Tagovi

Trajna faza bez propisanih pravila

Meni je umjetnost ono što ima duha i originalnosti, no ne postoji krajnja definicija jer je to neuhvatljivo kao i zrak. Znači, na kraju pitanje je koliko je netko u stanju imati duha i prenijeti ga i koliko primaoc ima duha da to shvati i prihvati na pravilan način. Mislim da je umjetnost donekle sposobnost umjetnika da svoj neki unutarnji doživljaj nečega uspije prenijeti na nekog drugog. Sto znaci donekle sposobnost umjetnika da svoj neki unutrasnji osjecaj prenosi na nekog drugog? Mora postojati stvaraoc duha i primaoc duha. Bez duha nema niti umjetnosti. 

A što je, po tebi, umjetničko djelo? pitanje je koje sam dobila u raspravi na jednom forumu, nakon pobune nad gore izrecenim, pa odgovorih: Za mene je ono koje izazove u meni umjetnicki dojam/reakciju/mastu/osjecaj. Opce priznata umjetnost obicno to radi kod veceg broja ljudi, ali nije nuzno tako.

Puno je onih koji se profesionalno bave objasnjavanjem umjetnosti. Dosta je na tu temu napisanog. Mnogi pricaju o ....prihvatiti na pravilan način.. nekako se jasnoca smisla podrazumijeva. Po toj logici jedini uslov za "biti umjetnik" je "stanje imanja duha" da ga se moze prenjeti i postojanje primaoceva duha da to shvati i prihvati na pravilan način. Dakle dva uslova, duh i prenos pravilnog. Ne slazem se, ni najmanje se ne slazem, cini mi se nebitno. Duh stvaraoca i Duh primaoca.. Kod percepcije svijeta ili neke umjetnosti, da li su oni jednaki? U stvari ne shvacam sto znaci pravilan nacin, kad razgovaramo o umjetnosti. Postoji puno teorija umjetnosti, sva sila kriticara, knjiga, monografija i prosudbi. U skoli ucimo Povijest umjetnosti, idemo na izlozbe.. svasta nesto od obaveznog do slobodnih aktivnosti...

No sto je stvarno "Pravilan nacin"? Gdje ga naci? Cemu on sluzi? I zasto ga uopce traziti?

Moja ideja o umjetnosti je sasvim drugacija. Umjetnost ima dvije faze percepcije svijeta i umjetnosti. Jednu dok umjetnik stvara, i ta je samo njegova. Kad ju zavrsi ona je za njega gotova, jer se izrazio. Dakle, gotovoscu prestaje biti njegova. Druga faza je "Umjetnost kao percepcija uzivaoca umjetnosti". To je trajna faza. I nema pravila. Svaki uzivaoc umjetnost vidi i dozivljava nesto svoje.

Neko detalje, neko global. Neko nove slike. I sve to nema veze sa umjetnikom. Jer ono sto on vidi, dozivi, osjeca spada u prvu fazu, uzivanje u drugu. A one su potpuno odvojene i neovisne. Apsolutno je nebitno da li uzivaoc "zna" sto je umjetnik mislio dok je stvarao. Sto je umjetnik htio reci i kako se tehnicki izrazio. Zato sto samim zavrsetkom nekog djela umjetnost prestaje biti umjetnikova i trajno odlazi uzivaocu.

Uzivaoc je u stvari umjetnost. Jer on je jedini koji trajno daje umjetnicko znacenje necem, on je taj koji vidi, ovo ili ono. Uzivaoc je svijet. Percepcija, odnosno sposobnost percepcije umjetnosti je ono sto umjetnost cini divnom, ispunjujucom i stvara joj trajnu vrijednost. Nas nacin, individualno gledanje, slusanje, mirisanje, razum, masta, pronalazi cudesne stvari... trajno. Mi ju upijamo. A umjetnik se samo kroz nju prazni. Sto se duze zadrzimo na necem, vise mozemo percipirati. No uvjet je slobodan um i sposobnost "gledanja".. ne naucena, nego ona koja ide iz nas.. Ako tako pristupamo necijem djelu uzivati cemo i pronalaziti cudesa .. svatko svoja. 

Nisam pobornik strogog kategoriziranja i vrednovanja umjetnosti, kao ni strogog razdvajanja na umjetnicka podrucja (knjiga, film, slikarstvo, tehnike, itd). Neki "umjetnicki" osjecaji ce biti najjaci u interakciji razlicitog, cak i neceg potpuno prirodnog, ne-umjetnickog. Najbitniji je "osjecaj" koji "djelo" proizvodi u uzivatelju. On samom djelu daje "umjetnicku" vrijednost, pretvara ga u "umjetnicko" djelo.

Zbog toga mislim kako je kvalitetnije reci da je "umjetnicko djelo" proizvod percepcije uzivatelja, a ne rada autora.

Ipak, umjetnost ne cini umjetnoscu ono sto vidis, ono sto cujes, ono sto mozes opipati, ..... vec ono sto osjecas dok radis nesto, ili sve, ili jos vise od toga...

Umjetnost si ti, tvoja percepcija i poimanje bilo cega.
.
.

.
.
.

Luna
.
http://www.lunoprof.blogspot.com
http://www.lunoprof.bloger.hr
.

Komentari

Dobro si ti to posložila ali

Dobro si ti to posložila ali nažalost ne da se toliko pojednostavniti.

No uvjet je slobodan um i sposobnost "gledanja".. ne naucena, nego ona koja ide iz nas..

Ali ljudi nisu slobodni umovi, naši su umovi formirani izvana i svakog trenutka se mjenjaju. Stalna interakcija. I nas i umjetnika i djela i drugih dijela, i milijuna dnevnih podražaja isprepletenih mislima. Niti samim završetkom djela umjetnost prestaje biti umjetnikova. Um umjetnika također je u stalnoj mijeni pa i on pri svakoj pomisli na svoje djelo vidi nešto različito, što opet povratno mijenja njegov um, i moguće sudjeluje u kreiranju nekog novog,......... vrlo je složeno.

Tko je glasao

Ali ljudi nisu slobodni

Ali ljudi nisu slobodni umovi, naši su umovi formirani izvana i svakog trenutka se mjenjaju.

na nase umove naravno da utjece "izvanjsko" no to ne znaci da smo neslobodni. neslobodni bi bili tek kad bi nas to izvanjsko nasilno tjeralo na neku misao. to sto mi zbog naucene ili uvrijezene neslobode ne percipiramo "po svom" nije problem izvana nego izunutra. sami sebe uznicimo. no to je ono sto radimo na svim poljima zivota, ne samo u umjeznosti. ipak, cimi se kako je to najlakse uociti gledajuci "umjetnicki svijet".

Niti samim završetkom djela umjetnost prestaje biti umjetnikova. Um umjetnika također je u stalnoj mijeni pa i on pri svakoj pomisli na svoje djelo vidi nešto različito, što opet povratno mijenja njegov um, i moguće sudjeluje u kreiranju nekog novog,......

prestaje kao stvaraoca. nigdje nisam napisala da umjetnik nije uzivaoc ili primatelj. dapace, obrnuto je. umjetnici obicno "bolje" primaju podrazaje i "vise" osjecaju izvanjsko od ostalih koji samo primaju ali ne daju dalje "obradeno na umjetnicki nacin".
isto se dogada kod djece. oni su slobodni u percepciji za razliku od nas koji smo ograniceni predrasudama i naucenim istinima o onom sto bi trebalo biti slobodno promisljanje.
dakle kad umjetnik zavrsi svoje djelo, ono je za njega gotovo. svaka misao dalje, osjecaj ili reakcija realizirati ce se u nekom drugom djelu, cinu, misli koja raste kolicinom procesuiranog na individualni nacin.
slikar napr. nikad ne radi istu sliku sto puta da bi mu sljedeca bila bolja od prethodne. sto bi se moglo reci kao zakljucak tvojeg. svaka slijedeca je novo promisljanje, osjecaj ili vec sto god ali je nova. mi rastemo sa nasim promisljanjima. razvijamo se. ili barem pokusavamo. i nije problem u tome sto uzimamo djelic iskustva ili starog.. vec je problem ako izvanjsko uzimamo stalno i ponovo isto, ispocetka ponavljajuci tude postavke makar bile krive. cak i los eksperiment kao proizvod nezadovoljstva percipiranim je bolja varijanta od unaprijed ponavljanja neceg sto znamo (kad bi promislili slobodnog uma) loseg.

vrlo je složeno

da slozeno je. ono sto osjecamo, mislimo, pruzamo ili primamo. ipak, sam princip je jako jednostavan. samo slobodan um uziva u svojim igrama i samo takav je sposoban dati nesto drugo, mozda bolje ili samo novo.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

točno, prisutno je na svim

točno, prisutno je na svim poljima. Ali je različito kada pokušavamo misliti i kada se radi o osjećajima/doživljajima. Kad pokušavamo misliti možemo se truditi da neke stvari kontroliramo, možemo nešto ponovo, dva, tri, pet puta brisati i pisati, možemo tragati, pitati, istraživati, možemo reći da nam je misao slobodna.. A doživljaj je doživljaj, kako ga ja vidim često i u velikoj mjeri nije slobodan, već proizvod nečega izvana. I tu se stvari kompliciraju, pa razne stvari doživljavamo različito, svaki put drugačije, svatko drugačije.

Škakljivo je s djecom, moglo bi se postaviti i da je tek odrastanje nekakav pomak ka slobodnom umu.

Tko je glasao

već proizvod nečega izvana tu

već proizvod nečega izvana

tu je ono sto se razlikuje u nasem razmisljanju, ako se razlikuje (tesko mi je artikulirati misli precizno jer nista nije jednoznacno ni linearno)..

ja mislim da je

osjecaj proizvod naseg izunutra, a ne izvana, nasiljem. to ne znaci da okolina ne utjece vec da ju mi ne trebamo nasilno percipirati po obrascu. to znaci da bi okolinu trebali osjecati a ne strogo slijediti autoritete. ako to ne mozemo onda smo sputani, neslobodni i na neki nacin "skracenih" mogucnosti osjecanja.. dakle i racia koji ne dozvoljava oslobadanje

u kombinaciji sa neslobodnim isto takvim sputanim raciom daje lutke na koncu..
ili ljude po obrascu..

nije nuzno dozivljavati isto gledajuci isto u drugo vrijeme ili u drugim okolnostima ili sa drugim sobom.. (jer to isto nije samo na svijetu kao ni mi.. )
sve je interakcija svega. meni se cini samo vazno pustiti sebi dovoljno slobode kako bi uopce mislili i osjecali.. bilo sto sto nije zadano obrascem ili ponudenom laznom iluzijom kojom se elite sluze da bi nas zarobili bez uza..

tu sposobnost ima vecina djece samo zato sto su djeca ako ih mi kao odrasli ne obeshrabrimo u tome, kao sto smo sami sebe, vecinom.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Ne sputani, ni nesposobni, ni

Ne sputani, ni nesposobni, ni skraćenih mogućnosti. Usmjereni smo, htjeli to ili ne, neizbježno, nasilno. Probudiš se ujutro, otvoriš oči, strop ravan bijeli, ustaneš uhvatiš kvaku neki čudni oblik, otvoriš vrata začuješ zvuk iz radioaparata izabrani glasovi i zvukovi, uzmeš Gastal neobična kutija,... pa tako do navečer, pa tako 50 godina.Ne percipiramo okolinu po obrascu već po defaultu. Mi ne možemo ne percipirati okolinu. Naš doživljaj posljedica je pedesetgodišnjegodišnje interakcije sa okolinom.

Tko je glasao

tipicno

'performans' proseravanje lunaticnog lunoprofa,
i prepisivacina.
daj se vec jednom normaliziraj.......!

Tko je glasao

prvo je sasvim razumljivo no

prvo je sasvim razumljivo

no za ovo sa prepisivacinom bi rado neko objasnjenje "ideje" koja te je prosvjetlila pri otkricu?

za trece, tako to biva, lud ne zna da je lud, a ni glup da je glup.. pa misli kako je to uobicajeno stanje uma imao ga ili nemao

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

sasvim razumljivo

si se opisala u zadnjoj recenici!

Tko je glasao

Nije to moja preokupacija

Ono sto pricamo, pisemo i kako se ponasamo puno prica o nama samima, makar svjesno autoportretiranje nije cesta pojava. Tako pisuci na neku nevezanu temu ti pises o sebi, kao i ja o sebi i onaj treci o sebi, no ipak ne bih rekla da se radi o osobnom opisu, vise o dojmu koji ostavljamo nasim tragovima ovisnom o primatelju, njegovim mogucnostima i sposobnostima percepcije.
Tvoj dojam i prvenstveno potreba za prosudbom osobe umjesto procitanog, kao i komentari koje pises na tu temu su ipak samo tvoj zivot, tvoje opredjeljenje, tvoj pogled na svijet, tvoja mogucnosti percepcije i prihvacanja (ocigledno) razlicitog od tebe sama, a ne nesto sto mene moze i treba zaokupljati.
Zao mi te je zbog tvojih potreba i nervoze zbog procitanog (citajuci tude citamo sebe) ali ljude krojene po svom "arsinu" morati ces potraziti negdje drugdje, a ne u meni ili mojoj blizini.

Misko svasta radi secuci i klikcuci ili oboje na istom, linku ili slici. Mozda ti tako bude lakse prihvatiti nego citajuci komentar ili bar s manje nervoze.

What people in the world think of you is really none of your business.


lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

o nedovoljnosti same mašte...

http://publicdomainreview.org/2012/06/30/france-in-the-year-2000-1899-1910/
Francuski umjetnici 1900e zamišljaju Francusku 2000e

http://www.youtube.com/watch?v=U9eAiy0IGBI
odjeća 2000 kako su je modisti zamišljali 1930e

http://www.youtube.com/watch?v=ILiLaRXHUr0
A couple of years ago, British Pathé uncovered some striking footage from 1922 showing two women experimenting with the first mobile phone.

Tko je glasao

ludilo........... fenomenalno

ludilo........... fenomenalno je :)

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

O ljubavi neizlizano, ili uz čarobnjaka Slamniga

Naša ljubav
I.
Naša je ljubav dijete
ne može ukorak s nama.
Mi gledamo strice i tete
a ona za nama hrama.

Mala joj korist od krila
dok se hodati trudi.
Naša je ljubav vila
u pupenšpilu ljudi.

Ona ima nečeg ovčjeg
i psećeg: šnaucer i koli.
Vučemo je mi kao kovčeg
i to je strašno boli.

Ona se ne tuži mami
ni tati ni kumi.
Naša je ljubav sama
u kućici u šumi.

II.
Naša je ljubav muško
naša je ljubav žena
naša je ljubav dijete
samo nas više nema.

Naša je ljubav fantom
i ona sama šeće
uz aute i ograde
i pokraj vreća za smeće.

Naša je ljubav san
a oko nje java:
krčmetina i drvored
i loše košena trava.

Krčmetina i drvored
i loše košena trava
samo su slike iz snova.
Naša je ljubav prava.

Ivan Slamnig iz zbirke: SRCE NEMA NI OČIJU
SRCE NEMA NI SRCE

Tko je glasao

malo riječi i nazivi znače...

..., provokacija, anegdota, maštovitost, ljepota, estetika, senzibilitet, rafiniranost, šik,...pa skandaliziranje, melankolija, dekorativnost, lucidnost delirijum tremensa...svašta nešto se gura pod umjetnost, estetski "autoriteti" regrutirani mahom iz redova mediokriteta imaju potrebu da služe nekom božanstvu s velikim B i ne nemaju namjeru dopustiti da im kriteriji imaju manji doseg...
...poput političara koji ih hrane u svojevrsnoj simbiozi...i ovi služe ništa manje nego demokraciji kao najvišem stadiju društvenih uređenja iako je jasna manipulacija kojom se drže tog naziva...
Neupitnost definicija, pa tko povjeruje.
A stvar je tako jednostavna, umjetnost kao i politika prestaje imati unutarnji sadržaj ako pojedincu kojeg tretiraju ne donose unutarnje zadovoljstvo...e, kada niti jedno niti drugo nisu to za što se izdaju nužne su proglašene istine i prisila da bi se održao privid uzvišenosti...

Tko je glasao

da, jednostavno je

A stvar je tako jednostavna, umjetnost kao i politika prestaje imati unutarnji sadržaj ako pojedincu kojeg tretiraju ne donose unutarnje zadovoljstvo...e, kada niti jedno niti drugo nisu to za što se izdaju nužne su proglašene istine i prisila da bi se održao privid uzvišenosti...

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

??

nisi mi jasan sto to stavljas ovdje?
bljutavo je za povracat!

Tko je glasao

Ljepota je skrivena samo u njima

Ovo je stvarno prikaz danasnjih ljudi. Onih koji se boje, onih koji se skrivaju u stotinama naizgled sasvim suprotnih egzibicionistickih eskapada. Koji se prikazuju kao jedno, sebi i drugima, bezuspjesno se skrivajuci od sebe sama.

Antipod pojma "Golih u sedlu"... skucenost, zarobljenost, poza, laz, izgubljenost u laznom intelektualizmu, laznoj slobodi, zivota, misli i pogleda na svijet i sebe...

ili zagrebacki receno preseravanje (i tvoje i njihovo)

Jedino istinito i iskreno na ovoj fotki su konji, koje sto god da im radili ostaju ono sto su jesu, konji, iskonski konji.. Ljepota je skrivena samo u njima, osedlanim i zauzdanima ne bas svojom voljom.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Zagrebačko umjetničko "preseravanje"

Tko je glasao

Sise i guzice

A jesi navalio!

Ovo što je tebe tako uzbudilo je nešto što se zove Performance art i nije nikakva današnja izmišljotina. Tom Gotovac je svoj legendarni performans Zagreb, volim te! odradio pred više od 30 godina i iz današnje perspektive taj se umjetnički događaj smatra jednim od temeljnih djela radikalne umjetničke prakse i vjerojatno najpoznatijim umjetnikovim radom..

Kad smo već na toj temi još jedna zanimljiva informacija da iz naše susjedne Crne Gore potiče vjerojatno jedna od svijetski najpoznatijih konceptualnih umjetnica Marina Abramović čiji je jedan od najdojmlivijih performasa iscrtavanje petokrake zvijezde na vlastitom trbuhu. Ono što taj performans čini posebnim je sredstvo kojim si iscrtava zvijezdu, a to je žilet.

Pretpostavljam da bi te takva grafika apsolutno uzbudila više od pogleda na ponešto sisa i raznog kopulacijskog pribora i možda bi se napokon prestao čuditi nečemu čemu se trebalo čuditi pred više od 50 godina kad su se prvi takvi performansi i odvijali.

leddevet

Tko je glasao

Life manifesto

Dnevnik nije o umjetnicima.. vec o umjetnosti.. umjetnost smo svi ako jesmo..dako nama. Ipak rijec dvije o mogucim stvaraocima onoga necega sto moze postati umjetnost ako naide netko sposoban primati i o onima koji im to na vrlo neumjetnicki nacin omogucuju, financijerima, bez kojih je umjetnosti uvijek bilo ali nikad opce poznate ili ne za umjetnikova zivota. Danas imamo situaciju u kojoj se mnogo onoga sto se zove umjetnost nudi mnogima, dakle trebalo bi znaciti da imamo i mnogo umjetnika i onih drugih. No i tu je situacija ista kao u svim ostalim sferama hiperprodukcija i hiperreprodukcija, pravila nudenja i pravila primanja.... a tako malo vremena, mozda i volje, za istinsku osobnu percepciju i odabir onoga sto nas cini boljim ljudima.. da i kad to bez ikakvih zapreka mozemo sami nademo neke pa zaboravljamo traziti ono lijepo u nama, ono ljudsko, ono djecje veselje u otkrivanju i osijecanju svijeta oko sebe.. slobodnog od ograda i predrasuda

No to zaboravljamo i u svemu ostalom, pa sto bi umjetnost bolje prosla kod umjetnika i kod uzivaoca, zar ne?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

A to je Tom Gotovac - a jel, ahaaaaaaa!

Tko je glasao

Konj gore

leddevet

Tko je glasao

Nije to od

danas!

Neću stavljati link zbog ćudoređa.... Tko želi, neka utipka: "Origine du monde", Gustave Courbet. Slika visi u muzeju Orsay u Parizu.

Tko je glasao

dedukcija

Nije vazno sto umjetnost radi nama, vec je vazno sto mi radimo sebi upijajuci ju.

&

Koliki je "reliquiae reliquiarum" ostao u nama da bi uopce mogli bez pravila?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Indukcija

Umjetnost si ti, tvoja percepcija i poimanje bilo cega.
Ovo stoji međutim zahtjeva dopunu koja objašnjava zašto nas nešto privlači i to okarakteriziramo umjetnošću, a nešto drugo ne. Stvar je u tome da je umjetnost u svojoj biti proizvod civilizacije i kao takva neminovno zahtjeva društvenu interakciju, odnosno na neki način biva inducirana.

Zgodan primjer toga može biti segment mode gdje će nam se jednom dopadati široke hlače, čuvene "trapezerice" (bile su u modi u hipi fazi i nešto iza toga), a iste će nam hlače u nekom drugom vremenu izgledati grozne. Što se desilo s hlačama? Ništa, već je pitanje što se desilo s nama? Očito naš se ukus promijenio pod nekakvim utjecajem obzirom da se gotovo svima ukus gotovo istovjetno i istovremeno promijenio.

E sad, ako tu misao dalje razvijamo otkriti ćemo da postoji cijela jedna industrija koja živi od tih promjena i koja te promjene inducira u svima nama. Sličnu indukcijusku ulogu imaju i razni kritičari, galeristi i medijski ljudi koji imaju mogućnost, a time i moć, promovirati neki trend, a kroz trend i neke umjetnike i neke proizvode kao vjerojatno najpoznatiji lanac Apple-ovih proizvoda s iPhone na vrhu vrhova.

Jasno, ovo kako je prikazano vrlo je pojednostavljena slika obzirom da je ovo samo komentar, no vrijedi razmisliti o onome što nam se dopadalo pred 10 ili 20 ili više godina i što nam se danas čini groznim. Očito da je jedan dobar dio umjetnosti potrošna roba, a jedan dobar drugi dio je umjetnost jer nam je tako rečeno. Tu si možemo postaviti još koje pitanje, odnosno dvojbu, i iskreno odgovoriti da li bi nam se Picassov "volan i sedlo" toliko dojmili da nismo znali da je to PIcasso ili da li bi nas dojmili ona Michelin Venera iz Willendorfa ili oni nemušti gotovo dječji crteži u Altamiri da nam netko nije rekao da su nevjerojatni?

I nije to ništa lošeg jer umjetnost, osim što je biznis i velika lova, je u biti komunikacija i znanje te socijalizacijska i društvena pojava. Desiti će se tako da će ispred neke skulpture ili slike više manje iste osjećaje dijeliti potpuno nepoznati ljudi iz raznoraznih krajeva svjesni da gotovo svi se u tom trenutku razumijemo. Ne uvijek jasno, ali sigurno dovoljno da bi umjetnost bila i ostala važna.

leddevet

Tko je glasao

reliquiae reliquiarum u nama

...ovo je nastavak na tvoj zadnji dnevnik o djeci? i što za njih želimo?
To mi tako izgleda stoga što sam uvijek imao osjećaj da je umjetnost to što se obraća djetetu u nama...ili bar ostacima djeteta....

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci