pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Da biste postali znanstveni novak morate biti marljivi, talentirani, uspješni na dodiplomskom studiju i k tome voljni da se okušate u znanstvenom radu. Uspjeh vam nije zajamčen, a već i sama ideja podrazumijeva mnogo odricanja i jednako mnogo frustracija. Onda još morate naći mentora među onima koji su voditelji ili suradnici na nekom prihvaćenom znanstvenom projektu – mentora koji će vas poželjeti kao suradnika i trasirati put prema vašem doktoratu. Poželjno je pritom da nađete mentora koji će vam svojim znanjem i angažmanom zaista pomoći u vašem radu. No, niti to još nije dovoljno. Još se morate uklopiti u bodove, kriterije, kvote i pravila našeg Ministarstva. Ako sve to prebrodite i Ministarstvo vas počasti titulom znanstvenog novaka, tu ste. Tada se zapošljavate na nekoj visokoškolskoj instituciji ili institutu, radite ono što vaše radno mjesto mjesto podrazumijeva i učite. Puno učite.
Da bi sve to bilo još jednostavnije, evo nam i nove odredbe. Prema odluci Ministarstva, vi se morate zaposliti na instituciji na kojoj se odvija projekt na koji ste primljeni. To piše u pravilima.
U praksi, to znači ovo: ako ste diplomirali npr na studiju matematike u Splitu i ako želite status znanstvenog novaka i ako i vi i vaš matični fakultet želite da ostanete tamo raditi kao asistent, to možete jedino ako se priključite nekom projektu koji se tamo vodi. Nema načina da radite na doktoratu s nekim drugim, u nekom drugom području, na nekom drugom projektu. Vi morate znanstveno raditi isključivo u nekom od područja koja se istražuju u Splitu.
To je nonsens. Ne samo za matematiku, ne samo za prirodne znanosti. Deklarativno se svi slažu da regionalni sveučilišni centri trebaju ojačati. U skladu s tim bi bilo prirodno da npr. neki mladi fizičar radi kao asistent na nekom fakultetu u Osijeku, a surađuje kao znanstveni novak na projektu koji se vodi, recimo, na Ruđeru ili IFS-u ili možda na PMF-u u Zagrebu. Jedino tako se može unaprijediti znanstveni rad i širiti područja istraživanja izvan najjačih centara.
Ministarstvo, međutim, takvu anarhiju ne dopušta. Ako ste diplomirali u Rijeci, želite ostati raditi u Rijeci, a imate ideju raditi doktorat s nekim tko ne sudjeluje u izvođenju riječkih projekata, ne može! Putujte u Zagreb ili u Švicarsku ili u Ameriku, vratite se ili ne vratite, ali upamtite: niste vi tu da komplicirate. Točno to kaže Ministarstvo.

Tako to izgleda iz perspektive pojedinca. Jednako je porazno i kad pogledate sustav, čak i unutar jednog sveučilišta.
Danas, a takav je trend već neko vrijeme, posao asistenta na fakultetima rade znanstveni novaci. Oni drže auditorne i praktične vježbe, te seminare, obavljaju pismene ispite i kolokvije. Svaki fakultet ih treba, i svaki je s asistentskim mjestima deficitaran, osobito ako želimo slijediti proklamirane bolonjske standarde.
Evo npr. već sutra, (možda već i odmah) Tehnološki fakultet treba 3 asistentske pozicije za kemiju, Građevinski 2 za matematiku itd. Asistentska mjesta ZG sveučilište već neko vrijeme principijelno ne otvara. Trebamo dakle znanstvene novake na Tehnološkom, Građevinskom, Arhitetonskom, na svakom fakultetu. Puno novaka trebamo.
Samo što ministarstvo inzistira da ti novaci budu uključeni u znanstveni rad na tamošnjim projektima. Oni ne smiju svoj doktorat raditi na Ruđeru ili PMF-u. Oni moraju biti članovi projekta koji se vodi tamo gdje rade. Da ne bi bilo zabune, Ministarstvo izrijekom kaže da prijedlozi za izbor znanstvenih novaka argumentirani nastavnim potrebama neće biti odobreni. (Usput: ako su kriteriji isključivo znanstveni, pa čemu pobogu sva ta silna administracija koja se traži kad predlažete znanstvenog novaka. Ministarstvo već ionako ima sve podatke o objavljenim radovima, impact factorima, citatima, … to sve već negdje piše.)
Ne znam za druge struke, ali za prirodne znanosti bih se usudio tvrditi da te novake Tehnološki, Građevinski i ini fakulteti neće dobiti.
Od onih 10% najboljih ionako će pola otići van, a oni ostali će se unovačiti na PMF-u ili Ruđeru ili već negdje gdje imaju širi izbor znanstvenih područja i potencijalnih mentora za svoj budući rad.
Uz takve odredbe, ne da će Bolonja propasti, nego će će se nastavni standardi sniziti čak i u odnosu na prethodno stanje. Ministarstvo je na ove probleme upozoravano i formalno i neformalno. Pitanja, apeli, argumenti, … sve uzalud.
Bit će da nemaju vremena jer su prezauzeti vizijama o društvu znanja.