolitičara ili državnika bez pokrića, pa se ipak baš takve gura u prvi plan, dodjeljuju im se najljepša mjesta naših gradova ili najistaknutije police knižara.

Mi bismo trebali smoći snage i odgovarati kulturnim naslijeđem povratno udarajući u glave onih koji izvode onakve provokacije kakvom se sada ova zadnja prikazuje u svojoj sramotnoj golotinji.

Tko je glasao

Zakaj "TNT-krugovalci"?

Zakaj "TNT-krugovalci"?

Tko je glasao
Tko je glasao

Fora.

Fora.

Tko je glasao

Znatiželjnog kakav već

Znatiželjnog kakav već jesam, nije me bilo teško zainteresirati za vrlo važan detalj, kojim se ovih dana naveliko „razbacuje“, a vezan je uz to kako se Trg na kojem se nalazi HNK u prošlosti sve zvao. Čini mi se, na kraju tog mini-istraživanja, da ni ovdje navedena verzija tog „povijesnog puta“ ne odgovara stvarnosti.

Na mjestu gdje se danas nalazi Trg maršala Tita, prije gradnje kazališta bila je tržnica, a nakon dovršenja Hrvatskog narodnog kazališta, novouređeni trg dobio je ime Franje Josipa, habsburškog vladara. Od 1918. i nastanka Kraljevine SHS, trg je nosio ime Petra I Karađorđevića, da bi u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, trg nosio naziv Kazališni trg. Nakon Drugog svjetskog rata trg nosi današnji naziv.

Osim navedene , jedne druge novine - Vjesnik, donose jednu drugu verziju: u pismima čitatelja „Zlatko Domljan, doktor znanosti i redoviti sveučilišni profesor u mirovini“, pozivajući se na knjigu Snješke Knežević »Zagrebačka zelena potkova« (Zagreb, 1996.), navodi:

...taj se trg najprije zvao Sajmište, 1888. promijenjeno mu je ime u Sveučilišni trg i to ime nosi sve do kraja I. svjetskog rata. Nakon toga preimenovan je u Wilsonov trg, a 1927. u Trg kralja Aleksandra I. Za vrijeme NDH nosi naziv Trg I., l945. godine zove se Kazališni trg, ali već 1946. dobiva sadašnje ime

http://www.vjesnik.hr/pdf/2008%5C04%5C21%5C18A18.PDF

8 godina prije ovog pisma, također u Vjesniku, Marko Barišić donosi ponešto drugačiju verziju:

Kada je Peter Hajler 1823. godine radio prvi plan Zagreba, nije imao takvih problema. Zagreb je tada imao svega tridesetak ulica i oko 11 tisuća stanovnika. S Harmice (današnjeg Jelačićevog trga), diližansa je nosila pošiljke i vozila putnike, u Beč i Peštu, a trgovi i ulice nisu bili poligoni za ideološko odmjeravanje.
Tako je današnji Trg Maršala Tita nosio naziv Marvinski trg jer se na njemu prodavala stoka. Kasnije, kada je na taj prostor premješten sajam, postao je Sajmišni, kada je na njemu sagrađena zgrada sveučilišta, onda Sveučilišni.

http://www.vjesnik.hr/pdf/2000%5C05%5C28%5C04A4.PDF

No, priči tu nije kraj. Na ovaj članak javila se jedna, kako se čini, poprilično upućena čitateljica, s „ispravkom krivog navoda“:

Trg je zaista služio kao stočni sajam, ali od 1872. kada je stočno sajmište premješteno s Novog trga (današnjeg Trga N. Š. Zrinskoga). Naziv Sajmište trg je nosio od 1878. do 1888...
Godine 1882. zgrada je odlukom Kraljevske zemaljske vlade - Odjela za
bogoštovje i nastavu dodijeljena Sveučilištu, prenamijenjena je za Sveučilište i svečano otvorena 5. studenoga 1882. Naziv Sveučilišni trg datira od 1888. (a ne 1851.). Točno su navedeni podaci za promjenu naziva u Wilsonov trg (1919.) i u Trg kralja Aleksandra I. (1927.). Netočan je navod promjene imena trga u Kazališni trg (1941.) - to je bilo 1945., a već 1946. preimenovan je u Trg maršala Tita. Za vijeme Drugoga svjetskog rata trg je nosio ime Trg I., no u dokumentima Sveučilišta u Zagrebu koristio se naziv Sveučilišni trg....
Ovaj trg i sveučilišna zgrada leže mi na srcu i zbog toga je i napisano ovo pismo.

http://www.vjesnik.com/pdf/2000%5C06%5C08%5C18A18.PDF

Zaključak: Franjo Josip nigdje se ne spominje.
Zaključak 2: Gdje je ispao "Sveučilišni trg"?
A ako ćemo već o argumentu „povijesnosti“- „Kazališni trg“ zasigurno nije najopravdaniji naziv (kako se čini, tako se zvao svega godinu dana). Po svemu sudeći, taj je argument uvjerljivo na strani naziva „Sveučilišni trg“

I, još samo riječ-dvije o inicijativama za promjenu naziva.
U već spomenutom članku u Vjesniku, Marko Barišić navodi kako je, u neke druge, i
„Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, još 1996. tražio je da se Titu oduzme taj trg s obrazloženjem da je Broz bio kontroverzna osoba te ne zaslužuje najljepši trg. Pokojni Miko Tripalo je na to reagirao tvrdnjom da ako veći dio javnosti traži promjenu tog imena, neka se to učini, ali da Tito svakako zaslužuje jedan trg u Zagrebu.

I još, Vjesnikov Zoran Vodopija izvješćuje kako je 2004. godine

Odbor za imenovanje ulica i trgova u Zagrebu, rastrzan raznostranačkim interesima, ipak (je) uspio usuglasiti stavove i predložiti Gradskoj skupštini da se sadašnji Trg maršala Tita preimenuje u Trg Franje Tuđmana, dok bi se Titu dao sadašnji Rooseveltov trg.

http://www.vjesnik.hr/html/2004/06/30/Clanak.asp?r=kom&c=1

Ta inicijativa, kako je poznato, nije prošla.

Tko je glasao

Hvala na valjanom

Hvala na valjanom istraživanju! Knjige Snješke Knežević "Zagrebačka zelena potkova" mi je odavno u popisu knjiga koje planiram pročitati, gdje je nažalost stotinjak naslova i raste broj, jer brže dodajem nove nego što čitam :( , kao i njena monografija "Zagreb u središtu" i o Zrinjevcu. Valjda će me ovo potaknuti da to jednom pogledam. Također bi bilo zanimljivo vidjeti ima li drugih povijesnih radova na tu temu. Takva mikro-povijest, povijest jednoga trga, zanimljiva je tema (ja sam nešto malo pisao o Cvjetnom trgu, prenoseći litaraturu), ali nekako nikad nemam za takve stvari vremena, jer Velika Povijest odnese svu pažnju. :((

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Hm, Znatiželja ti se

Hm,

Znatiželja ti se isplatila, na kraju mogu zaključiti da ne moram ništa popravljati, ni u detaljima ni u zaključcima, Štoviše, to ime na kojem tako silovito inzistiraju je neobično kratko trajalo, a promjena se dogodila u ono, još znakovitije vrijeme, kad je svakome u svijetu već sve bilo jasno što se dogodilo, a oni koji su u Zagrebu odlučivali o svemu i svačemo, o životu i smrti svojih građana su do posljednjeg trenutka ostali vjerni svojoj ideologiji i svojim mentorima. Na vrlo pokvaren način su pokrenuli stampedo "stoke sitnog zuba" prema "klaonicama", da bi sami, gospodski udobno smješteni i bogato popunjeni, mogli uz pomoć tajnih crkvnih kanala se izgubiti u tada još pretežito fašističkoj Latinskoj Americi.

Glede simbolike, ovo "arlaukanje" za Kazališni trgu se pokazuje da sve manje ima veze sa samim Titom, a sve više preživjelim i u ratu poraženim ideologijama. I vjerojatnom još uvijek prikrivenom drugom dimenzijom krivnje prema vlastitom narodu koju bi željeli što više zamagliti.

Da su zaista htjeli mijenjati samo Titovo ime vjerojano bi do sada već bili uspjeli, ali tajne sfere pokvarenih duša nisu im dale mira. Malo sam osobno ljut na njih jer su i moju dušu sklonu toleranciji i povratu hrvatskim tradicijama i vrijednostima skoro bili zaveli. Možda bi najbolje bilo vratiti ime Marvenski trg na spomen 1945 godine.

Tko je glasao

Zagreb je specifican na neki

Zagreb je specifican na neki nacin za one koji ga gledaju sa strane.Kad se govori o vremenu od 1900 na dalje, onda je to prica o malom gradu srednjoeuropskog svjetonazora.Prije nego ista drugo.Sva su ta politicka strujanja dolazila u Zagreb a nisu nikad isla iz Zagreba.U ono vrijeme je mozda 15-30 % stanovnika radilo u nekakvim manufakturama ili servisima, tiskarama, gradskim sluzbama.A 90% svih ostalih van gradova ( Split, Osijek i jos neki) su se bavili poljoprivredom.Tako kad ti ove vani prepariras dodjes samo purgerima javiti da si novi gazda.
Sto oni uglavnom gledaju kao nuzno zlo.Tako ti je to fredric bilo oduvijek.
Kako su koji dolazili tako su stavljali nove ploce i davali nova imena.Lose je proslo i guranje madjarskih i njemackih naziva.Poslije 2. svj. rata je Ulica socijalisticke revolucije ostala Zvonimirova, Kraseva je ostala Bauerova, Trg Republike- Jelacic plac i tu nije bilo pomoci.Tako da je ovo beznadezno.Cudi me da je silovanje sa promjenom imena Dinama tako glupo forsirano, a da se opet nesto islo naturati na silu.
Prica o 2 svj. ratu je prica u kojoj nemas ni jednog zagrepcanca koji je neki vazni partizan niti jednog od velikih faca iz NDH.Napravi listu 10 najvecih kod jednih i drugih pa se uvjeri.A ti svi novi oslobodioci su jedni od onih koji su stotinama godina dolazili reci da su novi gazde, a da ih nitko nije zvao pa ih nije narocito zalio kad su nestali.Bolle, Fellner, Lenuci i jos neki bi uz Iblera odavno trebali imati poveci trg jer bez njih bi Zagreb izgledao kao Prdina Bara.

Tko je glasao

A 90% svih ostalih van

A 90% svih ostalih van gradova ( Split, Osijek i jos neki) su se bavili poljoprivredom.

ovo pišem za Osijek. od sredine devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća Osijek se ubrzano industrijalizira i raste broj ljudi u njemu. po broju stanovnika do Drugog svjetskog rata Osijek je drugi grad u Hrvatskoj, kao i po industrijskoj proizvodnji. osim Hrvata u gradu su živjele i dvije jake nacionalne manjine, mađarska i njemačka, koje su bile prilično homogene. čak i nakon Drugog svjetskog rata Osječani nisu zaboravili doprinos jednog Huga Hoetzendorfa, samo što su morali dati određene izmjene kao npr. ulica Koste Nađa ili Petra Drapšina kao osloboditelja.

Tko je glasao

Mi tradicionalno Dubrovnik

Mi tradicionalno Dubrovnik pišemo Grad (s velikim početnim slovom) - to je neka tradiicija, izraz dubokog poštovanja i ljubavi prema njegovom značaju kojeg svi koji ovdje odaberu mjesto življenja prije ili kasnije prihvate, ako ne u porvoj onda u drugoj generaciji. Poslije svake žestoke smutnje (kao što su ratovi i radi ratova pojačane migracije) dođe do navale onog što se u Zagrebu zove dotepenec, u svijetu arivist, newcomer, skorojević ili sl. No Dubrovnik ima moć koju drugi gradovi nemaju, on je sav jedno zadivljujuće umjetničko djelo koje imoresionira i utječe na svakoga tko tu duže živi. Obitelj (Lukšas i kćer mu Beba) Beritić su bili veliki ljudi, koji su kao zaštitari i konzervatori uveli stroga pravila protiv skorojevićkih napada na svetu baštinu. Tako da se recimo u starom Gradu i okoliđu ne samo da ne smije ništa mijenjati nego kad se investira mora se vratiti u negdašnje originalno stanje (ako je u međuvremenu bilo što promijenjeno). Iako ima tu i tamo propusta sve to i danas važi i to održava da Dubrovnik suvereno dominira svojim građanima. Udar na Pile je propao baš pobjedom duha Beritića kojeg su usvojili generacije.

Zato me je srce bolilo kad se počeo uništavati donji zagrebački grad, jer kad se jednom promijeni izvorni izgled gubi se i moć utjecaja i sposobnost vlastita kontinuiteta. Grad je živo biće.

No ovdje bih ti odao malu tajnu - tj. dva prava motiva koji su me inspirirali. Prvi je bio Ante Beljo koji je uletio u prvi plan (i tako me podsjetio na "gusana" iz pjesmice o labudu), a druga je gospođa Runje, dama ugodnog izgleda ali otrovnog daha (koja me podsjetila na diklicu iz Paulijeve pjesmice).

Tako!!

Tko je glasao

Bolle, Fellner, Lenuci i jos

Bolle, Fellner, Lenuci i jos neki bi uz Iblera odavno trebali imati poveci trg jer bez njih bi Zagreb izgledao kao Prdina Bara.

Neki koji nemaju trgove ni druga obilježja, za koje malo tko zna ili samo manjina (Kelemen) a zaslužniji i od ovih zbilja zaslužnih, među najzaslužnijima (u društvu, za koje se zna, Isidora Kršnjavog, Andrije Štampara, Holjevca, Heinzela ....):

Vlado Antolić - glavni urbanist tridesetih i malo poslije rata, kada je stjeran/raspoređen na pomoćne poslove diljem SFRJ i po Africi, ujedno npr. projektant i uhodavač Cvijetnog naselja (živio s obitelji dok je to okruživala močvara, čelnik poslova koji su uveli Zagreb u prvu evropsku ligu, mnoge stručne ocijene i dalje to uvažavaju pa i osvježavaju ocijene, kao prva liga rješavanja razvitka grada);

arhitekt Milovan Kovačević - pobjegao ustašama od ad hoc vješanja za banderu (prosinačke žrtve) a onda su ga "njegovi" partizani poslije rata ubili blokiranjem mogućnosti posla, liječenja i dobave hrane, iako je za njega bilo iz svjeta više intervencija nego za ikoga. Rješavao ključne projekte, u kojima su i danas hrpe fakulteta i raznog, što je ujedno ključno pomoglo da putem Hitlerovog Speera, koji je jako cijenio, od udara NDH i Gestapoa bude očuvana većina ljudi, a obzirom da je bio u prtizanima, uključujući na kongresu u Topuskom, da ne stradaju od "osloboditelja" u prvim udarima;

Josip Uhlik - glavni urbanist i koordinator poslova šezdesetih, što također Evropa jako cijeni kao čudo iza željezne zavjese, nešto kao nastavak tridesetih u tim uvjetima i daleko vodeća pojava iza željezne zavjese;

Milko Kelemen, skladatelj svjetskog ugleda - praktički sam uspio organizirati Muzički biennale Zagreb 1962.g. i dalje, praktički najveću kuturnu manifestaciju tog doba hladnog rata, sa programom puno širim od glazbe, tako da je sama manifestacija bila svjetska špica a Zagreb afirmiran kao svjetska kulturna metropola.

Tko je glasao

Milovan Kovačević nema

Milovan Kovačević nema trg, ali ima ulicu u novozagrebačkom naselju Sopot, uz Elrichovu, Šenovu i Zemljakovu ulicu.

Tko je glasao

U pravu si. To se je obavilo

U pravu si. To se je obavilo u novije doba, ne samo neprimjereno značaju nego skrivećki jer je Milovan Kovačević gadan slučaj za svu "elitu", "elita" su postali instant pojave bez ikakvog pokrića, koje su na veoma izniman način "uklonili" najboljeg, koji je za razliku od njih bio aktivni antifašist i partizan te i poslije 1945.g. mislio i nije se priklonio staljinizmu. Dodatni razlog za tu likvidaciju je bila činjenica što je njegov otac bio istaknuti hss-ovac kojem se nije moglo izmisliti ništa, pa je to nadoknađeno na sinu.

Ako bi se tome dao dolični javni značaj, pa i preko lika Josipa Uhlika potpuno uklonjenoj praksi i ljudima za gradonačelnika Holjevca, onda bi pala sva "elitna arhitektura, struktura i infrastruktura" i bili bi vidljivi razmjeri te farse. Nakon toga bi došli u pitanje i najveći sinovi general Jelačić, maršal Tito ... nakon čega bi se pojavile blage slabosti na inače besprijekornoj estetici lika i djela Milana Bandića, Marine MD, humanih urbanista novijeg doba pa možda čak (bolje da ne spominjem - na kvrac licu grofa Kulmera aka Todorića).

Tko je glasao

To se je obavilo u novije

To se je obavilo u novije doba...

Točnije, 1971.

Tko je glasao

Do Tuđmanove koncepcije

Do Tuđmanove koncepcije Trga hrvatskih velikana i promjene imena ulica koje idu na njega, Ulica Milovana Kovačevićeva (valjda od 1971.g.) je bila mala ulica od tog trga prema Trgu Petra Krešimira IV, pa je "preseljena".

Nisam istraživao, nemam vremena pa namjerno karikiram radi bitnog - htio sam time reći da su Milovan Kovačević kao osoba, djelo i značajan slučaj gurnuti pod tepih, iako se ukupno radi o nečemu nedvojbeno među najznačajnijim.

Čak mislim da je bolje ne stvarati zabunu da je stvar obrađena s nešto preciznih podatka. Nije nimalo slučajno što, pored beskrajne industrije institucija i produkcija koje plaćamo jako puno, nema detaljne obrade Milovana Kovačevića.

Tako javnost ne zna za razne naše pojave i osobe koje su ujedno evropskog i svjetskog ugleda (npr. Vlado Kristl, filmaš i likovni umjetnik, politički emigrirao cca 1962.g. u Njemačku).

Tko je glasao

Eh, Vlado Kristl. Čovjek

Eh, Vlado Kristl.
Čovjek (ne ispred svog vremena, kako se to voli reći, već čovjek potpuno van vremena) je i Njemcima bio "vruć krumpir", pa kako to onda ne bi bio "eliti" u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu.

Tko je glasao

Nakon ustaško-partizanskih

Nakon ustaško-partizanskih prepucavanja na Feniksovim dnevnicima, ovaj tvoj je pravo osvježenje :-)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. gramatika ŠEFizma (vladavine ŠEFova) od aluzija komentara 0
  2. Krstičević i MORH, programom proslave"Oluje"napadaju Predsjednicu i hrvatske branitelje od ppetra komentara 0
  3. sutra zar neću biti živ od aluzija komentara 1
  4. VLASNIŠTVO od petarbosni4 komentara 0
  5. Preko ministra obrane Krstičevića, Plenković ruši „Inicijativu triju mora“ i K.G.Kitarović, jer smetaju njemačkim interesima od ppetra komentara 11
  6. Ukrasti Ubiti... hranu od aluzija komentara 0
  7. mene čovjeka spasi od aluzija komentara 1
  8. znanje za konkretni rad od aluzija komentara 0
  9. povjerovati NE moramo od aluzija komentara 0
  10. ŠEFovi zastupnici vijećnici od aluzija komentara 3
  11. život u bogatstvu od aluzija komentara 0
  12. Zadnji je čas ili jako blizu njemu od lunoprof komentara 3
  13. laganini... neka jesi kakav jesi... ALI od aluzija komentara 3
  14. Dvije ravnopravne Hrvatske, antifašistička i „blajburška“ od Feniks komentara 1
  15. zaljubljen u tuđi ZAKLJUČAK od aluzija komentara 2
  16. život svoj živimo otuđeno od aluzija komentara 0
  17. kako živimo 24 sata od aluzija komentara 0
  18. Studiranje u Hrvatskoj od Voltron komentara 2
  19. Bandić i ustaše „izbosne“? – Ne, Račan, Milanović i SDP! od Feniks komentara 5
  20. Vrhunac stranačke prostitucije - koalicija HDZ-HNS od vkrsnik komentara 0
  21. Javno, jasno i otvoreno prokazano licemjerje aktualnih hrvatskih vlasti od Feniks komentara 16
  22. elitizam i proleterizam od aluzija komentara 0
  23. u ludnici jesam... lud nisam... od aluzija komentara 4
  24. lud nisam.. u ludnici jesam od aluzija komentara 0
  25. razumijevanjem majmuna razumjeti ŠEFA od aluzija komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • gived
  • AlexD
  • Voltron
  • IMOTA MORLAK
  • pzbunj