pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pazi ovako. Ti polaziš od pretpostavke da onaj koji je u biznisu postigao nešto ima bolje predispozicije za bavljenje politikom. Ima lovu , neovisan je to priznajem, ali baveći se privatnim biznisom svaki od tih biznismena je vodio računa u prvom redu o sebi i stvaranju što veće dobiti za sebe. Ne znači da će on uopće shvaćati potrebe malih ljudi oko sebe ili znati pretpostaviti opći interes svom osobnom. Logično je da takav čovjek stremi tome da svoje bogatstvo svakim svojim potezom uveća. Priznajem da u jednom trenutku kad čovjek stekne više nego mu je potrebno, kad nadraste poslove koje vodi, poželi napraviti nešto u javnom djelovanju. Želi ukucati svoje ime u povijesne knjige. Tada se postavlja pitanje da li on u tom trenutku može napraviti u glavi «klik» i postati stvarno borac za ideale ili će i dalje ostati numizmatičar. Sa onim dijelom oko pogleda u ogledalo se potpuno slažem.

"Znaš kaj? Bez fraza i bez licemjernog jadikovanja, u politiku ne samo da se isplati ući i biti pošten, nego je to i jedino razumno. Ako ti je do lopovluka i brzog bogaćenja ima i drugih načina, kraćih i efikasnijih."

Bojim se da se Ferencak i Cacic bas i ne bi slozili s tobom.

Jer kako bi Caciceva firma toliko profitirala da Cacic nije bio ministar? Ili kako bi Ferencak nabavio zemljiste po tako povoljnim cjenama i zatim ga prodao 10 puta skuplje?

Ne znam. Nekako mi djeluje poprilicno usiljena tvoja konstatacija, napose kad znamo destke primjera o politickom protekcionizmu u kojem su se vrtile milijarde kunica.

S druge strane, cisti kriminal ipak zahtjeva daleko veca ulaganja i daleko vece rizike, za razliku od politike u kojoj svakojaki sljam kao vojnicki kadar lako moze naci poprilicnu zadovoljstinu.

I sad ti meni reci da to nije istina :-)

Silverci šta misliš koliko je u lijepoj našoj takvih koji cijene te vrijednosti koje ti cijeniš?
Gledaj, ako uistinu preferiraš poštenje u svakom odnosu, ako uistinu želiš raditi za dobrobit zemlje i društva, ako uistinu...ma čekaj malo, nisi ni ušao u politiku, a već imaš dilemu krasti ili ne. A to možeš i baveći se drugim poslom. Nemoj se baviti politikom. Zaboga, dosta nam je takvih.

E vidiš kako si dobru temu pokrenuo.. Moje mišljenje je sljedeće:

Smatram da ljudi s poštenim, iskrenim namjerama da stave na raspolaganje svoje znanje, iskustvo, pamet i vrijeme za dobrobit društva i zajednice u kojem žive trebaju najprije pobrinuti se za sebe. Naravno, prije nego što uđu u politiku. :) Trebaju se dokazati kao sposobni ljudi koji su u stanju najprije pobrinuti se za vlastitu egzistenciju i blagostanje svoje obitelji, a tek onda pokušati boriti se za iste stvari u politici.

Tek kad je čovjek zadovoljan samim sobom, kad je uspio privatno i poslovno u životu i kad stoji na čvrstim temeljima može dati najbolje društvu, stabilan, jak, neumoljiv.

Kod nas je to uglavnom naravno bilo drukčije, pa su se politikom počeli baviti ljudi iz razloga da se dočepaju vlasti ekako bi i oni jamili, i nije čudo što je percepcija u narodu takva kakva jeste.

Moj konkretan odgovor autoru teksta:

Da, isplati se ako si najprije pobrinuo za sebe i svoju obitelj, a onda ti neće saborska mirovina biti najvažnija ostavština a stan od 37 kvadrata neće biti nešto čime ćeš se dičiti jer je eto super biti skroman. :)

Gle... Ici s varijantom (izborom!) - oni su grozni i nista se nece promieniti vodi samo tome da se fakat nista nece promijeniti. Stvari se (ma kolio mi to htjeli) ne mijenjaju preko noci! Ono što danas spada u opseg nrdozvoljenog, prije desset godina je bilo dozvoljeno i čak honorirano. Dakle, stvari se mijenjaju plako, ali treba sudjelovanje svih da bi se promijenile. U tom smislu, svatko ima svoju odgovornost. Istina, netko vecu, netko manju. I da, svaki glas vrijedi i broji sež; na ovu ili na onu stranu.

Isplati se biti pošten. Pošteni rad vrijedi. Ne samo u osobnoj slici u ogledalu nego i dugoročno i na individualnom i na kolektivnom planu. Iskreno u to vjerujem.

Prilicno je popularna prica o tome da sve stvari imaju cjenu. A ja onda pitam cojeka koji to tvrdi, kolika je cijena njegovog zivota?

Pojednostavljeno, ovo je osnova hrvatske drame. S jedne strane zbilja impresivno potvrđuje dvojbu koju iznosiš a s druge strane paralelno zbilja ista zbilja na dulji rok destruira sve te rezultate (nitko i ništa s tim nepošteno se nije održalo dulje od 40 godina).

Iznimna razdoblja izlaska iz te drame su bila efikasno prekidana. I sada je po tom pitanju veoma neizvjesno. Ili ćemo to prevladavati 100 godina kao Meksiko ili će biti brzo i učinkovito. Objektivniji je tradicijski ishod, da se ama baš nikakavi "uspjesi" neće stabilno održati (tko će za to uskoro biti zainteresiran). To ne znači da će novo teći glatko i idealno, ali za rezultate dosadašnjeg nisu dobri izgledi. Pa da nije tako, ne bi svi deklarirali brda i doline (to je znak svijesti o kraju).

Tipični odgovor jednog političara koji puno rječi progovori i na konkretno pitanje nije niš odgovoril.Jedino kaj je dobro odgovoreno je da su one stvari koje se kupujeju zamučenog uma najskuplje.

Ko kupcu zamuti um se ne treba puno pisat ni filozofirat jer momentalno i desni i ljevi političari delaju prekovremeno,čak i na internetu.

Kak se oni prepucavaju među sobom i kojim rječnikom se služiju nije tak važno jer se oni razmeju.Jednostavnom čovjeku se treba govorit njegovim rječnikom da može razmet i onda bu mogel s razumom kupovat.