Tagovi

Tolušić o hrvatskim županijama

Svega smo se naslušali ovih godina o hrvatskom teritorijalnom ustrojstvu. Većina se svodi na uporno traženje da se značajno reducira broj županija i općina, ili čak da se sve županije i većina općina posve ukinu i zamijene nekakvim "regijama". Pri tome je i dalje vidljiva "argumentacija" kakva u hrvatskim medijima i javnom prostoru nažalost vlada već 15 godina, u svemu, od početka procesa detuđmanizacije - postupa se kampanjski, stihijski i senzacionalistički, izvlače se i jednostrano iznose samo "argumenti" koji trenutnoj tzv. političkoj eliti služe za ostvarenje nekih ad hoc ciljeva, a posve se zanemaruje stvarno stanje i bilo kakav objektivan, racionalan i dugoročan pristup. 'Oć'mo smanjit' il' ukinit' županije? Može! Zašto? Nemam pojma, al' super zvuči, jer ispada da za opći jad & čemer nismo krivi mi u vladi, neg' ne'ko drugi. 'Ajmo nać' neku državu u EU koja nam paše, pa ć'mo jahat' na njoj u medijima. Da se Vlasi ne dosjete...

Svaka priča ima barem dvije strane. Evo i druge:

"Da država prebaci dio ovlasti županijama, trebala bi 70% manje zaposlenih"

U zadnje vrijeme mnogi političari govore, u “istom paketu”, i o nužnosti decentralizacije države i o “nužnosti” regionalizacije Republike Hrvatske – pri čemu se, kao u kakvoj mantri, stalno pozivaju na “argument” o (pre)velikom broju općina, gradova i županija. Posebno su na “piku” hrvatske županije kao tobožnji glavni krivci za sve loše u državi, kao “gutači novca” i “kočničari razvoja”, premda su sa 1917 zaposlenika tek kap u moru (točnije: 0,8%) u odnosu na čak 240.000 državnih i javnih službenika.

U tu se orkestriranu kampanju protiv županija, nažalost, uključio i dio pripadnika akademske zajednice i novinara, koji bez ikakvih dokaza šire tvrdnju da će Hrvatska “procvjetati” nakon što se “regionalizira” – bez obzira na to hoće li se naša zemlja podijeliti na 3, 5, 7 ili 10 regija, kako sve ne predlažu brojni stručnjaci. I oni istodobno govore o “decentralizaciji” i “regionalizaciji” premda su ta dva pojma dijametralno suprotna i u biti isključuju jedan drugog.

Decentralizacija je zajednički naziv za niz mjera kojima se nastoji spriječiti pretjerana koncentracija stanovništva i gospodarstva u jedno ili samo nekoliko središta, pri čemu ostali dio zemlje ostaje bez stanovništva ili se gospodarski slabije razvija (zvuči poznato, zar ne, pogotovo Slavoncima i Ličanima). Pojam pak regionalizacije u specifičnim hrvatskim okolnostima znači jačanje nekoliko većih ili velikih urbanih centara (naravno, politički određenih) koji pod krinkom “bržeg razvoja” zapravo guše i uništavaju manja mjesta.

Zadnjih se nekoliko godina u ruralnim područjima Hrvatske (a što je realno cijela Hrvatska osim većih urbanih centara) upravo pod krinkom “regionalizacije” provodila maksimalna centralizacija sustava, pa su ugašene stotine poštanskih ureda, matičnih ureda, carinskih ispostava, sudova, bolnica, domova zdravlja, ispostava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, policijskih uprava, željezničkih i trajektnih linija i hrpa drugih, za život iznimno važnih institucija ili usluga.

Jedini rezultat takve “regionalizacije” jest, primjerice, da mladić iz općine Crnac u Virovitičko-podravskoj županiji više ne ide po uvjerenje o nekažnjavanju (koje mu treba za javljanje na natječaj za radno mjesto) na sud u Orahovicu – koji je u međuvremenu ukinut – nego mora ići u 80 kilometara udaljeniji Osijek. I to vlakom i autobusom koji ne voze ili autom kojeg nema. Isto je i s rodnim listom, i potvrdom iz porezne uprave, i pregledom u bolnici...

Glavni izgovor za takve poteze su famozna “regionalizacija” i “potreba za racionalizacijom”, a koje na najgori način krše prava stanovnika ruralnih područja premda plaćaju iste poreze kao i stanovnici Zagreba, Osijeka, Rijeke ili Splita. I koji s pravom od države očekuju istu kvalitetu i dostupnost usluga – a ne dobivaju ni stoti dio od onoga što dobivaju stanovnici velikih centara moći.

Nažalost, u zadnjih desetak godina razni političari, neki akademici te pravni i ekonomski stručnjaci kada govore o reformi regionalne samouprave grade kuću od krova, prvo i posljednje o čemu raspravljaju je broj županija ili regija. To je potpuno nebitno pitanje za efikasno funkcioniranje regionalne samouprave – ali dnevnopolitički vrlo zahvalno. A kada ste čuli ili pročitali što to te famozne županije rade ili što će to raditi te, još famoznije, regije?

Koliko će biti tih novih regija i po kojem kriteriju? Zašto Istra sa 208.000 stanovnika ili Međimurje sa 118.000 stanovnika mora biti regija, a npr. Osječko-baranjska županija sa 330.000 ne? Koje su to nove ovlasti koje će imati te regije? Hoće li imati više ili manje zaposlenih od sadašnjih županija? Koji je način financiranja tih regija, koliko će više novca doći na lokalnu razinu ako ukinemo županije i uvedemo regije? Tko upravlja regijom, gubernator ili neki veliki župan? Imaju li te regije skupštine, imaju li te skupštine 50, 100 ili 500 vijećnika? Po kojem se teritorijalnom ključu biraju?

Ako će regije dobivati više novca nego županije, taj novac mora dati država ili se moraju uvesti novi porezi da bi bilo više novca. Kome će država uzeti da bi dala regijama ili koji su to novi nameti građanima? Hoće li regije imati posebne operativne programe kao što je to u Poljskoj ili će i dalje ostati na snazi ova bizarna podjela Hrvatske na dvije statističke regije koja doslovce ubija sve osim Zagreba? Po čemu će i po kojim mjerljivim kriterijima ta famozna regija biti učinkovitija od sadašnjih županija?

Bezbroj pitanja koja mi se motaju po glavi, a na koja nisam nikada dobio odgovor. Doduše, odgovor na pitanje zašto treba Hrvatsku podijeliti na pet regija dao mi je, u telefonskom razgovoru, prije nekoliko dana ministar uprave Arsen Bauk: Hrvatsku treba podijeliti na pet regija zato što u kruni na hrvatskom grbu postoji pet štitova. Bože sačuvaj. Upravo me je zbog takvih inteligentnih odgovora strah bilo kakvih pokušaja reforme lokalne i regionalne samouprave.

Što se tiče broja županija, Hrvatska uopće ne iskače iz europskog prosjeka tako da čak ni ta teza o (pre)velikom broju županija uopće ne stoji. Dapače, upravo većina najrazvijenijih europskih zemalja ima velik broj jakih županija i na njihovoj snazi temelji svoj cjelokupni razvoj. Naravno, uz velike gradove koji također imaju ogromnu ulogu u tom razvoju.

Evo nekoliko primjera.

Najbogatija i jedna od najmanjih europskih zemalja je Luksemburg. BDP po stanovniku 64.000 eura. Na 442.000 stanovnika Luksemburg ima tri županije i 116 općina (govorimo o državi koja je 10 puta manja od Hrvatske). Usput, BDP po stanovniku u Hrvatskoj je oko 10.000 eura. Luksemburg je premali za usporedbu? Slažem se. Uzmimo za primjer Norvešku. Također jedna od najbogatijih europskih zemalja s BDP-om po stanovniku od 50.000 eura. Norveška ima nešto manje od pet milijuna stanovnika, a podijeljena je na 19 županija. U svemu slična kao i Hrvatska. Osim u BDP-u. Znate li koja je europska zemlja prošle godine ostvarila najveći gospodarski rast u Europi, ima 4,5 milijuna stanovnika i BDP po stanovniku 40.000 eura? Nažalost, nije Hrvatska nego Irska. Zemlja koja na 4,5 milijuna stanovnika ima 26 županija.

Naravno, postoje i suprotni primjeri kao u Danskoj, ali iz svega navedenog očito je da glavni problem nije broj županija, nego njihova jačina, efikasnost i uspješnost. Navedene zemlje (kao i većina drugih europskih zemalja) prepoznale su županije kao pokretače sveukupnog društvenog razvoja, maksimalno ih ojačale, i kroz ovlasti i kroz financije i tako razvile i centralnu državu.

U Hrvatskoj sadašnja Vlada čini sve da uguši i oslabi i lokalnu regionalnu samoupravu, a time slabi i samu centralnu državu. Koliko su županije financijski uništene govore i studije Ekonomskog instituta i Instituta za javne financije koji ispravno utvrđuju da ovakav način financiranja dugoročno nije održiv i da s nedostatnim financijskim sredstvima županije ne mogu biti potpora lokalnoj samoupravi i glavni pokretač razvoja na svom teritoriju. Međutim, i u tim lošim uvjetima vidi se koliki je potencijal županija. Više od 1300 projekata EU u zadnjih nekoliko godina odobreno je upravo hrvatskim županijama, s čime se ne može pohvaliti nijedna javna institucija. Danas imamo županije koje su svoje proračune udvostručile upravo zahvaljujući učinkovitom povlačenju novca iz fondova EU. Da je država tako uspješna, državni bi proračun danas bio veći od 200 milijardi kuna. I bez deficita.

Može se očekivati da će iduća Vlada (a čvrsto vjerujem da će je voditi demokršćanska opcija na čelu s HDZ-om) prepoznati značaj hrvatskih županija i konačno poboljšati kvalitetu i učinkovitost županijskog sustava. Kako povećati efikasnost i učinkovitost postojećeg sustava, na koji način decentralizirati državu i ojačati onu razinu vlasti koja je najbliže svojim žiteljima?

Evo nekoliko konkretnih prijedloga, od temelja prema krovu.

Županije mogu i trebaju preuzeti ovlasti Ureda državne uprave koji su potpuno nefunkcionalni i postoje samo kao paralelni sustav upravljanja kojim država želi zadržati dio kontrole nad poslovima županija, čime samo izaziva dodatni nered i kaos u sustavu. Sve matice (rođeni, umrli, vjenčani), skrb o hrvatskim braniteljima, civilnim invalidima, izdavanje obrtnica, minimalni tehnički uvjeti za gospodarstvenike, povrat imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine, preostali dio ovlasti u školstvu, sve su to nadležnosti koje županija može preuzeti u roku od 24 sata, sa 70% manje zaposlenih nego što ih sada ima u uredima državne uprave. Samo ova stavka u državnom proračunu iznosi oko 400 milijuna kuna.

Sve inspekcijske službe mogu i trebaju biti pod županijama, a država treba biti drugostupanjsko tijelo. Danas je 7-8 inspekcijskih službi rascjepkano na isto toliko ministarstava, pa imamo tragikomične slučajeve da npr. na području Virovitičko-podravske županije nemamo nijednog sanitarnog inspektora, a Ministarstvo ne smatra shodnim zaposliti osobu koja, između ostalog, nadgleda zdravstvenu ispravnost hrane koju jedu naša djeca u školi ili restoranu. Državni proračun te inspekcijske službe koštaju daljnjih 400-tinjak milijuna kuna i premda su iznimno bitne, zbog lošeg sustava i nedostatka kontrole ne mogu kvalitetno obavljati svoj posao. U susjednim državama (Mađarska) lokalne vlasti izdaju sve osobne dokumente, od osobne iskaznice do putovnice. Što sprječava Hrvatsku da uvede takav sustav? Prenošenjem ovih ovlasti na lokalnu ili regionalnu razinu moguće je povećati efikasnost i uštedjeti višemilijunske iznose državnom proračunu.

Svjedoci smo kaosa koji vlada u slučaju raspolaganja poljoprivrednim zemljištem zbog centraliziranosti sustava jer svime upravlja Ministarstvo poljoprivrede preko svoje agencije u Zagrebu. Zar zaista mislite da agronom, pravnik i geodet u županijskoj upravi u Vinkovcima ne bi taj posao mogli obavljati brže, efikasnije i kvalitetnije od onih ljudi u Zagrebu, a i uz manje troškove?

Upravljanje vodama i kanalskom mrežom, sustavi navodnjavanja, šume, ceste, svime se time danas upravlja sa jednog mjesta, iz nadležnih institucija u Zagrebu. Prenošenjem svih ili dijela ovlasti upravljanja tim prirodnim bogatstvima županiji kao instituciji na čijem se teritoriju ta prirodna bogatstva i nalaze sigurno bi se tim resursima brižnije i kvalitetnije upravljalo, opet uz manje troškove i s puno manje zaposlenih, a posljedično tome i uz puno manje opterećenja za državni proračun.

Ovo je samo dio mogućih prijenosa ovlasti i prijedloga provođenja prave, suštinske decentralizacije, koji bi hrvatskoj Vladi uštedio milijarde u državnom proračunu, funkcionalno i financijski ojačao hrvatske županije i učinio ovu zemlju konkurentnijom, bogatijom i naprednijom. Nažalost, ovi prijedlozi se, barem za vrijeme sadašnje Vlade, neće naći na dnevnom redu. Jer, ne zavaravajmo se, nije glavni problem sadašnje državne vlasti to što ima previše županija, nego to što je previše županija u rukama HDZ-a.

Zbog toga ćemo do kraja mandata ove vlade slušati kako je nužno provesti decentralizaciju, i to smanjivanjem broja županija – to jest centralizacijom."

Tekst je pravo osvježenje, i to čak posve neovisno kakvo stajalište o hrvatskim županijama i njihovom broju zauzeli - Tolušić barata egzaktnim podacima, postavlja dijagnozu stanja i iznosi konkretne prijedloge što učiniti. Zato je zaslužio da ga se ovamo prenese.

Na kraju, sjetimo se 1990. i prvog Tuđmanovog prijedloga broja hrvatskih županija kojih je trebalo biti, ako se dobro sjećam, četrnaest, te grad Zagreb, dakle ukupno šest manje nego danas. Bilo kako bilo, moje mišljenje o ovome problemu je jednostavno i svodi se na svega jedno načelo: ne smije se dopustiti da Hrvatska bude teritorijalno podijeljena na povijesne cjeline Dalmaciju, Slavoniju, Istru itd.

Sve drugo, naravno utemeljeno na konkretnom koliko-košta/kakva-je-korist izračunu, moguće je prihvatiti.

Komentari

trendovi...

... postoje trendovi koji govore da ova garnitura (nisu ni prošle bile ništa bolje) ili ne znaju ili ne žele smanjiti administraciju ili pojednostaviti stvari. Primjeri:

1. Automobilske pločice s oznakama - ako se ne varam - 128 gradova. Bokte, 128 gradova, najbolji smo na svijetu u broju gradova po stanovniku.

2. Izvodi iz svih matica bi već barem desetljeće trebali biti ili on-line - ili da služba koja nešto traži (tipa traže te domovnicu, izvod iz knjige rođenih) - da oni na temelju tvog OIB-a imaju pravo uvida i da se to smatra potvrdom (nešto slično imaju javni bilježnici kada vode ostavinsku... njihov POGLED na registar trgovačkog suda se smatra donešenom potvrdom u vezi te i te tvrtke, što je super).

Uglavnom, odabrali regije, županije ili nešto osmo - uopće ne vidim način da se smanji broj zaposlenih ili uštedi nešto.

Tko je glasao

Dvije različite tablice za

Dvije različite tablice za otok Vis: grad Vis i grad Komiža.
To je najveće Milanovićevo dostignuće.
A onda će desničari biti krivi za promjenu vlasti.

Osim ljevice i desnice (ruke), postoji i centar (glava).

Tko je glasao

Birokratiziranje

i danas službenik koji radi na predmetu može na poleđini ovjeriti istovjetnost orginala s kopijom... potpisati i ev. ovjeriti pečatom ustanove, a ne slati čovjeka kod -točno tog i tog- javnog bilježnika da ovjeri kopiju.

Međutim, treba stajati iza svog potpisa. Normalno, načelnik Odjela ne bi smio imati svog " omiljenog" notara.

Stoji ovo sa županijama, ali što s Marinama Lovrić Merzel i sličnima... lokalnim šerifima..

sve dobro...

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  2. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  3. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  4. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  5. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  6. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  7. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  8. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 95
  9. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  10. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0
  11. Trg maršala Tita od aluzija komentara 1
  12. UMJETNI VLASNIK od petarbosni4 komentara 6
  13. Stanje Firmi U Bosni I Hercegovini od AlexD komentara 0
  14. Mala analiza od drvosjek komentara 46
  15. gospodari naši od aluzija komentara 0
  16. imati NOVO za posljedicu NOVU od aluzija komentara 0
  17. zadomspremni od drvosjek komentara 5
  18. NE jednakost zašto postoji od aluzija komentara 0
  19. Razotkrivanje: „Istanbulska konvencija“ je agresija na sve države koje su zaštitile brak kao zajednicu muškarca i žene od ppetra komentara 9
  20. I meni je žao svih nevinih od drvosjek komentara 31
  21. porezoPrimci naredboDavci ŠEFovi od aluzija komentara 0
  22. VLASNITVO I UPRAVLJANJE NJIME - ius gubernandi od petarbosni4 komentara 15
  23. Ne prestanete li s „pomirbom“, zakrvit ćemo se još i više od Feniks komentara 26
  24. kobna diktatura ŠEFovanja - ažuriranje 2017-08-16 od aluzija komentara 0
  25. naređenje/izvršenje (a za NE poslušnost kažnjavanje) od aluzija komentara 0

Tko je online

  • indian
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 29

Novi korisnici

  • mmarijan
  • Crvena
  • gived
  • AlexD
  • Voltron