pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Radi se naime o radnicima naplate . Ljudi rade u smjenama i to dva dana ujutro dva popodne i dva noć a onda bi trebali biti dva dana slobodni ( tako piše i u zakonu ) . Krenimo na problem :
Zbog manjka ljudi, nečije nesposobnosti ili nečeg trečeg, radnik mora umjesto planiranih 18 , 20 ili 22 dana u mjesecu raditi više pa samim tim ostvaruje prekovremene sate. I tako to ide iz mjeseca u mjesec . Što se događa:
1. Ne samo da se ti evidentni prekovremeni sati trpaju u nekakvu preraspodjelu u kojoj se ne računaju za 50% uvečani , nego 1 za 1. Usput rečeno te tako „ preraspodjeljene „ sate nije moguče koristiti jer se zbog manjka ljudi zatvara krug ( u stilu ja koristim ti moraš duplo raditi i gomilati svoje sate pa onda ja radim a ti koristiš i onda opet ispočetka ) Ova izmišljena preraspodjela je več prvo zakidanje radnika.

2. Kad su se radnici „drznuli „ zatražiti da im se u skladu sa Zakonom o radu Kolektivnim ugovorom i Pravilnicim HAC-a ti prekovremeni sati plate, to naprosto nije biloo prihvatljivo upravi, pa čak ni onda kad su im radnici bili spremni oprostili polovinu potraživanja. Novaca nema a tu se radi ipak o oko 20 000 (DVADESET TISUĆA SATI) .

/Ko je dobar matamatičar nek množi sa oko četrdeset kuna i to za 50% uveča jer se radi o prekovremenim satima./

I šta sad ? Oba sindikata šute, u stvari nešto piskaraju i pregovaraju ali sve ostaje na NE . Veliki sindikat je, istina, pokupio punomoči radnika za tužbu sudu zbog neisplate, radničkih potraživanja , ali samo pokupio i tako na one hrabre nakopao prijeka poglede ( za sad sečom samo to ) , ali nije podnio tužbe . Nije stigao, vjerujem, zbog svoje tužbe Vrhovnom sudu, kojom zbog gubitka bitnih im položaja tuži Radničko viječe. Mali sindikat, nije ni to, što nije ni čudno, kad mu u vodstvu uglavnom sjede šefovi pa neće valjda svoj svoga.
Novo Radničko vječe se ne bakče tim problemom, jer ni staro nije moglo ništa protiv tvrdog stava uprave, da nema novaca za platiti radnike a nije se uputno, radi stotinjak radnika i takve sitnice kao što su njihova prava, sukobit s upravom. Bit će još vremena ako ne u ovom onda u drugom mandatu.

I onda iznenada uprava je pronašla jedini moguč i jedini pošteni put izlaza iz ovog labirinta :

HAC ĆE PLATITI AGENCIJI KOJA ĆE IZNAJMITI SVOJE BLAGAJNIKE HAC-u, PA ĆE ONDA RADNICI HAC-a MALO POMALO MOĆI KORISTITI SVOJE PREKOVREMENE SATE IZ OVE IZMIŠLJENE PRERASPODJELE, ALI NORMALNO SAMO 1 ZA 1.

A ono što bode oči :

1. Za platiti najamnike iz nekakve agencije ima novaca a za platiti svojim radnicima nema , a to je u najmanju ruku čudno. ( čija li si agencijo, možda od vas ko zna?)
2. Iznajmljeni blagajnici ne znaju raditi pa će ih zaposlenici HAC – a morati podučiti poslu i to bez ikakve naknade , a to je predivno. Ja te učim raditi da me onda mogu lakše zakinuti za moja prava ( čitaj novac pošteno i naporno zarađen )
3. Iznajmljeni če odgovarati svojem poslodavcu, znači Agenciji, a pošto će istovremeno raditi i jedan blagajnik odgovoran HAC-u, nije baš jasna linija ko je kome tu nadređeni i ko kome šta može reči. ( ako vas u buduće blagajnik ošteti ili uvrijedi pitajte ga čiji je, prije nego se žalite da znate uzeti pravu knjigu žalbi )

Mislimo da nakon ovog zaista možemo reči da je u ovoj državi pa tako i u njezinim poduzečima sve moguče pa i zakinuti ( „maltene“ okrasti ) svoga radnika da bi se na drugoj strani dalo strancu. Kud mi to idemo?

Pozdrav CAH