Tagovi

Treba pred obratom

Iskusne treba, mora, najbolje je, mi ćemo, oni će i slične snage u napadu za napadom na zadnje logične nadzemne točke. Podzemne snage tek ulaze u igru, ne jenjava nego bukti dalje. Obrane gotovo i nema, ako je ikad i bilo. Možda je i nesporazum, ali sad je kasno za rasprave, pogotovu za sporedne stvari (bit je uvijek nešto drugo negdje drugo, npr. u nekom djelu svijeta). Napadačke snage skoro bez ostatka, domaće i strane, ne misle stati. Zato skoro ništa ne pomaže. I to je klopka, napad bez ostatka, praktički sam sa sobom. Revolucije su već odavno prešle u davež evolucije, gdje političko i ekonomsko ne ide bez društvenog, a apstraktno i invalidno društveno bez kanalizacije i sličnih fora. Pojedini čovjek pa i mnoštvo ljudi su tu eventualne mazge na djelu puta, za koji se ne zna kuda vodi. Dakle, možda odlučujući dani, u kojima se kakva konkretna sitnica obavi u trku a ništa zauzima strategijske pozicije za ono poslije bitki.

Kao veoma amorfni jadni penzioneri svi pod jednom kapom, i napretek višedesetljetnih raznovrsnih podzemnih stvari također ujedinjeno kreće u te odlučujuće bitke treba, mora, zagrebi i pomiriši i slične. Oklijevanja više nema, dosta ga je bilo. Evo primjera (bojišta i ono potom - zasad diskrecija):
1. Kanalizacijski sustav Zagreba kreće u pohod u svim smjerovima, taj vjerni ljubavni partner svake faze. Zagađene i podivljale otpadne vode kroz poroznu na rubu snaga kanalizaciju nezadrživo prodiru i u zadnja vodocrpilišta, nakon što ih je 2/3 već osvojeno u višedesetljetnim pohodima, dok nadzemno tutnje pobjede jedna za drugom, tako da se za nekoliko tričavih milijardi već čiste na kraju sustava dospjele iznemogle vode od kakve kiše sa nešto fekalija;
2. Stambeni fond prelazi u definitivnu ilegalu. Nakon dugih gerilskih zbivanja, već odavno potpuno privatizirani stambeni fond se odlučio. To što je javno je javno, a sve stvarno ilegala. Gerilski život iscrpljuje a zazor od javnog je beskrajan, tako da je ilegala bez alternative;
3. Donji grad u Zagrebu pobjeđuje u svim varijantama, pa i da se sve konzervira, tu iskusna praksa zaradi još i više;
4. Žnjan jaše dalje. Kokošari će zaraditi cca 100 milijuna EUR-a, približno kao sedamdesetih pljačka stoljeća u Dalmaciji. Split ulazi u političke programe, hazard, usluge i čerupanje turista u prolazu. Adio Vicko Andrić od prije 150 godina.

Umjesto rasta i promjena samo pad i isto slijede. Rast nezadrživo nastavlja dalje i već smo u 1978.g.. Pitanje je trenutka kad eskalira i dolazi 1981., kad će netko isti zbrojiti rast i pad te krenuti u promjene. Vladimira Bakarića više nema i par-nepar vožnja i kupovina kave u Trstu može ostati trajno, kao u Meksiku i drugdje. Štrokovi i razni morati će opet u tuđinu, dok Goranko Fižulić i treća generacija Todorića nakon povrataka iz Srbije i Rumunjske to opet ne promjene. Nakon duge zabave i napada bez ostatka neizbježan je pad i isto kako je bilo, radne akcije i seljačka sloga. Ni liberalizam niti EU kardeljizam ne mogu sprječiti te logične smjene, kao plime i oseke, neizbježni rezultat igre. Brazil respect.

Dok na nadzemlju novca izobilje, otkriva se i da ima puno nekretnina pitaj boga kako i otkuda, imperijalni projekti već odavno preslikani, podzemlje trpi i vjerno prati. Hrvatska je složena i iskusna zemlja, unutarnji i vanjski partneri odavno povezani. Razni izmi tu su polomili zube i dalje će. Napadačke snage grješe u nijansama. Napadaju bez ikakvog ostatka i pregleda, pa se nađu oči u oči same sa sobom, ništa drugog nema. Tada i bezazlena podzemlja mogu biti nepremostive prepreke. Ti ciklusi su već pravilni. Napadi bez ostatka su upravo u punom jeku, za puno toga je već kasno.

Željeznice škripe i u imperiji gdje su rođene. Minimalizam i arheologija slijede, napadači bez ostatka će kleknuti a neki iznemogli doktor vizirati još goru strukturu i ponavljati "razni problemi, ne vidim dobar izlaz, nađite nekog drugog, imam pametnijeg posla".

Komentari

Ovdje je neka morbidna

Ovdje je neka morbidna atmosfera slavljenja onih koji nadmudruju drzavu.Legaliziraju se bespravna naselja i i to u tisucama kuca odjednom, za cijenu glasova.Oprastaju se neplaceni milijuni dugova nogometnim klubovima, jer i i, i igara mora biti.No takvi koji su iznad zakona posaju heroji, pravednici i ljudi socijalne osjetljivosti. Pablo Escobar je prije pada u Kolumbiji izgradio citava naselja stanova za siromasne i igralista i skole za djecu I on je bio krasan covjek u ocima tih ljudi. Koja tona kokaina vise ili manje je samo dokaz da nitko nije savrsen.
Oni koji rade, placaju poreze i gradjevinske dozvole osjecaju se kao budale.Stari socijalisticki princip "snadji se druze" je atavizam koji ocito nije nestao.

Tko je glasao

Kakav nestanak, to je proces

Kakav nestanak, to je proces koji upravo doseže vrhunac, do zadnje točke, puno sigurnije nego što smetlišta rastu svakim novim kamionom.

Nije usporedivo sa diletantskim sredinama, kod nas je to pitanje duljih i sustavnijih procesa, pa najobrazovanije snage više prednjače i kreiraju stvar. To je stvarni neprekidani kontinuitet procesa o kojima su se bezuspješno izradile desetine raznovrsnih doktorata u prestižnim svjetskim centrima.

Stvar je bitno složenija od skupljanja glasova i slično, preko 90 % toga je nesređeno i složeno razgranato, da doseže praksu skoro bez ostatka. Tko će to srediti, kad Njemačka stenje, u sto trilema je, nakon ogromnih napora i ulaganja u istočnim djelovima bitno jednostavnijim i urednijim nego naše stanje? Kakav EU, pa prije će naši srediti njih nego oni nas, kao što to već dobrano rade.

Koji je motiv i zadnjeg sudionika mjenjati tako uspješnu praksu, koja je izdržala šta sve ne o donosi ploda?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci