Tagovi

Treba li EU Hrvatska?

Mnogi od nas su navikli slušati i odgovarati na nebrojeno puta postavljeno pitanje "Treba li Hrvatskoj Europska Unija?", no rijetko kada bi nas netko pitao "Treba li toj istoj Europskoj Uniji Hrvatska?" i isto tako rijetko kad bi čuli odgovor na to pitanje. – Načelno govoreći ja spadam u onu veliku brojku Hrvata i ostalih građana Hrvatske koji ne podupiru ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, no ne ograničavam se na apsolutni neulazak Hrvatske. Naime, smatram da je ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, ukoliko se do tada ne raspadne, dopustiv, ili bolje rečeno neminovan u onom trenutku kada se sve stvari unutar naše države srede, jer ulazak u jednu takvu tvorevinu s ovakvim nesređenim stanjem bi bilo porazan i ne bi omogućio ništa konkretno; bolje stanje kojemu težimo i za koje smatramo da ćemo dostići samim ulaskom u EU. – Možda bi bilo najbolje da na samom početku iskoristim svima dobro znanu poslovicu, a koja glasi: "Ne gradi se dobra kuća na lošim i klimavim temeljima!" što bi se moglo iskoristiti u slučaju Hrvatska ( kao veoma loš temelj ) – Europska Unija ( kao zajednica od koje bi željeli napraviti "veliku i čvrstu kuću". )

EUROPSKA UNIJA ŽELI HRVATSKU

Neosporivo je da Europska Unija želi Republiku Hrvatsku kao svoju članicu, i moram priznati da su mi u najmanju ruku smiješna glumatanja koja dolaze od strane Europske Unije, a i strahovi naših političara koji se boje kako Hrvatska neće biti primljena zbog svojevrsne averzije određenih europskih zemalja spram Hrvatske države. Ukoliko sami čelnici EU žele Hrvatsku, ona će ući koliko god se jedna Španjolska, Italija, Velika Britanija ( karikiram iako i tu ima istine! ) odlučile nepodržati Hrvatsku. No, smiješno je uopće pomišljati kako postoji i barem jedna država članica EU koja ne bi željela Hrvatsku. - Naravno, sada se postavlja pitanje je li to čisto glumatanje koje dolazi od naših političara kako bi psihološki utjecali na većinu građana Hrvatske ili zaista nisu svjesni činjenice da ta toliko željena Europska unija želi Hrvatsku u samoj sebi. – EU želi RH zbog mnogih razloga u kojima Europska Unija vidi korist i iz kojih će izvući mnogo.

HRVATSKA POSJEDUJE MNOGE KVALITETNE I ZNAČAJNE ODLIKE KORISNE ZA EU

Hrvatska se nalazi na značajnom geografskom položaju koji je od velike gospodarske važnosti za Europsku Uniju, a i nije teško takvo nešto zaključiti ukoliko uzmete kartu Europe i ugledate da je Hrvatska srednjoeuropska država smještena na raskrižju za srednju Europu i Sredozemlje. Znači, Hrvatska je svojevrsni most zapadne Europe za Balkan, a takav tzv. most EU itekako treba i teško da će si dopustiti da ga nema, a ne treba govoriti o tome da bi Hrvatska bila itekako fleksibilna spram želja EU, što smo pokazali i do sada u ovim, oprostite na izrazu, ali najbolje će opisati naša nastojanja da uđemu u nju, uvlačenja u onu stvar te iste Europske Unije. – Treba li spominjati Jadransko more, koje je također od velike strateške i gospodarske važnosti za samo gospodarstvo Europske Unije, što dokazuje luka Rijeka koja iz godine u godinu sve više jače, a pokriva Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Slovačku, Česku, Njemačku, Poljsku, zemlje koje su geografski iznad Hrvatske, a koje teže tržištu južno i istočno od Hrvatske, tj. za južni Balkan, a i istočne zemlje do kojih je jeftinije doći Jadranskim morem ( koje bi ulaskom Hrvatske u EU postalo "zajedničko" za sve članice EU ) do otvorenog mora i tako dalje do tržišta na kojima posluju. Svi znate što donose, tj. ukidaju slobodne granice, tako da se time neću zabavljati.

HRVATSKA ZEMLJA BOGATA VODOM

U godinama koje su pred nama, ne imajući na umu 10, 20 ili 30 godina ispred nas, već malo dalje gledajući, svjetskom čovječanstvu prijeti pošast. I sve bi bilo super da ljudi tu činjenicu nisu uzeli kao spektakularni naziv iz hollywoodskih filmova, tj. kao fikciju. Znanstvenici su na nedavnom okupljanju u Europi došli do zaključka kako nam se ne piše dobro, ukratko! – I nije otkriće Amerike ukoliko kažem da će jednom voda postati predmet ratova, jer tko bi prije komercijalne upotrebe "crnog zlata" rekao da će se voditi silni ratovi koji traju i dan danas – malo tko, a isto takva situacija je i s vodom. Sasvim logično s ovim prenaglim tehnološkim razvijanjem, porastom prometnih vozila, a i ljudske populacije sve je manje slatke vode za piće. Hrvatska posjeduje 45 milijardi m3 obnovljive slatke vode, tj. 9 500 m3 po stanovniku, što je zaista mnogo. – Biste li vi željeli imati jedan takav bunar prepun čiste vode u svome vrtu? Ovo je retoričko pitanje, a sasvim je jasno kako bi glasio odgovor Europske Unije.

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP O EUROSKEPTICIZMU POTVRDIO JAČINU EUROSKEPTICIZMA U HRVATSKOJ

Gospodin Boris Grgić, izaslanik ministrice vanjskih poslova kazao je kako je opravdano da postoje euroskeptici, što mi se veoma svidjelo, no čitam danas na blogu gospodina Marina Jurjevića pod nazivom "Zašto slon ne može letjeti!" ironičan članak u kojemu se Jurjević bavi euroskepticima, čudeći se kako to da netko ne želi u Europsku Uniju, navodeći dobro poznate argumente za ulazak, tipa da nećemo čekati na aerodromima u dugačkim redovima, nego ćemo prolaziti kroz one za građane EU ( ne trebam spominjati da već sada na pojedinim europskim aerodromima puštaju naše građane kroz prolaz za građane EU ), zatim slobodne granice kazujući "To što evropske granice ni za nas više neće biti nikakva barijera, nema veze.", a koliko je hrvatskom narodu do slobodnih granica, to je druga pitanja; ono što bi on htio jest slobodan put do ranih mjesta, a hoće li netko moći otići do Švicarske ne zaustavljajući se na slovenskom i talijanskom graničnom prijelazu – čisto sumnjam da je mnogim Hrvatima stalo. Naravno, ima onih koji će imati itekako koristi od toga, ali takva populacija je u manjini, dok je u većini ona koja će i ulaskom Hrvatske u EU ostati na svojoj grudi zemlje, na svojim selima od koji će i dalje živjeti, a o takvima kao da se niti ne razmišlja. Svi imaju u svojim glavama neku sliku da će Hrvatska one ponoći kada uđe u EU nekim čarobnim čudom postati jedna velika gradska država u kojoj neće biti tisuće i tisuće seljaka.

Na Međunarodnom znanstvenom skupu o euroskepticizmu u Zagrebu se okupilo mnoštvo znanstvenika, ali i običnih građana koji su bili pravi indikator stava ostatka hrvatskih građana kada je u pitanju eventualni ulazak Hrvatske u EU. Zanimljive su bile reakcije građana, a jedna umirovljenica je viknula: "Ja bih radije da me ubiju nego da idem u EU!"

IGNORIRANJE EUROSKEPTIKA U DRŽAVI

Poltičari ne čime mnogo, čak se usuđujem kazati da ne čine ništa po pitanju osvješćivanja građana Republike Hrvatske, već forsirajući svoje težnje za ulaskom u EU samo potpaljuju vatru i potiskuju narod. Kao da bježe od problema euroskepticimza po kojemu smo itekako poznati u Europi. Građanima zemlje u kojoj samo nešto više od 30 posto ljudi smatra da Hrvatska mora pristupiti EU, jednostavno treba dopustiti da kažu svoje, jer nisu ta skeptična uvjerenja došla tek tako; iz vedra neba, a ignoriranjem njihovih stavova ih se vrijeđa i daje im se doznanja da nikoga nije briga za njih i njihova mišljenja, a ukoliko se sama država ne interesira za vox populi, veoma lako su mogli doći ( a i došli su ) do zaključka kako neće niti EU. – Ili ukoliko to rade, rade na krivi način, baš kako je to napravio GONG, netaktično i neprihvatljivo, što iznenađuje. Naime, GONG je pokrenuo projekt "Europa u razredu" za sve srednjoškolce u kojima je istu populaciju upoznavao s EU, ali na veoma loš način, a do tog zaključka su došli mnogobrojni srednjoškolci ( s kojima sam osobno razgovarao ), jer je bila zastupljena samo pozitivna strana Europske Unije, dok se na pitanje: "Koje su negativne strane EU?" odgovaralo: "Ima ih dosta, ali ajmo mi o prednostima!", a takav odgovor je u samom startu ovaj GONG – ov projekt ( koji je zaista hvalevrijedan, ali potrebno je iznijeti više stavova za što se u GONG – u i bore ) u očima srednjoškolaca propao i učinio suprotno od onoga što je bila namjera GONG – a, a to je privući i stvoriti što više simpatizera EU, što se može zaključiti iz brošura ( u kojoj ne stoji niti jedna negativna strana EU ) koje su podijeljene i samog jednostranog predavanja.

HRVATSKA NIJE JEDINI PRIMJER EUROSKEPTICIZMA

Podaci iz godine u godinu postaju alarmantni, a i zadnje istraživanje provedeno na uzorku od 26.755 građana diljem EU pokazuje da samo 15% Europljana vjeruje u institucije Europske Unije, a čak 73 posto ispitanika ne vjeruje političarima što je porazan podatak i ne govori u prilog EU. – Na članstvo negativno gledaju i Britanci, gdje je potpora EU negdje kao i u Hrvatskoj, samo 39 posto Mađara vjeruje, dok je u Turskoj i Bugarskoj razlika samo jedan posto, tj. 54 posto Turaka i 55 posto Bugara.

Hrvatska će, bilo kako bilo, biti pozvana u članstvo Europske Unije, i sigurno je da ćemo se još naslušati kako nismo napravili ovo i ono, kako trebamo dovršiti ono i ovo itd, no na kraju će Hrvatska biti, nedovjbeno, pozvana. Jedini problem s kojime bi se mogli susresti jest referendum na kojemu bi građani mogli iskazati nepovjerenje spram te velike zajednice i odbaciti ulaženje u Europsku Uniju. – Napominjem, budućnost Hrvatske je svakako unutar Europske Unije kao zemlje koja i geografski, kulturno i povijesno pripada Europi, a i to mora postati i na političkom planu kada se Euopa ujedinjuje, no prije ulaska Hrvatska treba riješiti problem nezaposlenosti, neobrazovanosti, bolno slabog pravosuđa, osvješćivanja građana Republike Hrvatske s argumentima za i protiv, i tek tada možemo govoriti o ulasku. – I naravno, trebamo prekinuti politiku sramotnog uvlačenja, i kao što sam rekao gospodinu Jurjeviću, moramo pokazati naše zube, jer roba nitko ne cijeni; ustati na noge i prestati s plaženjem po zemlji ( a mi u zemlji posjedujemo dvije vrste ) one koji plaze prema EU i oni drugi koji pužu prema zaostajanju, a niti jedno niti drugo neće Hrvatsku učiniti stabilnijom i snažnijom zemljom koja bi svojim građanima mogla ponuditi bolji život.

Komentari

Što je Europska unija???OTVORITE OČI!!!!!

Ne vidim razloga zbog kojeg bi Hrvati trebali biti sretni zbog EU. Europska unija neće nam riješiti ništa jer nije bila u stanju rješavati nikome ništa. Zaboravite zakone, ako i postoje u praksi ne znače ništa, donose se iz čistoga vica te se prepuštaju slobodnom tumačenju, kao i primjeni. Za primjenu europskih zakona zaduženi su u Hrvatskoj stalno isti,na to znači oni koji su vas i doveli do siromaštva i poniženja. I nemojte si zamišljati da će biti kontrolirani, jer svrha postojanja EU je isključivo zadovoljavanje potreba europskih moćnika, a oni vole biti maženi i paženi i jako dobro znaju što je to mito i korupcija, osim što se u njihovom slučaju to ne zove tako, niti se tumači kroz taj smisao...
I ne znam koja mi je formulacija nepodnošljivija za prihvatiti...
Siromaštvo ili poniženje?
Samo siromaštvo ne znači poniženje iako se čovjek često osjeća poniženim bez razloga ali opet poniženim jer je obezvrijeđen u svakom pogledu... moralno, ljudski, jer radi ali netko ne pronalazi za potrebno nagraditi njegov rad da bi mogao pristojno živjeti. Samim tim ne drže vas vrijednima, a još manje dostojnim njihove pažnje, jer su se samoprozvali višom klasom, kastom, bogovima i nedodirljivima... pa su si tako i mogli prisvojiti sve.

Ipak, ja se osobno najviše osjećam poniženom, naročito otkada Tadić ponovno „krstari“ Hrvatskom. U živom sjećanju mi je još uvijek crveni tepih i prijateljski susret dvojice „po sili prilike“ prijatelja.

I Josipović bi se doista trebao dobro sjećati „crvenog tepiha“ i poklonjenog ljetovanja gospođi Tadić i ostaloj dvorskoj sviti iz Srbije na Brijunima, a i nekako mi se uvijek činilo da je naš Josipović uvijek pri tim susretima djelovao pomalo zbunjeno, kao uhvaćen u „nedozvoljenoj“ igri... a i uvijek je to „prijateljstvo“ od početka izgledalo neravnopravno... od strane Josipovića uvijek korak dva iza, a to odmah ukazuje na inferiornost, a zapravo se Tadića previše razmazilo, a kada nekoga razmazite onda možda postaje previše „kapriciozan“, traži sve više i nikada dosta...

Baš kao i Tadić... od „crvenog tepiha“ ne može se smiriti a nije niti čudo, jer crvena boja je vrlo moćna, ulijeva sigurnost i snagu, a i znak je ljubavi. Shvatio je Tadić da ga se zapravo jako voli ovdje u Hrvatskoj, a on nam tu ljubav želi i uzvratiti, pa nas dolazi „odgajati“ ili možda čak i „preodgajati“ i to sve po naputcima naših europskih „prijatelja“ koji nas isto tako „jako vole“... zato su nas i „timarili“ tako dugo... duže nego bilo koga drugog i to ne zbog ucjene, već zbog ljubavi, a zbog ljubavi nas i guraju u savez sa Srbijom.

Ne vidim u čemu bi bio problem da svaka ova država nastavi sama svojim putem kako je i počela...

Ljubav, ali samo za sebe najviše osjećaju europski moćnici jer u svemu traže samo svoje interese i zašto bi se njih ticao tamo nekakav rat i tamo nekakve žrtve, te po njihovom treba sve zaboraviti, ali zato Tadić ne zaboravlja Jadovno, a trebalo bi u cilju politike zaboraviti Oluju i sve ostalo, jer nije poželjna za takozvane „buduće saveznike“ dok Jadovno odgovara u svakom pogledu... Nije problem u Jadovnom, a još manje u žrtvama koje su nevine i nedužne i još jednom zloupotrebljavane u političke svrhe... I doista postaje već pomalo iritantno privatnim posjetima Tadića davati toliko prostora. I danas se pitam čemu je služilo ljetovanje Tadićeve supruge na Brijunima, a mogla je ljetovati i u Fažani ili u Novom Vinodolskom ili bilo gdje drugdje o svom trošku, kao što ne vidim mjesta niti obiteljskim uspomenama samoga Tadića...

Koliko bismo životnih priča trebali poslušati recimo iz Vukovara ili iz bilo kojeg drugog dijela Hrvatske? Po čemu su te žrtve manje značajne od Tadićevog strica?

Ipak, još više me iritira jedna druga činjenica... gora od samoga Tadića... ravnodušnost i strah hrvatskih građana u osudi Tadićevog medijskog nastupa ili performansa... Ne bih željela vjerovati da je riječ u jednom dijelu i samoodobravanja, izjednačavanja žrtava, svođenje nekakovog znaka jednakosti ili sličnih gluposti. Sve više postajem razočarana reakcijom hrvatske nacije... i kao da su ustanju sve zaboraviti... zbog Europske unije i neke čudne iluzije o obećanoj zemlji koja to po ničemu nije.

I vidim očaj i depresiju koja pomalo prelazi u nevjericu i čisto ludilo... jedino još dijaspora želi vjerovati na svu sreću i unatoč svemu i svima da još uvijek postoji Hrvatska.

I zašto mi se čini da će Hrvati ponovo postati „druga violina“ u samoj Hrvatskoj, a to im je poručio i sam Tadić svojim nedolaskom i ignoriranjem Dana hrvatske državnosti. Netko bi rekao „pametnome dosta“, ako se radi o pametnome, a sve više uviđam ljudsku glupost i gubitak svakog samopoštovanja.

I jasno je to svima, a najviše Tadiću, koji nas uporno „šamara“ te ne znam koliko ste još u stanju šamara primiti, jer sve više liči i poprima oblike mazohizma. Čitava nacija je zapravo mazohistička i sve trpi, a ja više ne pronalazim odgovore jer svaka logika je već davno izgubila smisao...

Vijest dana, turistički uspjeh dosadašnjeg tijeka sezone. Nejasan broj golišavih Nizozemki na ljetovanju u Ninu, popraćeno s par fotografija... doista ne znam kako bih bez te novosti, a i novinar kojemu je novinarstvo zvanje zaista se je trebao potruditi za sklepati i pružiti nam ovu vrstu informacije, ipak iskustva onih koji se trenutno nalaze u pojedinim do jučer turističkim metama sasvim su drugačija.

Otužna, žalosna i poražavajuća... ljeto je u punom zamahu, a vrmenski uvjeti više nego povoljni i usprkos takozvanim "političkim uspjesima" sve ukazuje na neuspjeh u svakom pogledu.

Subotnje veče, toplo, ljetno i mirisno... ono veče o kojima vole pisati pjesnici i slikati slikari. Mali turistički gradić na moru...i tišina... Uredno složene stolice zjape prazne, usamljene... nema muzike, nema žamora ljudi i sve mi djeluje prilično očajno, pa čak kao da nema više niti očaja... Ustupio je mjesto totalnoj rezignaciji.

Obilazeći dalje, nailazim na jednu terasu... svira neki prastari rock, a nekako mi i to djeluje izvan svkog vremena i pomalo sumorno. Jedini gosti su većinom tinejdžeri koji sami pomalo besciljno lutaju... i naravno oni svakako nisu kategorija koja troši.

A turisti?

Oni malobrojni koji i jesu... pa i da su vani, recimo, ne budimo previše zahtjevni, ne moraju ništa niti jesti... neka popiju sok ili mineralnu i neka poližu koji sladoled više, barem bi ugođaj bio drugačiji. Bilo bi ljudi koji se šeću u ovu prekrasnu ljetnu subotnju noć, pa makar to činili i u onim kratkim hlačama s plaže... nema veze i kao što rekoh, nemojmo biti previše zahtjevni...

Pitam se čemu i kome osim privatnicima ta vrsta turista može služiti?

Ili još gore... ne zarađuju čak niti naši privatnici, već oni strani... ovi "istočnjaci", tajkuni koji su prije nekoliko godina pokupovali stare kuće i izgradili apartmane, a sada im tobože dolaze sve sami prijatelji i rodbina, a riječ je zapravo o ilegalnom iznajmljivanju. I problem je opet u nama.... i gradskim ocima, pa inspekciji koju je uhvatila "fjaka" ili joj "šuška pod glavom" pa sada spava.

Bilo kako bilo, ova kategorija turista postala je samo antireklama za hrvatski turizam. Ne troše ništa, ostavljaju dojam ljetovanja za socijalu, a čini mi se da ne jedu niti previše mesa u Hrvatskoj... većinom konzerve, goveđe gulaše i paštete. Da, u tome je stvar, istina je da Hrvatska ima zapravo "pašteta turiste", a bolje da ih i nema, jer ovako ponovno dokazujemo da smo zemlja na rasprodaju i da nas se može vrlo jeftino kupiti. A nekako ako smo se već i postavili kao odredište socijale čija je kupovna moć vrlo slaba... ne bi bilo loše da smo socijala za naše građane, jer ovako većinom ljetuje samo socijala iz ostalih istočnih zemalja.

I doista ne znam čime se hrane one Nizozemke iz NIna i što je autor teksta i fotografija mislio poručiti nam, ali čitajući dalje, prelazim naslove. Jedan mi ostaje naročito upečatljiv. Vrlo je bitan... Za sve nas, važan kao podatak, a i dopisnik iz Beograda morao se je dobro potruditi.

Izvještaj s dvora Brozovih... Saznajemo da smo mi zapravo kraljevstvo, a to nismo znali, ali znadu vrlo dobro naši političari, jer su isti na vlasti već 20 godina... I sada mi se prosvijetlilo u glavi...pa zašto bi ih micali, to nije niti moguće jer smo mi zapravo prikrivena monarhija s kraljicom, dvorjanima, dvorskim damama, lordovima, grofovima, prinčevima i naravno nezaobilaznim dvorskim ludama, koje zapravo nisu lude već samo glume, a dobro posluže kada zatrebaju, a iz svoje pespektive dvorske lude mogu svašta vidjeti i čuti i "cinkariti" na kraju kraljici.

A svi mi ostali smo puk... pučani i drže nas za nepismene i glupe i zato nam ne dozvoljavaju pravo glasa.

E, bitna je vijest da je Tito nosio Diorovo rublje... Ako je on nosi Diorovo, što nose njegovi kraljevski sljedbenici?

I, eto, od golišavih Nizozemki koje se vjerojatno isto tako hrane paštetom, jer inače bi vjerojatno bile na Sardiniji, stigoh do Titovih Diorovih gaća, a za naciju znam samo jedno, da je sve više onih koji ih nose "na štapu"... i pretpostavljam da nemaju niti novaca za novine, inače bi valjda netko i shvatio da i paštete postaju luksuz u Hrvatskoj, a naši dvorjani sve više lebde iznad nas... i ne bih voljela da neke buduće generacije moraju ponovno čitati o intimnom rublju naše "kraljice". To bi značilo da nije bila svrgnuta sa vlasti i da nam je bila bitna...

A povijest pišu ljudi i nije nam ničim predodređena, jer ovisi samo o nama... što želimo ostaviti našim budućim generacijama...?

Tko je glasao

Hrvatska mora intenzivno informirati narod o Europskoj uniji

Hrvatska Vlada pregovara o ulasku u Evropsku uniju ali građani Hrvatske nisu u potpunosti informirani o situaciji u kojoj se u prvoj pogledu nalazi sama država Hrvatska. Na koji koji način će se završiti skandali koji su trenutno u Hrvatskoj? Pošto Vlada nije u stanju da raščisti ove skandale i da položi izvještaj narodu Hrvatske o svim događajima koji se događaju unutar Vlade, interesantno je kako je moguće da informiraju narod o Evropi.
Da se Evropska unija na primjer nalazi u jednoj kriznoj situaciji nisam do sada pročitao ni na jednoj stranici i postavljam si pitanje: Dali je potrebno Hrvatskoj koje se sama nalazi u kritičnoj situaciji i sa Vladom u kojoj ima toliko skandala koje narod još nije ni saznao ulaziti u Evropsku unije u kojoj ne izgleda bolje. To vam je sirotija ide kod sirotinje da posuđuje novac.

Tko je glasao

EU treba Hrvatsku daleko

EU treba Hrvatsku daleko manje nego što Hrvatska treba EU. Da nas stvarno tako jako trebaju, kako to pišeš, onda bi nas već odavno i primili. Tim više što smo po većni pokazatelja bolji od velikog broja novih članica, što samo dokazuje da smo izvan EU iz isključivo političkih razloga.
Za razliku od tebe, ja smatram da Hrvatska treba ući u EU. Koja nam je alternativa? Dajte, ljudi, pogledajte malo kartu. Svi oko nas, osim zapadnog Balkana, već su unutra. Pa, zar su BiH i Srbija stvarno društvo koje nam treba?! To me podsjeća na retoriku Ivića Pašalića i njemu sličnih, koji su, kao, euroskeptici i protiv zapadnog Balkana i EU, a zapravo nas svojim eruoskepticizmom (zapravo kriminalnom i strahom da ne profunkcionira pravna država) tjeraju upravo na taj zapadni Balkan od kojeg nas, jel' da, hoće odlijepiti. Kakvo bajanje o iskustvima Švicarske i Norveške?! To je posve druga priča od naše i nema ama baš nikakve šanse da se primijeni na naš slučaj.
Koliko će nam dobro biti izvan EU dovoljno govori i činejnica da se već i sada, dok još nismo unutra, moramo prilagođavati njenim pravilima igre. U eri globalizacije, uskoro nećemo moći ni izvoziti ako ne budemo dio nekog jakog trgovinskog bloka, a to onda znači i još veću nezaposlenost, i još slabiji životni standard. Lakše je na pravila igre utjecati kada si unutra (čak i ako je riječ o maloj zemlji), nego izvana. Zar vam slučaj sa ZERP-om i Slovenijom to ne govori dovoljno?

Tko je glasao

Koliko znam, GONG je

Koliko znam, GONG je provodio edukaciju na način da se učenici potaknu da sami pronađu informacije na kojima će utemeljiti svoj stav prema EU. Pa bio on i negativan. I brošura koju su dijelili (može je se skinuti s neta) isto ide u tom smjeru, davanja samo osnovnih informacija. Nema tu ni "pro" ni "kontra" stava.

Tko je glasao

Da, bili su kod nas u skoli

Da, bili su kod nas u skoli prosli mjesec i pricali smo i o problemima u EU. Nije mi se cinilo da nas na nesto nagovaraju...

Tko je glasao

Tema RH - EU, po tradiciji,

Tema RH - EU, po tradiciji, uspješno baca u drugi plan razna sređivanja i unaprjeđivanja stanja u RH, koja su kao težište bavljenja dugo na dnevnom redu. Uskladiti se po diktatu ili pokazati zube u glavnini teme ne odgovara situaciji. Npr. u bitnim područjima upravljanja prostorom i resursima u prostoru, u području srednjeg obrazovanja te u području migracija i mi i oni nemamo stabilizirane niti minimume koncepcije a tek šta je zbilja. Problem je da smo i za nas i za njih najprije navodno bili područje svjetskih čuda a zatim područje svjetskog primitivizma, a zapravo područje kontinuiteta. Dakle, mi smo iskusno područje i znamo da težište nije u onome što se dominantno priča nego uvijek u drugome.

Tko je glasao

dvije sitne obzervacije; a)

dvije sitne obzervacije;

a) naravno da nas EU treba, mi smo tržište od 4.5mil ljudi i svaka ekspanzija im je potrebna

b) moje iskustvo kaže da je manji red na aerodromima u "non EU" redovima nego u "EU only"

Tko je glasao

Ovisi na kojem si aerodromu.

Ovisi na kojem si aerodromu. Na Heathrowu nikad nije manji red na EU, a i brže ide.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

actually, baš na heatrowu

actually, baš na heatrowu kada sam predzadnji puta bio je daleko duži red bio na eu citizens nego na non-eu citizens

kada sam bio ovog srpnja, onda je bio jedan jedini red (iako je to bio red za transfer s jednog terminala na drugi)

Tko je glasao

A moje iskustvo kaže da nas

A moje iskustvo kaže da nas puštaju na aerodromima na prolaz "EU only" i to počesto!

"Smanjenje razlika među ljudima je logičan rezultat povezivanja čovječanstva."

Tko je glasao

Idem svake godine u

Idem svake godine u Englesku. Imam, uz hrvatsku, talijansku putovnicu i talijansku osobnu iskaznicu. Svaki put pokazem barem 4 (cetiri) puta osobnu, bez obzira sto je talijanska, dakle europska. Nije mi je trazila samo konobarica kad sam narucio cappuccino :-D.
Ali vracam se na temu. Zivim vec 20 godina u Italiji i na osnovi mog euROPSKOG :-D iskustva, kada se sve zbroji i oduzme, nisam za ulazak Hrvatske. Znam da ce sada mnogi pomisliti da sam nekakav radikalni desnicar ili politicki ekstremisticki emigrant. Zao mi je, nista od svega toga, samo jedno iskustvo zivljenja i rada.
Sada nemam vremena za duze javljanje pa cu vam ilustrirati jedan od mojih razloga pomocu zgodnog primjera. Kada iz Italije putujem automobilom u Austriju nema granice jer smo, daklem, u Europi. Ali kada iz Austrije zovem mojim mobitelom (preko istog operatera kao i u Italiji) onda zovem u inostranstvo i, daklem, placam roaming. Prema tome jasno je da JESMO jedna zemlja kada to odgovara velikim i multinacionalnim poduzecima ali isto tako NISMO jedna zemlja kada to opet njima odgovara ;). Jos krace: Europska ekonomska zajednica je bilo postenije ime ;).
Znaci "idemo naprijed" :-D

Tko je glasao

roaming

Samo bi bilo dobro da si primjetio da kada dođeš u Austriju sa Talijanskim mobitelom plaćaš odlazni poziv u roamingu max. 0,39 € , cca 2,80 kn, dok ako se istovremeno pojaviš sa HR ,T-com mobitelom u Austriji , taj poziv ćeš platiti po min. 7,48 kn , a ako produziš slučajno do Njemačke to zadovoljstvo bi te koštato 9,48 kn po minuti , za razliku od Talijana koji će i dalje plaćati 2,80 kn.
Znači tko u ovom slučaju ima interes da HR ne uđe u EU ?
Korisnik ili HR-Deutsche Telekom?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci