Tagovi

Treba li suditi novinarima za napisanu i izgovorenu riječ

Mislim da se slažemo u jednom kada se tema medija stavi na dnevni red promatranja, a to je da su mediji uvijek u nečijem vlasništvu pa zvao se taj netko država, stranka, pojedinac ili korporacija. Sa takvim pogledom na stvarnost dilema o famoznoj 'slobodi štampe' pada u zaborav, no to ne sprečava demokrate da ju idealiziraju.

Kada smo tako definirali pojam te institucije (medija) spustimo se jedan kat niže i pogledajmo kakva je situacija sa medijskim djelatnicima – novinarima. Već na samom početku nailazimo na široku lepezu definicija tih jedinki, od one stare iz prošlog sustava – novinaru kao društveno političkom radniku pa do ovih modernih definicija koje govore o običnom plaćeniku medijskih mogula, a između se nađe i poneki intelektualac u smislu onog o čemu piše Julien Benda u knjizi „Izdaja intelektualaca“.

Predlažem da poziciju ovog ceha osvijetlimo u tri njihova karakteristična razdoblja u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća, kako bismo pratili sve faze njihove metamorfoze:
• prije '91.,
• poslije konstituiranja RH
• razdoblje tijekom perioda rata, '91. – '95..

Prvu razdoblje je najlakše obraditi kako sociološki tako i politološki. Novinarska uloga u okviru tadašnjeg idejnog sustava svodila se na običnu transmisiju ideologije sustava i promicanje moralnih i idejnih vrijednosti proizvedenih od strane tadašnje političke (partijske) nomenklature. Kako se prema definicijama zapadne politologije radilo o autoritarnom a ne demokratskom političkom sustavu, u krajnjoj konzekvenci ne možemo pogriješiti ako definiciju svedemo na idejnu (partija), političku (država) i vojnu (JNA) diktaturu, jer su sva tri oblika vlasti bila čak koncentrirana u rukama jedne osobe. Naši politički medijski trudbenici su bili na nivou običnih ideoloških spadala, piskarala koja su sa manje ili više talenta producirali idejnu maglu radi kontrole društvene svijesti ondašnjih slojeva socijalističkog stanovništva. Osobito su se tu istakli medijski djelatnici tadašnjih udarnih pisanih glasila poput Vjesnika, Komunista, Borbe, a nisu zaostajali niti moćni elektronički mediji te izvještajne agencije (Tanjug).

Promjenom političkog sustava glavnina političke nomenklature se prebacila u redove hadezea i zadržala vodeću ulogu u društvu, a na proces lustracije se zaboravilo. Tako su se sada na strani demokrata našli obični udbaši, suradnici KOS-a i drugih obavještajnih službi (Šeks, Šušak, Kramarić…), a naši novinari su samo zamijenili gospodara. Dakle, lustraciju su izbjegli i naši novinari kao djelatnici od posebnog povjerenja nekadašnjeg sustava, a samo je manjina bila pometena, najčešće oni koji nisu prihvatili novi smjer ili su se izjašnjavali kao nehrvati (Jugoslaveni, Srbi, …). Idejno pokrivaju desni dio političkog spektra, nešto manje promiču liberalni svjetonazor (centar), a lijeva opcija je zamrla smrću Šuvara i njegovog lista (SRP).

Faza donekle stabilnog medijskog tržišta nastupa krajem '90-ih kada se većina štampanih medija privatizira, a na naše tržište dolaze snažne medijske kuće iz inozemstva. Monopol države nad elektroničkim medijima se duže zadržao, da bi se sada medijsko tržište političkih sadržaja posložnilo nakon izdavanja koncesija za TV nekim stranim medijskim kućama. Neki od istaknutih novinara iz starog sustava, koji su u prvi mah postali idejna oporba, su nakon normalizacije društvenih prilika vraćeni u preostale državne medije (na pr. Goran Milić, Igor Mandić…).

Razdoblje rata predstavljalo je najveći moralni i intelektualni izazov za ovaj ceh. Prelazak na novi politički i vrijednosni sustav neki nisu mogli prihvatiti bez posljedica, a neki su se naprosto bacili pod j... novim vlastodršcima. U tome ne bi bilo toliko spora da se nije radilo o tako teškim vremenima. Ovaj tekst teži neke od stilova tadašnjih aktera medijskih događanja staviti pod lupu.

Uglavnom, većina društava na našem prostoru ulogu novinara u ratnim okolnostima ne zna objektivno promišljati. Tema je dovoljno škakljiva da se uloga pojedinaca propituje eventualno unutar redova same novinarske struke, no i neka (hrabra) državna tužiteljstva, poput onog srbijanskog, su najavila da će pokrenuti postupke protiv novinara koji su služili Miloševićevoj ratnoj propagandi, čime su se otvorile stare rane i evocirale uspomene na neslavne dane novinarstva na ovim prostorima, ne samo u Srbiji, već i u Hrvatskoj i BiH.

Na stranicama e-novina je u jednom feljtonu iscrpno prikazana analiza štampanih medija u Srbiji, poput Politike i Večernjih novosti, koji su se upustili u bezočnu ratnu propagandu, izmišljajući i izvrčući činjenice i stvarnosi, e da bi zatrovali duhovnu i političku klimu u Srbiji, odnosno da bi stvorili idejni okvir za rat na ovim prostorima. Osobno sam bio svjedokom nekih TV uradaka medijskih udarnika iz proteklog ideološkog aparata, na pr. neki Simo Gajin poznati beogradski novinar, koji je poput našeg Smiljka Šagolja na najvulgarniji način bezočnim lažima i besprizornim snimkama izazivao emocionalne reakcije gledatelja, a onda je bilo lako pokrenuti mase u rat.
http://www.e-novine.com/feljton/27459-Priprema-odstrel.html
Po primjerima medijskih zločina Hrvatska ne zaostaje za Srbijom. Dolje se može vidjeti tekst Tomislava Klauškog koji daje kratak presjek „aktivnosti“ na našem tlu. Niz je novinara uključeno u tu ratnu propagandu čije posljedice osjećamo i danas.
http://www.e-novine.com/stav/28692-Lomaa-postavljena-samo-hvataju-vjetic...
Kada se sa ovog općeg načina promatranja materije pređe na tehnologiju izazivanja mržnje onda je dobro objasniti psihološki mehanizam koji dovodi do isključivanja moralnog (etičkog) kočničara u normalnim ljudima u ratnim prilikama. Često se kaže da je rat izvanredno stanje ali se ne objašnjava što se to dešava sa nama običnim smrtnicima da prihvaćamo potpuno nova pravila ponašanja.

Potpuno je izvan pameti shvatiti ponašanje srbijanskih postrojbi koje su izvele „operaciju“ likvidacije 8 tisuća ljudi, njima potpuno nepoznatih, u Srebrenici, samo zato što su druge etničke i vjerske pripadnosti.

Prema nekim znanstvenicima mehanizam je jednostavan: medijski i na drugi način izazove se sotonizacija druge socijalne skupine. Na pr. svi su oni ustaše, turci, četnici, dakle oni nisu ljudi pa se prema drugim skupinama ne treba ljudski ponašati. Jednom riječju, kod „naše“ skupina dokidaju se prema „protivnicima“ dva osnovna ljudska tabua: „ne ubij“ i „ne siluj“. Onda se prema protivnicima postupa onako kako smo medijski svjedočili tijekom rata na ovim prostorima. Tako su snimke „uradaka“ Arkanovih postrojbi u Bijeljini i Jockera u Ahmićima obišle svijet, zatim uradci srpskog topništva nad nedužnim „turcima“ u Sarajevu, a naši su „junaci“ očistili teren od te „gamadi“ nakon Oluje.

Za dublje promišljanje teme preporučujem čitanje Hanah Arend, knjigu o suđenju Eichmannu u Jeruzalemu. Da su ratni zločinci najčešće normalni ljudi koji se u predahu od ubijanja mogu odmarati igrajući se sa svojim unucima, okopavajući vrt, posjećujući susjede..., to se može tamo pročitati.
Ali, tko ih može dovesti u takvo stanje tuposti i neosjetljivosti prema „neprijatelju“ nego naši mediji i – novinari. Između ostalog.

Za kraj moram reći da se i na drugim stranama svijeta novinari optužuju da svojim napisima potiču na ratne zločine. Ad hoc sud u Haagu, inače zadužen za ratne zločine na teritoriju bivše Jugoslavije i Ruande, je do sada za ratne zločine na doživotni zatvor osudio novinare iz Ruande, i to Ferdinanda Nahimana (53), urednika Radio Television Libre des Mille Collines (RTLM) i Hassana Ngeze (42), vlasnika i urednika ekstremnih Hutu novina Kangura. I to je sve.

A možda su pak u pravu oni koji su još za vrijeme rata tvrdili kako je časno lagati za domovinu, kako je demoniziranje neprijatelja čin patriotizma te da uloga medija nije objavljivanje ratnih zločina vlastite vojske jer se ratni zločin ne može počiniti braniš li domovinu?

Komentari

malo proširimo tezu

http://www.thelocal.de/society/20100929-30145.html
pitanje odgovornosti novinara se može svoditi u kontekstu raspirivanja požara, banalizacije posljedica ratovanja ili neki drugi oblik iskrivljavanja istine koji je imao za posljedicu ljudske žrtve i razaranja. nešto niže naveo sam hipotetsku tezu (koja dakako nije moja) o hitleru kao iskompleksiranom wannabe slikaru i čovjeku problematične seksualne potencije zbog ozljede testisa u prvom svjetskom ratu. mislim da je o tome čak pisao i fromm u anatomiji ljudske destruktivnosti.
daleko zanimljivija mi se čini (opet engdahlova) teza koju dovodim u svezi sa jednom malom vijesti ( iz linka) koja je mnogima promakla neopaženo, naime 29.09.2010. godine, čak devedeset i dvije godine nakon ugovora njemačka je isplatila posljednju tranšu oštete za prvi ( da dobro ste pročitali,prvi svjetski rat ) u iznosu od 70 milijuna eura. versajskim ugovorom potpisanom u vagonu pod sramnim uvjetima nijemcima su oduzete sve kolonije, sedmina teritorija, desetina stanovništva je poginulo, cjelokupnu mornaricu su morali predati (što mislite kome? :) britancima, a ugovorom je kao što vidjeste vjerojatno u linku iz naslova njemačka trebala isplatiti nevjerojatnih 132 milijarde zlatnih reichmaraka oštete što je protuvrijednost od 330 milijardi eura. mnogi teoretičari se slažu da je gigantska kazna koja je određena njemačkom narodu posijala sjeme novoga rata i utrla čisti put momku iz početka mojega posta. direktna posljedica toga rata je nestanak velikih carstava turskog, njemačkog, austrougarskog i ruskog; tko je profitirao, zaključite sami. nadalje imate posljedicu drugi svjetski rat, u poluvremenu ratova srbiji se daruje jugoslavija kao nagrada za sudjelovanje u pobjedničkoj ekipi, srbi to shvate i više no ozbiljno i rado iskoriste poklončić, rapalski ugovori, dolazi razumljiva kontraakcija i odgovor, frankovci i momak sa gustim obrvama iz sela bradina, pa dolazi drugi rat, komunisti iskoriste situaciju i dograbe vlast, nasilno pometanje nacionalnih pitanja pod tepih i evo nas u 1991. opet oštrimo noževe. da li je naprijed navedeni problem isključivo pitanje emancipacije nacije, kako riki kaže uzrokovane nastankom štampane riječi ili u činjenici da te netko tretira kao ovcu i šiša ispod kože?
može li škrabanje nekog novinarčića promijeniti agendu začetu u umovima pokretača i tko je zapravo pravi krivac, pitanje je sad...

Tko je glasao

robot, dobro…

Nije mi promakla vijest da su Nijemci konačno isplatili ratne reparacije iz IWW. I ja sam se sjetio Engdahla, kao i njegovog pristupa problematici IIWW.
Ne vjerujem u te Frommove fore kako navodno neke osobine visokopozicioniranih osoba utječu na tijek povijesti. Više sam pristalica teze da se takve jedinke u datom trenutku poput marioneta pokreću na povijesnoj sceni, a sive eminencije su u pozadini. Malo mi je vjerojatno da bi njemačka elita izabrala bez veze jednog molera….
Na nahtkaslu mi se nalaze „Bogovi novca“, iz Enghdalove radionice, a naručio sam i doktorsku dizertaciju Dejana Đokića: „Nedostižni kompromis: srpsko-hrvatsko pitanje u međuratnoj Jugoslaviji“. Baš me zanima što je taj mladac otkrio novoga…
Nacionalno pitanje; pokušao sam to skužiti…
A novinari, ima sjajnih osobnosti, ali većina je poput ovog našeg…

Tko je glasao

SUD NARODA S.P.O.

Treba li suditi novinarima za napisanu i izgovorenu riječ?
TREBA.
Treba li suditi POLITIČARIMA za napisanu i izgovorenu riječ?
Ne. Prvo treba osnovati Sud Naroda.
:o))
cca

DuorPula@gmail.com

Tko je glasao

Svih ovih godina postoji

Svih ovih godina postoji nekolicina osoba čije se pisanje može okvalificirati kao rad i djelovanje jednog poštenog novinara.

Nažalost glede činjenice da su u većini slučajeva "poslovna" i uređivačka politika hrvatskih medija ne samo u sukobu interesa, već i u rukama sumnjivaca i plaćenih potpuznika, novinarska je struka sama sebi oduzela čast, poštenje, moral i naravno vjerodostojnost.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Sustavno se nisu udarala ubojita pera,

obrnuto, ona druga pera su na udaru.

Prije par večeri imam ovakav dijalog sa nekim sociologom:

On: svi novinari su smeće
Ja: pa nije tako ni u čemu pa niti u novinarstvu, imaš Marinu Kelavu, Natašu Škaričić, Hrvoje Appelt......
On: ne, sve je to smeće

Mislim da je manje bitan sada ovaj primjer koliko učestalost ovakvog poopćavanja.
Medijsko mainstream zasipanje daje svoje plodove.

Tko je glasao

Generalizacija

Generalizacija je najčešća kognitivna distorzija.

Tko je glasao

...

u naizgled lepršavom i zanimljivom rikijevom postu krije se par kukavičjih jaja koje je registrirao moj portabl detektor kriptokomunista :))) i nabost ću par riječi čisto radi imaginarne objektivnosti. autor je dao kratku kronologiju zbivanja u novinarskom stadu u početku i tijekom domovinskog rata. dosjetljivo je komentirao da je gro pripadnika bivšeg sustava pohrlilo u stranku opasnih namjera, dok je zaboravio spomenuti da je dio kadrova ostao dosljedan i ostao u partiji koja se socijaldemokratizirala, odnosno kako je krsnik naveo cijela priča o politici u modernoj hrvatskoj se svodi na borbe frakcija bivših komunista začinjenih sa šačicom tzv. emigranata-daljinski upravljanih lutaka iz radionice majstora đepeta koji su kada se potegne crta ipak naguženi od strane iskusnih ozna sve dozna tipova.
riki je zaboravio da je predigra ratnog seksa ipak počela malčice ranije iz šervudskih šuma beogradskog pašaluka benignim feljtonima o porijeklu srba, banaliziranju četničkog pokreta i veličanju uloge đenerala; pa malo kosovske mitologije, pa padu jogurtaša koji su bili uvod mili štuli, lazanskom i simi gajinu i inim bardovima rts-a. cijevi su se dobrano ugrijale i krvca je pala dok su se pojavili hrvatski pandani u liku sidaša božića, kuljiševih vještica i feljtona o miri furlan. bradonje su dobrano zagazile po perecu dok je hrvatska sedma sila odgovorila izazvana navalom pasulja i tnt a iz srpskih kasarni. šagolj se prilično kasnije proslavio izvješćima sa nepostojećeg bosanskog fronta i pokušajima peglanja takozvane ratne istine koja je tada bila rastezljiva poput šagoljeve alatke u gaćama. u tome dakako nismo daleko od cnna koji je pustinjsku oluju pretvorio u vatromet i promo nove ratne video igrice, bez iti jednog mrtvog u kadru, kao da su te tisuće tenkova i vojnika ispaljivale bombone na iračane. laganje u ratu je poznata priča i to su radili britanci, nijemci, amerikanci itakodalje, pa ne vidim razloga da naši novinari nisu trebali dizati moral bajkama, osim ukoliko to nije bilo povezano sa linčom nesretnika koji su bili srbi, a nisu imali afiniteta prema šajkači, kokardi i M 48-ci.
u stvari, pasaž koji je pokazao najviše na mom detektoru:
"
Tako su snimke „uradaka“ Arkanovih postrojbi u Bijeljini i Jockera u Ahmićima obišle svijet, zatim uradci srpskog topništva nad nedužnim „turcima“ u Sarajevu, a naši su „junaci“ očistili teren od te „gamadi“ nakon Oluje.
"
implicira kuhinju dejana jovića i pokreta "svi smo mi isti, zločinci, rat smo svi započeli jer smo divlji, lopovi, bla bla bla.
usporedba arkana i jockera je neprilična, prvo arkan je počinio nezamislive zločine tijekom cijelog rata i zajedno se pripadnicima svoje postrojbe i u konačnici nije odgovarao za svoje zločine, već je ostatak života proveo kao ugledni srbin dok nije završio kao neugledni srbin u sačekuši. vrhunac tog pristupa je ona strašna slika nehajnog cipelarenja leševa u bijeljini od strane nekog beogradskog geliptera u odori arkanovih tigrova. nasuprot toga, zločin u ahmićima je izolirani ratni zločin za koji su počinitelji procesuirani, na hrvatskoj strani ne postoji pandam arkanovoj družini, prema kojoj merčepovi zombiji izgledaju kao dragovoljci crvenog križa.
ne idealizirajući hrvatske zločine niti bježeći od istine, treba jasno konstatirati da je rat započela miloševićevsko armijska kamarila kako bi zadržala privilegije, a svi ostali koji su došli poslije su samo bili statisti miloševiću i kadijeviću, jovici stanišiću, frenkiju i ekipi. i dokle to ne bude jasno uklesano na nekom balkanskom mt rushmoreu za vjeke svim plemenima na poluotoku, opet ćemo doći u prilike da vadimo ratne sjekirice i skidamo skalpove jedni drugima zbog krvnih zrnaca. no to je iluzorno očekivati u ovom podijeli pa vladaj svijetu na kojem smo mali pijuni u velikoj šahovskoj igri.
dakle, riki, već kad inzistiraš na objektivnom akademskom pristupu materiji, nabaci pored ideoloških pjesmarica u dvanaestercu i poneki argument više, neće škoditi.

Tko je glasao

Richard u službi Dejana Jovića

Robot,

dobro ste dijagnosticirali skrivene namjere Richarda u njegovoj analizi medija, a ja ću samo ukazati na glavnu njegovu tezu koja se provlači kroz sve njegove dnevnike i komentare. Ta teza glasi: na prostoru bivše Jugoslavije vodio se građanski rat i nije se radilo o velikosrpskoj agresiji s četiri rata koja je pokrenuo Milošević uz svesrdnu podršku Generalštaba JNA, SANU, Francuske 7 i Srpske pravoslavne crkve.

Tu svoju glavnu tezu kao velikoSrbin ili Jugoslaven, jer se na moj izravan upit (u dnevniku "Manipulacije ,medija" od 8. listopada ili, da Richard lakše razumije, oktobra)nije izjasnio kao Hrvat, Richard perfidno plasira na ovom pretežito jugonostalgičarskom i filokomunističkom portalu. Ta njegova perfidnost ide tako daleko da je uspio uvjeriti dobar dio komentatora kako je pisanje pod nickom slobodnije izražavanje mišljenja, nego komentari pod punim imenom. Stvarno se, najblaže rečeno, čudim tolikim plusevima na tu njegovu podvalu, pa se pitam što imam raditi u takvom društvu koje se kukavički kao Richard skriva iza nickova i saboterski i provokatorski manipulira s članovima portala. Ili se možda varam, jer postoji poslovica "s kim si, takav si", pa velika većina dnevničara i komentatora djeluje na ovom sajtu s istom namjerom kao i Richard.

A njegove namjere su jasne: za svo zlo u Hrvatskoj kriv je nacionalizam, pa je čak i hrvatske novinare iz raznih razdoblja uoči i nakon raspada Jiugoslavije svrstao u isti koš sa srpkim i srbijanskim. Budući da sam kao novinar i osobno bio svjedok tih vremena, mogu s punom profesionalnom odgovornošću utvrditi da velikoSrbin ili Jugosloven Richard laže. Ali tu su njegovi istomišljenici koji upijaju njegove tekstove s mnogo pozivanja na stručnu litraturu ili povjesna zbivanja koja želi poistovjetiti s onim što se zbivalo na području raspadajuće federacije.

Zanimljivo je na primjer da glavnog propagandista Miloševićeve velikosrpske politike Aleksandra Tijanića koji se uoči raspada Jugoslavije samoproglasio ni manje ni više nego "gigantom hrvatskog novinastva", zahvaljujući komunističkim i jugoslavenskim urednicima hrvatskih medija (Danas, Slobodna i Nedjeljna Dalmacija Glas Slavonije) veliki analitičar nigdje ne spominje, kao ni brojne druge Žike Minoviće, Aleksandre Vuceliće, Mile Štule, Miroslave Lazanske i slične korifeje velikosrpske ratnohuškačke politike. Ako je na hrvatskoj strani bilo novinara koji su se svrstali u obrambene napore hrvatske države u stvaranju, oni se nikako ne mogu usporediti s Miloševićevim nabrojenim ratnohuškačima. U hrvatskim medijima nije bilo, kao što je to bilo u srbijanskim, zahtjeva za promjenom granica na račun tadašnje SR Srbije, niti su na teritoriju SR Srbije, kao što je to bilo u Hrvatskoj s četnicima, formirane dobrovoljačke ustaške jedinice da bi se vratili teritoriji koji su Hrvatskoj pripadali u nekomunističkoj Jugoslaviji.

Međutim kako se Richard ne može služiti općepoznatim činjenicama, on se poziva na strane autore ili slučajeve poput Hannah Arend i suđenje Eichmannu, na Hitlerovu redateljicu Leni Riefenstahl i slične primjere koji nemaju nikakve veze s onim što se događalo na ovim balkanskim prostorima. To je, kako je opće poznato, bila velikosrpska politika Slobodana Miloševića koja je doživjela vojni, politički i moralni poraz. Ali ako je tome tako, tu je još uvijek SANU, Francuske 7, Srpske pravoslaven crkve i ljudi koji smatraju da je hrvatski nacionalizam jednako kriv za rat koji je Hrvatima bio nametnut od istočnog susjeda. Budući da generalno taj istočni susjed još nije prošao kroz katarzu koju su zagovarali istinski srpski intelektualci, tu su slobodni strijelci poput Richarda koji visokosofisticirano, dakle vjerojatno sa zadaćom u intersu velikosrpstva Koštunićinog tipa prodaju maglu na ovom portalu.

Drug Richard, dajte se uozbiljite, jer ste pročitani. A ostali koji će me minusirati s istim pobudama koje ima Richard iskažite mu podršku dokazujući gore spomenutu "s kim si takav si".

Robot, Stojte mi dobro.

Tko je glasao

zahvala

kao što napisah dolje možebitno je da je riki djelovao bez prethodnog programa, već je nizao slobodne asocijacije zločin, arkan, jokeri, srbi, hrvati, nacionalizam, ustaše, itd., a ja sam djelovao preventivno poput automatskih vatrogasnih prskalica.
stojte i vi meni dobro vkrsnik.

Tko je glasao

Javio se jedan novinar, gospodin vkrsnik

Poštovani gospodine vkrsnik,

Meni je drago čuti vaše mišljenje o temi koju sam otvorio svojim dnevnikom. Tema se bavi novinarstvom, medijima i likom i djelom novinara. Vaš komentar bi bio poželjan i svi mi čitatelji bismo ocijenili vrijednost i istinitost vašeg zborenja. Vaš doprinos raspravi bi imao veću težinu nego li nas amatera u tom prevažnom području. Na žalost, i ja i čitatelji smo ostali uskraćeni; umjesto autentičnog iskaza jednog pripadnika tog cijenjenog ceha, i to sa 40-godišnjim iskustvom rada u dva ideološki oprečna društvena sustava, vi ste omanuli – kao temu ste odabrali našu nedavnu povijest i moju malenkost, kako je volio govoriti vaš redakcijski kolega Igor Mandić. Zašto?

Pri tome ste prekršili pravila dobrog ponašanja: uporno želite zaviriti u kabinu na glasačkom mjestu u mojoj ulici i provjeriti za koju političku opciju glasam, a ne daj Bože da je to neka stranka sa popisa nacionalnih manjina. To nije lijepo od jednog gospodina. Znate, to vam je kao da želite provaliti u moju spavaću sobu i vidjeti da li ja svoju ženu jebem od naprijed ili zguza, a ne daj Bože da sam buzurant… U demokraciji se možemo seksati kako hoćemo, zar ne? :)

Tko je glasao

nacionalnost nije zavirivanje u bračni krevet

Gospon ili drug Richard,

niste me impresionirali hvalospjevima o mojem novinarskom profilu, jer njega određuju moji uradci kroz 50 godina i njihovi čitatelji, gledatelji i slušatelji. Vašu glavnu tezu da postoji jednaka odgovornost srpskih odnosno srbijanski i hrvatskih novinara sam osporio primjerima i činjenicama. Još jedamput, u Hrvatskoj ne postoji pandan Miloševićevom udarnom propagandistu Aleksandru Tijaniviću kojega opet pokušavaju prošvercati u hrvatski novinarski prostor preko njegovog sudjelovanja na forumu što ga financira Tvornica duhana Rovinj. Vi ga u svojoj analizi, kao i još neke, uopće niste spomenutli. To je manipulacija "par exellence", i samom tom činjenicom ne možete biti vjerodostojni u iznošenje glavne teze.

Uzelo bi mnogo prostora da bih obrazlagao svoja stajališta, a koga zanima to može naći u knjizi od 500 stranica "Press karte na stol" u kojoj sam obračunao s mnogim hrvatskim i srpskim novinarima, a posebice s Aleksandrom Tijanićem. Koga zanima knjigu može naručiti izravno od mene, jer je od prvog izdanja ostalo još svega nekoliko primjeraka.

Nisam uopće prekršio, kako vi tvrdite, pravila dobrog ponašanja, jer nisam tražio da se izjasnite za koga glasujete, niti sam nedajbože, zavirivao u vašu bračnu postelju. Upravo ste vi prekršili pravila dobrog ponašanja jer mi imputirate nešto što nisam počinio. Ali vi kad nemate argumenata onda temu za neuku publiku na pollitici prebacujete na drugi osjetljiviji teren.

Tražio sam od vas samo da se deklarirate, jeste li politički Hrvat, ili ste politički velikoSrbin ili čak Jiugosloven. Da se razumijemo, nemam ništa protiv osobnog nacionalnog izbora bilo kojeg člana pollitike, ali ću bez okolišavanja raskrinkavati one koji se pačaju u hrvatsku politiku kao politički Srbi ili Jugosloveni, a takvih je na ovom sajtu poprilačan broj. Njima Hrvatska smeta kao takva, a tako ste se i vi predstavili u ovom pamfletu o odgovornosti novinara koji su širili ratnohuškačku histeriju uoči raspada Jugoslavije. To su upravo radili srpski novinari koji su u najboljem maniru gebelsove propagande širili mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima, jer za takve postoje samo ustaše i NDH. Ali kako je očigledno da je najveći krivac za sve nevolje koje su zadesile prostor bivše federacije upravo velikosprska politika u koju su se upregnuli novinari u Srbiji, onda je u spašavanju poraza te velikosprske politike preporučljivo po receptima iz Britanije pokušati izjednačavati odgovornost dvije strane za te nevolje i raspad bivše federacije. Vaš dnevnik se, kad su mediji u Hrvatskoj i Srbiji u pitanju, bavi upravo tim ciljem i zato ste drug Richard omanuli.

Tko je glasao

V. Krsnik, Aralica, Jakov Sedlar...

Primitivnim nacionalističkim populizmom

inače tipičnim za hadezeovsku vlast, a personificiranom u tipovima kao što su Aralica ili Jakov Sedlar, g. vkrsnik truje ovaj portal po nalogu nekih sponzora. Jer on nikada ne radi po osobnom uvjerenje, kako ni prije u socijalizmu, tako ni danas u nacionalsocijalizmu, nego uvijek nekom služi (profesionalac).

G. vkrsnik misli da je zatvaranje u specifični kulturni, nacionalni ili religijski identitet, odnosno u protekcionizam suverene nacionalne države najveći doseg hrvatskog uma, a u isto vrijeme ostaje slijep na proces globalističke univerzalizacije kojim su nas on i njemu slični izložili. I tako, dok se g. vkrsnik kao malo dijete poigrava tim istrošenim pojmovima identiteta, s onu stranu ruševina nacionalne države, s onu stranu iluzije suverenosti, odnosno ideologije identiteta, nitko ne pruža otpor bezočnoj kapitalističkoj eksploataciji Hrvata.

Baš on koji jaše na krilima nacionalizma, dolazeći na ovaj portal ispod skuta desnih nacionalističkih hadezeovskih snaga, udruženih u zajednicu sa Katoličkom crkvom, dakle političkom opcijom koja nam je u proteklom razdoblju uništila ostatke ostataka socijalističke države blagostanja, upropastila i zadnju materijalnu pretpostavku socijalne sigurnosti, spiskala kompletnu imovinu radničke klase i bacila je ko komad jeftinog mesa u ralje predatorima globalnog tržišta – on se poziva na nacionalni identitet (!).

Utuvite si već jednom u tu svoju staru glavu da je vizija naše bolje budućnosti u vidu slobodnih, demokratskih, suverenih naroda, recimo Hrvata, Srba i ostalih, koji u svojim demokratskim, suverenim državama slobodno odlučuju o svojoj sudbini, ta vizija koja predstavlja normativni princip tranzicije, to vam je čista iluzija. Tranzicija je samo drugo ime za definitivni gubitak naše slobode.

I na kraju, prestanite spominjati Srbe, oni su još u većem kurcu nego mi, okrenite se na drugu stranu odakle prijeti opasnost po ono na čemu vi uporno jašite.

Tko je glasao

Richard = Feniks

Drug Richard,

Očito ste izgubili živce, jer nemate nikakvih argumenata protiv mojih, pa ste prešli na vrijeđanje. Da budemo jasni, ne zbog vas nego zbog ostalih na portalu pollitike. Moja malenkost ima više domaćih i međunarodnih utakmica u nogama nego ne samo vi nego svi vama slični na ovom portalu koji se umišljate da možete dijeliti lekcije na temelju amaterskog i diletantskog praćenja dnevne politike.

Što uopće imam s vama raspravljati kad ste opterećeni velikosrspkom ideologijom i starokomunističkim frazama o nacionalnom pitanju. Što vi uopće znate o procesu globalističke univerzalizacije, osim nekoliko fraza. Samo najnoviji primjer, nikakva globalistička univerzalizacija ne može spasiti Belgiju da se na miran način raspadne na valonski i flamanski dio, ne kao posljedica nacionalističkih težnji Flamanaca, nego kao težnja da se u umjetnoj državi uspostave čisti računi. To je uostalom bio slučaj i s propalom komunističkom Jugoslavijom, gdje je Hrvatima i Slovencima bilo dosta srpske eksploatacije.

Kao politički verlikoSrbin očigledno vam smetaju ekonomske činjenice koje su pospješile raspad Jugoslavije. Srbija još nije politički raščistila sa svojom prošlošću, pa joj se to u posljednje vrijeme vraća kao bumerang, o čemu svjedoče najnoviji događaji s demonstracijama u Beogradu i divljanju delija u Genovi. Slično je i s hrvatskim Srbima, odnosno s njihovim lažnim predstavnima u Hr vatskoj na čelu s Miloradom Pupavcem koji još uvijek zagovaraju velikosrpsku politiku Beograda. Sva je sreća da je većinski broj hrvatskih Srba prihvatio Hrvatsku kao svoju domovinu, ali manjina u koju spadate i vi nikako se ne može pomiriti da je razlaz Hrvata i Srba nakon gorkih iskustava iz prošlog stoljeća definitivan i nepovratan.

Na kraju vaša zapjenjenost i vrijeđanje bez bilo kakvog temelja poistovjećuje vas s Feniksom koji bi se prije nego što piše za Pollitiku trebao konzultirati s određenim specijalistima. S njim je svaki normalni dijalog uzaludan, pa tako i s vama.

Tko je glasao

Cudni su putevi nekih ljudi.

Cudni su putevi nekih ljudi. Ocjenjuju pozitivno:

uporno želite zaviriti u kabinu na glasačkom mjestu u mojoj ulici i provjeriti za koju političku opciju glasam, a ne daj Bože da je to neka stranka sa popisa nacionalnih manjina.

a negativno sljedece:

Minus si dobil jer uporno inzistiras da ti neko veli, ono sto ne zeli. Svako ima ustavno pravo na svoje politicko misljenje i na davanje svojeg glasa, onom kome zeli. Aki ti Ppetra to ne zeli reci, onda to i respektiraj.

Tko je glasao

skviki

ti si jedan najobičniji spletkaroš koji insinuira i vadi rečenice iz konteksta i sklapa ih u nekakav svoj mozaik...e da bi neko pomislio kako sam bio kontradiktoran kod ocijenjivanja...neće ići skviki...

_________________________________________
"la unica iglesia que ilumina es la que arde"

Tko je glasao

Janus, Pa evo ti u

Janus,

Pa evo ti u cjelini.

Pri tome ste prekršili pravila dobrog ponašanja: uporno želite zaviriti u kabinu na glasačkom mjestu u mojoj ulici i provjeriti za koju političku opciju glasam, a ne daj Bože da je to neka stranka sa popisa nacionalnih manjina. To nije lijepo od jednog gospodina. Znate, to vam je kao da želite provaliti u moju spavaću sobu i vidjeti da li ja svoju ženu jebem od naprijed ili zguza, a ne daj Bože da sam buzurant… U demokraciji se možemo seksati kako hoćemo, zar ne? :)

Ne vidim neku razliku od:

uporno želite zaviriti u kabinu na glasačkom mjestu u mojoj ulici i provjeriti za koju političku opciju glasam, a ne daj Bože da je to neka stranka sa popisa nacionalnih manjina.

Kad bi ja napisal sljedece:

Minus si dobil jel si prekrsil pravila dobrog ponasanja i zelis zaviriti u Ppetrinu glasacku kutiju. Inzistiras da ti ona veli, ono sto ne zeli. Svako ima ustavno pravo na svoje politicko misljenje i na davanje svojeg glasa, onom kome zeli. Aki ti Ppetra to ne zeli reci, onda to i respektiraj.
Znas to ti je kao da zelis provaliti u njezinu spavacu sobu i gledati jel se ona seksa od naprijed ili odostraga.

umjesto

Minus si dobil jer uporno inzistiras da ti neko veli, ono sto ne zeli. Svako ima ustavno pravo na svoje politicko misljenje i na davanje svojeg glasa, onom kome zeli. Aki ti Ppetra to ne zeli reci, onda to i respektiraj.

Nebi na znacanju nista promjenilo.

Tko je glasao

uporan si nema šta :))

Richardu sam dao plus zbog ukupnog komentara, a ne zbog onog tvog citiranog dijela...ok??u stvari ne da mi se dalje zamarati objašnjavajući ti nešto što ne želiš razumjeti...

_________________________________________
"la unica iglesia que ilumina es la que arde"

Tko je glasao

BTW, krecem s projektom

BTW, krecem s projektom reputacija online. Da dosljaci ne bi suvisno otkrivali toplu vodu, jeli :-)

Tko je glasao

Gale, Vodi ti racuna o svojoj

Gale,

Vodi ti racuna o svojoj reputaciji.

Tko je glasao

Dečki (robot, Skviki...), dajte se uozbiljite...

Pogledajte o čemu pišem u dnevniku. Riječ je o karici koja spaja politiku i ideologiju sa masama, a to su posrednici, mediji, prenositelji... Inzistiram na njihovoj univerzalnoj odgovornosti, jer je u uvjetima fantastičnog tehničkog razvoja medija, njihov utjecaj neizmjeran. Ako se tome pridoda notorna istina da 'masa nema mišljenje nego funkciju mišljenja predaje svojem vođi', onda vam je jasno u kojoj su ulozi novinari kada imaju takve igračke na raspolaganju kao što su TV mreže, radio mreže i novine, kojim to 'mišljenje' posreduju sitnozubanima.

U jednom ranijem komentaru sam objašnjavao da se mit o naciji počeo širiti tek sa izumom štampe, knjiga a i masovne škole kao fenomena industrijalizma (i to sam objasnio).

Vratimo se na tog „jadnog“ novinara.

Dakle, ako je politika i ideologija zločinačka onda su ti jadnici (u najvećem broju slučajeva...) suučesnici u zločinu, što sam sa par primjera potkrijepio. Ne bih ovaj puta širio temu i na fenomen kulture (akademije, SANU, Aralica...) kao konja koji se lako upreže u kola raznih ideologija, jer je ozbiljna literatura puna teorije o tome čemu služi kultura... Sjetite se Hitlerove redateljice Leni Riefenstahl, inače sjajne umjetnice, ali, eto, vulgarno je služila Vođi.

O tome tko je prvi počeo, Skviki, možemo u nastavku. Bit će još dnevnika na tu temu, pa puno očekujem od Feniksa...:)

Tko je glasao

· · · - ·

okej riki, uzmimo da je tvoja intencija bila benigna, a ja sam poučen nekim ranijim postovima potegnuo kočnicu za izlaz iz nužde, no opet ne vidim potrebu da se u kontekstu medija vadi slučaj jokera kada postoje klasični primjeri manipulacije masama "niko ne sme da vas bije", gazimestanskim ludilom i pričama o paljenju guma u dubrovniku, da sad ne vadimo iz naftalina "best of rts".
okrenemo li brojač vremeplova koje desetljeće ranije u jugoslaviji bi se itekako našlo primjera karika koje spajaju politiku, ideologiju i mase. zavrtimo li ga još ranije na legendarnu radio emisiju orson wellsa rat svjetova itekako je evidentno kolika je moć medija u sijanju panike.
pola jugoslavije je gorjelo, a u beogradu su gledali na televiziji "oslobađanje" kijeva, pakraca ili vukovara. to je recimo krasan primjer vaše tematike koji ste propustili navesti, samo da vas ispravim...
što se tiče aralice opet ga ne bih stavljao uz sanu, jer se njegov književni eros rasplamsao post mortem, nakon raspada jugoslavije, dok je sanu rezultat stoljetne politike započete od garašanina koja mijenja maske, ali sadržaj ostaje isti. aralica je nasuprot toga nacionalni kič pisac tipa "kamen, gusle, majčine suze". kada bih htio pisati ozbiljan post o ideologiji i kulturi svakako ne bih propustio transformaciju ljubiše ristića poznatog jugoslavenskog redatelja koji je od "braće karamazova" završio kao paž ružne babe sa plastičnim cvijećem u kosi i njezinog romea slobe. sjetio bih se i emira kusturice jakako.
što se tiče korijena zla, pitanje je da li je on rezultat što kaplar iz braunaua nije sebe realizirao kao slikar, ili što je u rovovima galicije ostao bez jednog testisa pa si je malo kompenzirao probleme sa egom, ili je on bio lutak njemačke aristokracije, industrijalaca wall streeta i berlina. tragovi u snijegu znaju voditi uvijek u najneočekivanijim pravcima....
riki stojte mi dobro, i ne zamjerite na moje povremene tipkovničke izlete u vaše neverlande...

Tko je glasao

Richard, Jucer ti je bila

Richard,

Jucer ti je bila emisija o Hebrangu i njegovom politickom putu. Cudne su paralele iz 28., 45-e), 65-e kad je Tito smjenil Rankovica i 84. Sad se ponovo pritisce na Hrvatsku. Svakih 20 godina se nesto kuha, pa i 2005. se ponovo budi struja kojoj Hrvatska smeta.

Tko je glasao

skviki

Svakih 20 godina se nesto kuha, pa i 2005. se ponovo budi struja kojoj Hrvatska smeta.

koja je to struja? ona koju je Mravak skupo kupovao pa onda jeftino prodavao u Hercegovinu, jel ta?? :))

_________________________________________
"la unica iglesia que ilumina es la que arde"

Tko je glasao

riki je zaboravio da je

riki je zaboravio da je predigra ratnog seksa ipak počela malčice ranije iz šervudskih šuma beogradskog pašaluka benignim feljtonima o porijeklu srba, banaliziranju četničkog pokreta i veličanju uloge đenerala; pa malo kosovske mitologije, pa padu jogurtaša koji su bili uvod mili štuli, lazanskom i simi gajinu i inim bardovima rts-a.

Robot,

Nije mi poznato kolko si mlad, no ja se sjecam dobro kada su pocetkom 80-ih po Kragujevcu gimnazijalci hodali sa cetnickim obiljezjima. Srbijanski mediji su ti banalizirali i pisali o hirovima mladih, koji neznaju sta rade.

Tko je glasao

mlad ko rosa u podne

@ skviki, tada bijah u jugoslovenskoj narodnoj armiji na granici sa bugarskom gdje sam iskopao kilometarčić rovova, zemunica i raznih hortikulturnih djela u sklopu performansa "i poslije tita tito". glede civilizacijskih obilježja, najbliži semafor je bio u nišu, a dežurni kosovci nas nisu brifirali o nacionalističkim tendencijama mladih kragujevčana :))

Tko je glasao

Semafori

Robot,

Ja sam sluzil u Nisu, a 1965-e nije bilo semafora. Barem se ja ne sijecam

Tko je glasao

civilizacija

@skviki, niš ti je bio los angeles za mjesto gdje sam ja bio u armiji. od leskovca gdje sam se pokušao popišati u najsmrdljivijem wc-u u životu do, vladičin hana, surdulice, donjih ljubata, crne trave, ribarci. vukojebina je blag izraz za tu solženjicinovsku fazu mojeg života kada ne vidjeh ženskog čeljadeta 3 mjeseca. današnja omladina ne zna šta je pravi rock'n'roll...

Tko je glasao

Robot, Sva od tebe navedena

Robot,

Sva od tebe navedena mjesta sam prosel, a plus svega i Vranjsko jezero, Suhu planinu i gradil cestu Vranje-Leskovac uz rijeku Veternicu.

Tko je glasao

bemti

to ti je kad nisi bio podoban i služio u civilizaciji...
vranjsko jezero je ono sa otokom koji pluta? jebeno mjesto.

Tko je glasao

Kad na vrhu brijega iznad

Kad na vrhu brijega iznad jezera spavas u satoru par noci, onda ti jebeno mjesto dojde ko paradiz.

Tko je glasao

Hej, ratni pajdaši!

Ojte si negdi u birtiju na gemišt! Tam bute si mogli usporedit i tetovaže iz JNA!

Tko je glasao

Zanimljiv...

.....dnevnik svakako, doduše ne pretjerano inovativan no tjera sive stanice u višu brzinu, što cijenim.

Tomislav Klauški, privatni novinar HNS-a i Vesne Pusić, barem sam ja takav dojam stekao, iz tih razloga uvijek sa oprezom prilazim njegovim tezama, motivi su mu krajnje upitni.

Ne, nije istina da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini, no smatram da obilježje obrambenog rata ne može biti zločin, jer ako se netko brani tada znači da mu je taj rat nametnut, onaj koji napada svakim ispaljenim metkom čini zločin i to postaje obilježje napadačkog rata.

Tko je glasao

Mediji su odraz društva, sa

Mediji su odraz društva, sa zadacima informiranja, edukacije i zabave. Sloboda im je ograničena vlasništvom ( izuzetak je bio Le Monde s potpunom slobodom uređivačke politike) ali im je profesionalnost i odgovornost na visokom nivou uz jasnu omeđenost na normalne i tabloidno-žute. Potonji imaju visoke naklade ili gledanost i kreću se na liniji zakona, te kad je pređu plaćaju visoke odštete, koje su ukalkulirane u troškove poslovanja. Jasno, to je tako u uređenim, uljuđenim društvima.
Socijalističkoorganske novine koje spominjete imale su mizernu prodanu nakladu, ista se dizala pretplatama, obaveznim, državnom aparatu, a urednici i novinari na liniji bili su zaštičenopriviligirani statusom društvenopolitičkog radnika.Ogromne gubitke koje su stvarali samoupravno su snosili ostali radnici izdavačke kuće u slučaju Vjesnika, a kod ovih drugih zajednička državna kasica prasica koja je iovako ionako bila kod njih.
Međutim i u takvim uvjetima pisali su Igor Mandić, Veselko Tenžera, Konstantin Miles i još niz vrhunskih pera hrabre i virtuozne profesionalnosti koje ni onaj režim nije mogao iskontrolirati.
O Televiziji ne znam mnogo osim činjenice da je Treći program bio vrhunac kreativnosti i imaginacije, uz činjenicu da su prva dva bila krajnje indoktrinirana, kao i što su uz povremene bljeskove NU2 ili Latinice ostali i dan danas.
Revoluciju je donio Marinko Božić s ST-om, nitko iole normalan nije ni mogao pretpostaviti da će se nešto tako strašno pojaviti u medijskom prostiru, totalni luzer
se privremeno obogatio na jedan strašno amoralan način i usput lansirao današnji cvijet urednikovanja u orbitu.
Slijedio ga je nevjerovatno inovativni epehaovski hibrid newsmagazina-tabloida Globus i brat blizanac Nacional, te je uz hadezeovsko-galićevsku potpuno podjednako prestrašnu televiziju to što to jest. Dodamo li tome kvazi televizije RTL i NOVu, te niz regionalnih smeća imamo što imamo. A imamo kao i prije dirigirano i udvorničko novinsrstvo ali ovaj put bez osnovnih elemenata profesionalnog znanja i ne samo bez morala, već i bez osnova minimalnog kučnog odgoja. Publika je to na kraju prepoznala i odustala od istih pa su im naklade tragične.
Naši istočni susjedi su i u bivšoj državi imali apsolutni primat u produkciji svakolikog medijskog smeća od Čika do Nina, a u ratnom razdoblju samo su primjenili Gebelsa, Novinarsko svekoliko profesionalna solidarnost iskazuje se posebno na Rovinjskim medijskim danima, ili tako nekako, gdje je A.Tijanić ratni direktor RTS-a godinama uvaženi gost, a taj isti RTS je eklatantan primjer širenja mržnje, zla i huškanja na zločin, međutim tog nesumnjivo ratnog zločinca državna dalekovidnica uredno ukazuje u centralnoj informativnoj emisiji s posebnoim pažnjom.
Dakle, pretrašna je činjenica da smo u jednom dirigiranokontroliranom sistemu nama posebno nesklonom imali bolju i profesionalniju medijsku sliku od današnje uokvirene demokracijom. Jasno je da i za to postoje rješenja kroz odgovarajuću pravnu regulativu kako za javne tako i za komercijalne medije, ali kome je ovdje stalo do reda u bilo čemu,

Tko je glasao

Iz dnevnika

Iz dnevnika se može zaključiti,između ostaloga, da u ex državi nismo imali ni jednog poštenog novinara jer su svi pisali po diktatu.Drago mi je da si se ti sjetio Tenžere,Mandića,Milesa.Mislim da ih je bilo još...Neki su i danas prisutni i po mojim kriterijima,vrlo kvalitetni.Neka se nitko ne uvrijedi, tu mislim na ekipu iz bivšeg " Ferala"

Tko je glasao

u bosni kao i u sloveniji

Potpuno je izvan pameti shvatiti ponašanje srbijanskih postrojbi koje su izvele „operaciju“ likvidacije 8 tisuća ljudi, njima potpuno nepoznatih, u Srebrenici, samo zato što su druge etničke i vjerske pripadnosti.

živio sam u zemlji, a i dan danas živim u zemlji u kojoj je normalno prihvatiti
ubojstvo 100. 000 zarobljenika
(bivših neprijatelja, jer su ubijeni nakon završetka rata)
bez suda, dakle bez ikakvog dokaza da su zločinci

zašto bi u takvoj zemlji operacija likvidacije 8000 nepoznatih zarobljenih ljudi
bila izvan pameti

u slovenskim šumama, vezani žicom
u bosanskim šumama, vezani žicom
zločin kao zločin
operacija, izvršitelji, čin ubijanja, bacanja u jame, zatrpavanja,
pa kasnije skrivanje tajne
laganje, izbjegavanje istine, opravdavanje zločina
previše je slično
da čovjeka koji to vidi zauvijek ne opameti

luka

Tko je glasao

Politika je na početku

Zbivanja u životu imaju izvorište u ljudskom duhu i politici (Hegel). Ovo je početak:

Paljenje Reichstaga
Tajna služba 3. Reich-a, odnosno služba sigurnosti od njemačke tajne službe (dakle, tajna služba unutar tajne službe), Sicherheitsdienst (SD) u GESTAPO pod vodstvom SS-oficira Reinharda Hydricha koji je Hitleru državnim terorizmom otvorio vrata svjetske politike, organizirala je paljenje Reichstaga.
Paljenje njemačkog parlamenta Reichstag u Berlinu 1933. koju je organizirao Sicherheitsdienst, ali tako da je napad izvršio jedan instrumentalizirani nizozemski ljevičar, a optužen jedan nevini bugarski komunist. Cijela akcija imala je za cilj u Njemačkoj izazvati kod javnosti osjećaj da su komunisti zapalili Reichstag, kao što se i dogodilo u percepciji njemačke javnosti, tako da je kancelar Hitler imao povoda od predsjednika Republike Hindenburga zatražiti ustavno proglašenje izvanrednog stanja koje su nacisti iskoristili za obračun sa političkom ljevicom, s ljevičarskim ekstremistima odnosno komunistima, i sa socijaldemokratima, a poslije i sa svim drugim političkim čimbenicima iz oporbe, uključujući kršćanske demokrate i liberale.

Početak rata
Gestapo je iz koncentracijskih logora izabrao nekoliko njemačkih komunista i vježbom ih pretvorili u komandose. Kad su komandosi bili spremni, obučeni su u poljske uniforme i odvedeni na granicu prema Poljskoj. Njihova zadaća bila je da napadnu njemačku radiostanicu na granici.
Čim su komandosi zauzeli radiostanicu, gestapovci su ih fotografirali i sljedećeg dana su sve njemačke novine bile pune fotografija poljskih vojnika koji su napali Njemačku. Hitler je na taj način dobio opravdani razlog da kazni Poljsku.
Hitler objavljuje početak rata protiv Poljske.
"Poljska je večeras prvi put napala naš teritorij i njihova regularna vojska je otvorila vatru. Od jutros u 5.45 minuta uzvraćamo. Na bombe ćemo odgovoriti bombama."
1.9.1939. njemački ratni brod je otvorio vatru na položaje poljske vojske kod Gdanjska. Kratko nakon toga njemački vojnici prelaze granicu i napadaju Poljsku. Označilo je to početak Drugog svjetskog rata.

Dnevnik obrađuje posrednika (medije, transmitere, novinare...) između politike i ljudi kao i ljudsku psihologiju koja je podložna tom djelovanju. Zato propitujem univerzalnu odgovornost novinara.

Tko je glasao

Zanimljivo,

nisam ovo znala. Zastrašujući primjer kako je pero moćnije od mača (premda je peru ipak nešto mača prokrčilo put).

Zanimljivo bi još bilo znati - jesu li mediji koji su to objavili ZNALI da objavljuju fotografije lažnih poljskih vojnika, ili su i oni bili izmanipulirani? Jesu li oni manipulirali masama svjesno ili nesvjesno (što pravog profesionalca, dakako, ne amnestira u potpunosti od odgovornosti).

Tko je glasao

pa kaže Richard

A možda su pak u pravu oni koji su još za vrijeme rata tvrdili kako je časno lagati za revoluciju, kako je demoniziranje neprijatelja čin patriotizma te da uloga medija nije objavljivanje ratnih zločina vlastite vojske jer se ratni zločin ne može počiniti braniš li revoluciju?

luka

Tko je glasao

Mislim da ti je kriva teza

Mislim da ti je kriva teza kako su isključivo mediji sposobni od potpuno običnih, mirnih i obiteljskih ljudi napraviti prave ratne zločince. Mediji mogu biti i u puno slučajeva jesu kanal za "potpaljivanje vatre", ali kod ljudi koji već imaju u sebi predispozicije da mogu u određenim okolnostima učiniti nešto loše. Takve osobine ličnosti posebno se "dobro" razvijaju u autoritarnim društvima, u kojima se na razne načine kažnjava drukčije mišljenje, pa onda i novinare koji samo žele profesionalno raditi svoj posao.
No slažem se da su mediji (pritom ne mislim na sve novinare jer oni su mravi koje se lako zgaze), uveliko krivi za rat i sve ono što nam se dešava danas. U Srbiji je već pokrenuta inicijativa (ne znam dokle je stigla), da se kazneno gone novinare koji su bili odgovorni za rat. Mislim da bi svakako tako nešto trebalo napraviti i kod nas. Treba kazniti novinare i sve vlasnike medija za govor mržnje, ali da to ne bude ono "on/ona su nešto napisali protiv premijera/premijerke, pa ćemo im suditi jer su uvrijedili "veličinu", kao što je bilo za vrijeme Tuđmana. Za takvo nešto prvo treba napraviti čistku u pravosuđu i tamo ostaviti samo časne ljude koji imaju snage oduprijeti se politici i mafijašima, a dok to napravimo bojim se da će proći još puno, puno godina.

Tko je glasao

Daisy, ovdje ne govorimo o

Daisy, ovdje ne govorimo o tezi, vec o znanstveno dokazanim cinjenicama. Onaj tko stvara kontekst, upravlja covjekom. Istina je da neki imaju vece, neki manje predispozicije za neko djelovanje (karakter, povijest) no onaj tko stvara kontekst ima najjaci utjecaj koji je upravo presudan.

Tko je glasao

Gale, oprosti, ali gdje si

Gale, oprosti, ali gdje si kao znanstvenu činjenicu pročitao da je čovjek inače idiot i potpuno podložan "kontekstu", tj. socijalnoj sredini te da je zapravo marioneta kojeg par huškačkih članaka može napraviti ratnim zločincem?

Tko je glasao

Imas klasik eksperiment: The

Imas klasik eksperiment:

The Stanford Prison Experiment: Power Corrupts

Tu ti je link na njega, ali i na ostale klasike koji se mogu smatrati polazisnom tockom kod artikulacije odgovornosti:

http://brainz.org/ten-most-revealing-psych-experiments/

Tko je glasao

Onaj tko je svjesno iznosio

Onaj tko je svjesno iznosio neistine ili mjenjao kontekst ne moze se vise baviti novinarstvom ili barem mora biti jasno kvalificiran kao nevjerodostojan. Pa tako, u javnim medijima takav pojedinac uistinu nema sta raditi. Primjer je naravno Diana Culjak Selebaj.

Sto se tice krivicne odgovornosti, kao sudionika u zlocinackom pothvatu, uistinu. Onaj tko stvori klimu da je ubiti neduznoga prihvatljivo, a to su upravo radili mediji sa svojim perjanicama, nosi bitan dio odgovornosti za sve zlocine koji slijede iz sudjelovanja u kreiranju takve klime.

Ako postoje zakoni po kojima se može suditi pojedincima za takav vid zlocinam treba im suditi, ako ne postoji, taj institut je potrebno stvoriti. Jer sve krece upravo od rijeci.

Tko je glasao

Gale, bolji primjer je

Gale,
bolji primjer je Hloverka Novak Srzić, a nije bila jedina,
Veći je problem što je još aktivna i utjecajna, ta "žena za sva vremena" i sve gospodare.

Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

mimimum minimuma

ima ih puno, puno, puno, puno, više
i na puno važnijim mjestima
od nesretne i nespretne diane culjak selebaj

Onaj tko stvori klimu da je ubiti neduznoga prihvatljivo, a to su upravo radili mediji sa svojim perjanicama, nosi bitan dio odgovornosti za sve zlocine koji slijede iz sudjelovanja u kreiranju takve klime.

a jedan je i gale
na neki način i ti sudjeluješ u širenju mržnje
sudiš i presuđuješ imenom i prezimenom
optužuješ paušalno

u ovakvim stvarima vrlo je važno
pridržavati se presumpcije nevinosti
kriv je onaj kojem je krivnja dokazana pravomoćnom sudskom presudom
i drugo javno, transparentno, iznesenih argumenata

ovdje na netu
minimum minimuma je dobro argumentirana optužba
i dobro argumentirana obrana optužbe od prigovora

luka

Tko je glasao

i na puno važnijim

i na puno važnijim mjestima
od nesretne i nespretne diane culjak selebaj

a jedan je i gale
na neki način i ti sudjeluješ u širenju mržnje
sudiš i presuđuješ imenom i prezimenom
optužuješ paušalno

Kada govorimo o jakim mjestima, hoces reci da je moja uloga forumasa utjecajnija od uloge Dijane Culjak Selebaj? Da ja imam vjerodostojnost izvjestitelja drzavnog medija i pokrivanje sire zajednice? Tesko da bih se slozio, ali recimo da si u pravu.

Uglavnom, ne sudim pausalno. Dijana Culjak Selebaj je siroko poznata kao izvjestiteljica koja je sudjelovala na zatvaranju koncentracionog logora (ubijanje, mucenja djir), te primjetila kako mnogi nisu htjeli napustiti logor, jer tamo im je OK.

Ili recimo slucaj Vranice gdje snima zlocinacke extremiste uz par prigodnih nakon cega im se gubi svaki trag.

Osvjedoceno ratno huskanje, inzistiranje na nekriticnosti, oblikovanje informacije koja nema veze sa cinjenicnim stanjem, vec iskljucivo sa ratnom propagandom definitivno predstavllja za pocetak potrebu da se osoba udalji iz bilo kojeg javnog medija za sva vremena.

Ovaj dio sa krivicnom odgovornosti, stvar je rasprave u kojoj mogu primjetiti Dijana ima svoga odvjetnika. Sto je dobro.

Moj osobni stav je iznesen, dajem si za pravo i da nisam u pravu, naravno.

Nu. Vratimo se na temu u kojoj je Dijana samo ekletantan primjerak.

Tko bi to (ako ne zanemarimo jednog forumasa) mogao imati veci utjecaj i samim time vecu odgovornost od Dijane? Da ipak fokus prebacimo u zeljen smjer.

kriv je onaj kojem je krivnja dokazana pravomoćnom sudskom presudom
i drugo javno, transparentno, iznesenih argumenata

To ti funkcionira samo u drzavama gdje javnost ima povjerenje u pravosudje. Ovdje se moramo orjentirati na druge parametre kako bismo imali suvisao kriterij.

minimum minimuma je dobro argumentirana optužba
i dobro argumentirana obrana optužbe od prigovora

Ovisi. Dali govorimo po pausalu (imamo i na to pravo, a da ne kompromitiramo vjerodostojnost vise od takve konstatacije) ili nesto preciznije.

Tko je glasao

where have all the flowers gone?

dragi gordane ponjaviću,

pišem ti iz progonstva, s obala crnog mora, kao ofelija iz jezera, kamo sam poslana carskom kaznom zbog općepoznatih zločina
a na temelju tvoje prijave
u miru i spokoju razmišljam o prošlim danima, i mojim grijesima
mene dragi čudi da si uočio moja izviješća u doba teških dana rata
a nisi uočio da su to bila izviješća mlade i neiskusne reporterke
sastavni dio vijesti, dnevnika, većih cjelina
koje su uređivali i vodili iskusniji, stariji i mudriji od mene
a ti gordane sigurno im se možeš sjetiti imena i prezimena
ali ako ga ne spominješ ovdje javno
vjerovatno je to zato jer misliš da su od mene manje krivi
ili si im već oprostio
ili možda, za razliku od mene, nisu baš pogodne osobe za cipelarenje,
priznajem, ja jesam bila povremeno malo sklona netoleranciji
kao i neki drugi hrvati i građani hrvatske
ali kad bi nekim blesimetrom mjerio moju netoleranciju
ne vjerujem da bih baš dramatično odskakala od prosjeka portala na kojemu si mi presudio

lustracija medija koju ti predlažeš
morala bi se nužno temeljiti na kako sam kažeš nekoj vrsti kritične analize
moralnosti legitimnosti ratne propagande
ratna propaganda dio je svakog rata
provodi je kao i većinu drugih aktivnosti, državni aparat
i nužno se provodi hijerarhijski
od gore, prema dolje
čak su i vrlo liberalna društva, poput engleskog i američkog
u vrijeme rata prihvaćala, barem na neko vrijeme, i do neke granice
ograničenja nametnuta ratnim potrebama

pristojnost bi nalagala, a gentlemanstvo još i više da:
pojedini novinari, osobito pješadinci, pojedinci
mogu se imenom spominjati ili ako su osobito utjecajni, što ja nisam, niti sam bila
ako su osobno sudjelovali u zločinima, a nisam, niti bih, (pada mi na pamet ruski novinar, pjesnik i političar koji puca na sarajevo, mislim da se zvao ..., ali ti si gordane u bolji stručnjak za imena)
ili ako su se istakli osobito originalnim prilogom (smiljko i rušenje berlisnkog zida)
čini mi se da si me svrstao u treću kategoriju, nisam posebno pametna, ali nisam ponosna na te izvještaje, nisu ni svi u ratu heroji, neki se iskreno ukakaju u gaće, a ipak su ljudi
Osvjedoceno ratno huskanje, inzistiranje na nekriticnosti, oblikovanje informacije koja nema veze sa cinjenicnim stanjem, vec iskljucivo sa ratnom propagandom definitivno predstavllja za pocetak potrebu da se osoba udalji iz bilo kojeg javnog medija za sva vremena.

kriteriji su gordane u redu, nadam se da ćeš naći još koju priliku da ih primijeniš
pa i naš ljubljeni predsjednik, koji uživa realnu i iskrenu podršku 85% građana koji hoće pomirbu
imao bi problema kada bi se u izviješćima o pobuni srba 1941. godine poštovalo činjenično stanje a ne ratna propaganda
i on se, braneći četnički ustanak kao da je partizanski, da prostiš, našao u situaciji, gdje se morao ukakati, a nije osobno nikoga ubio, niti bi
pa me nije iznenadilo kad sam jedno jutro i njega zatekla ovdje, na obalama crnog mora

tvoja dijana

luka

Tko je glasao

lustracija medija koju ti

lustracija medija koju ti predlažeš
morala bi se nužno temeljiti na kako sam kažeš nekoj vrsti kritične analize

U pravu si. Jel po tebi korektna ideja da oni koji su se dokazali kao apsolutno nevjerodostojni svojom pojavom kompromitiraju bilo koju kucu za koju bi radili i kao takvi su apsolutno neprihvatljiv izbor da budu financirani HRT pretplatom. Javnost ima pravo na istinu, a ne da se u taj prostor gura rezimska podvala cije je Dijana olicenje ( i bilo tko drugi tko potpada pod taj kriterij).

Tko je glasao

istina je istina, a režim je režim

gale
učio sam povijest iz knjiga u kojoj je ponavljano
da je u jasenovcu ubijeno 700.000 srba
ta je neistina ponavljana desetljećima
slušali su je i upijali i naši sugrađani srbi
u ono nekoliko mjeseci od pada komunističke vlasti
do početka pobune
nije bilo vremena da se o toj neistini ozbiljno govori
da se laž demantira, a otkrije istina
(ni ona nije lijepa, nego ružna, gorka, kao i svaka istinita priča o ratu)
a sigurno je pomogla da se mnoge ljude motivira na pobunu i neprihvaćanje hrvatske države
sa svim posljedicama, i mnogim zločinima koji su kasnije slijedili

u stvaranju i ponavljanju te neistine sudjelovali su mnogi
na puno, puno, puno važnijim mjestima od naše ratne reporterke
povjesničari, akademici, narodni heroji, političari
pa i sam najveći sin naših naroda i narodnosti
možemo li i hoćemo li i na njih primijeniti iste kriterije

luka

Tko je glasao

Apsolutno. U pravu si po

Apsolutno. U pravu si po pitanju detalja da je Culjakica bila samo mali operativac bez sposobnosti ozbiljnijeg promisljanja i planiranja zlocina.

No, sve mi se cini da ti nemas volju da ogolis korak dalje, a ja pak nemam znanje. U takvoj situaciji Culjakica ostaje kao posljedica nase limitiranosti da pokupi losu karmu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Panika u Rusiji od Zlatno doba kap... komentara 0
  2. bogataš biti tko izbjegava? od aluzija komentara 0
  3. Rast 2015. = nastavak propadanja države od rodjen komentara 9
  4. Sirotinjo i Bogu si teška od boltek komentara 17
  5. stranački birači biraju predsjednika RH od aluzija komentara 0
  6. Rad lokalne samouprave od bosancero komentara 3
  7. Nekoliko 'pravih' pitanja predsjedničkim kandidatima, ali ne u stilu a'la ramljak od StarPil komentara 23
  8. Znanost: Ratnik i ubijanje – killology od bube komentara 36
  9. 1% od magarac komentara 29
  10. državni proračunci u krizi gospodarenja čovjekom i prirodom od aluzija komentara 0
  11. Ispovijed «neoliberalističkog» savjetnika na samrti* od rodjen komentara 3
  12. Ne poštivanje sudske presude pod pokroviteljstvom inspekcije od Mucke komentara 12
  13. Kako ih nije sram? od Weteran komentara 26
  14. Dr. sc. Franjo Tuđman / Veličanstven čovjek u strašnom vremenu od Laganini komentara 206
  15. SONJA SAMOKOVLIJA, i tamo gdje nema ljudi ostaje čovjek od Ljubo Ruben Weiss komentara 2
  16. Predizborna glupiranja kandidata od Weteran komentara 35
  17. Ugroženi Sr... Crnac usred gomile Rakarovih krvožednih Ku Klux Klanovaca od MKn komentara 65
  18. Deset smiješnih pitanja predsjedničkom kandidatu gđi Kolindi Grabar Kitarović od Laganini komentara 116
  19. čovjek je NJIMA višak ili otpad ili smeće od aluzija komentara 0
  20. Merkel i dvostruki standardi. od mario121 komentara 3
  21. Užasni EFZG i studentice od rodjen komentara 2
  22. "Križari" na ulicama Zagreba od Feniks komentara 184
  23. Ustavni sud RH se protuzakonito bavi brojanjem birača metodom: u RH važi- kako traže Baukove laži od ppetra komentara 37
  24. Chemtrailsi naši svagdašnji – i hrvatska mutavost od sjenka komentara 65
  25. Mogu li i koliko sudci štetiti pravosuđu i državi? od rodjen komentara 4

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • hlad
  • sjenka
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 3
  • Gostiju: 25

Novi korisnici

  • ljubbica
  • mario121
  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...