pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kad sam jučer pisao post potkrala mi se jedna pogreška.

Pisao sam o tome kako nije toliko važno tko će biti mandatar vlade. Pisao sam kako promjene ionako neće donijeti oni nego mi. Pisao sam kako se mi moramo izboriti za funkcioniranje države jer niti jedan mandatar to neće donijeti sam od sebe. I sve tako nešto. Bilo mi dodijalo sve to sa izborima.

A sad gledam taj tekst i ne mogu vjerovati kako sam vidovit bio.

Napisao sam naime da je svejedno hoće li mandatar biti Milanović ili Sanader.

Ne znam koja me to nevidljiva ruka providnosti taknula da umjesto Jurčić ili Sanader, napišem Milanović ili Sanader.

I eto ti vraga - svega par sati kasnije čitam o najnovijoj političarskoj svinjariji u lijepoj našoj i to upravo od para koji je uvjeravao u snagu svog zajedništva.

Nisam odmah ni skužio da sam ja tome kriv, ali onda sam ponovo bacio pogled na moj tekst i otkrio u njemu to mračno predskazanje ...

Sad, kad mi je jasno kakvu moć posjedujem - uhvatio me strah.

Očito je da ako napišem da će novi premijer postati xy, taj će odista to i postati. Mislim, to je sad i empirijski dokazano, zar ne?

Prema tome, hvata me strah od tolike moći. Koga da upišem?

Predsjednik vlade bit će ...

Vidite kako je to teško?

Tko je taj političar s kičmom. Tko je taj koji nije u toj igri samo zato da bi svoju pozadinu uvalio u debelu fotelju? Tko je taj koji ima obraza iznijeti svoj stav i reći "To su moji stavovi i od njih neću odstupiti"?

Sanader - hm. Ozbiljno sumnjam da postoji nešto što taj ne bi obećao u danom trenutku kako bi ostvario svoj cilj. Taj bi mi se udvarao, donosio poklone, slatkorječivo obećavao brda i doline, pokušavao saznati moje političke stavove i onda mi ih prezentirao kao svoju političku platformu kako bi me uvjerio da je on pravi izbor. Jednom kad bih upisao njegovo ime, znam da bi to vodilo u nastavak poslovanja po njegovom. On bi postao premijer a politička platforma bi otišla u prah.

Milanović. Ha - ha. nemojte me nasmijavati. Taj bi mi predstavio tim stručnjaka koji bi kao vodili zemlju, uvjeravao me u svoju neokaljanost i besprijekoran pedigre, čist obraz i poštenje. Držao bi se nepokolebljivo kao da je premijersko mjesto nešto bez čega može i što mu je važno samo ako ga može dobiti pod svojim uvjetima. A kad bih upisao njegovo ime, znam da bi na prvi znak bilo kakve krize bio spreman prodati dušu vragu (moju dušu naravno). Bio bi spreman žrtvovati bilo koga iz tima u koji se kleo na bilo čiji zahtjev. To što njegovi zagovarači zovu pragmatični pristupom u politici ja zovem pozerstvom i lažljivošću.

Pusić. - Ova gospođa mi je jako simpatična politička ličnost. Volim čuti njene stavove i nerijetko se sa njom slažem.Kad bi ona mogla ustrojiti vladu od još desetak Vesni Pusić vjerovatno bih joj bez premišljanja dao mandat. Ali (to prokleto ali ...) ona ima oko sebe neke prirepke pune jala i sitnih očiju, neke tipove koji djeluju kao da bi taj mandat rasprčkali, proćerdali, možda i sebi nešto ušićarili ... možda se ogrebali i za nešto rodbine. Zašto se ona druži s tim tipovima? Ima, ili je imala i ona u stranci par tih faca koje uz nju opstaju iz nepoznatih razloga. Jel to po definiciji daj što daš, pa se i sa takvim konjima upušta u utrku ili zbilja ne može procijeniti svoje društvo ili nema snage nametnuti svoja mjerila - na žalost, nije mi garancija da će znati raspolagati s mandatom. Ako je učinim premijerkom (a bilo bi zgodno biti zaslužan za prvu ženu - premijera - ne mogu to poreći) možda je opet prevare neki sumnjivi tipovi i nametnu joj svoje metode ... na žalost ni tu ništa.

Ne znam, strašno je breme odgovornosti palo na moja pleća.

Imate li kakvih savjeta?

Ili da sve prepustim Mesiću, a ja da i politiku i pollitiku i političare i pollitičare lijepo pošaljem gdje im je i mjesto, začepim nos i posvetim se nečem sasvim desetom...