Vjesnik 10.02.2003.
U deset godina svoje vlasti HDZ nije bio u stanju predložiti ma i najjednostavniji plan gospodarskog razvoja Hrvatske. Ono što su gospoda hadezeovci shvaćali i prihvaćali kao plan razvoja gospodarstva, bio je zapravo bezočan i drzak oblik pljačke hrvatskoga gospodarstva, zdravstvenih i mirovinskih fondova, bogaćenje na trgovini oružjem i drogom i tko bi sve još dalje nabrojio.
Da su svoju kriminalnu energiju vlastodršci od 1990. do 2000. godine pošteno i plemenito usmjerili boljitku svih građana Hrvatske, unatoč ratu, mi bismo danas u gospodarskom razvoju pretekli Sloveniju i bili bliže Austriji.
Kada su socijalisti 2000. godine stupili na vlast, vrlo brzo se pokazalo da ni oni nemaju bilo kakav suvisao plan gospodarskog razvoja Hrvatske i da čak nisu u stanju inicirati i slijediti bilo kakvu smislenu politiku. Politika socijalista bila je nalik na pijanca koji tetura slavonskim šorom pa čas padne u desni jarak, a čas u lijevi.
Pritom, iako mi je gospodarstvo slaba strana i iako se u životu nisam uspio obogatiti, čini mi se da postoje jednostavna rješenja, tako očita, da sam godinama mislio kako o tome ne treba pisati, jer to već sigurno svi znaju. No, naši ugledni gospodarstvenici šute, profesori šute još više i nikakvih pozitivnih pomaka se ne vidi osim ako pod pozitivnim pomacima ne prihvatimo sve jaču državnu birokraciju i sve skuplju državu – koja se u ovom obliku, ekonomski gledano, doista nikome od nas ne isplati.
Na mojim brojnim putovanjima po svim kontinentima, za kojih sam posjetio mnoge zemlje, primijetio sam jednu, vrlo jednostavnu jednadžbu: bogato selo i seljaci jednako bogato društvo i država.
Već gotovo dvije godine živim u malom selu Odra u blizini Zagreba. Pod župu Odra spadaju i Hrašće, Mala mlaka i Buzin. Ljudi su tu dobri i pošteni. Pametni su i radini. I što je najvažnije, imaju mnogo zemlje i znaju na njoj raditi. A zagrebačko tržište koje bi moglo apsorbirati sve njihove poljoprivredne proizvode udaljeno je samo nekoliko kilometara.
Pa ipak, nitko od poljoprivrednika i vlasnika zemlje ne proizvodi više od onoga što striktno treba za vlastite proizvode.
Razgovarao sam s mnogima on njih, i dobio čudna objašnjenja. Proizvodnja se ne isplati. Postoji, naime, »zelena mafija« koja zarađuje grdan novac na uvozu poljoprivrednih proizvoda. Češnjak se uvozi, recimo, čak iz Kine. Žitarice iz Ukrajine i Poljske. Svinjetina i teletina iz Mađarske. Ulje iz Malezije. A kako »zelena mafija« ne plaća ni poreze ni prireze, dapače ne plaća ni carine, oni svojim uvozom mogu biti jeftiniji od naših poljoprivrednika.
Iako je Odra poznata po izvanredno uspješnim mesarima, stanovnici ne mogu svoju stoku prodati tim istim mesarima, jer je oni preko nakupaca mogu dobiti osjetno jeftinije nego da kupuju od svojih susjeda u Odri. Tako Odrani i stoku, velikog ili sitnog zuba, uzgajaju samo za vlastite potrebe.
A najjednostavnija računica, za koju nije trebalo biti posebno mudar i koja se mogla ostvariti bez velikih ulaganja, trebala je već odavno biti ova: zabraniti bilo kakav uvoz poljoprivrednih proizvoda i stimulirati poljoprivrednike zajamčenim otkupnim cijenama za proizvodnju na doslovce svakom kvadratnom metru obradive poljoprivredne površine.
Dakako, seljaci bi se obogatili. Ali tko se to u nas boji bogatog sela? Jesu li to desničari koji u svojim rukama drže »zelenu mafiju« ili su to ljevičari koji se, odani komunističkom atavizmu, boje bogatog seljaka i kulaka.
Pa kad bi se naše selo usmjerilo uz državne poticaje i institute na uzgajanje isključivo zdrave hrane, onda bismo mogli prijeći na sljedeći stupanj.
U hrvatskom turizmu, duž hrvatskog mora, ali i u unutrašnjosti, trošila bi se samo zdrava hrana »made in Croatia«. Time bi u najmanju ruku dvije najperspektivnije grane hrvatskoga gospodarstva dobile jedinstvenu šansu razvoja. A stotine tisuća hrvatskih građana dobilo bi zaposlenje i to na dulji rok.
Tko bi dobio a tko izgubio u prvoj fazi ovog minijaturnoga gospodarskog plana?
Svakako državni dužnosnici koji bi ostali bez plavih kuverata »zelene mafije«. Izgubili bi i strani trgovački lanci u kojima kupujemo slovenske, austrijske, mađarske i ine produkte na uštrb naše vlastite poljoprivrede i proizvodnje. Izgubili bi razni prekupci i nakupci, izgubili bi pripadnici »zelene mafije« koji danas, unatoč zakonima, policiji, pravosuđu i javnosti, neometano mogu vrtjeti novac kako im se prohtije.
Dobilo bi hrvatsko selo. Tisuće i tisuće poljoprivrednika brzo bi se obogatilo, a time bi poljoprivreda postala jedan od pokretača, kotača zamašnjaka, drugih gospodarskih grana. Ali dobio bi i hrvatski turizam koji bi se našao u trendu potražnje za zdravom hranom, za dijetnom hranom, za biljnom hranom... Hrvatski turizam bi se mogao maknuti od svog »čevapčići imidža« i biti predvodnik u novim oblicima turističke ponude.
No, kao i svi dobri planovi, i ovaj ima slabu točku: tko bi ga mogao provesti? Ima li ljudi koji su za to sposobni i postoji li u vladajućim strukturama uopće politička volja da se napravi zaokret u poljoprivredi i turizmu?
O tome ne znam dovoljno i volio bih čuti što odgovorni misle.
Komentari
Slažem se. Tako smo nekad
Slažem se. Tako smo nekad razmišljali kada smo sanjali slobodnu i nezavisnu hrvatsku.
Vi ste to dobro napisali i nabrojili mogučnosti. Normalno, stručnjaci bi trebali sve te varijante razraditi. Nije potrebno zabranjivati uvoz, potrebno je stimulirati proizvodnju. Planski proizvoditi ono što nam treba. Poljoprivrednik prije nego zaore njivu mora znati kome će i posšto prodati proizvod. Dražava treba osiguravati uvjete proizvodnje i prodaje. Ona treba znati kome će što trebati i koliko. Država mora savjetovati proizvođaće, stimulirati i preuzeti poneki rizik. Za porez i ono što država uzima trebala bi nešto i dati. Za sve navedeno treba organizirana država a da bi se takva vidjela dovoljno je otići do Slovenije i Mađarske.
Za takvo nekaj treba ko prvo
Za takvo nekaj treba ko prvo nekakva udruga koja bi seljake zastupala. Mislim da imamo kvalitetan poljoprivredni institut ili tak nekaj. Imamo i kvalitetne ljude samo ih niko ne sluša jel smo mi svi za sebe tak pametni i nedamo si niš reči. Zemlja je raspodjeljena na male čestice i nemre se optimalno obrađivat. Ima i toga da se nekom ponudi zemlja na obradu, taj ju par godina obrađiva izvuče iz nje maksimum i niš u nju ne uloži. Jedan dan jednostavno veli kak više nemre obrađivat i vrati ju iscrpljenu.
"...zabraniti bilo kakav
"...zabraniti bilo kakav uvoz poljoprivrednih proizvoda i stimulirati poljoprivrednike zajamčenim otkupnim cijenama za proizvodnju na doslovce svakom kvadratnom metru obradive poljoprivredne površine."
to nije izvedivo rješenje. slobodna trgovina znači upravo to - trgovinu bez zabrana. naravno države pribjegavaju raznim nametima kako bi trgovinu barem ograničili ili čak onemogućili, ali to se ne može zabraniti. stimulacije? koliko bi novaca trebalo za isplativu proizvodnju kad je konkurencija amerika, kina, francuska? nikad dovoljno.
Dajte malo proučite slučaj
Dajte malo proučite slučaj Nizozemske. Kako se to ona brani od uvoza hrane čak unutar EU-a?
Nemamo mi suvislog
Nemamo mi suvislog političkog programa, a kamoli suvislog gospodarskog programa. Ponavljam se, ali, imamo svjetski poznate sportaše, liječnike i znanstvenike, ali nijednog ekonomiste.
Naši političari izdaju stalno nekakve politike, smjernice, deklaracije.
Evo ima nešto, relativno suvislo, izvještaj Vijeća za konkurentnost. Ali tko to čita, tko o tome raspravlja, koja stranka stavlja takve stvari u svoje gospodarske programe?
Ali i mi obični birači, jako doprinosimo toj klimi. Ovaj forum, koliko god kvalitetan bio (ima dosta kvalitetnih diskutanata), ali daleko je to od nečega konkretnog i korisnog.
Bez dvojbe se radi o
Bez dvojbe se radi o obrnutom. Baš to je od sedmadesetih i službeni i stvarni program, kojeg podržava većina dominantnih snaga, uključujući da su elitne intelektulane i akademske snage uredni sukreatori, razrađivači, savjetnici i tumači baš takvog osnovnog programa. To se je službeno zvalo viši stupanj samoupravljanja, u biti zreli kardeljizam, sa uključivanjem širih snaga u avangradu i još širih u distribuciju dobara od rezultata. zato nikoga ne smeta što je to odavno na minus, dugove itd., bitno je da tim znatnim snagama bez nekih posbenih problema donosi dobit, odvano odmah iz slabe valute u čvrstu, u nekretninama, raznim uslugama itd.
Pojam tranzicija se koristi za nastavak toga dogivornog i prilično demokratskog i liberalnog, u hapanju i preliberalnog, programa i uređenja.
Šta mogu i trebaju napraviti oni koji su timee nezadovoljni? Prvo, provjeriti o čemu se radi, upoznati se s time, a približno je kako je naznačeno i volja je većine, još uvijek se u tome traže i nalaze i te kakve šanse, za mnoge bolje od svjetskih a ostali se guraju i sami doći na red. Drugo, uvijek je bilo drukčijih shvaćanja i prakse. Treče, ako se do sada to nije uspjelo globalno promjeniti, a nije prvenstveno jer se tretira kao zabuna i nekakva slučajna zbrka, onda treba razmotriti drugi klasični pristup, pospješiti da se proces kao takva dovrši, tim više jer i onako to uredno ide. Itd.
Za rješenja treba uzeti u obzir da je taj kardeljizam doživio respektabilne razvoje, dobrim djelom u maoizam a sa zapdnih tržišta je pomješao doze i partnere koji najbolje odgovaraju toj smjesi. To sve ukazuje da je pristup temi kao dozrijevanju puno izgledniji. Ako tako postavimo stvar, najbolji program jest sadašnju i onako nešto furizniju fazu, podstaknutu ciklonom kapitala i mode nekretnina, zahvatiti sa malo primjerenih minimalističkih intervencija:
- malo ih sapunati oko najimpresivnijih milijardi i raznog kojeg još ne vide ali znaju da čuči;
- postavljati najsićušnije barijere. Npr. bolna točka su im obične pristojbe, sitniš, jer sve funkcionira tako da nisu spremni platiti ni lipe ni za najnužnije, samo hapanje;
- onda im treba plasirati kakvu laganu pjesmicu, to ih zbunjuje;
- onda kao i uvijek treba raditi ono što se i inače radi, ali tako da im odvraćaš pažnju od toga kako se to radi, jer su blizu toga da nemaju pojma ni o čemu, da kleknu za bilo kakvo obično znanje;
- onda treba polako pripremati minimalne mjere a najubitačnije su obično sređivanje podataka, bilo šta na pustoj zemlji, trenutačna redukcija cca 100 mlrd kuna na i onako prenagomilane zgrade i besmislene projekte (stadion, kanal Duva-Savaitd.);
- onda treba neki minimum oko upravljanja, a to je lako, jer se sve da preko noći unošenjem obveze unutar istog određivanjem glavnog i odgvornog i tu bi revoluciji bio kraj.
Sad me podsjećaš na
Sad me podsjećaš na Vugrina. Navodno je i on tako govorio. Ajmo im uvaliti, oni neće ni skužiti, a sve će se promijeniti. Samo je izgleda i Vugrin bio dosta naivan (a njegovi učenici još više) pa još uvijek nisu uspjeli ništa uvaliti :)
Puno ljudi uvaljuje
Puno ljudi uvaljuje non-stop. Hrvatska je od 1941.g. podjeljena na dvije paralelne prakse. Paveliću su hrabro i otvoreno uvalili tako da su na opsežne elaborate dobili suglasnost Hitlerovog miljenika Speera. Boljševicima su uvalili jako puno toga preko istaknutog boljševika Holjevca. Niz ljudi je uredno uvaljivalo zapadnu književnost, likovnosti razno a i držalo vlastiti kontinuitet i praksu. Ja sam sedmadesetih igrom slučaja kao student upao do grla u praksu uvaljivanja, nije bio problem manjka nego prekomjernog viška. To nisu rubne pojave nego pažljivi kontinuitet, sa majstora na nove učenike itd., problem je uvijek samo prekomjerno iscrpljivanje i slično. zato takvi akademski nepraktični genijalci nisu cijenjeni, slični ljudi stalno to rade i nemaju razumijevanja ni snage za lamentacije.
Kako bi drukčije bilo puno toga što vrijedi i funkcionira na evropskoj razini da šira praksa nije držala paralelu? Ekonomija je tu struka koja sigurno trpi više od drugih, jer je više režimskog karaktera. Ali, i sva druga područja su uvijek bila na udaru, pa se ne možete žaliti da ste ekskluzivno pogođeni. U raznim područjima je vezanost na procese i puno toga u puno vremena veća, a vi bar stručno možete uzeti pero u ruke i napraviti nešto. Kad bih izložio niz toga šta se je i kako radilo, to bitno nadilazi Alan Ford u svim djelovima, preopsežno je i prenaporno za prikazati, lakše je izvesti ta čuda.
Zato je vama razmaženima dobro, da to stvarno doživite bila bi vam veća muka i upali bi u veći defetizam. Za vas je najbolje da počnete proučavati razdoblje pred II svjetski rat, tada je Zagreb bio tip top evropska scena u svemu, pa i u ekonomiji. Obzirom da nas sadašnja invazija i onako snažno vodi na te kolodvore i kolosjeke, dobro je to bar malo proučiti. Ujedno ste se zato polomili i HNS i vi, Npr, u Zagrebu navaljuju kao sivonje a s nama bitno bitno respektabilnijim se ne udostoje niti konzultirati uz kavu, nešto neopisivo. Slično sada putuju Bandić i kompozicije vezane s njim - doživio sam čast da me u vrijeme kohabitacije i rata sa HNS-om njegov ključni savjetnik, patološki škrt, kao jedinu osobu u životu časti časti pićem, Nakon niza toga kažem još samo ovo kolegijalno i besplatno, ja sam na tržištu i savjete treba plaćati. Iako je goruće trebalo, ni javio se nije nakon toga ni zahvalio, a radilo im se o najosnovnijim, ključnim i nužnim stvarima. I tako stalno svi voze.
Ne tako davno, vezano za prapovijest od prije skoro 30 godina, evropska manifestacija na viskoj razini. U istom krugu smo uvaženi gosti i djelomično autori, sve višestruko financirano, svi se znamo, pozdravljamo, sve isto kao prije 30 godina - polovina su već razne do evropskih pozicija i za sve su plaćeni alo ako iz nekog razloga nije to i to i to i kao prije 30 godina ćemo lovom iz džepa financirati Zagreb i RH i još obaviti razne intelektualne i fizičke radnje, do kakvih hitnih posudbi i krađa, da bi spasili složenu stvar od blama. I nakon toga satima zajedno sa gostima iz više zemalja ćaskati i piti i obnavljati zajedništvo. Da, radi se slično ali je i tu podvučena crta. Razdoblje je prijateljskih bitki bez milosti, ideologije više nema.
Apsolutno se slažem da
Apsolutno se slažem da usluge treba naplatiti:)
Odra zajedno s naseljima
Odra zajedno s naseljima koja smominjete administrativno pripada gradu Zagrebu i sa zagrebačkom županijom tvori prsten neiskorištenih poljoprivredno proizvodnih mogućnosti. Kada bi stvari pojednostavili i kada ne bi izmišljali toplu vodu došlo bi do bitnog pomaka.
Poljoprivredna gospodarstva vrlo brzo bi se počela razvijati kada bi se dali mali poticaji za proizvodnju i kada bi holding, vrtići, škole, ministrastva i sve javne ustanove koje žive od državnog proračuna svoju nabavu usmjerile i uspostavile ugovorne odnose upravo s takvim manjim proizvođačima čiji proizvodi bi bili GMO free. U sinergijskom lancu svi bi bili zadovoljeni, a rezultati višestruki. Dugoročno gledano imali bi zdravije stanovništvo, veći porast zaposlenih i razvoj grada i županije u cjelini. Nažalost socijaldemokrati na vlasti nisu socijalno osjetljivi i ne vide osim privatnih interesa i provizija koje dobivaju od "zelene mafije" opći razvoj i socijalno poduzetništvo u kojem btw. egzistira preko 800 mil. ljudi širom svijeta.
Ovo je pojednostavljeni projekt za čiju provedbu treba samo malo političke volje. Kada sam prije nekoliko godina to spomenula, rekli su mi zar želim da mi neko glavu odrubi i da si tim mogu obrisat, znate već kaj.:) Ali ako želimo razvoj socijalne države, onda je ovo samo jedan mali dio onoga što se može učiniti.
I sad mi palo na pamet dok sam radila kao voditelj nabave u jednom trgovačkom lancu, primila sam na razgovor jednu mladu španjolku, koja je došla čak u zagreb ponuditi proizvode svoga kraja, autohtonih proizvoda, pršuta i maslinovog ulja, a samo ih je dvoje zaposlenih, ostalo su sve zadrugari koji ostvaruju prihode putem proizvodnje i svi odlično žive od svoga rada. Njima se rad isplati, a nama se očito ništa ne isplati. Bolje nam je kukati kako smo jadni i siromašni, kako su socijalne naknade preniske, dok nam tisuće hektara zemlje zjapi neobrađeno.
Bravo. Znao sam da ima
Bravo. Znao sam da ima mlađih koji bolje znaju od mene što i kako bi trebalo. Moj tekst je nastao kao posljedica intenzivnog druženja s zemljoradnicima u Odri.
Tko se to u Hrvatskoj boji
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatoga seljaka?
Pa ti kao da nisi živo u onim vremenima. Komunisti se boje bogatog seljaka, tko drugi? Seljak je bio glavni protivnik proleterijata - uvijek sit, nije ovisio o fabrikama i sindikatima, nije prodao svoju djedovinu i preselio cijelu obitelj u dvosobne kaveze (aka stanove) u "moćnim" socijalističkim gradovima.. I kao takav, bio je neotporan na partiju, demagogije i ucjene (da ne govorim da je išao u crkvu i djecu slao na vjeronauk)
I stoga se komunisti boje bogatog seljaka...
youtube.com/bijesdrugi
Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen blog
Sad razumijem zašto su
Sad razumijem zašto su bivši komunisti u hadezeu toliko naštetili selu.
Vidiš ja znam. Zato jel su
Vidiš ja znam.
Zato jel su bili komunisti. :-)))))
joj, jebote, dosta mi je
joj, jebote, dosta mi je dežurnih zaštitnika sela kojega uništava ne znam tko. hrvatsko selo uništava samo sebe, a najviše ga uništava pohlepno radništvo koji za mobitele, klađenje i lutrije ima koliko god novaca treba, za hranu bi platili max kunu.
da se ne uvozi hrana, tzv. "sindikalna košarica" bi bila u još većem problemu
youtube.com/bijesdrugi
Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen blog
daj se odluči da li selo
daj se odluči da li selo uništava samo sebe ili ga uništava pohlepno radništvo. kažeš nešto pa u istoj rečenici samog sebe pobiješ.
ja mislim da je oboje točno, tj da je za propadanje sela kriv mentalitet seljaka, ali isto tako država koja nije zaštitila domaće proizvode od toga da budu nekonkurentni.
a radništvo ne krivim, zašto? radnik živi od tržišta i prehranjuje se na tržištu. iz principa ne želim dati kunu više za paradaiz. zašto? kao prvo jer seljaci ucjenjuju državu oko cijena otkupa pa onda ne plaćaju osiguranje nego kad je suša ili poplava neka im država da lovu ili onda na kraju cijele priče ako im nešto ne paše blokiraju cestu pa se ti.... misli ;).
radi li to radnik? blokira li radnik cestu, traži li radnik novac od države kad mu poslodavac ne isplati plaću, traži li radnik od države dodatni novac jer mu je plaća mala? ne baš.
radi li to radnik? blokira
radi li to radnik? blokira li radnik cestu, traži li radnik novac od države kad mu poslodavac ne isplati plaću, traži li radnik od države dodatni novac jer mu je plaća mala? ne baš
Sve to nažalost radi i radnik ali kada ima sindikat. U Hrvatskoj više nema sindikata, nema štrajka. Koja je razlika između seljaka i radnika? Pa seljak je radnik u selu. I jedan i drugi imaju ista prava i koriste slične metode. Radnik to zove industriska akcija i štrajk. Seljaci ne mogu štrajkati jer rade kod sebe pa koriste druge dozvoljene metode. Udruže se i izađu na ulicu. Negdje vani su ispred vlade istovarili stajski gnoj. Sve je to normalno i dozvoljeno u demokratskom društvu.
S tim se apsolutno mogu
S tim se apsolutno mogu složiti. Svako treba učiniti nešto za sebe a ne stalno cendrati. Pogledaj samo taj jadni HSS, koga on predstavlja?
Da ponovim sto sam neki dan
Da ponovim sto sam neki dan napisao:
1-Ne optuzuj nikoga
2-Ne ocekuj nista
3-Uradi nesto