Tagovi

Tre?i blok... Tre?i put... ljevica i zeleni

Tekst koji proslije?ujem duži je od uobi?ajenog, a i po formi je zahtjevniji za ?itanje. Napisan je kao politološka analiza i opremljen fusnotama. Objavio sam ga na svojem blogu u nastavcima, a ovdje ga prenosim cjelovito. Svjestan sam da ?e ve?ina komentara biti "na prvu loptu" i negativna. Ne samo zato, jer ve?ina stalnih diskutanata ovdje nisu ni zeleni ni ljevi?ari, nego i zato jer, iako ne toliko drasti?no kao na forumima, mnogi nisu sposobni za artikuliranu diskusiju, nego samo ponavljaju svoje JUOSP (Jednostavne Univerzalne Odgovore na Sve Probleme). "Treba samo slušati MMF i sve ?e biti riješeno", "Trebaju samo pravi domoljubi do?i na vlast", "Trebaju samo svi prihvatiti u?enje Mahariši Maheš Jogija" isl.. Ima, istina, toga i na ljevici i me?u zelenima, ne pori?em. :( Mi koji pokušavamo I misliti I djelovati, ?esto smo u nezahvalnoj situaciji.

U naslovu jednog nedavnog novinarskog ?lanka (1) pojavila se sintagma „Tre?i put“ (s velikim slovom), iako se u ?lanku koriste termini „tre?a opcija“ i „tre?a struja“; naslov je vjerojatno stavio urednik.

Ista neuskla?enost pojavila se u izjavi sindikalnog lidera Vilima Ribi?a za Dnevnik HTV-a 17. kolovoza. Najavljuju?i mogu?i politi?ki angažman sindikata (bez razjašnjenja na što zapravo misli i da li je to usaglašeno s drugim sindikalnim ?elnicima) on je rekao da oba politi?ka bloka ne zadovoljavaju interes radnika, te je Hrvatskoj potreban „tre?i put“.

Tre?i blok, opcija ili struja termin je dnevne politi?ke pragmatike u Hrvatskoj. Me?utim, pojam „Tre?i put“ ima specifi?no zna?enje u politi?koj teoriji i praksi na svjetskom nivou u posljednjih 15-ak godina. Prije desetak godina bio je motiviraju?i i obe?avaju?i, ali donio je razo?arenje i danas pripada prošlosti.

U praksi društvenih i politi?kih borbi, treba jasno promisliti o pojmovima, na?elima i argumentima koji se koriste; a to zna?i, da treba raditi na društvenoj teoriji, iz koje kao politi?ki djelatnici razvijamo svoje strategije. Ve? je previše bilo ispraznih, nedomišljenih, slu?ajno izba?enih parola.

Nade „Tre?eg puta“ na prelazu tisu?lje?a

„Tre?i put“ bila je neko vrijeme poticajna koncepcija i izborno uspješna struja socijalne demokracije (uglavnom stranke ?lanice Socijalisti?ke internacionale (SI) i Stranke europskih socijalista (PES)) u drugoj polovici devedesetih i prvoj polovici nultih godina. Vezana je uz zna?ajne politi?ke lidere T. Blaira („novi laburisti“), G. Schrödera („novi centar“), B. Clintona („novi demokrati“), L. Jospina i dr.. Neko je vrijeme postizala izvrsne izborne rezultate: 1998. godine socijalisti su vladali u 13 od 15 država tadašnje Europske unije. Imala je utjecaja i na hrvatsku SDP, ?lanicu SI i PES, što radnicima nije pomoglo u doba koalicijske vlade 2000.-2003..

Brzo se me?utim pokazalo da je ta koncepcija bila kratkoga daha: iscrpila se kako na na?elnom planu kao vizija i strategija lijevoga centra, tako i na politi?ki pragmati?nom kao mobiliziraja parola za izbore. Uzeli su malo od klasi?ne socijaldemokracije, malo više od neoliberalizma; pokazalo se da je to eklekti?ka kompilacija, a ne sinteza. Bili su fascinirani trijumfom kapitalisti?ke globalizacije i opsjednuti potrebom da se ograde od radikalnijih struja ljevice, da ih ne bi optužili za „komunizam“. Nisu mogli ponuditi zadovoljavaju?e alternative za niz nacionalnih i globalnih kriza koje su kulminirale svjetskim financijskim slomom 2008., niti uspostaviti komunikaciju s novim antikapitalisti?kim stremljenjima alter-globalisti?kog pokreta (od Seatlea 1999.). „Tre?i put“ bio je, kako je pisao Perry Andersson 2000. g. (2) , tek „ideološka krinka neoliberalizma“; odba?ena je, kad su je svi prozreli.

Plima izbornih poraza socijalista

Od sredine prvoga desetlje?a na izborima u Europi gotovo svuda pobje?uju konzervativci, stranke desnoga centra (uglavnom ?lanice Europske pu?ke stranke, u kojoj su i HDZ i HSS). Socijalisti doživljavaju drasti?an pad, ali je napredak konzervativaca umjereniji, ili ?ak i oni tako?er doživljavaju pad, samo manji (kako je npr. bilo prošle godine u Njema?koj).

U mnogim europskim zemljama danas zabrinjavaju?e rastu desni?arki ekstremisti?ki, autoritarni, ksenofobni pokreti i stranke, što izaziva zabrinutost demokratskih snaga kako na ljevici, tako i na desnom centru. Zeleni se agresivnim desni?arima redovno oštro suprotstavljaju, npr. na ovogodišnjim parlamentarnim izborima u Nizozemskoj i Ma?arskoj.
S druge strane, u nekim zemljama rast, iako umjereniji, doživljavaju snage radikalnije ljevice ("Die Linke" u Njema?koj, koalicija komunista i zelenih u Portugalu, "Lijevi front" i Nova antikapitalisti?ka stranka u Francuskoj idr.). Zeleni, koji gotovo uvijek sura?uju sa strankama ljevice ili lijevog centra, uglavnom stagniraju ili postižu skroman napredak.

„Tre?i put“ bio je kapitulacija pred neoliberalizmom

Prili?no brzo postalo je o?iglednim da je opravdana kritika s ljevice („tradicionalnih“ socijaldemokrata i laburista, te ljevijih (neo)marksista i anarhista) da „Tre?i put“ nije kompromis izme?u klasi?ne socijalne demokracije i neoliberalizma, nego fakti?ka kapitulacija pred idejnom hegemonijom potonjeg, predlažu?i tek nebitna, kozmeti?ka ublažavanja. (3)

Isprepletene globalne krize (ekološke, ekonomske, društvene) pokazuju da je potrebno i nužno razmišljati o alternativama neoliberalizmu, ali i samom kapitalizmu. (Može se tako?er argumentirati da permanentna kriza osnova kapitalisti?kog sustava, traje od 1971. godine, kad SAD napuštaju zlatni standard. Povjesni?ar Eric Hobsbawm ozna?ava 1973. godinu kao kraj „zlatne ere“. (4)) Marksizam se opet pokazuje kao snažno oru?e analize proturje?nosti i inherentne nestabilnosti sustava vladavine kapitala (5), što danas uvi?aju i priznaju i brojni nemarksisti. I dalje je me?utim manje u?inkovit u kreiranju vizije alternativnog sustava.

Lijeva alternativa: nužna, ali i dalje maglovita

„Tre?i put“ nije dao koherentnu koncepciju i viziju; lijevi kriti?ari bili su u pravu, ali takvu viziju ni oni nisu dali. To je promašaj ljevice koji se pojavljuje kao bolni manjak, u situaciji kad su bitne promjene na svjetskom nivou nužne, kao što su bile nužne i nakon velike ekonomske krize 1929.. Tada je kapitalizam kroz New Deal, keynesovsko makroekonomsko reguliranje i „klasni kompromis“ ostvario bitnu transformaciju, koja je dovela do „zlatne ere“, uspona države blagostanja.

Svijet se drasti?no promijenio, ali je vladavina kapitala (koji je odnos, a ne stvar!) ipak ostala u srži sustava. Važno je uvidjeti da je i za takvu transformaciju bila nužna mogu?nost pogleda van granica tog sustava, sposobnost za viziju druga?ijega svijeta. Kapitalizam i liberalna demokracija bili su 1930-ih u povla?enju, ugroženi djelatnim i agresivnim alternativnim modelima fašizma i komunizma. Reformatori nisu naprosto „nasitno“ popravljali stvarnost: sagledali su tre?u alternativu. (6)

Bez u-topijske dimenzije ne može se cjelovito sagledati „topika“ svijeta, cjelina onoga što jest; a bez toga sagledavanja, ne može ga se smisleno mijenjati. (7) Da bismo sagledali cjelinu, moramo barem na trenutak iza?i van nje; i moramo imati neku uporišnu to?ku u toj beskona?noj praznini, neki „topos“ (mjesto) s koje možemo baciti pogled unatrag. Nasuprot uklopljenosti u „fisis“ ovoga svijeta, um mora razviti meta-fizi?ke koncepcije, koje me?utim (nasuprot klasi?noj metafizici) sagledavaju ne samo ono što jest, nego i ono što može i treba biti. (8) Na tome se zasniva i kriti?ka teorija društva, nasuprot pozitivisti?koj pravovjernosti. (9)

Nema, naravno, garancije da ?e naše sagledavanje stvarnosti biti uspješno. Mnogo su puta meta-fizi?ari i u-topisti podlijegali opti?kim iluzijama: u brzini i u žudnji, vide ono što žele vidjeti. Jedna to?ka gledišta redovno nije dovoljna: perspektiva može biti iskrivlljena. Moramo posti?i multi-perspektivnost, a da to ipak ne bude puka eklektika. (10)

Jedan od uzroka tog promašaja ljevice, po mom sudu, jest i nesposobnost lijeve teorije i tradicije da ozbiljno promisli globalnu ekološku krizu i ekologisti?ku kritiku ekonomije. Ekologizam nam ne daje sve odgovore, ali daje jednu od klju?nih perspektiva za sagledavanje složene stvarnosti svijeta. (11)

Djelovati i misliti, cjelovito i konkretno

Danas pak, kao zeleni, uvelike govorimo o Green New Dealu, koncepciji koja povezuje sagledavanje trostruke krize: okoliša (klimatske promjene), resursa (prvenstveno „Peak oil“) i ekonomske (inherentna nestabilnost svjetskog financijskog sustava). Koliki je stvarni potencijal te koncepcije, stare tek dvije godine? (12) Desetlje?e pred nama pokazat ?e da li smo na tragu ne?eg što se s originalnim New Dealom može uspore?ivati, ili ?e, kao i "Tre?i put", ovaj pokušaj pasti u zaborav. (13)

Na nama je danas da djelujemo, ali i da pritom mislimo. Moramo djelovati sada i ovdje, rade?i na neposrednim poboljšicama; ali pritom trebamo imati, kao vodilju, viziju budu?nosti. Ne smijemo se bojati misliti u-topijski, polaze?i od ne-mjesta, od ideje o onome što još nije a mogu?e je, umjesto da se uvijek iznova iscpljujemo analiziraju?i ono što jest i rezignirano zaklju?uju?i da je promjena nemogu?a.

Bez cjelovite, koherentne koncepcije, koja omogu?ava cjelovit pogled i sinergiju pojedinih mjera, ne može se ostvariti bitna promjena, za koju se ve?ina slaže, da je potrebna. O tome npr. nedavno prof.dr.sc. Ivan Grdeši? (14): »Svako ministarstvo ima zadatak riješiti nešto malo u svom sektoru. Nema središnje vizije, povezanosti tih mjera koja bi odgovarala razini problema s kojim smo suo?eni (...) Sa setom malih intervencija koje bi trebale riješiti veliki problem o?igledno ne?e i?i.«

Zbog „velikih problema“, koji nisu samo naši, baviti se teorijom je vrlo prakti?na djelatnost. Slijepo teturanje hrvatske vlade, ali i bezidejnost oporbe, pokazuju zna?aj Kantovog uvida: „Teorija bez prakse je prazna, praksa bez teorije je slijepa“. »Postoje situacije u kojima jedina istinski “prakti?na” stvar koju možemo u?initi jest odoljeti iskušenju da se istog trena angažiramo te “?ekati i vidjeti”, što zna?i strpljivu kriti?ku analizu.« (15)

Društveni pokreti i politi?ke stranke

Naravno, ono „?ekati i vidjeti“ ne treba baš bukvalno shvatiti. Djelovati treba. A teorija danas, po mom sudu, nije na nivou kompleksnosti aktualnih društvenih i politi?kih borbi. U gore navedenoj knjizi iz 2001 (16), Callinicos na zamjerku da lijevi kriti?ari ne nude svoju alternativu odgovara o?ekivanjem da ?e „alternativni društveni modeli proiza?i iz antikapitalisti?kih pokreta“, koji su se na globalnom nivou po?eli okupljati na anti-globalizacijskim i alter-globalizacijskim doga?anjima od Seatlea 1999.. „Sama nedosljednost tog pokreta, to jest prisutnost raznoraznih ideoloških struja, zelenih, socijalista, "tre?esvjetaša", anarhista, koje su ve? u samima sebi kompleksne - lako bi mogla potaknuti razradu razli?itih, me?usobno nespojivih alternativnih modela. Vjerojatno je da ?emo, preko pokušaja da teorijski artikuliramo i prakti?ki implementiramo te modele, razviti mnogo jasniju viziju kako prevladati kapitalizam.« (17)

Iako ovo polaganje nade u teoriju, koja ?e proiza?i iz mreže društvenih praksi ima osnova, odgovor ipak zvu?i kao jeftino izvla?enje. Alternativni modeli ne?e proiza?i iz prakse sami po sebi. Neki od prakti?ara moraju biti spremni znatan dio vremena, umjesto u neposrednom angažmanu, posvetiti kriti?kom promišljanju; a neki od teoreti?ara moraju biti spremni sudjelovati u zamornim dnevnim aktivnostima. (18) Pritom i jedni i drugi moraju biti spremni na prihva?anje istinskog pluralizma mišljenja i djelovanja.

Politi?ke stranke, kao organizacije koje moraju pokriti razna podru?ja („one-issue“ stranke brzo ili nestaju, ili šire svoj program), imaju u tome bitnu ulogu i odgovornost. Eklekti?nost idejne osnove zelenih dragocjena je osnova za jednu mogu?u budu?u sintezu. S druge strane, postoje raznolike teorijske koncepcije, ?esto divergentne, za koje se ipak može re?i da svaka za sebe nude jedan u-topos, jednu to?ku gledišta koja proširuje naše spoznaje.

Moramo razvijati dijalog teorije i prakse, i istovremeno multi-log razli?itih teorija i razli?itih praksi. To nije apstraktno na?elo, ve? konkretan zadatak koji je pred nama u predstoje?im mjesecima, u radu na programu i strategiji Zelene liste za parlamentarne izbore. I za one slijede?e.
______________

(1)Jasmina Popovi?: „Na ulici je šansa za Tre?i put“, Obzor, prilog Ve?ernjeg lista, 24. srpnja 2010, str. 5-6.
(2) P. Anderson: ,,Renewals", New Left Revieiv, II (1), 2000., str. 11.
(3) Vidjeti npr.: Alex Callinicos: „Protiv Tre?eg puta: Antikapitalisti?ka kritika“, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, biblioteka Lijeva (s)kretanja. Izdanje na engleskom 2001..
(4) E. Hobsbawm: „Doba ekstrema : Kratko dvadeseto stolje?e“ 1914.-1991., Zagreb: Zagreba?ka naklada, 2009.
(5) Npr. glave 30-32 iz tre?e knjige Kapitala, „Nov?ani kapital i stvarni kapital I - III“, koje opisuju dominaciju financijskog kapitala nad industrijskim. Stolje?e nakon Marxove smrti, kroz „financijske derivate“ razvijeni su suptilniji mehanizmi dominacije.
(6) Danas je pak aktualna parola alter-globalizacijskog pokreta: „Druga?iji svijet je mogu?!“
(7) Važna je za razumijevanje tog odnosa klasi?na analiza Karla Mannheima „Ideologija i utopija“. Jedan zbornik radova o novim društvenim pokretima (iz kojih su iznikle i zelene stranke) nosio je odli?no pogo?en naslov „Obnova utopijskih energija“ (ur.. Vukašin Pavlovi?, Beograd, 1987.)
(8) Vrijedi ponovo ?itati razmatranja o utopiji i o kategorijama mogu?nosti i novuma danas uglavnom zaboravljenog Ernesta Blocha.
(9) Primjer alternativne koncepcije je „vodikova ekonomija“, radikalno razli?it energetski sustav. Vizionari poput Jeremy Rifkina ponekad su neobuzdani, ali njihove vizije ?esto inspiriraju pragmati?ne inženjere na operativne razrade. Ponekad se neka zamisao ne može ostvariti, ali ponekad se, kad se jednom krene, ostvari i više nego što se prvobitno zamislilo.
(10) Zelene stranke su ideološki eklekti?ke: ne definiraju se jednim „-izmom“, iako je ekologizam najvažniji. Vrlo su važni feminizam i pacifizam, a utjecajni anarhizam, marksizam, liberalizam – i vjerojatno bi se još ponešto našlo.
(11) Zato su, unato? tome što sam se oduvijek smatrao ljevi?arem, zeleni moj politi?ki izbor od sredine 1980-ih godina. To ne zna?i da sam svime zadovoljan. Kritika ljevice, koju ovdje ocrtavam, uvelike se odnosi i na zelene. I nakon 30 godina kao politi?ka snaga smo, PMSM, previše eklekti?ni, ne sagledavamo multiperspektivnu sintezu, nego razne perspektive žive jedne kraj druge.
(12) Koncepcija potje?e od grupe koja je radila pri New Economics Foundations 2007.-2008. (http://www.neweconomics.org/publications/green-new-deal). Niz novosti možete na?i na mrežnom sjedištu http://www.greennewdealgroup.org/. Europska zelena stranka je na izbore za Europski parlament 2009. izašla s manifestom „A Green New Deal for Europe“ (http://europeangreens.eu/menu/egp-manifesto/) Sada je u tijeku diskusija o nacrtu politi?ke izjave (policy paper) „Makroekonomski i financijski okvir Zelenog New Deala“ (http://europeangreens.eu/fileadmin/logos/pictures_news_and_events/GND_Macro_financial_framework_final.pdf), koja ?e biti izglasana na Vije?u EZS u listopadu o.g.. Sintagmu je prihvatio i Program UN za razvoj (UNDP). U Hrvatskoj, Zaklada Heinrich Böll je u lipnju 2009. organizirala okrugli stol „Zeleni New Deal: Od liste želja do prilike za zaokret“.
(13) Koncepciji „Green New Deala“ bit ?e posve?en posebni broj E-biltena, 25. kolovoza.
(14) Opsežno citiran u ?lanku Nevena Šanti?a „Kaos u službi opstanka vladaju?e koalicije“, u: Pogled, prilog Novog lista, 14. kolovoza.
(15) Slavoj Žižek: „O nasilju : Šest pogleda sa strane“, Zagreb, 2008, str. 12. Pritom me?utim, kriti?ka bi analiza ipak morala biti vodilja za djelovanje, a ne vrtiti se u vlastitom krugu.
(16) Vidi bilješku 3.
(17) Kao u bilješci 3, str. 137.
(18) Slijede?i, primjerice, danas zanemarenu sociološku metodu „prou?avanje sa sudjelovanjem“.

Komentari

Djeljenje rezursa

Problem današnjeg političkog trenutka (kako kao politički amater to vidim) jest djelovanje kroz političke hijerarhijske strukture na umanjivanju moći ogromnih hijerarhijskih struktura multinacionalnog kapitala.
Problem se nastoji riješiti istim metodama kao što je i stvoren.
Ova civilizacija našla se u situaciji da njome upravljaju veliki sistemi (energetski i novčarski) koji imaju u zakonodavstvu država ili monopolni ili kartelni (naddržavni) status. Osnovni cilj takvih organizacija jest sticanje moći (hijerarhijski cilj – cilj same strukture) kroz akumulaciju profita. Države (kao hijerarhijske strukture) podržavaju iste ciljeve i među njima nema nesuglasja. Političke stranke (hijerarhijske strukture) natječu se u nastojanju da dođu na vlast i djeluju na isti način.

Izlaz je u napuštanju hijerarhije kao modela organizacije.

Energetski gledano, osnovna jedinica civilizacije (obitelj) mora postati neovisna od velikih sistema. Tehnološki gledano več je ostvarivo kroz solarnu energiju, energiju vjetra, geotermalnu energiju. Dakle obitelj mora postati energetski samo-dovoljna, ali umrežena, sa ciljem dijeljenja rezursa.
Obrazovno gledano, znanje i edukacija moraju imati nezavisni izvor od hijerarhijskih struktura države . Tehnološki gledano več je ostvarivo kroz objavljivanje znanja i metodologije obrazovanja na internetu.
Komunikacijski gledano, sloboda, višesmjernost i dostupnost komunikacije mora biti osnovno ljudsko pravo.

Dakle ideološka podloga «trećeg puta» trebala bi biti dijeljenje rezursa a ne njihovo koncetriranje. Decentralizacija. Umreživanje. Sve kroz "male" korake.
Dio političkog programa:

1.Objava udžbenika osnovnih i srednjih škola na webu (bez pasworda i prijave)
2. Objava Enciklopedije HLZ Miroslav Krleža na webu (bez pasworda i prijave)
3. Objava Riječnika stranih riječi i pojmova na webu (bez pasworda i prijave)
4. Svako naseljeno mjesto u RH mora imati Hot-spot točku za besplatni internet
5. Svaki đak ili student oslobađa se PDV i carine u nabavci informatičke opreme shodno standardu opreme koja će se propisati obzirom na pedagoške zahtjeve
6. U programu HTV-a treba znanstveno- popularni program sudjelovati sa 25%
7. U programu HTV-a treba prosvjetiteljski program sudjelovati sa 25%
8.U programu HTV-a reklamni program se ukida.
9.Projektiranje, nabava i postavljanje obiteljskih energetskih postrojenja oslobađa se PDV-a, a maksimalan broj potrebnih dozvola ograničava se na četiri, a vremenski rok izdavanja na jednu sedmicu ukupno.
10. Striktna decentralizacija državne vlasti (smanjivanje broja hijerarhijskih stepenica u odlučivanju)

Tko je glasao

za i protiv

protiv sam ovih dijelova koji daju oslobađanje od poreza ili carine za bilo što (usput rečeno, računalna oprema nema carine pa valjda već 15-20 godina) jer to nema nikakvog smisla, uostalom informatička oprema kod nas je istovjetne cijene kao i vani a ponekad i jeftinija

glede kogeneracije, tu se jako slažemo i to je veliki problem

Tko je glasao

isplativost

@Mrak
Pogledajmo to sa druge strane.
Klimatske promjene počele su raseljavati ljude. Par miliona u Pakistanu danas, par desetaka miliona u Bangladešu "sutra", par stotina miliona u Kini, Americi, Evropi "prekosutra". Velike migracije prvo ruše i razaraju velike sisteme.

Našim ljudima će moderne tehnologije postat bliske "prekosutra" - kasno !

Smanjiti rokove jest od primarne važnosti, a najefikasnije se prihvaćanje ideje provodi ako je isplativa. Znači energetsku neovisnost familije poticati na način da to bude isplativo.
Ako nešto (što danas ne postoji kao ekonomska kategorija) oslobodiš PDV-a, nitko ne gubi, a mogao bi širenjem posla u krajnoj konzekvenci i dobiti. Država na primjer.

Za informatičku opremu znam za carinu, ali opći program informatičkog opismenjavanja podrazumjeva obavezu - a na obaveze se ne naplaćuje PDV

Tko je glasao

@zoc: hvala, koristan prilog!

Nešto konkretno, što volim vidjeti. Iskopirao sam među svoje bilješke! Sjećam se diskusije s nekoliko ljudi koji su nabacili temu moguće "piratske stranke", pokret za slobodni softver, bilo je to proljetos. To je tu negdje mislim.

Jedina marketinška primjedba da to više nema smisla zvati "Treći put" jer je pojam u nedavnoj političkoj prošlosti iskorišten za nešto bitno drugo i kompromitiran. Možda upravo pojam "Green New Deal" ("zelena nova dioba") može ovakve stvari također pokriti, jer je i prije 80 godina "nova dioba" išla u sličnom smjeru, da se mnogo usluga osigura ljudima nekomercijalno. Samo je to onda išlo upravo centralizirano, kroz "državu blagostanja", koja 1970-ih postaje preopterećena pa dolazi u krizu. Sada, zahvaljujući i napretku tehnologije (elektronika, decentralizirana proizvodnja energije isl.), moguće je raditi decentralizirano (a da naravno ipak nemamo autarhiju, nego povezanost, umreženost, kao što u elektroenergetici idemo ka milijunima malih izvora, u svakoj kući, uz sinhronizaciju prijenosne mreže na nivou skoro cijele Europe)..

Tko je glasao

Nisu mogli ponuditi

Nisu mogli ponuditi zadovoljavajuće alternative za niz nacionalnih i globalnih kriza koje su kulminirale svjetskim financijskim slomom 2008.,
Ta kako su ih mogli ponuditi kad su kroz cijelo posljednje desetljeću XX stoljeća sudjelovali u njihovu kreiranju!!?

Danas pak, kao zeleni, uvelike govorimo o Green New Dealu, koncepciji koja povezuje sagledavanje trostruke krize: okoliša (klimatske promjene), resursa (prvenstveno „Peak oil“) i ekonomske (inherentna nestabilnost svjetskog financijskog sustava). Koliki je stvarni potencijal te koncepcije, stare tek dvije godine?
Dvije godine? Mislim da ovdje postoji temeljni nesporazum u razumijevanju težine krize i njezinih uzroka. Prvo, resursi (nafta) omogućili su varijantu povijesti kakva je proživljena u XX stoljeću. Upravo su energetski resursi napravili svijet takvim kakav jest. Uobičajeno je naime misliti i govoriti da ga je napravio ‘novac’ u najširem smislu a novac je rezultat razvoja (svih vrsta razvoja) koji je pak rezultat beskrajno umješnog uma H. Sapiensa. Bez resursa i to primarno nafte, danas nas na svijetu ne bi bilo 6 milijardi a ekološkoj krizi ne bi bio ni traga a na kojem bismo tehnološkom stupnju danas bili veliko je pitanje.
Osnovni problem Green New Deala je u tome što se nigdje ne vidi razmijevanje ove činjenice. Green New Deal (bilo bi odlično kad bi ovo netko preveo na hrvatski) je forma razvoja i to tehnološki veoma zahtjevnog razvoja. U energetskoj oskudici nema i ne može biti govora o razvoju!

Ne smijemo se bojati misliti u-topijski, polazeći od ne-mjesta, od ideje o onome što još nije a moguće je, umjesto da se uvijek iznova iscpljujemo analizirajući ono što jest i rezignirano zaključujući da je promjena nemoguća.
Nitko i ne misli da promjena u apsolutnom značenju te riječi nije moguća. No je li moguća promjena kakvu trebamo? Razmišljanje o u-topiji bez svijesti i spoznaje o tome što jest a što nije moguće (uz iscrpljivanje koje je pri tom neizbježno) je danas na početku XXI stoljeća ravno samoubojstvu. Mi nemamo beskrajno vrijeme na raspolaganju da bismo ga mogli tratiti na beskorisne intelektualne vježbe.

Tko je glasao

@Agaton:

Dvije godine? Mislim da ovdje postoji temeljni nesporazum u razumijevanju težine krize i njezinih uzroka.
Napisao sam KONCEPCIJA stara tek dvije godine, naime "Green New Deal". Pojam je uveden u radnoj grupi koju je okupila New Economics Foundation, i koja je 2008. izdala studiju pod tim imenom. Više na: http://www.greennewdealgroup.org/ . Kasnije je jednu studiju o "Global New Deal" izdao i UNEP.

Imam osjećaj da to nisi čitao. Naravno da je energetska kriza (Peak Oil) jedna od ključnih točaka! Bilo bi stvarno smiješno, da neke "zelene" treba tako elementarnim stvarim podučavati. Ono što je važno i novo jest direktno povezivanje ekološke i energetske krize sa financijskom.

Tko je glasao

Ono što je važno i novo jest

Ono što je važno i novo jest direktno povezivanje ekološke i energetske krize sa financijskom.

Počevši još od 1972 traje objavljivanje prognoza, studija i analiza koje su ovakvo stanje najavljivale, opisivale i analizirale. Mogu ti poslati cijelu listu tj popis. U tome i jest izvor moje ironije prema toj koncepciji, 'New Dealu' i tome slično. Otkrivate toplu vodu i to u trenutku kad je zapravo prekasno. Bolje ikad nego nikad (već te čujem reći) i to je točno. No oslanjati se na nekakvu 'novu' (2 godine) koncepciju o kojoj je Catton napisao knjigu još negdje 1982 je premiješno. Razumijem da je potrebno imati osjećaj vlastite važnosti (jer se s osjećajem vlastita beznačaja ništa ne da napraviti) ali na žalost profućkali smo vrijeme koje nam je stajalo na raspolaganju za pripremiti se na ovo što sad slijedi. Za to treba najmanje dvadeset godina - najmanje. To je isto kao npr energetska kriza. U siječnju 2007 EU je dala izjavu da nema razloga ni za kakvu zabrinutost oko energije; Europa je u odličnoj situaciji. Dva mjeseca nakon toga formirali su ad hoc tijelo koje je imalo cilj formirati prijedloge za nošenje s prijetećom energetskom krizom. Zbog toga i mnogo toga sličnoga, imam vrlo malo povjerenja i nade da s s tim vašim New Dealom dade nešto napraviti jer ste zakasnili kao i ovi koji su do krize doveli.

Tko je glasao

@Agaton: S kim se ti svađaš?

Ti stvarno misliš, da si otkrio Ameriku meni i sudionicima "Green New Deal Group" s pričama o "prognozama, studijama i analizama" od 1972.? Zaista mi je teško zamislivo da zamišljaš kako to oni ne znaju - sve su to ljudi koji se upravo tom temom desetljećima bave i koji su niz tih prognoza itd. napisali; a ja svakako znam, ima okolo po netu mojih tekstova na tu temu.

(Ja sam u svojim povijesnim pregledima početak modernog ekološkog pokreta stavljao deset godina ranije, od pojave knjige "Silent Spring" R. Carson. Bilo je "prognoza, studija i analiza" i prije "Granica rasta", koje očito ti imaš u vidu. Pa nije bez velikih priprema 1972. došlo do prve velike konferencije OUN o okolišu!)

Umjesto da pričaš napamet i pokušavaš nekoga impresionirati svojim znanjem i kriticizmom prema nepoznatim ti ljudima i knjigama, uzmi studiju za koji sam ti dao link iz 2008., zatim studiju o Global Green New Deal UNEP iz 2009., materijale European Green Party (ima na netu jedan o Global financial framework, radni materijal, sad se usaglašava za sjedicu Vijeća EGP koja će biti u listopadu), i pročitaj ih. Pa onda možemo dalje razgovarati o tome što u njima valja, a što ne, što bi se moglo primijeniti i kod nas, što bi se moglo pretočiti u realističke smjernice za izbornu kampanju i/ili prijedloge policy mjera u energetici, ekologiji i financijama, koje bi se mogle promovirati preko stranaka, parlamentarnih zastupnika, javnog zagovaranja i lobiranja.

Tko je glasao

Pozdrav @Zoran Oštrić, "Na

Pozdrav @Zoran Oštrić,

"Na nama je danas da djelujemo, ali i da pritom mislimo."
"Moramo razvijati dijalog..."
Sa zadovoljstvom sam pročitao dnevnik, baš mi je nekako tema legla. Iako nisam skroz neizbrušen, ipak sam morao uložiti određeni napor da pohvatam sve misli. Razlog tome su brojne tuđice koje koristiš. Znam, smjesta ćeš odgovoriti da se život ne može uvijek opisivati jednostavnim rečeničnim konstrukcijama...
Za oko mi je, primjerice, zapela razmjerno česta upotreba riječi "eklektičan". Zašto se nisi još samo malo potrudio i našao odgovarajuću riječ iz našeg jezika? Zar ti se ne čini da na taj način poizvodiš nepotrebne zapreke u inače opravdanom pozivu na opće promišljanje i opći razgovor o vrijednoj temi i vrijednom dnevniku?

Prijateljski pozdrav

Tko je glasao

@shiki: O pojmovlju i terminologiji

Hvala na pohvalama! Što se tiće tuđica: ne znam, koji bi bio "domaći" ekvivalent za "eklektičan". Hrvatski jezični portal za eklektik daje opis

onaj koji formulira ili pristaje uz eklekticizam; onaj koji se služi metodom eklekticizma, onaj koji neprincipijelno spaja nespojive proturječne nazore

To i nije prava tuđica, nego internacionalizam: riječ porijeklom iz grčkog (eklektikos = izbirljiv), koja je ušla u sve europske jezike (engleski "eclectic", francuski "eclectique", njemački "eklektisch", mađarski "eklektikus"...)

Ako bi se sad smišljalo nešto "domaće", to bi bila novokovanica koju bi ljudima trebalo posebno objašnjavati. A najvažnije je razumijeti pojam, a ne trošiti vrijeme na sam termin.

Iz konteksta se može vidjeti da ja termin koristim u manje negativnom smislu nego što je ovaj riječnički (moraš imati u vidu da su definicije koje daju opći riječnici neminovno manjkave): spajanje raznolikih nazora koji međutim ne moraju biti nespojivi i proturječni, na način eklekticizma kao metode u filozofiji: svjesno korištenje raznih teorija, da bismo dobili razne uvide u problematiku, komplementarne a ne kontradiktorne.

Ovdje je jedan kratki prikaz o eklekticizmu u antici, a u najnovije vrijeme o svjesnom eklekticizmu možemo govoriti u metodi "filozofskog savjetovanja", za koje kod nas postoji izborni kolegij na Filozofskom fakultetu u Zadru,. a ovdje je moj kratki prikaz jedne knjige na tu temu.

Jesam za jednostavne rečeničke konstrukcije, nastojim na njima, toliko sam preuzeo od mladog Wittgensteina ("Sve što se uopće može reći, može se reći jasno"), iako generalno tzv. "analitičku filozofiju" ne cijenim; a također iz novinarskog posla. Ali, ipak, čak i kad je nešto jasno rečeno, potreban je, kako i sam uočavaš, određeni napor, savladavanje manje ili više stručne terminologije. i diskursa općenito

Tko je glasao

@Zoran Oštrić: Precizno ili razumljivo

Sve što si napisao stoji uz nadopunu da je od razumijevanja pojmova još važnije razumijevanje ideje ili teme o kojoj se govori. A stručna terminologija svakako može biti problem. I nisam baš pristalica novokovanica.

Konkretno, kada bi dvojica (dvije) iz biološke struke za nekoga trećega rekli da boluje od cerebralnog prijapizma, tada bi to značilo da je umišljen uz stalno izricanje prevelike količine riječi, osobito stranih, i ponekada bez stvarnog razloga.

Kako ti meni ne bi spočitnuo da sam takav, za kraj bih podsjetio na primjer Stjepana Radića koji je jasnim i svakome razumljivim govorom "na terenu" znao pridobiti čak i svoje plaćene političke protivnike. A to i jest cilj (barem djelomice), inače se sve pretvara u "umjetnost radi umjetnosti". Dakle, slažem se da je za razumijevanje složene problematike potreban određeni intelektualni napor, ali je još veći napor potreban da bi se složena problematika na što jednostavniji način približila čitateljima koji nisu iz struke.

Radujem se tvojim novim dnevnicima uz sinergijski (strana riječ) pozdrav

Tko je glasao

@shiky: Posve si u pravu...

... kad se radi o govorima većoj publici, na mitingu ili TV i slično! Ja se trudim u takvim prilikama govoriti bitno drugačije, nego što ovdje recimo pišem. Ali ovaj tekst i računa na profinjeniju publiku, koja će uložiti potreban napor, kao što ti jesi učinio!

Tko je glasao

Ma đe je onaj

Ma đe je onaj revolucionarni Zoki iz kasnih 80-tih. Moramo razvijati dijalog teorije i prakse, i istovremeno multi-log različitih teorija i različitih praksi. To nije apstraktno načelo, već konkretan zadatak koji je pred nama u predstojećim mjesecima, u radu na programu i strategiji Zelene liste za parlamentarne izbore. I za one slijedeće. A da ti malo praktično poglediš v zrcalo. Kaj misliš da su te sijede došle samo tak, zok to se veli - prešla baba s kolači... Marica, marica i opet marica. Ostalo moreju i Kraljevi ulice!
http://www.youtube.com/watch?v=9vCweqnOqx8

Tko je glasao

@Gogala: Mislim da sam u

@Gogala: Mislim da sam u bitnom isti. Samo 20 godina zreliji i time bolji, kao staro vino. :)

Zoran Oštrić

Ukinimo minuse!

Tko je glasao

Baka sa kolacima za

Baka sa kolacima za socijalce je otisla:

Denmark: Announced three-year package of cuts to save 3.2bn euro
Package includes cutting unemployment and family benefits, and ministers' pay
Foreign aid budget reduced
Planned tax cuts postponed
Estimated 20,000 public sector jobs to go.
Fiscal and structural reforms begun before economic crisis serving Denmark well
High levels of public investment to diminish from 2011
Real impact of budget cuts may not start until 2011

Sweden: Has increased spending and cut some taxes, but no radical spending cuts announced
With general election in September, unlikely to see any major announcements before the outcome
But given recent pick-up in economic activity and improvement in the fiscal balance government says tough measures not necessary. Economy has stabilised but a strong recovery has proved elusive
Rising house prices are underpinning consumer confidence, but unemployment likely to remain high at about 9% into 2011
Interest rates may rise sooner rather than later
Once economic recovery is established, tighter fiscal measures will be needed.

1.Proizvodis, prodajes papas
2. Ne proizvodis, onda si u banani.
3. Tko sto ima, nema, oblaci, jede i gdje ljetuje ne mijenja pravila pod 1. i 2.

Tko je glasao

1.Proizvodis, prodajes

1.Proizvodis, prodajes papas
2. Ne proizvodis, onda si u banani.
3. Tko sto ima, nema, oblaci, jede i gdje ljetuje ne mijenja pravila pod 1. i 2.

Kao što pisah:
većina čitetelja (...) samo ponavlja svoje JUOSP (Jednostavne Univerzalne Odgovore na Sve Probleme). "Treba samo slušati MMF i sve će biti riješeno" (...)
No, bilo je nekorektno naravno napisati "većina čitatelja" - imao sam u vidu samo velik dio stalnih komentatora ovdje. Hm da, promijenit ću to, stvarno grdo zvuči a ne odgovara onome što sam mislio!

Što mi se Poveznik ne javlja da mi objasni neke elementarne stvari? :(

Tvoja fundamentalnistička ultraliberalna propaganda 19. stoljeća ima, kao što je već onda bilo jasno, ugrađeno ozbiljno proturječje. Kvaka je u tome, da onaj koji ne proizvodi nešto utrživo, ili ne uspijeva svoj proizvod utržiti, neće mirno sjesti i skapati od gladi, koliko god mu ideolozi kao ti objašnjavali da je to pravedno. Započet će s raznim oblicima nasilja, da otme nešto za sebe onima koji imaju očiti višak, pa onda klasa vlasnika sredstava za proizvodnju, direktno ili koristeći državu kao svoje sredstvo, mora također organizirati nasilje da održi sustav (to je ono "država kao noćni čuvar": dolaze u situaciju da moraju imati mnogo noćnih čuvara - koji, naravno, ne proizvode).

Na sreću, nakon što su tijekom 19. stoljeća uglavnom koristili tu metodu, postepeno su došli na ideju da, umjesto da troše novac na čuvare, mogu sjesti s predstavicima radnicima i umjesto za žandare, otvarati radna mjesta za socijalne radnike. Čak i nakon "demontaže države blagostanja" u posljednjih 30-ak godina, nismo se vratili na onaj sustav, koji zakonito dovodi do uništenja početne pretpostavke slobodnog tržišta i uvođenja snažne država u fašističkom ili komunističkom vidu.

Osim toga, onda i sad, kapitalistički mehanizam "proizvodiš, prodaš, kupiš" ima ugrađenu inherentnu nestabilnost (vidi npr. gore fusnotu 5), koja dovodi do toga da ljudi iznenada ostaju bez imovine i prihoda (kako radnici, tako i kapitalisti) ne zato, jer ne proizvode, nego zato jer proizvode ne mogu prodati (iako postoje ljudi, kojima bi ti proizvodi trebali!), a to je uzrokovano financijskim spekulacijama ili čistim prevarama - koje donose ogromne profite, a ne proizvode ništa.

A k tome su tu još i kriza resursa i kriza okoliša.

Zato je nužna regulacija, ne samo na nacionalnom, nego i na svjetskom nivou. Istina je, kako pišem, da nemamo razrađen cjelovit program što i kako treba činiti, ali ima niz elemenata (o čemu ću još pisati). Možda još možemo spasiti civilizaciju.

Zoran Oštrić

Ukinimo minuse!

Tko je glasao

Zato je nužna regulacija,

Zato je nužna regulacija, ne samo na nacionalnom, nego i na svjetskom nivou.

Sad kad je Zelena Akcija rijesila sve otpade, prociscavanja voda i drugo moze rijesavati i svjetsku problematiku....
Blago njima...
Dio problema su svi koji vole trositi vise nego sto zaradjuju. Od SAD na dalje.Nismo ni mi iznimke.

Tko je glasao

Dobra tema, jedina zamjerka

Dobra tema, jedina zamjerka je pomalo naprasni i prezeleni završetak :-)
..."Vjerojatno je da ćemo, preko pokušaja da teorijski artikuliramo i praktički implementiramo te modele, razviti mnogo jasniju viziju kako prevladati kapitalizam."....
Mislim da više nema vremena a niti novih velikih ideja.
Svjetski moćnici kreiraju nove velike krize koje ograničavaju tek dok ne budu spremni za 3.WW i novu raspodjelu novih važnih svjetskih resursa.
A taj se rat ne mora voditi oružano i već je i (probno)počeo.
A u dosadašnjim, ekstremnim ratnim uvjetima su se znale dogoditi i pozitivne promjene ( dekolonijalizacija, antirasizam..) ali su onda i prije ratova postojale čvrste ideologije promjena ( makar bile i naopake sa današnje točke gledanja).
Danas nismo ni blizu formulacije nečeg novog, jedino se svi kunemo u "održive" tehnologije i "zelene" istine a i tu je previše manipulacija.
A stanje je tako gadno da su i svjetski bogatuni uvidjeli da ovako ne može i pozivaju druge da bace malo mrvica raji.

Bert

Tko je glasao

iDobra tema, jedina zamjerka

iDobra tema, jedina zamjerka je pomalo naprasni i prezeleni završetak :-)
Smajlić valjda znači, da zamjerka nije presudna. :) Naravno da je zeleni - to je moje životno uvjerenje i politička opcija, koju zastupam. A "pomalo naprasni" zato, jer ću još pisati, razvijajući iste teme.

Danas nismo ni blizu formulacije nečeg novog
Mislim da jesmo. Da li ćemo imati vremena za punu artikulaciju i provedbu, naravno, nije sigurno.

Zoran Oštrić

Ukinimo minuse!

Tko je glasao

Podržavam i sretno

Podržavam i sretno želim!
Čuvajte se vjetrenjača :-)

Bert

Tko je glasao

Za one koje tema "Trećeg

Za one koje tema "Trećeg puta" zanima, uz naravno brojne druge napise na svemrežju, jedan kritički prikaz na Hrvatskom povijesnom forumu:

Anthony Giddens - Treći put: Obnova socijaldemokracije

Zoran Oštrić

Ukinimo minuse!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci