pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mnogi od nas su navikli slušati i odgovarati na nebrojeno puta postavljeno pitanje "Treba li Hrvatskoj Europska Unija?", no rijetko kada bi nas netko pitao "Treba li toj istoj Europskoj Uniji Hrvatska?" i isto tako rijetko kad bi čuli odgovor na to pitanje. – Načelno govoreći ja spadam u onu veliku brojku Hrvata i ostalih građana Hrvatske koji ne podupiru ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, no ne ograničavam se na apsolutni neulazak Hrvatske. Naime, smatram da je ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, ukoliko se do tada ne raspadne, dopustiv, ili bolje rečeno neminovan u onom trenutku kada se sve stvari unutar naše države srede, jer ulazak u jednu takvu tvorevinu s ovakvim nesređenim stanjem bi bilo porazan i ne bi omogućio ništa konkretno; bolje stanje kojemu težimo i za koje smatramo da ćemo dostići samim ulaskom u EU. – Možda bi bilo najbolje da na samom početku iskoristim svima dobro znanu poslovicu, a koja glasi: "Ne gradi se dobra kuća na lošim i klimavim temeljima!" što bi se moglo iskoristiti u slučaju Hrvatska ( kao veoma loš temelj ) – Europska Unija ( kao zajednica od koje bi željeli napraviti "veliku i čvrstu kuću". )

EUROPSKA UNIJA ŽELI HRVATSKU

Neosporivo je da Europska Unija želi Republiku Hrvatsku kao svoju članicu, i moram priznati da su mi u najmanju ruku smiješna glumatanja koja dolaze od strane Europske Unije, a i strahovi naših političara koji se boje kako Hrvatska neće biti primljena zbog svojevrsne averzije određenih europskih zemalja spram Hrvatske države. Ukoliko sami čelnici EU žele Hrvatsku, ona će ući koliko god se jedna Španjolska, Italija, Velika Britanija ( karikiram iako i tu ima istine! ) odlučile nepodržati Hrvatsku. No, smiješno je uopće pomišljati kako postoji i barem jedna država članica EU koja ne bi željela Hrvatsku. - Naravno, sada se postavlja pitanje je li to čisto glumatanje koje dolazi od naših političara kako bi psihološki utjecali na većinu građana Hrvatske ili zaista nisu svjesni činjenice da ta toliko željena Europska unija želi Hrvatsku u samoj sebi. – EU želi RH zbog mnogih razloga u kojima Europska Unija vidi korist i iz kojih će izvući mnogo.

HRVATSKA POSJEDUJE MNOGE KVALITETNE I ZNAČAJNE ODLIKE KORISNE ZA EU

Hrvatska se nalazi na značajnom geografskom položaju koji je od velike gospodarske važnosti za Europsku Uniju, a i nije teško takvo nešto zaključiti ukoliko uzmete kartu Europe i ugledate da je Hrvatska srednjoeuropska država smještena na raskrižju za srednju Europu i Sredozemlje. Znači, Hrvatska je svojevrsni most zapadne Europe za Balkan, a takav tzv. most EU itekako treba i teško da će si dopustiti da ga nema, a ne treba govoriti o tome da bi Hrvatska bila itekako fleksibilna spram želja EU, što smo pokazali i do sada u ovim, oprostite na izrazu, ali najbolje će opisati naša nastojanja da uđemu u nju, uvlačenja u onu stvar te iste Europske Unije. – Treba li spominjati Jadransko more, koje je također od velike strateške i gospodarske važnosti za samo gospodarstvo Europske Unije, što dokazuje luka Rijeka koja iz godine u godinu sve više jače, a pokriva Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Slovačku, Česku, Njemačku, Poljsku, zemlje koje su geografski iznad Hrvatske, a koje teže tržištu južno i istočno od Hrvatske, tj. za južni Balkan, a i istočne zemlje do kojih je jeftinije doći Jadranskim morem ( koje bi ulaskom Hrvatske u EU postalo "zajedničko" za sve članice EU ) do otvorenog mora i tako dalje do tržišta na kojima posluju. Svi znate što donose, tj. ukidaju slobodne granice, tako da se time neću zabavljati.

HRVATSKA ZEMLJA BOGATA VODOM

U godinama koje su pred nama, ne imajući na umu 10, 20 ili 30 godina ispred nas, već malo dalje gledajući, svjetskom čovječanstvu prijeti pošast. I sve bi bilo super da ljudi tu činjenicu nisu uzeli kao spektakularni naziv iz hollywoodskih filmova, tj. kao fikciju. Znanstvenici su na nedavnom okupljanju u Europi došli do zaključka kako nam se ne piše dobro, ukratko! – I nije otkriće Amerike ukoliko kažem da će jednom voda postati predmet ratova, jer tko bi prije komercijalne upotrebe "crnog zlata" rekao da će se voditi silni ratovi koji traju i dan danas – malo tko, a isto takva situacija je i s vodom. Sasvim logično s ovim prenaglim tehnološkim razvijanjem, porastom prometnih vozila, a i ljudske populacije sve je manje slatke vode za piće. Hrvatska posjeduje 45 milijardi m3 obnovljive slatke vode, tj. 9 500 m3 po stanovniku, što je zaista mnogo. – Biste li vi željeli imati jedan takav bunar prepun čiste vode u svome vrtu? Ovo je retoričko pitanje, a sasvim je jasno kako bi glasio odgovor Europske Unije.

MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP O EUROSKEPTICIZMU POTVRDIO JAČINU EUROSKEPTICIZMA U HRVATSKOJ

Gospodin Boris Grgić, izaslanik ministrice vanjskih poslova kazao je kako je opravdano da postoje euroskeptici, što mi se veoma svidjelo, no čitam danas na blogu gospodina Marina Jurjevića pod nazivom "Zašto slon ne može letjeti!" ironičan članak u kojemu se Jurjević bavi euroskepticima, čudeći se kako to da netko ne želi u Europsku Uniju, navodeći dobro poznate argumente za ulazak, tipa da nećemo čekati na aerodromima u dugačkim redovima, nego ćemo prolaziti kroz one za građane EU ( ne trebam spominjati da već sada na pojedinim europskim aerodromima puštaju naše građane kroz prolaz za građane EU ), zatim slobodne granice kazujući "To što evropske granice ni za nas više neće biti nikakva barijera, nema veze.", a koliko je hrvatskom narodu do slobodnih granica, to je druga pitanja; ono što bi on htio jest slobodan put do ranih mjesta, a hoće li netko moći otići do Švicarske ne zaustavljajući se na slovenskom i talijanskom graničnom prijelazu – čisto sumnjam da je mnogim Hrvatima stalo. Naravno, ima onih koji će imati itekako koristi od toga, ali takva populacija je u manjini, dok je u većini ona koja će i ulaskom Hrvatske u EU ostati na svojoj grudi zemlje, na svojim selima od koji će i dalje živjeti, a o takvima kao da se niti ne razmišlja. Svi imaju u svojim glavama neku sliku da će Hrvatska one ponoći kada uđe u EU nekim čarobnim čudom postati jedna velika gradska država u kojoj neće biti tisuće i tisuće seljaka.

Na Međunarodnom znanstvenom skupu o euroskepticizmu u Zagrebu se okupilo mnoštvo znanstvenika, ali i običnih građana koji su bili pravi indikator stava ostatka hrvatskih građana kada je u pitanju eventualni ulazak Hrvatske u EU. Zanimljive su bile reakcije građana, a jedna umirovljenica je viknula: "Ja bih radije da me ubiju nego da idem u EU!"

IGNORIRANJE EUROSKEPTIKA U DRŽAVI

Poltičari ne čime mnogo, čak se usuđujem kazati da ne čine ništa po pitanju osvješćivanja građana Republike Hrvatske, već forsirajući svoje težnje za ulaskom u EU samo potpaljuju vatru i potiskuju narod. Kao da bježe od problema euroskepticimza po kojemu smo itekako poznati u Europi. Građanima zemlje u kojoj samo nešto više od 30 posto ljudi smatra da Hrvatska mora pristupiti EU, jednostavno treba dopustiti da kažu svoje, jer nisu ta skeptična uvjerenja došla tek tako; iz vedra neba, a ignoriranjem njihovih stavova ih se vrijeđa i daje im se doznanja da nikoga nije briga za njih i njihova mišljenja, a ukoliko se sama država ne interesira za vox populi, veoma lako su mogli doći ( a i došli su ) do zaključka kako neće niti EU. – Ili ukoliko to rade, rade na krivi način, baš kako je to napravio GONG, netaktično i neprihvatljivo, što iznenađuje. Naime, GONG je pokrenuo projekt "Europa u razredu" za sve srednjoškolce u kojima je istu populaciju upoznavao s EU, ali na veoma loš način, a do tog zaključka su došli mnogobrojni srednjoškolci ( s kojima sam osobno razgovarao ), jer je bila zastupljena samo pozitivna strana Europske Unije, dok se na pitanje: "Koje su negativne strane EU?" odgovaralo: "Ima ih dosta, ali ajmo mi o prednostima!", a takav odgovor je u samom startu ovaj GONG – ov projekt ( koji je zaista hvalevrijedan, ali potrebno je iznijeti više stavova za što se u GONG – u i bore ) u očima srednjoškolaca propao i učinio suprotno od onoga što je bila namjera GONG – a, a to je privući i stvoriti što više simpatizera EU, što se može zaključiti iz brošura ( u kojoj ne stoji niti jedna negativna strana EU ) koje su podijeljene i samog jednostranog predavanja.

HRVATSKA NIJE JEDINI PRIMJER EUROSKEPTICIZMA

Podaci iz godine u godinu postaju alarmantni, a i zadnje istraživanje provedeno na uzorku od 26.755 građana diljem EU pokazuje da samo 15% Europljana vjeruje u institucije Europske Unije, a čak 73 posto ispitanika ne vjeruje političarima što je porazan podatak i ne govori u prilog EU. – Na članstvo negativno gledaju i Britanci, gdje je potpora EU negdje kao i u Hrvatskoj, samo 39 posto Mađara vjeruje, dok je u Turskoj i Bugarskoj razlika samo jedan posto, tj. 54 posto Turaka i 55 posto Bugara.

Hrvatska će, bilo kako bilo, biti pozvana u članstvo Europske Unije, i sigurno je da ćemo se još naslušati kako nismo napravili ovo i ono, kako trebamo dovršiti ono i ovo itd, no na kraju će Hrvatska biti, nedovjbeno, pozvana. Jedini problem s kojime bi se mogli susresti jest referendum na kojemu bi građani mogli iskazati nepovjerenje spram te velike zajednice i odbaciti ulaženje u Europsku Uniju. – Napominjem, budućnost Hrvatske je svakako unutar Europske Unije kao zemlje koja i geografski, kulturno i povijesno pripada Europi, a i to mora postati i na političkom planu kada se Euopa ujedinjuje, no prije ulaska Hrvatska treba riješiti problem nezaposlenosti, neobrazovanosti, bolno slabog pravosuđa, osvješćivanja građana Republike Hrvatske s argumentima za i protiv, i tek tada možemo govoriti o ulasku. – I naravno, trebamo prekinuti politiku sramotnog uvlačenja, i kao što sam rekao gospodinu Jurjeviću, moramo pokazati naše zube, jer roba nitko ne cijeni; ustati na noge i prestati s plaženjem po zemlji ( a mi u zemlji posjedujemo dvije vrste ) one koji plaze prema EU i oni drugi koji pužu prema zaostajanju, a niti jedno niti drugo neće Hrvatsku učiniti stabilnijom i snažnijom zemljom koja bi svojim građanima mogla ponuditi bolji život.