Tagovi

Tko se sjeća Mirjane Lučić

Djeca sportaši kao roditeljski projekti

Mirjana Lučić, za one koji je se ne sjećaju, je bila i je tenisačica. Mjesto na naslovnicama je zauzimala kao 16-godišnjakinja svojim teniskim uspjesima, bila je 32. igračica na svijetu, ali pogotovo je zauzela naslovnice u srpnju 1998. nakon dramatičnog bijega u Ameriku. Pobjegla je od oca skupa s majkom i braćom.

Tada su isplivale mračne priče odnosa sa ocem-menađerom koji je njene neuspjehe, ali i uspjehe, “nagrađivao” ponižavanjima, uvredama i nerijetkim okrutnim batinama. To je bio način na koji je Mirjana dobivala “dopunske” treninge već niz godina, a puklo je kad je imala 16 godina i kad je napokon stekla dovoljno samopouzdanja i hrabrosti da se najprije sakrije, a zatim i pobjegne što je dalje mogla.

E sad, roditeljskog maltretiranja djece nažalost ima i nije nikakva rijetkost. Obično se to odvija unutar obitelji i o tome zna relativno uski krug ljudi, susjedi, nešto dječjih prijatelja, eventualno nastavnici u školi i ako je sreće socijalna služba. No što kad takvo maltretiranje je zapravo državni ponos kao što su bili Mirjanini rezultati za našu državu. Nezgodno jer ako prekinemo to nasilje gotovo sigurno ćemo izgubiti šampiona, stvarno nezgodno i sigurno dobar razlog da skrenemo pogled na neku drugu stranu i da se baš ne umiješamo u tuđu obiteljsku priču.

No odakle sad Mirjana Lučić i kakve veze ona ima s ičim. Mirjana mi je pala na pamet gledajući dnevnik i ozljeđeno nacionalno koljeno Ivice Kostelića puno kukica i kvačica. Prva asocijacija je zapravo bila Robocop i pripadni dodaci koji su od bivšeg čovjeka trebali napraviti novog ponešto poboljšanog. Zapravo ništa neobično i zapravo ne bi trebalo biti razloga ikakvom zgražanju, radilo se samo o jednom standardnom koljenu jednog standardnog skijaša ovog bijelog cirkusa koji se svake zime sunovraćuje po raznim strminama sa ili bez popikanih kolaca. Kažu ovi iz tog sporta da je to apsolutno uobičajeno i da ne postoji netko tko se popeo na postolje a da nije imao barem pola tuceta operacija, eto Ivica ih je imao 10. Zgodno jelte?

Ma nije to ništa, ta njegova sestra je imala 12 operacija! (Očito uspješnija sportašica ako je to mjerilo) Znaci ukupno 22 operacije u obitelji Kostelić, ovoj najmlađoj generaciji, za sada. "Za sada" jer na njegovoj stranici www.ivica.kostelic.hr/ piše:
Ukoliko prvih dana neće biti većih bolova te ukoliko tijek rehabilitacije bude tekao normalno i prema planu, povratak Ivice Kostelića utrkama Svjetskog kupa mogao bi biti u Kranjskoj Gori 10.-11.03. 2012.
I zato “za sada” jer očito da idemo po još “uspjeha”.

A da li se sjećate Janice Kostelić, to je ona od 12 operacija? Naravno da se sjećate, a da li se sjećate one svinjarije oko istupa obiteljskog liječnika dr. Željka Šućura, koji je prividno suprotno od bilo kakve liječničke etike javno objavio da se Janičina bolest zataškava i da bi to uz njezine profesionalne napore moglo imati kobne posljedice po njezinu karijeru i zdravlje. Tom prilikom je optužen Janičin trener koji ju je izložio psihološkom stresu, promijenio joj vrstu tableta koje uzima i tjerao je na fizički napor i, najgore od svega, negirao bolest i opirao se operaciji jer je to značilo propuštanje sezone. Sve upravo suprotno od propisane lječničke terapije. Naravno da svi znate da je Janičin trener bio njen otac Ante daprostite Kostelić, a ujedno i Ivičin, jasno.

To se dešavalo u siječnju 2004. U listopadu 2006. godine, Janica je objavljuje da neće skijati u sezoni 2006./2007. To ne naziva konačnim oproštajem, nego samo jednom stankom, zbog zdravstvenih problema s koljenom i leđima. U travnju 2007. Janica na konferenciji za novinare objavljuje definitivno povlačenje iz skijanja, a kao glavni razlog navodi brojne probleme s ozljedama koje je imala u skijaškoj karijeri.

Tuga i razočaranje oca koji je ostao bez sigurnih budućih pobjeda talentirane kćeri. Sva sreća da ima još jedno dijete za koga može živjeti i koga može natjeravati po svjetskim zaleđenim nizbrdicama da se što brže strmoglavi. Što brže, bez obzira što se desilo, kao Janici u St. Moritzu. 1999. godine..

Naravno da se logično možemo pitati koji bi to roditelj nakon takvog pada ponovo tjerao svoje dijete da radi isto identično samo malo brže? Kakav je to roditelj čija djeca imaju u prosjeku više od jedne operacije godišnje, a ako nastave njega slušati tih operacija će biti još? Kakav je to roditelj koji sprječava vlastito dijete da se liječi jer mu je sezona važnija? Kakav je to roditelj kome su vlastita djeca usko usmjereni životni projekt - uzgoj nadčovjeka?

Suludi naravno!

I sad se treba sjetiti svih onih klinaca koji bivaju tjerani od roditelja u ispunjenje onoga što sami ti roditelji nisu uspjeli. Masu uništenih mladosti u zadatku ispunjenja roditeljskih bolesnih ambicija kao u nekakvoj podvrsti pedofilije gdje se vrhunac zadovljstva dostiže kroz upravljanje tim dječjim životima i njihovim krvavim uspjesima.

Naravno, radi se o bolesnim agresivnim isfrustriranim ljudima, kao što je vjerojatno bio Marinko Lučić, ali što reći o društvu koje takve stvari ne želi vidjeti i zapravo sudjeluje u tom okrutnom silovanju sve u svjetlu identifikacije svakog pješadinca vulgaris s tim idealiziranim gladijatorima, promotorima nacionalnih vrijednosti.

Pitam se samo kojih vrijednosti, hipokrizije?

leddevet

Komentari

Tko je glasao

Kako dođe led9 sa Mirjane Lučić i teme o

preambicioznim i strogim roditeljima

na Ivicu i njegov navodni nacizam.

Zar si stalno na zadatku.

sve dobro...

Tko je glasao

...

_________________________________________
"la unica iglesia que ilumina es la que arde"

Tko je glasao

Bertarido, Re dei Longobardi

leddevet

Tko je glasao

E dobro

sve dobro...

Tko je glasao

Kaspar Hauser

@drvosjek

Dođe tako da podsjeti (i da link) na Ivičine izjave i sve to nazove bedastoćom.

Jasno da ovu tvoju rekciju ne mogu nazvati bedastoćom obzirom da je dnevnik u dijelu posvećen upravo takvoj hipokriziji i onima koji ne žele vidjeti što se dešava i zašto neki klinac, koji je proveo djetinjstvo umjesto u školi u nekoj ledenoj vukojebini, je izjavio to što je izjavio.

leddevet

Tko je glasao

Gledaj stari

najprije sam tvome dnevniku stavio plus jer o istom mislim isto.

Poslije,kada sam vidio da mješaš teme promijenio sam odluku,pa sam metnuo minus i ukazao zašto.

Ja ne mislim da je Ivica nacist bez obzira što je nekada nešto kao vrlo mlad izjavio "(Bio sam spreman kao njemački vojnik)"..... jer to je metafora.
Feral ju je jedno vrijeme eksploatirao i kada je postala out.

Činjenica je da su njemački vojnici ZAISTA bili tadašnji vrhunac vojne obuke,a o tome nešto znam.

Onda,nisu svi pripadnici Wermahta bili nacisti.

Zatim,glede hipokrizije,uopćavaš. Da li je i Blanka nacist. Je li Bojan Križaj bio nacist,Mate Parlov.

Tvrdiš li ti da samo nacistička ideologija stvara svjetske prvake,rekordere i sl.

Ne znam kakve ti probleme, @janus i još neki vučete iz obitelji,djetinjstava i sl.,ali nemojte stalno pronalaziti ideološke neprijatelje.

Mislim,čemu je trebalo u ovaj solidni osvrt uvlačiti ideologiju-nacizam. Time si temu zagadio,stari moj. Uzdrži se nekad ili ti je to uslovni refleks .;))))

Zato ti kažem da si stalno budan.

Samo za tebe:

Znaš li tko nikada ne spava?

Neprijatelj! Jer neprijatelj nikada ne spava. Tako su nas učili komunisti.

Hajde ,izdigni se već jednom iznad tog salonskog antifašizma.

sve dobro...

Tko je glasao

Gledam stari

Tvoj temeljni problem, na što sam te već prije upozorio ako se ne varam, je da čitaš ono što želiš, a ne ono što piše. Ajde mi pokaži gdje sam to rekao da je Ivica nacist, a kamoli ovi drugi nabrojeni sportaši (što Bojan K radi među Hrvatima?).

Ako nisi shvatio mogu ponoviti:
Rekao sam da je to Ivica izjavio jer je neobrazovan a ne jer je nacist. Eventualni nacist u toj priči može biti njegov otac od kojeg je takvu kretenariju najvjerojatnije i pokupio.

Utoliko mi se čini da si ti onaj koji u svemu vidi antifašizam i, valjda, fašizam i kome bi smirenje dobro došlo.

leddevet

Tko je glasao

Ne kakaj

sve dobro...

Tko je glasao

Nepogrešivi >>> sarma

leddevet

Tko je glasao

Psihički stabilna i jaka ličnost, ...

... nije bitrno da li kao trener ili roditelj, je garant uspjeha svakog mladog sportaša ...
Spomenutri M. K., koji je izbliza pratio "stvaranje" Borisa Beckera, čovjeka čiji karakter baš i nije bio "glina za modeliranje", opisivao mi je silne muke i napor koji je ulagao njegov trener, da bi Becker kasnije dohvatio zvjezdane visine u svjetskom tenisu.
Rekao mi je da se i Iva Majoli održavala u vrhu svjetskog ženskog tenisa sve dok je njen otac ćvrsto držao sve konce u rukama, kad je ona počela sam odlučivati, bila je iztgubljena za tenis.

Ne usudim se ni pomisliti što bi bilo od jednog D. Šekularca da ga je u periodu odrastanja vodio Miljan Miljanić, pitam se bi li ikome palo na pmaet i spominjati nekog O. Sivorija.
Ista priča vrijedi i za S. Lamzu, koljeg sam i osobno dobro poznavao ... Prisjećam se tako jednog našeg razgovora/svađe kad sam mu rekao da uopće nije svijestan čime raspolaže, i da bi se svijet divio njemu, a ne Peleu, da ima imalo mozga u glavi.

Tko je glasao

Načelno

lako se složiti sa humanim pristupom temi.

Međutim,osvjetljeno iz nekog drugog kuta,možemo zamisliti koliko ljudi profesionalni sport hrani kruhom i daje krov nad glavom.

Pri tom naravno mislim na obične ljude . Znači,to je jedna industrija.

Zašto npr. žene vole mijenjati cipele i odjeću (i muški i muški). Zbog mode koja se forsira. Nepotrebno se bacaju demode stvari i pretrpavaju se ormari. Međutim,koliko stotina hiljada ljudi zarađuje za život zbog toga.

U grupnim sportovima ima isto bolesnih ambicija,ozljeda ,smrtnih slučajeva i sl.

Neki izdrže ,neki ne.

sve dobro...

Tko je glasao

Dvije stvari

Međutim,osvjetljeno iz nekog drugog kuta,možemo zamisliti koliko ljudi profesionalni sport hrani kruhom i daje krov nad glavom.
Kao prvo nisam osudio profesionalni sport nego samo ova "neophodna" pretjerivanja. Utoliko će nezaposleni ostati oni radnici koji proizvode kopačke broj 14 i manje.

Kao drugo svojevremeno su u Italiji u jednom mjestu na Siciliji stanovnici protestirali i tražili oslobađanje upravo uhapšenih mafijaša. Radilo se o građevinskoj mafiji koja je zapošljavala kompletan građevinski sektor tog mjestanca. Eto njima su ovi osiguravali kruh svagdašnji.

leddevet

Tko je glasao

gipsaj me nježno...vani je snježno...

apartman hotela...iznad, samo je bog,
na stolu špek...i ljutog luka smog.
dobri duh hrvata...svog sina timari,
par jebenih vratiju...i u cilju si...stari!

sjuri se ivica...poput naci-vojnika,
ravno u basel...kod dva krvnika.
dok mazi stari...tek globus mali,
vojničini hrabroj... pola koljana...fali!

Tko je glasao

Zavist je ružna

sjuri se ivica...poput naci-vojnika, Ako je i od "pravednika" , "gnjusno je"!
Zavidljivci!

Tko je glasao

MA SAMO JE ZABORAVIO...

Tata ga je učio o strašnim naci vojnicima koji su prodrli u SSSR. Samo je zaboravio kako su se vraćali. Jadni, odrpani, smrznuti i poraženi. Nikad neću zaboraviti snimku prvomajske parade u Moskvi 1944 godine. Poslije svih raznih postrojbi sovjetske armije promarširalo je nekoliko desetaka tisuća njemačkih zarobljenika iz bitke kod Staljingrada. A iza njih desetak kamiona za pranje ulica koji su "oprali" tu sramotu. Takve su ivičine izjave. Glupe i nepromišljene. Naravno da nije nacist. Samo "uči" povijest na krivi način.

Tko je glasao

Proizvodnja fašista kao novinarska dužnost

Tko je glasao

Nizbrdo i bez skija

@ppetra
Vidim da nisi pratila Ivičine visprene izjave:
Nacizam je bio zdrav sistem
Pitam se samo gdje je to pokupio, zacijelo na PasMaterhornu?
Eto, da su ga pustili u bilo koju najobičniju školu ne bi nikad izjavio takve kretenarije, no onako samom u ledenim vukojebinama svašta mu je moralo pasti na pamet, čak da povjeruje vlastitom ocu povjesničaru.

leddevet

Tko je glasao

Ivica i Marica

pogubnije totalitarizam djeluju na muški element
muškarci se gaze u svim oblicima
žene se sačuvaju (eventualno siluju) ali sačuvaju
u ovo "naše" vrijeme je jako zamjetan taj princip

tako da je za Ivicu, žrtvu nasilja, logična takva izjava u smislu podilaženja jačem totalitarizmu

Tko je glasao

ivica se sam tako nazvao

a tko je tako lud da mu zavidi?

Tko je glasao

Samo nježno grebanje po površini

...ali što reći o društvu koje takve stvari ne želi vidjeti i zapravo sudjeluje u tom okrutnom silovanju sve u svjetlu identifikacije svakog pješadinca vulgaris s tim idealiziranim gladijatorima, promotorima nacionalnih vrijednosti.
Provirio si kroz ključanicu vlastitih ulaznih vratiju i vidio samo djelić svojeg dvorišta, premalo da skontaš izgled kuće, izgled sela, izgled izgled društva....
Ne radi se ovdje o obrascu uzora (to je samo spin) ovo je globalni projekt natjecanja u hapanju gdje se unaprijed zna tko je alfa predator, a tko je lovina - u sportu, u tehnici i tehnilogiji, u religiji, u ekonomiji... koja je svrha natjecanja - pobjedničko postolje čega, limenog pehara, pošteđenog života u areni, 4 auta, 4 kaputa, 4 kuće, 4 žene, 4 bijesaprvog... i to sve u bijednih par desetaka godina individualne ljudske vegetacije!?
Pitanje glasi - tko od takvog sustava manipuliranja ljudima ima najviše koristi!!?

Tko je glasao

Kolega minus

Vi kolega naivno gurate tezu da se nagomilani alter egoi mogu resetirati klikom misa bez da ste se prije toga uspjesno ulogirali u sustav. To tako ne ide posebno ne ide u masovnoj izvedbi gdje je potrebno puno individualnih passworda...
Mnogi bi htjeli biti "0" (null) kreatori posebno onih 1%!!!

Tko je glasao

Što ispriča za naslov osim

Tko je glasao

Diferencijal

leddevet

Tko je glasao

Do tamo negdje svoje 19.

Do tamo negdje svoje 19. godine aktivno sam se bavio tenisom. Bitno za ovu temu je reći da je to uključivalo 2 treninga dnevno, teretanu, ma sve i svašta, hrpetinu "propuštenih" zabava u subotu navečer jer su uvijek bili turniri ili liga ili jednostavno trening u nedjelju ujutro. Tenis sam izabrao potpuno sam, starcima i danas nije jasno kako i zašto i - uživao u tome maksimalno. Toliko za uvod, tek toliko da znate da pričam iz iskustva.

Naime, kako ovo objasnit sad, svi ti "spartanski" i "nehumani" treninzi, doslovno padanje sa nogu od iscrpljenosti, bol u mišićima da ti nije jasno kako uopće još trčiš, skačeš, dižeš, lupaš, sve upale mišića, ma to je sve, vjerovali vi sad meni ili ne - gušt!
Onaj osjećaj da evo sad, baš sad kad je najteže i treba izvući zadnjih štajaznam 200 metara, ti napreduješ, rasteš, jačaš, ma to je ludilo. U tim trenucima da mi dragi Bog u vidu zapaljenog grma kaže da stanem jer ću se ozljediti, poslao bih ga u krasni jer me smeta dok sam u "zoni", jer mogu, jer želim, jer sam jak, jer me zanima gdje je granica izdržljivosti mog tijela samo kako bi je, kad je nađem, slijedeći put mogao probiti. Vjerujte, stotinu sam puta na treningu rekao da mogu, da sve je ok, da me ne boli, lagao trenera ( koji je usput-budi-rečeno stvorio svjetsku rekorderku ) samo da iskoristim taj trening do kraja.

Što sam želio sa ovime reći jest činjenica da su svi sportaši svjesni ( rijetko koji je baš skroz retardiran ) da su ozljede neminovne. I točka. I još važnije, svi do jednoga ( znam da ova sigurnost zvuči bahato ) će ko' iz topa reći - isplatilo se!

Mali disclaimer: naravno da slučajevi tipa Lučić, Capriatti, Dokić ipak ekstremi. A takvih sam se roditelja nagledao po juniorskim turnirima koliko hoćeš. I to skoro uvijek završi posve loše za sve uključene.

Za kraj, treba uzeti u obzir i činjenicu da su sportaši vrlo često, naprosto malo drugačiji ljudi. Čudaci. Nešto kao programeri :))

Tko se mača laća, sam u nju upada a ćud nikada

Tko je glasao

Skretanje

Za kraj, treba uzeti u obzir i činjenicu da su sportaši vrlo često, naprosto malo drugačiji ljudi. Čudaci. Nešto kao programeri :))
Ma sve pet, samo nije to tema ovog dnevnika, tema je ono što sam već dolje napisao u odgovoru @chaos99, a to je publika koja to sve gleda i od tih ljudi stvara nacionalne junake bez da želi znati što stoji iza tih uspjeha, a bogami i iza neuspjeha.

Očito da je sportski adrenalin nešto kao narkotik koji će mnoge natjerati da debelo pređu razumne granice i po logici "da nitko nije takav kreten da ne kuži što radi" svi oni koji pristaju na razne "medicinske tretmane" i "dodatna sredstva" sigurno znaju što rade i koje su moguće posljedice, barem u grubo jer ako nešto nije dozvoljeno za to vrlo vjerojatno ima neki razlog.

E sad, kakvog to ima smisla? Po meni nema nikakvog i takav sport je prestao biti ikakva zabava, a još manje ga mogu doživljavati kao nacionalni ponos. Utoliko nacionalni uspjeh osobe s zdrobljenim koljenima nikako ne mogu takvim prihvatiti obzirom da fanatizam ne bi trebala biti pozitivna kategorija.

Kažeš da su sportaši "malo drukčiji ljudi" što zasigurno stoji, samo ajmo stvarno vidjeti u čemu je ta razlika.

leddevet

Tko je glasao

Hmm, ne slažem se

Ok, nemoj zamerit ako sam u svom prethodnom komentaru malo fulao temu koju si ti htio približiti.

No, ja se jednostavno ne slažem sa tvojim stajalištem. Upravo to što ti prepoznaješ kao fanatizam ja, ha čuj, to jednostavno ne vidim takvim. A čak i da to jest fanatizam ne vidim u tome nešto baš jako pogrešno.

Naime, koja je razlika između sportaša koji trenira po cijele dane i akademika koji uz treperavo svjetlo svijeće gubi oči, grbi kičmu, izgubi prijetelje i ženu ali na kraju riješi neki sumanuti matematički problem.
Da se ne ponavljam, u donjem dijelu mog odgovora Martinu to malo pojašnjavam.

Tko se mača laća, sam u nju upada a ćud nikada

Tko je glasao

sasvim mala razlika

ako si vrhunski sportaš do svoje 30 i par godinica osigurat ćeš si pristojan život, mjesto pod suncem...
ako jednako toliko vremena provodiš uz knjigu, jednako toliko žrtvuješ od svog života, sa trideset godina teško da ćeš imati i za papar! mjesto u društvu - možda u uskom krugu jednako "opičenih"
doživjet ćeš tu i tamo kakvu sitnu satisfakciju emocionalnu, dok zaista rijetki i financijsku...

znam da ima i sportova i sportaša koji jednako tako ulažu maksimum, postižu vrhunske rezultate a da za njih nitko ne zna, par novinskih člančića u pregledu, vijest od 30-etak sekundi u vjestima....

mnogo toga je pogrešno posloženo.... i, za svaku glupost u životu moraš steći neko znanje, a za biti roditelj ostavljeno je da se snalaziš ....kad neki par čeka bebu, savjeti su: ako je dečko u zipku odmah nogometnu loptu, curici teniski reket....i to se odobrava!

eto, i to je nama naša borba dala....

Tko je glasao

loptu u zipku??

Probaj ti spavati s klavirom u zipci...

Tko je glasao

2 mogućnosti

Probaj ti spavati s klavirom u zipci...
1. nabavimo ponešto veću zipku od standardne,
2. stavljamo zipku u klavir.

P.S. u poslijeratno vrijeme nije bilo za kupiti dječjih zvečki i otac mog prijatelja, inače bravar, je u radionici složio jednu. Rezultat je da je zvečka imala cca 1,0 kg i čvoruga je bila razmjerna!

leddevet

Tko je glasao

3. stavljamo zipku ispod

3. stavljamo zipku ispod klavira
ujedno, kasnije kako dijete raste stavlja mu se slamarica na isto mjesto

Tko je glasao

Mnogo toga je pogrešno

Mnogo toga je pogrešno posloženo.....jest, ako uzmemo financiranje sporta od strane lokalnih zajednica onda tu ima takvih, da budem grub, debilana da je to nemoguće. Primjer čisti je NK Karlovac. Političkom odlukom je rečeno da je to projekt od najveće važnosti za sport Karlovca. Dakle, sve pare idu tamo. Ta odluka direktno je uništila nekoliko "manjih" klubova iz drugih, po nekome, manje bitnih sportova. Recimo, ženski rukometni klub ispada iz druge lige ( u zadnju ) zbog nemogućnosti da plati troškove putovanja i kotizacija itd, a riječ je o malom iznosima od par desteaka tisuća kuna a i to sam puno rekao. Takvih primjera koliko hoćeš.

Što se tiče "bacanja fudbala u zpiku", uskoro me čekaju takve odluke. Siguran sam milion posto da ću probati nekako svoje dijete usmjeriti prema sportu. Bilo kojem, uopće mi nije bitno. Želim da dijete tu dobije sve ono pozitivno što sport klincu može ponuditi. Od možda navike zdravog ili barem zdravijeg življenja, socijalizacije, poznanstva, putovanja, ma ima toga za nabrojati hrpu. Kaj ćeš, ja sam sport usisao sa majčinim mlijekom :). Ali da imam neke iluzije da će mi dijete baš na taj način živjeti, nemam. U biti, nemam pojma, pošto ja to baš baš jako želim, vjerovatnije će se htjeti baviti fotografijom ili volontiranjem ili nečim drugim meni potpuno neshvatljivim :). Škola je naravno ipak prioritet. Ali, tu je i žena, a taj vrag pak ima i neke svoje ideje. Koje su redovno pametnije od mojih.

Sunce mu žareno, dijete je tek je 2,5 cm veliko a već imam o toliko toga za razmišljati. I onda mi leddevet nabaci ovakvu temu.

Tko se mača laća, sam u nju upada a ćud nikada

Tko je glasao

zapravo je iznenađujuće

koliko stvarno malo možemo uvalit toga klincima ako ideš na varjantu da osluškuješ što oni zbilja žele. moja mala je pilala s harmonikom bar dvije godine. kako baš nije dijete koje može dugo zadržat interes, ja sam to jednostavno ignorirala. pa se umješalo veliko obiteljsko vijeće i malo je falilo da me ne spale nasred dvorišta....a kad je dijete pilalo da me nagovore da ju ispišem, davila sam ju dvije godine duže s tim.....a kad je došlo njenih pet minuta, zabavljala se učeći instrumente neki put mi se čini da je trenirala za onemanebend.....pa ti sad budi pametan!?!

Tko je glasao

One man bend - najbolji izbor

Naš sugrađanin Cile već je godinama atrakcija po svijetu a muka ga natjerala - ostao bez posla. Sada sa cijelom obitelji putuje po Evropi par mjeseci ( stari kamper ) a ljeti po Istri i šire - kaže on : bankomat mi je na cesti :)
I Varaždin ga zna : "Čovjek-bend: Varaždin i ja, to je ljubav! "
http://www.evarazdin.hr/covjek-bend-varazdin-i-ja-to-je-ljubav/

Dobar video - neka djeca pogledaju :)

http://www.youtube.com/user/CigoManBand

Tko je glasao

pfff

Naravno da želiš da ti se dijete bavi sportom jer si bio totalni sportski promašaj u životu, a budući si suprugu upoznao kada te firma natjerala da umjesto na božićni domjenak ideš u Vatrogasni dom gledati nastup folklorne skupine - sada želiš da dijete ne ponovi tvoje pogreške. Već te vidim kako malenome za prvi rođendan kupuješ loptu, a s dvije kopačke, kako mali plače u blatnom dvorištu dok tata raspucava prema njemu svom snagom, ruši ga loptom i govori "koja si ti pičkica, svaki puta plačeš kada te pogodim loptom u glavu, očvrsni! budi muško!" I naravno da će se maleni potajno upisati u baletnu grupu "Veseli karfiol", noću vježbati dok tvrdi da na kompjuteru igra FIFA 2020 te da će pobjeći od kuće, pokušati se proslaviti baletom, a onda postati zamjenik referenta Odjela za kulturu i ribolov općine Donji Đurđenovac. I tjerati će svog sina na balet.

Želim ti puno veselja sa djetetom. I gledanje filma Billy Eliot (ili kako se već zove ono dijete u rudarskom mjestu koje želi postati baletan) kao i Vrtlog života (zgodan primjer militantnog oca i opuštenog sina) :)

p.s. Odustani odmah, sve prepusti ženi :)

Tko je glasao

He he he Sportski promašaj -

He he he
Sportski promašaj - checked

Gledanje folklora - checked; i da, naravno, zbog žene koja je pjevala u zboru pa išao i ja seljobeljo

Liječenje frustracija na djetetu - double check; jeb'ga, na kom ću drugom

Filmovi - check totalni, pogledao oba, božemiprosti šta su ti roditelji morali preživjeti

Pod P.S. - check skroz - nakon godina teške borbe shvatio sam da su riječi "da draga" nešto najpametnije što sam sposoban reći. Čak i kad ne znam zašto to govorim, čak i kad sam totalno uvjeren da je to pogrešno :)

Hvala na lijepim željama Zap :)

Tko se mača laća, sam u nju upada a ćud nikada

Tko je glasao

Ekstremisti

Naime, koja je razlika između sportaša koji trenira po cijele dane i akademika koji uz treperavo svjetlo svijeće gubi oči, grbi kičmu, izgubi prijetelje i ženu ali na kraju riješi neki sumanuti matematički problem.
Naravno da fanatizam, ako se o tome može govoriti u ovim primjerima, nije monopol samo jednih i pronalazljiv je gotovo svugdje. S druge strane imamo dvije djelatnosti koje nisu usporedive i stvarno se možemo pitati koji je doprinos dao neki sportaš koji je u određenoj utrci bio bolji od nekog drugog? Pitati se možemo, ako postoji neki doprinos, da li je taj doprinos dao samo pobjednik ili i onaj drugoplasirani, pa onaj treći, četvrti, peti, dvadesetprvi itd? Još kad tome dodamo da su razlike jedva mjerljive u stotinkama i zapravo je zasluga vjetra koji je u tom trenutku zapuhao ovamo ili onamo ili kvrge na snijegu koju je onaj prethodni napravio onda se stvarno treba pitati tko je tu bolji ili se zapravo veselimo izvlačenju kuglica na Lotu.

Ono što mene smeta zapravo je što je sport postao toliko zahtjevan da ako se netko ne počne baviti u najranijoj dobi i ako ne trenira gomilu sati dnevno i ne jede ono što mora jesti, a često su tu još neke gadarije, nema šanse postići vrhunske rezultate. To je smjer kretanja gdje se sportaši opterećuju preko onoga što tijelo može izdržati i onda pucaju koljena, iskrivljuju se kičme, odlaze laktovi, povećava se srce itd.

No prelaženje vlastitih granica nije samo u sportu, ta ja sam ne jednom radi posla probdio cijelu noć, sjedio bezbroj sati u komadu ispred kompjutera, vozio mrtav umoran po magli, snijegu, u ranu zoru ili kasno navečer nakon cijlodnevne jurnjave i pri tome telefonirao i rješavao probleme sve to jer sam svijesno prihvatio prekratke rokove. Jesam, ali to je ipak na sreću izuzetak, a ne nužni uvjet za dolazak do cilja. Roditelji me ipak nisu posjeli pred kompjuter ili za volan kad sam imao 10 godina nego bi me izbacili van da se idem igrati s društvom.

leddevet

Tko je glasao

izbacivanje djece van...

Lako što bi te izbacili van, nego bi se pravili i da nisu doma kada bi se pokušao vratiti :)

Šala-mala - ovaj dnevnik pokazuje jednu zanimljivost u društvu - kada bi neki uzgajivač repe svoje dijete od 10 godina tjerao u cik zore da žanje repu - oduzeli bi mu dijete. Kada bi šumar svoju kćer od 8 godina tjerao da virtuozno pila drva s njim - rezultat bi bio isti. No - kada isti taj roditelj-trener to priča o svojoj maloljetnoj djeci - to postaje društveno poželjno. "Ulit će im to čvrstoća!" "On je malo strog, ali je pravedan"... stvarno je neobično da vrijede dvostruki kriteriji.

A ovo što kaže @leddevet, čovjeku ponekad dođe da se zapita - što je to toliko vrhunsko u vrhunskom profesionalnom sportu (ne govorim o natjecateljskim ili uživalačkim) - tko stvarno ima koristi što je netko vozio desetinku brže od nekoga?

p.s. Ja sam gradsko dijete - jel se repa žanje ili se trese sa stabla?

Tko je glasao

Šala-mala - ovaj dnevnik

Šala-mala - ovaj dnevnik pokazuje jednu zanimljivost u društvu - kada bi neki uzgajivač repe svoje dijete od 10 godina tjerao u cik zore da žanje repu - oduzeli bi mu dijete. Kada bi šumar svoju kćer od 8 godina tjerao da virtuozno pila drva s njim - rezultat bi bio isti. No - kada isti taj roditelj-trener to priča o svojoj maloljetnoj djeci - to postaje društveno poželjno. "Ulit će im to čvrstoća!" "On je malo strog, ali je pravedan"... stvarno je neobično da vrijede dvostruki kriteriji.

ti krajnosti uzimaš kao argumente. nema smisla.

A ovo što kaže @leddevet, čovjeku ponekad dođe da se zapita - što je to toliko vrhunsko u vrhunskom profesionalnom sportu (ne govorim o natjecateljskim ili uživalačkim) - tko stvarno ima koristi što je netko vozio desetinku brže od nekoga?

vrhunski sportaši u puno slučajeva imaju vrhunsku materijalnu korist. također i cijela industrija iza toga a i postoji značajan interes za mnoge sportove. pa pretpsotavljam da ima čitav niz grupacija koje imaju koristi. također, ima čitv niz vrhunskih sportaša koje se bave sportom iz ljubavi, treniraju dva puta dnevno i postižu vrhunske rezulatate samo radi sebe. odi u moj klub npr pa ćeš ih vidjeti barem 5, možeš snjima popričati. Svi će ti reći da su imali velika odricanja u karijeri, da nisu imali materijalne koristi i da bi sve opet ponovili da mogu ponovno. zato mislim da ti ne razumiješ sport. prije jedno dva mjeseca sam bio u Rijeci i trčao na trsatu na kampusu. Vidio sam jednog starca, prvo je hodao 10 krugova, zatim trčao 10 krugova (oko 300 m svaki krug mislim cca). Morao sam ga pitati koliko ima godina, ime nešto preko 80 godina, natječe su u atletici sa seniorima svojih godina, u njegovoj kategoriji je najjači Njemac, ima preko 90 godina. za svoje godine čovjek je u vrhunskoj formi i znači mu svaka stotinka, grize na ta natjecanja...

Tko je glasao

krajnosti...

Moguće da ne razumijem sport. Iako volim gledati klizačice, hoćeš li mi to uzeti za plus?

Gle - kužim što želiš reći. Ja volim voziti bicikl. I kad padnem - opet ga vozim. Kad sam doživio auto-nezgodu, vozio sam bicikl s longetom i onim oko vrata. Ali to je - moj izbor.

A sjećam se i mnogih zaplakanih lica u muzičkoj i kada roditelji odvlače djecu na brzinu u neku od prostorija i čuje se samo siktavo "Moraš! Završit ćeš to pa makar ja..."

Tko je glasao

Ne razumiješ ti sport

Eto i onda smo riješili problem.
Naravno da je tu odmah logično pitanje što se tu ima razumjeti?
Ako stvarno je to istina molim sve one "koji razumiju sport" da nam bar nešto kažu.

Ovako gledano sa strane "nerazumjevača" vidim ekipu koja nešto radi i tome se veseli, a povremeno se i ne veseli. No to postoji i izvan sporta kao kod onih koji vole uređivati svoj vrt. I oni rade fizički i vole gledati kako nešto raste i kako im nešto uspjeva, a ne vole gledati kad nešto ne raste i ne uspjeva.

I onda nam dođu s pričama o vrhunskim rezultatima i tu stvari postaju dramatičnije. Stvarno se možemo pitati što su to vrhunski rezultati npr u borilačkim vještinama ili u skijanju. Nanizane brojne pobjede? Ok i što s tim? Nesumnjivo važno svima koji to vole ali nepotrebno maltretiranje svih onih kojima je to svejedno. Meni je apsolutno nevažno što je Bikrenborg u triatlonu stigao 3 sec prije Paramarka, a vjerojatno i velikoj većini ako uopće znaju što je triatlon.

Sport je djelatnost kao i bilo koja druga gdje se možemo baviti rekreativno i to onda bi treblo biti veselje ili profesionalno gdje veselje postaje identično kao bavljenje bilo kojim drugim poslom. Sve ove priče o razumijevanju ili nerazumijevanju u pravilu su samo pokušaji mistifikacije i davanja dodatne vrijednosti. Mislim da ne treba biti sportaš da bi se shvatilo i prihvatilo nečiji ogromni trud i ljubav za određenu djelatnost. Sportaš kao i onaj što uređuje svoj vrt će pokušati svaki mogući trenutak posvetiti svojoj ljubavi s jedinom razlikom da ako u vrtu raste paradajz ovaj drugi će ga moći i pojesti, a da o mogućim ozljedama i zdravstvenim problemima ne govorimo.

Kraj mene gdje sam prije stanovao živi čovjek koji je svojevremeno bio jugoslavenski prvak u bacanju kugle. Predani sportaš kojeg sam gotovo svakodnevno viđao kao trenira i trči po cesti. Taj isti čovjek po kvartu trči i danas i relativno dobro izgleda. Ono što je tu teško reći da li je taj čovjek tim trčanjem i bacanjem kugle ispunio svoj život ili je ipak trebao nešto promijeniti i baciti nešto drugo. No očito ja to ne razumijem.

leddevet

Tko je glasao

"Oba su pala" i 3+1 medalja

Tko je glasao

Komparativ

leddevet

Tko je glasao

Naravno bilo bi dobro da u

Tko je glasao

Apsolutnih 10%

leddevet

Tko je glasao

Opet trabunjaš, samo ovaj put

Tko je glasao

Po tebi

leddevet

Tko je glasao

Čekaj, ti si mlad i nadobudan

Tko je glasao

Ne

leddevet

Tko je glasao

Ne

leddevet

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. stranački birači biraju predsjednika RH od aluzija komentara 0
  2. Rad lokalne samouprave od bosancero komentara 2
  3. Nekoliko 'pravih' pitanja predsjedničkim kandidatima, ali ne u stilu a'la ramljak od StarPil komentara 9
  4. Znanost: Ratnik i ubijanje – killology od bube komentara 36
  5. 1% od magarac komentara 19
  6. državni proračunci u krizi gospodarenja čovjekom i prirodom od aluzija komentara 0
  7. Ispovijed «neoliberalističkog» savjetnika na samrti* od rodjen komentara 2
  8. Ne poštivanje sudske presude pod pokroviteljstvom inspekcije od Mucke komentara 12
  9. Kako ih nije sram? od Weteran komentara 26
  10. Dr. sc. Franjo Tuđman / Veličanstven čovjek u strašnom vremenu od Laganini komentara 202
  11. SONJA SAMOKOVLIJA, i tamo gdje nema ljudi ostaje čovjek od Ljubo Ruben Weiss komentara 2
  12. Predizborna glupiranja kandidata od Weteran komentara 35
  13. Ugroženi Sr... Crnac usred gomile Rakarovih krvožednih Ku Klux Klanovaca od MKn komentara 62
  14. Deset smiješnih pitanja predsjedničkom kandidatu gđi Kolindi Grabar Kitarović od Laganini komentara 116
  15. čovjek je NJIMA višak ili otpad ili smeće od aluzija komentara 0
  16. Merkel i dvostruki standardi. od mario121 komentara 1
  17. Užasni EFZG i studentice od rodjen komentara 2
  18. "Križari" na ulicama Zagreba od Feniks komentara 182
  19. Ustavni sud RH se protuzakonito bavi brojanjem birača metodom: u RH važi- kako traže Baukove laži od ppetra komentara 37
  20. Chemtrailsi naši svagdašnji – i hrvatska mutavost od sjenka komentara 65
  21. Mogu li i koliko sudci štetiti pravosuđu i državi? od rodjen komentara 4
  22. Od sofisticirane diplomatkinje do političarke balkanskoga tipa, i natrag od sm komentara 64
  23. Sučeljavanje prvo & Pr(lj)avi put od Laganini komentara 52
  24. Amerika, posljednja imperija od mario121 komentara 12
  25. Ivan Vilibor Sinčić - alternativa alternativi od StarPil komentara 161

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 2573
  • boltek
  • grdipajek
  • indian
  • Skviki
  • zaphod

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 23

Novi korisnici

  • ljubbica
  • mario121
  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...