Tagovi

Tko ne nauči ništa od povijesti, osuđen je ponavljati je

[Slika]

Ono što slijedi vrlo je opsežno. Jedan od najdužih dnevnika koje sam dosad objavio, po veličini blizak Domazetovoj analizi Brijunskog transkripta, pa neću dodavati mnogo. Niti ne moram - u pitanju je stenogram Tuđmanovog odgovora na optužnicu u sudskom postupku koji je protiv njega vođen 1981. godine pred Okružnim sudom u Zagrebu. Radi se o izvanrednom povijesnom dokumentu koji govori sam za sebe, i to takvom strahovitom, upravo elementarnom snagom, da mu jednostavno ne treba naročit komentar. Dopustio sam si sitno lektoriranje, isticanje teksta i opremu podnaslovima u slučajevima potrebe, zbog lakšeg čitanja. Stranice su ostale numerirane.

Vidjet ćete, to je Tuđman kakav je ušao u povijest i vječnost - intelektualan, rječit, precizan, odrješit, apsolutno uvjeren u ono što govori i zastupa, ne odustajući od svojih stajališta čak ni u situaciji kada mu bez ikakvog pravnog razloga i materijalnog dokaza još jednom prijeti izgledna teška zatvorska kazna. Čitajući, posve lako ga možete zamisliti pred sobom kako sijeva očima iza debelih naočala, povremeno žmirkajući, podižući glas na mahove, odsječno i kratko mašući dlanovima, spajajući vrške prstiju u karakterističnoj kretnji.

A ono što govori - činjenice koje iznosi, zaključci koje izvodi - što god o Tuđmanu mislili, cijenili ga ili ne, voljeli ga ili mrzili, jamčim, neće vas ostaviti ravnodušnim. Iako stari već preko 30 godina, još su uvijek, nažalost, i suvremeni i predmet svakodnevnih prijepora: podaci o gospodarskom, demografskom i političkom stanju u Jugoslaviji, uzroci njezina višekratnog raspada, podaci o stanju u Hrvatskoj, odnosi između Hrvata i Srba, broj žrtava Jasenovca... glas iz groba, znamenje, podsjetnik i opomena.

Zato naslov, a i malo upozorenje. Završni dio dnevnika je prilično... osoban.

Franjo Tuđman: Odgovor na optužbu na glavnoj raspravi pred Okružnim sudom u Zagrebu, 17 - 20. veljače 1981.

(1) Optužbu u cjelini i u svim pojedinostima smatram neosnovanom i apsurdnom.

Najodlučnije, s dubokim ogorčenjem i indignacijom, odbacujem inkriminaciju da sam "uz pomoć iz inozemstva zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji", "položaj hrvatskog naroda" i "ostvarivanje demokratskih sloboda građana u SFRJ".

Inkriminirani tekstovi su ulomci iz mojih izjava spomenutim dopisnicima, dotično novinarima. Istrgnuti iz cjeline meni postavljenih pitanja i mojih odgovora na njih, ti tekstovi dijelom gube na značenju što ga imaju u cjelini, ali ni u takvom okrnjenom smislu ne daju nikakve objektivne osnove za inkriminacije u optužbi.

Iako su inkriminirane izjave samo dijelovi mojih odgovora, pa i tuđa interpretacija razgovora sa mnom, a nisu od mene autorizirani tekstovi - što valja imati na umu kada je riječ o intelektualnom ili političkom, a pogotovo o sudskom razmatranju - izjavljujem da stojim s punom odgovornošću iza smisla svojih riječi, ili bitnog sadržaja svojih izjava u cjelini.

Sve što sam - u biti - rekao izraz je mojeg osobnog uvjerenja, u skladu s idealima za koje sam se borio u socijalističkoj revoluciji i antifašističkom ratu, zasnovano na sveukupnom vlastitom životnom iskustvu i temeljeno na znanstvenom osvjedočenju, do kojeg sam došao dugogodišnjim naučno-istraživačkim radom na području suvremene nacionalne i opće povijesti.

(2) Smatram za potrebno da sudskom vijeću skrenem pozornost da se u optužbi ne navode točno moji osobni podaci, usprkos tome što sam zbog toga prosvjedovao već u istražnom postupku.

Ne navodi se da sam - kao doktor povijesnih znanosti i pisac - po zanimanju "povjesničar i pisac". Očito, želi se prikriti moj životni poziv, unatoč činjenicama: da je pet mojih knjiga izašlo u devet posebnih izdanja (sedam na hrvatskom i dvije na slovenskom); da ukupan broj mojih tiskanih radova - rasprava, studija, eseja - iznosi više od 70 bibliografskih jedinica, od kojih je dvadesetak prevedeno na druge, strane jezike, a k tomu valja dodati više od tridesetak priloga na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, te posebna predavanja što sam ih držao - kao direktor Instituta za historiju radničkog pokreta i profesor suvremene nacionalne povijesti na zagrebačkom Fakultetu za političke nauke – na stranim sveučilištima u Europe i Amerike.

Kao povjesničar ušao sam u Opću enciklopediju, Enciklopediju i Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, a kao pisac primljen sam (1969.) u Društvo hrvatskih književnika, ali tužilaštvo - usprkos svemu tome - jamačno iz nekih posebnih razloga opetovano prešućuje moj životni poziv. Dodajem, da sam kao general izišao iz JNA da bih se posve posvetio znanstvenom radu, kojim sam se bavio već i u vojsci.

Navodeći da sam 1972. presudom Okružnog suda u Zagrebu osuđen na dvije godine strogog zatvora (po čl. 100 i 109. KZ), tužilaštvo navodi da je Vrhovni sud Hrvatske preinačio tu kaznu u jednu godinu, ali ne navodi prekvalifikaciju na čl. 118 st. 1, kao ni to da je Vrhovni sud potom preinačio i tu svoju odluku (izvanredno ublažio) smanjivši na kaznu zatvora od devet mjeseci, koliko sam proveo u istražnom zatvoru. (Rješenje Vrhovnog suda Hrvatske br. I-Kr-510/73-3 od 06. 11. 1973.)

Izostavljanjem tih podataka dobiva se iskrivljena slika, na štetu optuženog, pa se postavlja pitanje zašto se to čini čak i sa sudskim dokumentima?!

(3) Na inkriminacije po pojedinim točkama optužbe želim izjaviti slijedeće:

Ad a): Inkriminacije zbog intervjua uredniku Švedske televizije g. Bengtu Goraussonu (1977. g.)

Inkriminirani tekst nije u cjelini objavljen na Švedskoj televiziji. Apsurdno je mene optuživati zato što je moja izjava za Švedsku televiziju objavljena u cjelini ili u izvodima u emigrantskim listovima, dotično kako se kaže u optužbi, "u listovima ustaških odnosno proustaških terorističkih organizacija". Niti je mene itko za to pitao, niti sam za to dao odobrenje, niti sam ja izvršio redakciju teksta za tisak. Zbog toga je i došlo do smislenog iskrivljavanja sadržaja mojih odgovora. Tako npr. u Optužbi (str. 2, r. 18) stoji "proturječja između biranih", a ja sam govorio o proturječju između proklamiranih programskih načela SKJ; Ustava SFRJ... i stvarnosti koja..."

Ili, u predočenom tekstu iz "Hrvatske revije" u mom odgovoru na treće pitanje o istinitosti "udesetorostručenih" optužbi o zločinima, rekao sam: "Na kraju, ipak, sve takve neistine lupaju o glavu (a u tekstu piše "gutaju uglavnom") one koji ih šire, i one koji se upinju da ih održe". Na istom mjestu (HR1 1978, str. 134) vide se razlike u redakciji mojih ocjena o ustaškim zločinima. Naime, u svim listovima navedenim u optužbi nisu navedene moje riječi da "taj golemi broj od 60.000 uopće ne umanjuje odgovornost glavara NDH i ustaša koji su počinili te zločine", što sam rekao u dubokom uvjerenju da nitko ne može izbjeći odgovornost pred sudom povijesti i čovječanstva za takve, i sve druge, zločine u prošlosti i suvremenosti protiv fizičkog i duhovnog integriteta čovjeka kao pojedinca i naroda kao cjeline.

Tužilaštvo uzima za inkriminaciju dio mojeg odgovora – što sam ga godine 1977. dao uredniku Švedske TV Bengtu Goraussonuu - ali ne navodi pitanje na koje se taj odgovor odnosi, isto tako izostavlja onaj dio odgovora koji je bitan za razumijevanje tog odgovora.

Razlozi postojanja hrvatske emigracije

(4) Pitanje je, naime, sadržavalo posve određenu konstataciju o problemu hrvatske emigracije u međunarodnoj javnosti. Ono je glasilo:

"U posljednje vrijeme u Švedskoj i u drugim Europskim zemljama, isto tako i u Americi, međunarodna javnost je suočena sa sve većom političkom, a i terorističkom aktivnošću hrvatske emigracije, u kojoj su najekstremniji mladi ljudi, koji su odgojeni u socijalističkoj Jugoslaviji, a mnogi od njih su bili čak i članovi Saveza komunista Jugoslavije. Koji su tome razlozi i kakvo je duhovno i političko stanje u Hrvatskoj i u Jugoslaviji, koja potiče sve jače separatističke tendencije, koliki je utjecaj emigracije i koliko njezini zahtjevi za samostalnom Hrvatskom održavaju stvarno raspoloženje Hrvatskog naroda?"

Na tako postavljeno delikatno pitanje, u kojem je težište da su u emigraciji "najekstremniji mladi ljudi... odgojeni u socijalističkoj Jugoslaviji... od kojih su mnogi bili članovi SKJ", pokušao sam odgovoriti kako ja gledam na uzroke toj pojavi u novije vrijeme, ali povezano s povijesnom podlogom, što se u optužbi izostavlja, ne hoteći prikazati inkriminirani tekst kao cjelinu.

Ukazavši da su korijeni emigracije u položaju hrvatskog naroda u monarhističkoj Jugoslaviji, ali i u problemima u višenacionalnoj zajednici socijalističke Jugoslavije, rekao sam:

"Između dva rata hrvatski se narod borio protiv velikosrpskog hegemonizma, a za pravo na samoodređenje, jer je monarhistička Jugoslavija bila tamnica naroda i za hrvatski narod i za druge nesrpske narode. Pretvaranje Jugoslavije u socijalističku federaciju bila je velika i povijesna promjena, ali ni to nije spriječilo ponovno uspostavljanje velikodržavnog centralizma. U Beogradu se usredotočilo sve institucije, centre moći i odlučivanja na svim područjima nacionalnog i društvenog života, od politike i gospodarstva do športa.

Jednostranački monopolizam i demokratski centralizam, s kojim vlada Savez komunista Jugoslavije, sputavao je ustavni federativni sustav i omogućio rankovićensku presiju nad hrvatskim narodom, koji je pružao glavni otpor tom birokratskom centralizmu i velikosrpskom, velikodržavnom etatizmu, zato što je taj centralizam najviše pogađao Hrvatsku, što se očitovalo već u tome, da je, osobito u Rankovićevo vrijeme, od milijunske ekonomske emigracije iz Jugoslavije gotovo polovina bila iz Hrvatske - Hrvata, (5) a iz te ekonomske emigracije dobrim dijelom se regrutira i politička emigracija."

Taj se tekst u optužbi ne uzima u obzir, kao što se zanemaruje i kraj mog odgovora na prvo postavljeno pitanje, koji glasi:

"Povijesno gledano, hrvatska emigracija, negirajući međunarodni poredak i Jugoslaviju u njemu, računajući s neriješenim blokovskim presizanjima i nagađanjima oko Jugoslavije, samo je ekstreman izraz povijesnog stremljenja hrvatskog naroda, koji kao i svaki drugi narod u naše doba teži k ostvarenju pune nacionalne suverenosti i pravo da može sam, na demokratski način, odlučivati o svojoj sudbini u budućnosti, prije svega o modalitetima svojih odnosa s drugim narodima u Jugoslaviji". Na isti način postupljeno je i s daljom inkriminacijom teksta u optužbi.

Također je izostavljeno i pitanje, koje je sadržavalo inozemne ocjene o Jugoslaviji, a potom i prvi dio moga odgovora. Na pitanje koje je glasilo: "U inozemstvu se ponavljaju proturječne ocjene o režimu i o ljudskim i političkim slobodama u Jugoslaviji. Za neke Jugoslavija je mnogo slobodnija zemlja od drugih jednopartijskih socijalističkih zemalja, a za druge je i u njoj čak i krući totalitarni režim, negoli je u drugim istočno-europskim zemljama..."

Ja sam odgovorio: "Bez dvojbe, Jugoslavija je u mnogo čemu otvorenija zemlja od mnogih socijalističkih država. O tome govore i turistički promet, i otvorenost njenih granica, i kretanje stotina tisuća njenih radnika po europskim zemljama; zatim kulturno-tehnički i drugi utjecaji na život i mišljenje njenih građana..."

Ali inkriminacijom mog odgovora u optužbi to se zanemaruje, s očitom intencijom da se navođenjem samo drugog dijela mog odgovora - u kojem govorim da Savez komunista drži u svojim rukama odlučivanje o svim sferama tvarnog i duhovnog života - želi uputiti na zaključak kako jednostavno i neobjektivno prikazujem stanje u SFRJ.

U svezi s tim moram konstatirati da se primjenom takve metode u optužbi išlo za tim da se stvori ne samo nepotpuna, nego i iskrivljena predodžba i o sadržini i o intencijama mojih odgovora.

(6) U povijesti je odavno poznato, da takvom metodom nije teško osuditi i samog raspetog Krista kao Antikrista, ili pak dokaz da su sotonske strahote - nebeski raj. A da su moji odgovori uzeti u cjelini i u svezi s postavljenim pitanjem, a koji se u optužbi na tako jednostavan način inkriminiraju, izraz osobnog nastojanja da se objektivno ocijene i prikažu povijesna stanja i zbivanja, o tome sa znanstvenog, a uvjerenja sam i sa svakog objektivnog i nepristranog stanovišta ne može biti spora.

U svezi s optužbom zbog intervjua koji sam 1977. godine dao za Švedsku televiziju, ukazujem na još jednu bitnu činjenicu. Taj moj intervju sadrži odgovor na 15 postavljenih pitanja, i ima u cijelosti 375 tiskanih redaka (u HR1 1978, koja je priložena sudskom spisu), a optužba inkriminira samo dijelove iz prvog ili drugog pitanja, u opsegu od 49 redaka - i to na prikazan način manipuliranja istrgnutim citatima. To znači da joj sadržaj mojih odgovora na sva ostala pitanja, tj. cio preostali, gotovo osam puta veći tekst od inkriminiranog, nije za to dao nikakva povoda, što samo po sebi dokazuje da nema opravdanih osnova za inkriminaciju intervjua u cjelini.

Ad b): Inkriminacije zbog razgovora s beogradskim novinarom Vladimirom Markovićem (1978. g.)

Iako sam u istražnom postupku iznio da V. Markoviću nisam dao nikakav intervju, već samo razgovarao s njime, u optužbi se, pod točkom b), polazi od inkriminacije da je riječ o intervjuu koji je objavljen u ustaškom emigrantskom listu "Hrvatska država" br. 279 od kolovoza 1978. U svezi s tim ponavljam:

S V. Markovićem razgovarao sam kad me je posjetio u mom domu, kao s beogradskim novinarom, mladim čovjekom koji proučava zbivanja sedamdesetih godina, pa zbog toga želi razgovarati s istaknutim sudionicima, intelektualcima iz Beograda, Zagreba i Ljubljane. Nije bilo riječi ni o kakvom intervju, za bilo koji list, niti je za vrijeme razgovora sa mnom pravio bilo kakve zabilješke.

(7) S obzirom na to da je taj moj razgovor s njime sadržajno - iako uz dosta njegovih riječi - reproduciran u označenom br. "Hrvatske države" i u izvodu pod točkom b) optužbe, bilo bi zanimljivo utvrditi, baš u okviru ove optužbe protiv mene:

prvo, da li je riječ o čovjeku nadarenom toliko izvanredno sposobnošću pamćenja (da je kasnije mogao tako vjerno reproducirati cio razgovor), ili pak opskrbljenom za to potrebnim tehničkim sredstvima; drugo, kako je uopće došao na zamisao da na taj način pravi "intervju" sa mnom i to baš za navedeni list, jer teško je pretpostaviti da ga je na to uputilo uredništvo tog lista; i treće, kako je on, V. Marković "slobodni beogradski novinar", uopće imao mogućnost da taj tobožnji intervju "plasira" u "ustaškom emigrantskom listu" - "Hrvatskoj državi", iako, jamačno, baš u svijetlu ove optužbe, nije nimalo slučajno što je objavljen upravo u tom listu.

Premda inkriminirani tekst pod toč. b) treba prosuđivati u sklopu cjeline razgovora - makar i u interpretaciji Vladimira Markovića - ipak mogu izjaviti, da je optužba da sam u "intervjuu... lažno ustvrdio" toliko apsurdna da je lišena svake osnove s obzirom na cijeli inkriminirani tekst i na svaku tvrdnju posebno, ne samo s mojeg povijesno-znanstvenog stajališta, već čvrsto vjerujem i sa stanovišta svakog zdravog razuma.

Za što se Tuđmana optužuje

A što sam to "lažno ustvrdio" u tom inkriminiranom tekstu? Da je "po mom mišljenju, ključni problem nacionalnog pitanja u Jugoslaviji" pitanje odnosa "između Srba i Hrvata"!

Sada se mogu popraviti, pa reći, ne samo po "mom mišljenju" nego i po mišljenju svakoga onoga tko se znanstveno i sustavno bavi problemom nacionalnog pitanja u Jugoslaviji.

Takva se ocjena temelji na prosudbi povijesno-nacionalnih, državno-pravnih, gospodarsko-kulturnih, etno-demografskih, ili svih tvarnih i duhovnih, posebno geopolitičkih čimbenika iz njihove zasebne povijesti i iz zajedništva naroda SFRJ. U odnosu na to pitanje, sva druga, bez obzira koliko bila važna, u povijesti i u suvremenosti, ipak nisu vrijednosti te veličine. Dvojim da to može biti sporno i za površnog promatrača i u bilo kojoj političkoj pragmatici.

Broj žrtava logora NDH

Druga moja tobože "lažna" tvrdnja u tom inkriminiranom tekstu jest da je po statističkim podacima - u svim logorima i zatvorima NDH za vrijeme drugog svjetskog rata iz hrvatske poginulo oko 60.000 ljudi, (8) i to i Srba, i Hrvata, i Židova, i Cigana i dr, što je - rekao sam - "ogroman broj i užasan zločin“, ali sam protiv toga da se taj broj udesetorostručuje, samo za Jasenovac na 600.000, samo i jedno zato da bi se potencirala nekakva kolektivna i trajna krivica hrvatskog naroda.

I treće je da se, po mom mišljenju, uzroci nove hrvatske ekstremne političke emigracije, u kojoj mladi ljudi rođeni u socijalističkoj Jugoslaviji postaju čak i žešći protivnici od starih političkih emigranata, moraju tražiti u nekim bitnim pretpostavkama materijalno-duhovnog, ili gospodarsko-političkog života.

Zaključio sam da se u tome ogledaju povijesno društvene zakonitosti, što će reći da treba uklanjati uzroke tim pojavama. A do toga sam suda došao ne samo proučavanjem hrvatske povijesti, već i sveukupne problematike - povijesti, teorije, strategije i taktike, te filozofsko-etičke, umjetničke i međunarodno-pravne interpretacije nacionalno-oslobodilačkih, oružanih i revolucionarnih pokreta - u svjetskim okvirima, o čemu sam pisao u svom dijelu "Rat protiv rata", nagrađenoj knjizi, koja je izišla u dva hrvatska izdanja (1957. i 1970.), prevedena i na slovenski.

Prijedlog za dijalog Hrvata i Srba

Na osnovu takvih povijesno-znanstvenih spoznaja, a sučeljen sa svakodnevnim ponavljanjem povijesnih neistina, obmana i pogrešnih interpretacija, ne samo u mnogim propagandno-publicističkim i političkim aktivnostima, nego često i u prosvjeti i u izjavama ozbiljnih, a neupućenih intelektualaca - pledirao sam u razgovoru s V. Markovićem, ne prvi put, ali jamačno nimalo slučajno - da za zajedničkim stolom rasprave bitna sporna pitanja razumni Hrvati i Srbi, ozbiljni intelektualci i političari, da bi se pridonijelo uklanjanju međusobnog nerazumijevanja, optužbi i nesporazuma što su u povijesti dovodili do sukoba, pa i međusobnog istrjebljenja, a u sadašnjosti do štetnog održavanja pogrešnih povijesnih sudova, koji se nužno odražavaju i na sadašnjost.

Za takav, mogu reći, krajnje dobronamjeran apel imam i svoje osobne "povijesne" razloge. Iako će o njima biti riječi na drugom mjestu (u mojim rukopisima), ovom optužbom da iznosim "lažne" tvrdnje i o ratnim žrtvama prisiljen sam da i na ovom mjestu velim nešto o historijatu spora i oko toga pitanja. Ono je naime - stjecajem različitih okolnosti - već poodavno postalo za jedne manipulativno pitanje, ne samo zbog prosudbe prošlosti nego i zbog osuda sadašnjosti, a za druge "odveć delikatno političko" pitanje.

(9) Zbog toga se to pitanje ratnih žrtava našlo u takvom procijepu, da čak ni 35 godina poslije okončanja rata još uvijek nije prepušteno povijesnoj znanosti, kao faktografsko pitanje utvrđivanja povijesne istine, već se još uvijek javlja kao predmet optužbe protiv mene, i to prije petnaestak godina političke, a evo sada i sudske.

Preuveličavanje jasenovačkih žrtava

Kad su godine 1965. pobornici hegemonističko-centralističkih koncepcija, hoteći iskoristiti proslavu 25. obljetnice početka NOB i revolucije u Jugoslaviji (1966), za jačanje svojih pozicija, predlagali da se glavna proslava održi u Jasenovcu, zato što je tamo ubijeno 700 - 800, pa čak i 900 tisuća ljudi, to je trebalo biti uklesano na spomenik, a glavni govornik imao je biti Aleksandar Ranković - suprotstavio sam se tome argumentima statističkih podataka o ratnim žrtvama 1941 - 1945. (koji još nisu bili do tada, a nisu ni do sada, objelodanjeni), ukazujući na dalekosežnost posljedica više od desetorostrukog uveličavanja i onako groznih žrtava.

To je tada, s obzirom na argumente i moje dužnosti, imalo svoju dokaznu težinu (bio sam direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, profesor socijalističke revolucije i suvremene nacionalne povijesti na Fakultetu političkih nauka, član Ideološke komisije CK SKH, član Povijesne komisije CK SKH i Glavnog odbora Saveza boraca Hrvatske, član Koordinacionog odbora za povijest radničkog pokreta Jugoslavije, predsjednik Komisije za međunarodne veze Glavnog odbora i član Izvršnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske, član Izvršnog odbora Matice iseljenika Hrvatske, te zastupnik u Saboru SRH i predsjednik Odbora za znanstveni rad (kulturno-prosvjetnog vijeća).

Zašto CK SKH Tuđmanu nije dao potporu

Ipak, jedan od najodgovornijih političkih ljudi Hrvatske rekao mi je službeno: "Što se tiče Jasenovca i ratnih žrtava u pravu si, ali imaj na umu, da su odnosi takvi, da ti CK SKH ne može dati javnu potporu. To je tako delikatno političko pitanje, da bi mi njegovim potezanjem izazvali teškoće drugu Titu, a to ne smijemo, jer ih ionako ima dosta!"

Odgovorio sam da se valja dosljedno zauzimati za afirmaciju istine, upravo zbog promjene odnosa koji to ne dopuštaju, tada me takve političke ocjene ne mogu obvezivati u mom povijesnom radu, jer su u suprotnosti s mojom osobnom savješću i znanstvenim osvjedočenjem.

Da bih ukazao na svu apsurdnost tvrdnje da je samo u jasenovačkom logoru ubijeno 700 - 800.000 ljudi, odgovornima sam predočio da bi to značilo da je svakog dana ubijeno i pokopano 500 ljudi, dotično 600 ako se ne računaju blagdani, ili 20 - 25 ljudi svakog sata, te izložio procjenu, što je svakako od veće važnosti, da vjerojatno sveukupne žrtve u poginulima u cijeloj Jugoslaviji u drugom svjetskom ratu (tj. svega pučanstva, na svim zaraćenim stranama) ne premašuju taj broj!

Demografski gubici Jugoslavije u II. svjetskom ratu

(10) Naime, u pomanjkanju egzaktnih statističkih podataka o ratnim žrtvama, ili dok oni nisu dostupni, demografski gubici izračunavaju se znanstvenim metodama na osnovi demografskih statistika. Po dvije od tri u svijetu najpoznatije takve metode, ukupni demografski gubici Jugoslavije u drugom svjetskom ratu mogu najviše iznositi oko 2,18 milijuna ljudi (po trećoj znatno manje).

Od toga broja oko 450.000 otpada na umanjeni natalitet, 500.000 na odseljenu njemačku manjinu, oko 200.000 na odseljenu talijansku, mađarsku i tursku manjinu, oko 250.000 na emigraciju, te preostaje da je poginulih bilo 700 – 800.000 (što nije malo, kada se zna da su i daleko veće zemlje imale znatno manje gubitke, npr. Velika Britanija 388.000, Italija 410.000, Francuska 600.000).

Pri neprestanom ponavljanju i zastrašujućem pretjerivanju ustaških zlodjela u NDH, zaboravlja se ne samo činjenice da povijesni uzroci ustaštva bijahu u hegemonističkom nasilju nad hrvatskim narodom u monarhističkoj Jugoslaviji, posebno u ubojstvu Radićeva hrvatskog vodstva u beogradskoj skupštini, te da četništvo ne bijaše ništa manja opasnost za hrvatsko pučanstvo u ratu nego što je ustaštvo bilo za srpsko, već i to da se na takvim krivotvorenim osnovama ne mogu stvarati prave pretpostavke za skladan suživot Hrvata i Srba u socijalističkoj zajednici.

Tko nema hrabrosti pogledati u oči povijesnoj istini, taj će bježati od nje i u sadašnjosti.

Osim toga, valja imati na umu da je takvo preuveličavanje ustaških zločina u službi teorije o golemoj povijesnoj krivici čitavog hrvatskog naroda, s ciljem da se nametne dojam kako je Hrvatska u drugom svjetskom ratu bila samo na strani osovinskih sila, a prikrije istina da je bila jedan od najčvršćih oslonaca antifašističkog NOP, i da je dala ne manji, ako ne i veći, prilog od drugih naroda pobjedi revolucije nad fašizmom, te da je hrvatski narod imao u drugom svjetskom ratu razmjerno najveće demografske gubitke.

Izjava Ernsta Blocha

Da su takve teorije, i stalno ponavljanje neistina o ratnim žrtvama, imale stanovit utjecaj u domaćoj, ali i u svjetskoj javnosti, pokazuje također primjer poznatog marksističkog filozofa Ernsta Blocha, koji je (1973, pa 1975.) izjavio da su gotovo svi Hrvati na radu u svijetu - fašisti, a za one u zemlji – da ne zna, da li su baš svi.

To su i bili razlozi zašto sam ustrajao na nužnosti dokazivanja istine o ratnim žrtvama, ali zbog "odnosa" ne samo da za to nisam dobio potporu, nego sam, štoviše, morao zbog toga ispaštati sve do današnjih dana.

(11) Posljedice su bile: u to doba (1964/5) na izravnu intervenciju kabineta Rankovića spriječeno je proglašenje moga izbora za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, ali je obustavljeno moje smjenjivanje s dužnosti direktora Instituta, pošto je sam Kardelj, u prisutnosti Tita, rekao vodstvu Hrvatske da to ne treba provesti zato što sam na povijesnom području nosilac otpora hegemonističko-centralističkim tendencijama.

Godine 1966. zamišljena glavna proslava 25. obljetnice revolucije nije bila u Jasenovcu, jer je tog ljeta došlo i do pada Rankovića.

Ali da je problem "odnosa" ostao i dalje aktualan, pokazalo se ubrzo nakon toga, 1967, kada sam u obračunu s intelektualnim "žarištima nacionalizma" zbog Deklaracije o jeziku, političkom odlukom uklonjen sa svih spomenutih dužnosti. Da se ti "odnosi" na svoj način nastavljaju, pokazuju i inkriminacije kaznenog djela neprijateljske propagande u ovoj optužbi, zbog toga što sam ponovio i faktografske činjenice o ratnim žrtvama.

Pošto sam se opredijelio za poziv povjesničara i pisca, meni preostaje da ostanem dosljedan načelima znanstvene istine, s nadom, što više i s čvrstim uvjerenjem da borba, pa i stradanje za istinu o čovjeku pojedincu, a pogotovu o narodu, ne ostaje nikada uzaludan trud. Vrijeme i prilike natjerat će kad-tad i one što se oslanjaju na kojekakve privremene odnose i fiktivne konstrukcije, da uvide da se na njima ne može temeljiti ništa trajno i postojano, ili će pak dijeliti neizbježnu sudbinu svih fikcija.

(12) Ad c): Inkriminacije zbog intervjua šefu predstavništva njemačke televizije ARD u Beču za jugoistočnu Europu g. Peteru Miroschnikoffu (21.0 5. 1980.)

Ad d): Inkriminacije zbog intervjua uredniku Radio France Internationale g. Michelu Barthelemyju (21. 05. 1980.)

Budući da su moji odgovori na pitanja o intervjuima za Njemačku televiziju i za Francuski radio sadržajno gotovo istovjetni, a i inkriminacije o optužbi pod toč. c) i d) su slične - osvrnut ću se na njih istodobno.

Odbacujući odlučno inkriminaciju da sam bilo što "lažno ustvrdio" ili "zlonamjerno prikazivao", izjavljujem nasuprot tome, da sam - baš s obzirom na vrijeme i prilike u zemlji i u svijetu kad su od mene tražili intervjue - sve svoje odgovore nastojao dati na krajnje obazriv i umjeren način.

To su mi uostalom izjavili i oba urednika, kojima sam dao izjave, g. P. Miroschnikoff i g. M. Barthelemy, čudeći se zašto se to ne može objaviti u Zagrebu, a g. Miroschnikoff upoznao me je da je Jugoslavenski sekretarijat za informacije izrazio žaljenje zbog zapljene intervjua, a jedan član Predsjedništva SKJ izjavio da je "Tuđmanov intervju korektan, jer da ima i težih problema, pa da je policijska pogreška što je zaplijenjen."

Svaku svoju izjavu temeljio sam na osobnim iskustvima i na znanstvenim spoznajama, ali ni jedan problem o kojem sam govorio nisam radikalizirao, niti iznosio stvarnu njegovu težinu, ukazujući jedino na postojanje nekih od njih i na potrebu njihova rješavanja, pa je u tom svjetlu svaka inkriminacija još više neosnovana.

Kako me se npr. može optuživati, i na osnovi kakve to logike inkriminirati, da sam "lažno ustvrdio" zato što sam rekao: "Kao što znate, u Jugoslaviji imamo po Ustavu idealno riješeno nacionalno pitanje jedne mnogonacionalne zemlje. (13) Narodi su načelno potpuno ravnopravni i imaju pravo samoodređenja, međutim, praksa i teorija se sasvim ne poklapaju"?! Dalje sam rekao da je "to i teško uopće i moguće", ali da je to u Jugoslaviji do sada bio jedan od glavnih problema.

Zar sastavljačima optužbe nisu poznate povijesne činjenice:

- Da je nacionalno pitanje bilo "definitivno" "riješeno" već odlukama AVNOJ-a u Jajcu i prvim Ustavom 1946. godine.

- Da je usprkos tome u razdoblju (1945 - 1950.) tzv. etatističkog ili administrativnog socijalizma, po sovjetskom uzoru i u ime viših ciljeva socijalističkog integralizma, izgrađen velikodržavni centralizam u svim sferama gospodarskog i duhovnog života, što je imalo za posljedicu zaoštravanje međunacionalnih i međurepubličkih suprotnosti, osobito oko raspodijele investicionih sredstava koncentriranih u Federaciji.

- Da se odbacivanjem koncepcije etatističkog socijalizma - poslije sukoba sa Staljinom - te uvođenjem radničkog samoupravljanja (1950.) i komunalnog sustava, te Ustavnog zakona iz 1953, proklamiralo vraćanje na izvore svoje revolucije, pa ipak federacija zadržava centralistički monopol nad zakonodavstvom i nad sredstvima društvene reprodukcije, što potiče hegemonističko-integralističke tendencije, ali i nacionalne otpore.

- Novim Ustavom iz 1963. ojačane su republike kao nacionalni državno-pravni subjekti, a načelo samoupravnog upravljanja imalo je postati zalogom nacionalne ravnopravnosti. Tome je trebala poslužiti i privredna i društvena reforma iz 1965.

- Ipak, i u tim okvirima jačale su centralističko-etatističke i hegemonističko-unitarističke tendencije, do rankovićevskih deformacija u jačanju svemoćne službe državne sigurnosti, a tek uklanjanje Rankovića 1966. stvorilo je uvjete za stvarno jačanje federalizma i ravnopravnosti naroda.

- Korijenite političke i amandmansko-ustavne promjene 1968 - 1971. dovode do demokratizacije, ali i do ogorčenih sukoba birokratsko-dogmatskih centralističkih i nacionalno-demokratskih federalističkih tendencija, pa i do razbuktavanja međunacionalnih suprotnosti, za čije će uklanjanje biti otvoreni osnovi novim Ustavom iz 1974, kojim je uveden novi delegatski sustav samoupravnog dogovaranja do vrha Federacije (14) a republike postale gotovo kompletni državno-pravni subjekti.

No, da je i poslije toga još uvijek problem odnosa ili sukladnosti između ustavnih načela i prakse, evo nekih dokaza.

Pred 11. kongres SKJ 1978. član Predsjedništva SFRJ i SKJ dr. Vladimir Bakarić izjavio je za inozemnu javnost da se ne može isključiti da opet "može doći do različitih, čak i nacionalnih trvenja", spomenuvši usput da je 1971. godine bila "izazvana nedovoljno brzim mijenjanjem političke strukture ove zemlje" (izjava C. G. Strohmu za Die Welt, Vjesnik, XXXIX, 11083, Sedam dana, 01. 07. 1978).

Pojačavanje savezne birokracije nakon 1974.

Iako je novim Ustavom iz 1974. znatno smanjen djelokrug Federacije, a povećana prava republika, došlo je ne do smanjenja, već do povećanja savezne uprave: od 1974. do kraja 1978. činovništvo u upravi Federacije povećano je za oko 40% (10449 na 14448), a broj imenovanih dužnosnika povećan je za svega dvije godine nakon Ustava čak za 43%, kasnije i znatno više.

Istodobno, raslo je i oduzimanje sredstava iz privrede za budžet federacije, što je suprotno intencijama Ustava. Tako savezna uprava - kako je izjavio Jakov Blažević, predsjednik Predsjedništva SRH - održava i dalje "inerciju odlučivanja u ime radnika i udruženog rada", a isto tako da je "samoupravno sporazumijevanje" još uvijek samo "univerzalni princip" koji bi tek trebalo pretvoriti u praksu (NIN br. 1462, 14. 01. 1979; Vjesnik, XXXIX, 11232, 27. 11. 1978. i XL, 11348, 28. 03. 1979).

A evo kako misli o teoriji i praksi dr. N. Jovanov iz sindikata Jugoslavije: "Već 10 godina - svake godine barem tri puta – Predsjedništvo i Izvršni biro CK SKJ javno govore protiv dominacije financijskog kapitala, a on uvijek ostaje netaknut", zbog toga što "moć države... neidentificirane sile" "samoupravljanje je samo fiktivno", dodavši da se razlike u položaju pojedinih privrednih grana kreću od 1 do 15, pa čak i 25 puta, što stvara lošije uvjete za plaće i reprodukciju, i što su uzroci štrajkovima, kojih ima najviše u Hrvatskoj i Sloveniji, a kad izbiju, uklanjaju se povodi, ali uzroci ostaju (Vjesnik, XXXIX, Sedam dana, br. 25, 02. 09. 1978).

Svi ti, a i drugi primjeri iz proklamiranih načela i prakse bili su poznati, kada su od mene traženi intervjui, ali ih nisam iznosio iz razloga koje sam naveo, pa mi neka bude dopušteno pitanje, (15) kako se u usporedbi s naprijed navedenim izjavama mene može optuživati za ono što sam rekao?

Kao dokaz da ja nisam htio ništa "lažno ustvrditi" i "neistinito" i "zlonamjerno" prikazati - kad sam u svojim odgovorima izjavio da se "nacionalni odnosi izražavaju u nedovoljno usklađenim interesima između pojedinih naroda", te da je za Hrvatsku problem pomanjkanja financijskih sredstava" za njezin razvitak i aktualno pitanje deviznog režima i pomorske privrede, već da sam time jedino blago ukazao na probleme koji dugotrajno postoje, koji su već imali ozbiljne i mogu imati i još teže posljedice, ako ih se ne bude djelotvorno rješavalo - izložit ću, na temelju svojih znanstvenih spoznaja, podsjećajući da je to predmet mojeg povijesno-istraživačkog rada, samo neke bitne činjenice.

Gospodarsko i ino zaostajanje Hrvatske

Zbog izrazito neravnopravnog položaja u monarhističkoj Jugoslaviji, te ustrajnosti etatističko-centralističkih tendencija u socijalističkoj zajednici, što se sve desetljećima izražavalo u nepoštivanju ekonomskih zakonitosti u gospodarskom životu, navlastito u voluntarističko-protekcionističkoj politici na području investicija državnog kapitala, poreznog, deviznog i vanjsko-trgovinskog režima, te u pretjeranom odlijevanju narodnog dohotka, Hrvatska je sve više relativno zaostajala iza razvitka drugih zemalja u Jugoslaviji, dospjevši do granica ozbiljne gospodarsko-kulturne i demografske stagnacije, pa čak i biološke ugroženosti.

Do takvog je stanja došlo zbog dugotrajnog djelovanja mnogih negativnih čimbenika. Na primjer, vrijednost fiksnog dijela društvenog bogatstva jugoslavenske privrede u međuratnom razdoblju (1919 - 1940.) porasla je u cjelini za 50%, ali na području Hrvatske samo 42%.

Ili, prosječna godišnja stopa rasta fiksnih fondova društvenog bogatstva bila je za cijelu Kraljevinu Jugoslaviju 1,9%, a na području Hrvatske 1,6%. Dinamika industrijskog razvitka u razdoblju 1929 - 1938. bila je: u Srbiji 44%, u Crnoj Gori 11%, u BiH 11%, u Sloveniji 10%, u Makedoniji 8%, a u Hrvatskoj 7%.

U razdoblju socijalističke izgradnje nastavljene su gotovo istovjetne tendencije: stopa rasta fiksnih fondova društvenog bogatstva (1946 - 1960.) (16) za cijelu SFRJ iznosi 4,1% a za SRH 3,7% godišnje.

I poslije obračuna s hegemonističkim centralizmom (1966.) nije došlo do bitnih promjena u favoriziranju jednih, a zapostavljanju drugih: od kredita Narodne banke SFRJ plasirano je u Srbiju 58%, a u Hrvatsku 16%. Rezultat takvog ulaganja desetljećima bio je da je potkraj šezdesetih godina od svih jugoslavenskih industrijskih kapaciteta bilo instalirano u Srbiji 46%, u Hrvatskoj oko 18%, u Sloveniji oko 17%, a u ostale tri republike 19%.

Odlijevanje narodnog dohotka iz Hrvatske, od ujedinjenja 1918. pa nadalje, iznosilo je više od 8% - u pojedinim razdobljima izvlačeno je oko 65% svih prihoda - i tek se u posljednje vrijeme smanjilo, ali je još uvijek prekomjerno (u prošlom petogodišnjem planu 1976 - 1980. samo za nerazvijene izdvajalo se blizu 3% narodnog dohotka, izravno 1,97% i još 0,93% posredstvom Federacije, što je u tekućem petogodišnjem planu tek neznatno smanjeno, na ukupno 2,68% društvenog proizvoda, a to je dakako samo dio ukupnih obveza).

Da je to glavnim uzrokom navedenog zaostajanja i zabrinjavajućeg stagniranja stanja Hrvatske, može se zaključiti po tome da – po sudu nobelovca J. K. Galbraitha i M. Friedmana – gornja podnošljiva granica odlijevanja narodnog dohotka može biti od 1-2%, dok već 4% ozbiljno ugrožava gospodarski i biološki razvitak zemlje u pitanju. Zbog toga se u svijetu općenito smatra da nisu realni oni apeli koji idu za tim da industrijske zemlje izdvajaju za razvitak nerazvijenih više od 1%.

Privredni razvitak Hrvatske trajno pogađa i to što i u poratnom, federativnom razdoblju u saveznoj vladi tradicionalno prevladava kontinentalno-dunavska gospodarsko-prometna orijentacija, slično kao što je to bilo i u međuratnom razdoblju, koje spada - kako se to kaže u Pomorskom zborniku, "u najpraznije razdoblje u novijoj povijesti" pomorskog razvitka na Jadranu. Sveukupnim mjerama ne potiče se, nego dapače sputava razvitak pomorske privrede: brodogradnje, trgovačke flote, lučke industrije, pomorskog prometa i prometnog povezivanja luka s unutrašnjosti.

(17) U sedamdesetim godinama, flota u svijetu rasla je po stopi od 8%, a u Jugoslaviji samo 2%, jugoslavenska trgovačka mornarica bila je 1969. na 19. mjestu na svjetskoj rang listi, a 1976. pala je na 22. mjesto, prevozeći svega 27% jugoslavenskog izvoza (1977), dok je kod drugih pomorskih zemalja prosjek iznad 50%. Opća zapostavljenost pomorske orijentacije osobito se osjeća na hrvatskom području. Hrvatske luke ostvaruju više od 80% jugoslavenskog pomorskog prometa (1977), a u investicijama za modernizaciju sudjeluju jedva sa 40%.

Porazni podaci o hrvatskoj regresiji

Zbog dugotrajnih općih gospodarsko-političkih prilika, Hrvatska je dolazila u sve nepovoljniji položaj prema drugim zemljama Jugoslavije; postupno se smanjivao njen udio u bitnim čimbenicima nacionalno-gospodarskog razvitka i moći. Tako se npr. u razdoblju od nepunih pola stoljeća (1925 - 1971.) udio Hrvatske u okviru Jugoslavije bitno smanjio: u stanovništvu od 28% na 21%, a Srbije povećao od 22% na 25%; u industriji od 33% na 18%, a Srbije od 20% na 35%; u bankovnom poslovanju od 51% na 17%, a Srbije od 25% na 52%; i u veletrgovini u Hrvatskoj od 55% na 7%, a Srbije od 15% na 86%.

Smanjenje prirasta stanovništva

Opće gospodarske i političke prilike, sa svojim odrazom na nacionalnu psihu, poprimile su osobito zabrinjavajuće dimenzije zbog svog sve negativnijeg utjecaja na demografsko kretanje hrvatskog pučanstva: iz godine u godinu rasla je ekonomska emigracija, a padao je natalitet. Već između dva rata dolazi do osjetnog smanjenja prirasta hrvatskog pučanstva, pa za razdoblje 1921 - 1931. iznosi svega 9,5 promila godišnje. Između popisa 1931. i 1948 – zbog posljedica drugog svjetskog rata – stanovništvo SR Hrvatske smanjilo se za nešto više od 1 promila, dok se stanovništvo ostalog dijela Jugoslavije uvećalo u tom razdoblju za 12,2%!

Posljednjih desetljeća još se više zaoštrava tendencija stalnog smanjenja prirasta stanovništva: u vremenu od 1948 - 1953. godišnji prirast je 8,1 promila, 1953 - 1961. pada na 6,9 promila; od 1961 - 1971. na 6,2 promila, a od 1977. na svega 4,6 promila.

Činjenica je da je prirast stanovništva Hrvatske u 19. stoljeću išao "gotovo uporedo s europskim stanovništvom“ (V. Stipetić), dok je u XX. stoljeću osjetno sporiji ne samo od svih naroda Jugoslavije, nego je i manji od onog i cijeloj Europi, pa i u svijetu!

(18) Problem reprodukcije pučanstva zaoštrava se do razine ugrožavanja biološkog opstanka hrvatskog naroda, osobito stoga što ne jenjava rast ekonomske emigracije. Dvije trećine stalne ekonomske emigracije su iz Hrvatske, a potkraj šezdesetih godina stopa emigracije, popevši se na 5,5%, nadvisila je čak stopu nataliteta, postavši najviša na svijetu (osim Puerto Rica).

Povećavanje broja emigranata

U milijunskom broju privremeno zaposlenih iz SFRJ u Europi u početku je bilo daleko najviše hrvatskog pučanstva, a i danas ga ima nerazmjerno više: 40 - 60%, računajući i ono iz BiH. Iz te privremene ekonomske emigracije što dijelom postaje stalna, novači se i politička emigracija, a jamačno, nije nimalo slučajno što oko 60% otpada na hrvatsku emigraciju.

Do spoznaje svih iznesenih činjenica - na kojima sam zasnivao svoje sudove, ne spominjući ih u ovakvom obliku - dolazi se na temelju statističkih podataka i zaključaka što su ih u svojim radovima i analizama iznijeli mnogobrojni znanstveni i politički radnici (R. Bićanić, M. Mirković, S. Lovrenović, I. Vinski, Š. Đodan, M. Veselica, H. Šošić, V. Stipetić, M. Korenčić, D. Vojnić, M. Rendulić, V. Bakarić, J. Blažević, J. Sirotković, V. Holjevac, M. Tripalo, S. Dabčević-Kučar, D. Haramija, I. Perišin, D. Bilandžić i dr). Svaki ozbiljan, razborit i dobronamjeran čovjek, koji se na bilo koji način suočava s tom problematikom, mora polaziti od osnove da sve to zahtijeva dalje svestrano i pomno proučavanje radi pronalaženja najprikladnijih rješenja za sustavno, dugoročno otklanjanje uzroka takvom stanju, ako se žele izbjeći ozbiljnije gospodarske pa i političke krize.

U svezi s inkriminacijom da sam "lažno ustvrdio" da "postoji problem srazmjernog sudjelovanja" Hrvata u vojsci i u Savezu komunista, što bi također trebalo biti dokazom da "uporno i dosljedno ponavljam tvrdnje pomoću kojih se neistinito prikazuju društveno-političke prilike u SFRJ", iznosim sljedeće činjenice.

Nacionalni sastav JNA

Kad je riječ o problemu nacionalnog sastava JNA, neka mi bude dopušteno podsjetiti da mi je to osobno veoma dobro poznato, s obzirom na dužnost što sam ih obavljao od 1945. do 1961. u (19) Ministarstvu (Sekretarijatu) narodne obrane i Generalštabu JNA, no ja ću i ovdje iznijeti samo ono što je javno publicirano.

U starješinskom kadru JNA ima oko 15% Hrvata, a "jedno vrijeme - i po riječima dr. D. Dragosavca 1978 - bilo ih je znatno više". Da je neposredno poslije rata u JNA bilo ne samo "znatno više" hrvatskih kadrova, nego i razmjerno više od drugih, može se zaključiti i po tome što je u jesen 1944. (pred završne operacije za oslobođenje Srbije i drugih istočnih dijelova) od ukupno 9 korpusa NOV Jugoslavije pod Glavnim štabom Hrvatske bilo pet korpusa, a i po tome što je po prvim statistikama u Hrvatskoj više od 40% članova Saveza boraca NOR Jugoslavije. Pa iako je od toga oko trećine bilo Srba, a Hrvata oko dvije trećine, to govori da su Hrvati iz rata i revolucije izišli s razmjerno većim udjelom u revolucionarnom i starješinskom kadru, a sad je stanje stubokom drugačije.

Nacionalni sastav savezne uprave

Slično je i s prilikama u Saveznoj upravi (i ustanovama Federacije): 1978. bilo je svega 6% Hrvata, a 1969 - kad je javnost prvi put pobliže upoznata s nacionalnih sastavom federalne uprave - bilo ih je ipak nešto više - 8,6%, naprama 73,6% Srba, 7,2% Crnogoraca, 3,8% neopredijeljenih i 6,8% svih ostalih (Ekonomska politika, Beograd, br. 847/1969).

Koliko su zabrinjavajući iznijeti podaci o nacionalnom sastavu JNA i Savezne uprave, svjedoči i to što ih je beogradski NIN br. 1419 od 19. 03. 1978. objavio pod naslovom "Opasne stvari", u rubrici "Kongresne teme". U razmatranju nacionalnog sastava Saveza komunista valja podsjetiti da je povijesna važnost toga pitanja - o čemu svjedoče iskustva svih višenacionalnih zajednica - u tome što ono samo po sebi nedvojbeno odražava kako značajke međunacionalnih odnosa, tako i sveukupnost obilježja vladajućih struktura.

Nacionalni sastav članstva Saveza komunista

Neposredno poslije rata, 1946, članstvo SK Hrvatske (KPH) iznosilo je 30,7% od ukupnog članstva SKJ (KPJ). To je bilo oko 8% više od postotka pučanstva, a bilo je odraz razmjernog većeg udjela stanovništva Hrvatske u NOP i revoluciji, od nekih drugih republika. Međutim, iz godine u godinu, taj će se omjer postupno sve više smanjivati, pa će već pedesetih godina biti ispod postotka stanovništva; godine 1963. članstvo SKH (20) iznosit će 21,1%, da bi 1975. palo na 18,3%, a 1978. na svega 17% od ukupnog članstva SKJ (Statistički godišnjaci Jugoslavije, NIN, Beograd, br. 1419, 19. 03. 1978.)

U vrijeme 8 kongresa SKH (1978), od 282.515 članova bilo je: Hrvata 64,2%, Srba 24,2%, "Jugoslavena" 7,4%, te ostalih 3,8% i neopredijeljenih 0,4% (Vjesnik, XXXIX, 11018, 24. 04. 1978.) To znači da je u odnosu na nacionalni sastav SRH, Srba bilo više negoli dva puta, a Jugoslavena čak pet puta više od Hrvata u Savezu komunista Hrvatske. Ili, član SKH je svaki četvrti "Jugoslaven", svaki deveti Srbin, a tek svaki dvadeseti Hrvat!

Sličnu, nacionalnu neravnomjernu sliku daje i sastav SKJ u cjelini. U doba 11. Kongresa (1978.) SKJ je imao oko 1,629 milijuna članova, ili 7,5% od stanovništva SFRJ. Iznad tog prosjeka viši je postotak: kod Crne Gore 10,3%, Srbije (uže) 9,9% i Vojvodine 9,1%, a niži kod BiH (s tim da je kod Srba viši, tj. 9%, a manji kod Muslimana 6% i pogotovo Hrvata 4,1%), zatim još manji kod Hrvatske 6,2% (ali Hrvata samo 4,9%), te Makedonije 6,1%, Slovenije 5,6% i Kosova 4,9% (ali sa znatno manjim postotkom Albanaca).

Iz toga proizlazi da u SKJ ima brojno i procentualno najviše, čak razmjerno i dvostruko više Crnogoraca i Srba, a manje, znatno ispod prosjeka, Makedonaca, Muslimana i Slovenaca i čak dvostruko manje Hrvata i Albanaca. (Izračunato prema objavljenim podacima s republičkih kongresa i 11.Kongresa SKJ i demografskih statistika.)

Izloženi podaci nisu, dakako, jedini koje bih mogao predočiti kako se od kongresa do kongresa SKJ provode u život deklarativne odluke, osobito na područjima očitovanja nacionalne ravnopravnosti, pa se očito, samo po sebi, nameće pitanje na kakvim se onda osnovama zasniva inkriminacija optužbe zbog primjedbe o nepotpunom skladu proklamiranih načela i prakse, ili o problemima međunacionalnih odnosa.

Deja vu: zastupanje hrvatskih interesa - nacionalizam, separatizam, ustaštvo...

Što se tiče inkriminiranja mojih riječi; da se represijama i progonima "nikakvi, a najmanje nacionalni problemi ne mogu riješiti, nego samo još više zaoštriti"; zatim da bi "trebalo promijeniti situaciju" u kojoj se "svako postavljanje hrvatskih nacionalnih problema i interesa (21) odmah generalizira kao nacionalizam, separatizam, pa čak i ustaštvo, pa se onda i hrvatski revolucionari povezuju s nekakvim profašističkim elementima... što je potpuno besmisleno" - moram ustvrditi da su te moje ocjene izraz dubokog znanstvenog osvjedočenja iz sveukupnog iskustva kako hrvatske, tako i opće povijesti.

Od bezbrojnih primjera, u kojima se sve to očituje, iz bliže nam povijesti, dovoljno je podsjetiti na pogubne posljedice pogrešnog odnosa, navlastito, prema hrvatskom nacionalnom pitanju (uz druga) u monarhističkoj Jugoslaviji.

Dalje, zar nisu potresne promjene u Hrvatskoj, poslije Karađorđeva, a zatim i u Srbiji, Sloveniji i Makedoniji, provedene s obrazloženjem da se time uklanjaju zapreke i stvaraju bolji, potrebni uvjeti za rješavanje ne samo međurepubličkih sporova i odnosa između federacije i republika, nego i bitnog pitanja samoupravljanja - ovladavanjem viškom rada ili sredstvima reprodukcije od neposrednih proizvođača i udruženog rada?

Kakvi su rezultati postignuti poslije toga, u proteklom desetljeću, može se zaključiti iz već navedenih izjava i ocjena dr. V. Bakarića i J. Blaževića, a evo i nekih još posve određenih činjenica.

Primjeri disfunkcije društvenog sustava

O promjenama u konkretnoj stvarnosti, tj. praksi udruženog rada i neposrednog samoupravljanja, govori izjava sekretara općinskog komiteta SK Rijeka (ing. Davora Mihovilovića), da je "u proteklih 4 - 5 godina stopa reproduktivne sposobnosti privrede pala za 400%, da je izdvajanje za proširenu reprodukciju smanjeno od 29,5% u 1975. na 18,9% u 1978, a istodobno su rasle ugovorene obveze privrede, npr. kamate na kredite su veće za 85%." (Vjesnik, XI, 11626, 08. 01. 1980).

Očito na temelju analize problema što proizlaze iz takvog stanja, na sjednici CK SKJ prosinca 1980. u referatu A. Marinca ustvrđeno je:

"Postavlja se pitanje: koji su to razlozi da - za gotovo deset godina od ustavnih amandmana, šest godina od Ustava, a četiri godine od Zakona o udruženom radu – nismo uspjeli postići značajniji zaokret u oživotvorenju prolaznog suštinskog opredjeljenja da radnik u OOUR-u odlučuje o cjelokupnom dohotku? Kako inače objasniti otuđeno odlučivanje o sredstvima u bankama i SIZ-ovima... a posebno ponašanje u monetarno-kreditnoj i emisionoj politici... velik dio primarne emisije koristi se za financiranje deficita budžeta federacije...

(22) Monetarnom i kreditnom politikom stvaraju se ponovno anonimni kapitali i vrši preraspodjela dohotka izvan udruženog rada. Moramo biti svjesni da svi ostaci otuđenog odlučivanja o dohotku i društvenoj reprodukciji i materijalno neraščišćeni odnosi u našoj zemlji predstavljaju i potencijalni izvor konflikata u međurepubličkim i međunacionalnim odnosima. Zabrinjava što se, i pored političkih opredjeljenja, stanje sporo mijenja..." (Vjesnik, XLI, 11953, 05. 12. 1980).

To je ne samo po sadržaju nego i po riječima gotovo istovjetno onima što su pred desetak godina postavljali zahtjeve za rješavanje baš tih pitanja, i za "čiste račune“.

Na istoj je sjednici još utvrđeno da se smanjuje udjel SFRJ u svjetskom izvozu (od 0,57% u 1966. pao je na 0,45% u 1979. godini), a isto tako i u svjetskom uvozu; da je povećan platni deficit a stupanj zaduženosti zemlje dostigao zabrinjavajuće granice; te da se unutar jedinstvenog jugoslavenskog tržišta smanjuje međurepublički promet: od 27,7% u 1970. u odnosu na cijeli promet pao je na 22,9% u 1978.godini (isto).

Mislim da bi svako daljnje navođenje činjeničnih podataka, radi obrazloženja opravdanosti mojih tvrdnji, bilo suvišno.

Propast monarhističke Jugoslavije

U svojim odgovorima, u inkriminiranim intervjuima, spomenuo sam da osim problema što su istovjetni za socijalističko društvo u cjelini, dotično za svu SFRJ, na hrvatskom tlu ima i nekih posebnih, i to kao u sferi materijalnog tako i duhovnog života, koji su aktualni osobito s toga što nepovoljno djeluju na oblikovanje psihe hrvatskog nacionalnog bića. Iako, jamačno i u našem slučaju, materijalno-ekonomski čimbenici imaju prvorazredno značenje, jer su oni, ne samo po marksističkoj teoriji, podloga sveukupnom povijesnom razvitku, ipak za znanstveno razmatranje nema spora da na povijesno-društveni razvitak i u nacionalnim i međunarodnim dimenzijama, isto tako svestrano djeluju, a ponekad i presudno utječu, i svi čimbenici društvenog života čovjeka i naroda: od povijesno-političkih i kulturno-idejnih (vjerskih) do pravno-etičkih, psiholoških itd.

Primjer za to nam pruža i sudbina monarhističke Jugoslavije, u kojoj su svi ti čimbenici - u prvom redu u hrvatsko-srpskim odnošajima - doveli do takve raspirenosti međunacionalnih suprotnosti da je u agresiji osovinskih sila doživjela ne samo katastrofalan vojnički slom, nego i potpuno moralno-političko rastrojstvo i državno rasulo.

Neuspjeh Banovine hrvatske

Činjenica, da je do toga došlo usprkos pokušaju vodstva Kraljevine Jugoslavije i (23) hrvatskog seljačkog pokreta da riješe hrvatsko pitanje sporazumom u zadnji čas, pred rat, upućuje na zaključak da je to bila posljedica jaza stvorenog dugotrajnim procesima, koji se nije mogao na brzinu premostiti polovičnim, nedovoljno demokratskim i kompromisnim rješenjem.

A činjenice, pak: prvo, da je rješenje nacionalnog pitanja bilo preduvjet za pobjedu NOP u Jugoslaviji; drugo, da je izgradnja bezklasnog, socijalističkog i samoupravnog društva imala stvoriti društvene pretpostavke za konačno otklanjanje svih izvora i uzroka nacionalnih proturječnosti; i treće, da je usprkos tome došlo najprije do jačanja etatističko-centralističkih, a potom i hegemonističko-unitarističkih i nasuprot njima nacionalističkih tendencija, svjedoči, jamačno, da nacionalno pitanje i u socijalističkom društvu ostaje važnim, pa i prvorazrednim čimbenikom.

Da se represivna hegemonističko-unitaristička politika iz Rankovićeva doba veoma negativno odražavala na političko raspoloženje hrvatskog pučanstva, to nije teško zaključiti, ali je, jamačno, teže procijeniti kakve je sve posljedice ona ostavila u samoj njegovoj psihi. O razmjerama njezina učinka možemo suditi po tome što se očitovala u svim sferama svakodnevnog života - od gospodarstva do kulture i od državne uprave do športa, ne ispuštajući ni jedno pitanje prošlosti ni budućnosti.

Posljedice djelovanja Rankovićeve UDB-e

Da bi vi mogli predočiti kakvu je široku i tešku moru osjećao hrvatski čovjek, pritisnut hegemonističkom politikom, podsjetimo da je u SRH bilo npr. u redarstvenim spiskovima više ljudi nego što ih je uopće bilo zaposlenih (oko 1,3 milijuna) - očito kao nepovjerljivi i nepodobni, ili prijeporno sumnjivi, te da je u BiH svako očitovanje hrvatske nacionalne svijesti bilo žigosano i progonjeno kao fašističko ustaštvo, što je ponukalo Cvijetina Mijatovića (sadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ) da izjavi, da kao komunist i kao Srbin osuđuje postupke s Hrvatima.

Da je sve to, kao i kasnije poistovjećivanje gotovo svake odlučnije obrane hrvatskih interesa, na bilo kojem području, s nacionalizmom i separatizmom, zatim takve prilike što su dovele do obustave rada Matice hrvatske, kao najstarije kulturne institucije, dok matice drugih naroda primaju politička priznanja i odlikovanja, te do žigosanja i onemogućivanja rada (24) istaknutih revolucionara, političara i intelektualaca, ali i običnih ljudi - ostavilo duboke tragove u psihi hrvatskog pučanstva, vidi se navlastito iz navedenih primjera sve većeg nesrazmjera u zastupljenosti Hrvata u vladajućim strukturama.

Zatim, iz činjenica najveće ekonomske, te najbrojnije i - kako se jednom izrazio dr. V. Bakarić - "najgore političke" emigracije, a pogotovu iz krajnje zabrinjavajućeg demografskog opadanja hrvatskog stanovništva.

Sve te činjenice nedvojbeno skreću pozornost na to da je u hrvatskom nacionalnom biću nastalo stanje oslabljene vitalnosti, ali i uzburkane zdvojnosti. Do postupnog smanjenja nacionalne vitalnosti dolazi uvijek zbog individualnog i kolektivnog gubljenja životnih poticaja i vizija. Kad se pokoleba, ili izgubi, povjerenje u vrijednost ideala, ili u mogućnost dostignuća osobnih, društvenih ili nacionalnih ciljeva na rođenom tlu, onda raste osjećaj bezvoljnosti i dezorijentiranosti, nezainteresiranosti i ravnodušnosti, nesigurnosti i izgubljenosti, pa čak i beznadnosti i straha; ali s druge strane, gomilaju se kako osjećaj zdvojnosti i ogorčenosti, pa i rušilačkog očajništva, te spontanog i promišljenog otpora po zakonima biološkog samoodržanja.

U takvom stanju iživljene su i napuštene sve iluzije, i na njima se, kao i na bilo kakvim nestvarnim pretpostavkama ili voluntarističkim premisama, ne može više graditi nikakva budućnost, a niti spašavati prošlost.

Moje je duboko uvjerenje, da se isto tako kao čovjek pojedinac i cijeli narod može pokrenuti iz takvog kriznog stanja, letargije i hirovite zdvojnosti, jedino dosljednim uklanjanjem svih uzroka što su doveli do toga, te sustavnim stvaranjem uvjeta da se vrati vjera u mogućnost afirmacije vlastite volje, u svrhovitost naprezanja svih svojih stvaralačkih sila radi oživotvorenja svojih ciljeva i osiguranja svog ljudskog i nacionalnog dostojanstva u vlastitoj domovini, u slobodnom i skladnom suživotu s ostalim narodima, na dobrobit svoje ali i cijele zajednice.

Jedino zabrinutost zbog izloženih problema i profesionalnog (25) razmišljanja o nužnosti njihovog rješavanja - u interesu ne samo Hrvatske nego i cijele SFRJ - a ne nekakve "zle namjere", potakle su me da ih spomenem u svojim odgovorima, ali ne ulazeći potanje niti u njihovu kvalifikaciju niti u raščlambu, kakvu sam i ovdje sam ovlaš ocrtao.

"Pluralizam socijalističke misli"

Što se tiče inkriminacija zbog onih mojih misli - u sva tri intervjua - u kojima se zauzimam:

- za dalje nadilaženje u našem samoupravnom društvu onih dogmatskih načela, koja "ne daju dovoljno prostora za demokratsko sagledavanje i rješavanje" svih društvenih i nacionalnih problema;

- za "pluralizam socijalističke misli";

- za potrebu dosljedne usklađenosti unutarnje i vanjske politike, kad je riječ o načelima osiguranja temeljnih ljudskih sloboda i nacionalne jednakopravnosti;

želim podsjetiti da sam do tog osobnog uvjerenja došao i kao pripadnik socijalističkog pokreta i kao istraživač suvremenih povijesnih kretanja, i posebno, da sam uvijek isticao da se za sve to zauzimam "u okviru socijalističkog društva", imajući na umu postojeći ustavni poredak. A kao obrazloženje, mogu u najkraćim crtama navesti - ako socijalističko društvo želi riješiti probleme svoje normalne reprodukcije, ili konkretnije probleme produktivnosti i racionalnosti u industrijskoj i poljoprivrednoj proizvodnji, dotično napretka u svim sferama tvarnog i duhovnog života, ono mora pronaći putove da ukloni sve što sputava i ograničava inicijativu i stvaralačke sposobnosti, dostojanstvo i integritet čovjeka kao pojedinca i svakog naroda kao cjeline.

Dijelim mišljenje onih, koji smatraju da se to može postići jedino na taj način, ako i socijalističko društvo uključi u svoje postulate univerzalna načela o priznanju i poštivanju temeljnih ljudskih prava i demokratskih sloboda, do kojih je čovječanstvo došlo u svom razvitku, te o prihvaćanju koegzistencije različitih ideja i pluralističke demokracije, jer u današnjem nuklearnom svijetu, svaka isključivost prijeti katastrofom.

(26) Pretpostavka za to je nadilaženje političkog totalitarizma i monopolizma, na dogmatskim shemama staljinizma, ali i na onim iživjelim osnovama lenjinizma što su imale svoje opravdanje u druga vremena i u drugim prilikama, na početku, ali ne i na kraju ovog stoljeća, kada su društveno-političke prilike u svijetu stubokom drugačije, i kad se već nakupilo dovoljno dokaza da je svaki isključivi monopolizam povijesno neodrživ, jer je štetan ne samo za unutarnji društveni razvitak socijalističkih zemalja, već i za međunarodne odnose i mir u svijetu.

Prisjetimo se staljinističkih progona ili "čistki" u SSSR i u istočno-europskim zemljama u nedavnoj prošlosti, koje u blažim oblicima traju u svim socijalističkim zemljama do danas, a iz međunarodnih odnošaja - intervencije sovjetske oružane sile u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i Afganistanu.

Današnji potresi u Poljskoj i u Kini na najočitiji način svjedoče o tome da socijalistička društva, ustrajući na starim strukturama i dogmatskim teorijama o nezamjenjivosti jednostranačkog monopolitizma i monopolizma, upadaju u sve složenije i teže krize. Na nehuman način smjenjuju se komunistički prvaci; dojučerašnji suradnici u istim vrhovnim tijelima afirmiraju se na bezočan način kao jedini krivci, pa čak optužuju i osuđuju kao neprijateljski elementi na najteže kazne. No, problemi ostaju i novi krizni potresi javljaju se u gotovo redovitim ciklusima.

Ni u socijalističkoj Jugoslaviji, u kojoj je poslije sukoba sa Staljinom najprije došlo do preispitivanja lenjinsko-staljinističkih metoda socijalističke izgradnje, i gdje se uvođenjem samoupravljanja pošlo u traženju novih putova, nismo izbjegli zakonitosti kriznih potresa u komunističkim redovima: krajem četrdesetih godina imali smo obračun s dogmatskim staljinistima i informbirovcima, pedesetih godina s Đilasovim anarho-liberalizmom, šezdesetih godina s Rankovićevim hegemonističkim unitarizmom, a sedamdesetih s nacionalizmom, liberalizmom, tehnokratizmom... bez obzira što je riječ o veoma različitim uzročno-posljedičnim pojavama, očito je da je samoupravljanje još daleko od toga da bude takav sustav "demokracije neposrednih proizvođača" koji bi uklonio neizbježnost i takvih i svih drugih popratnih pojava u socijalističkom društvu.

U međuvremenu, u svezi s općim tendencijama razvitka u svijetu, a posebno sa zaoštravanjem u međunarodnim odnošajima, te novih spoznaja u svjetskom socijalističkom pokretu, u Europi je proklamirana ideja "eurokomunizma" o prihvaćanju "pluralističke demokracije", (27) kao osnovnog demokratskog puta u socijalizam, a u SFRJ je (1977.) prihvaćena Kardeljeva teorija o "pluralizmu samoupravnih interesa", kao osnove daljeg samoupravnog razvitka.

U Poljskoj je općim pokretom radničke klase, u jedinstvu sa svim slojevima poljskog naroda, došlo do osnutka nezavisnih sindikata, što je bez obzira na krajnji ishod, nedvojbeno povijesna pojava zbog ograničavanja monopola vladajuće komunističke stranke u jednoj socijalističkoj zemlji sovjetskog bloka. U Kini novi državni prvaci poslije osude "četveročlane bande" zbog zlodjela u "kulturnoj revoluciji" i procjenjivanja zasluga i grešaka "velikog vođe i kormilara" Mao Ce Tunga, govore o potrebi demokratizacije zemlje, kao preduvjetu za sveukupni razvitak.

Sve te pojave i tendencije učvrstile su me u uvjerenju da bi za dalji razvitak našeg socijalističkog društva bilo neophodno da se načelo "pluralizma samoupravnih interesa" dosljedno proširi i na prihvaćanje načela pluralizma socijalističke misli. Priznanje "pluralizma samoupravnih interesa" je polovično, ono podrazumijeva samo materijalnu sferu, a očito je da bez uključivanja u taj pluralizam i duhovne sfere nema ni takve socijalističke demokracije, koja bi podrazumijevala i univerzalna dostignuća ljudskih prava i građanskih sloboda, bez kojih, jamačno, nema ni demokratske rasprave o spornim i otvorenim pitanjima, a kao što sve povijesno iskustvo dokazuje: ne može biti ni prave slobode čovjeka, ni harmoničnog društva, niti slobode i suverenosti naroda, niti sklada i mira u međunarodnoj zajednici.

Namjesto zaključka

Ako je pluralizam misli i ideja bio pretpostavkom društveno-političkog razvitka u dosadašnjoj povijesti čovječanstva, onda je razumljivo da bi ta zakonitost morala imati svoju vrijednost i za socijalističko društvo, koje bi naročito moralo odbacivati svaku ograničenost i stagnaciju. Mnogi znaci govore da takva spoznaja - o nužnosti demokratskog razvitka pluralizma socijalističke misli - dobiva sve više pobornika i u svijetu i u našoj zemlji. O tome svjedoči i misao A. Grličkova (člana Predsjedništva CK SKJ), koju kao moto uzima J. Stanič, slovenski pisac knjige "Raspuća komunizma", a prenosi je u zagrebačkom listu: "Uvjereni smo da socijalizam, ako ne bude još šire usvajao pluralizam različitih socijalističkih alternativa, neće postajati svjetskim procesom i nakon toga svjetskim sistemom" (Start br. 311, 24. 12. 1980, str. 74).

Budući da živimo u svijetu koji je do te mjere postao jedinstven i međuovisan da se i unutarnja zbivanja u perifernim zemljama odražavaju na povećanje neizvjesnosti i zaoštrenosti u međunarodnim odnosima, posebnu pozornost zaslužuje problem sklada između proklamiranih načela i prakse kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici SFRJ.

Da u tom pogledu ima problema vidjelo se iz osvrta na ovu optužbu. A da je dosljedno oživotvorenje u unutarnjem životu onih načela za koja se SFRJ zauzima u međunarodnim odnosima uopće, a posebno u pokretu nesvrstanih i među socijalističkim zemljama, od prvorazrednog značenja njezinu i unutarnju i međunarodnu stabilizaciju, a osobito zbog njezina delikatnog geopolitičkog položaja između Istoka i Zapada, o tome ne bi trebalo biti dvojbe.

A to je bio smisao i te natuknice u mojim odgovorima.

Dr. Franjo Tuđman

.

Na koncu, što reći?

Podvući crtu, zbrojiti i oduzeti, umnožiti i podijeliti... pa utvrditi da Srbi i država Srbija oduvijek ("Do istrage naše, ili vaše", 1902), a relativno najkraće od 1918. godine, pa sve do 1990. i dana današnjeg, posve svejedno u kakvoj državnoj zajednici, u kakvom društvenom uređenju, kakvim političkim, međunarodnim i inim odnosima, čine sve što mogu da podjarme, porobe, asimiliraju, fizički unište i istrijebe Hrvate i hrvatski narod?

Da su ustaše bili borci za slobodu, opravdana reakcija na desetljeća srpskog državnog terora? Da su Pavelić i NDH pobili premalo Srba?

Povesti se za tim sirenskim, sotonskim, ratnohuškačkim zovom koji ovim nesretnim dijelom svijeta vlada okovima uma, pa poput odnarođenih, zabludjelih, beznadnih posrbica raznih beškera, jergovića i modrićki ili dežulovića i čulića, samo u dijametralno suprotnom smjeru, tvrditi, dokazivati i obrazlagati da su Srbi narod urođenih četnika, genetskih genocidnih koljača i ubojica, vječni, nepopravljivi, neizlječivi, protuhrvatski arhineprijatelji..?

Ne.

Naravno da ne. Ja sam put, istina i život, rečeno je, ljubi neprijatelja svojega i čini dobro onome koji te mrzi, rečeno je. Okreni drugi obraz, oprosti, pokušaj, uvijek se može, nikad nije kasno, imaj nade. Hoću.

Jesam, mnogo puta. U leđima mi noževi, ali opet ću.

Zbog svoga hrvatskog naroda i svoje hrvatske zemlje, zbog Josifa Runjanina koji je uglazbio najljepšu našu, zbog Svetozara Pribičevića koji je prešao puni krug pakla od istrjebitelja Hrvata do čovjeka kojemu su se oči širom otvorile u svjetlo istine, zbog gospođe Olge Carević čija pisma sam čitao kao zavoje ranjene duše u studenim, blatnjavim rovovima diljem Slavonije i Bosne, zbog D. Ž, Srbina koji je u ZNG otišao prije mene, i s kojim sam davno, kao student, proveo najveselija, najinteligentnija i najluđa pijanstva u životu, zbog Z. R, Srbina ljudine na čijemu grobu svake godine na Sve svete palim svijeću, zbog S. S, Srbina koji je takav čovjek, da bi ovo bila sretnija zemlja, da je više takvih Hrvata... a najviše, zbog svoje žene i svoje djece, koje volim toliko, da bih umro za jedan jedini njihov otkucaj srca.

Ónen i-Estel Edain. Ú-chebin estel anim.

Hrvati i Srbi su braća. Abel i Kain, Kain i Abel, ono što je bilo, nek' ne bude više nikad.

Oni među nama i oni među vama, braćo, koji istinski vjeruju, pa u Boga, Marxa ili štogod drugo, svejedno, nebitno, razumjet će. Izaći ćemo iz tame i mraka, braćo, ovo zlo koje nas okiva stoljećima nestat će, ostat će za nama. Samo moramo učiniti prvi korak ka svjetlu, posegnuti u svoja srca iskreno, tvarno, vjerno, bez primisli, na štetu ničiju, na korist svih, zanijekati okove - i pružiti ruku.

Bez oklijevanja, braćo, bez straha, da mi je i dolinom smrti poći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom, svatko od nas, prvi, uzdignuta čela, čista obraza, sam.

Evo je.

[Izvornik]

Komentari

Tko je glasao

Poznavatelji

Ja sam poznavao tri osobe koje su stvarno poznavale Franju Tuđmana i zanimljivo da se svo troje izrazito negativno izrazilo o dotičnome.
Ovaj jedna je bio penzionirani JNA oficir, Srbin iz Glinske Poljane, i donekle je jasno zašto mu se FT nije dopadao iako su se njegova zapažanja odnosila na vrijeme zajedno provedeno na školovanju u Beogradu.

Ovaj drugi je bio, kako bi se moglo reći, pravi Hrvat koji je stradao 71. i koji je bio aktivno uključen u osnivanje HDZ-a i autor čuvene izjave "nećete valjda izabrati tu budalu" kad je predložen FT umjesto Marka Veselice za kojeg je bila većina prisutnih na propaloj osnivačkoj skupštini u hotelu Panorama. Za one koji to ne znaju još dodatak da je skupština propala u režiji Vlade Šeksa koji je shvatio kako stvari idu i podvalio informaciju da su tajni agenti prisutni. Nakon toga je VŠ pozvao samo određene za koje je znao da će dejstvovati kako on želi i u povijesnoj baraki na Savskoj na prevaru je za šefa stranke izabran FT.

Treći kojeg sam poznavao je osoba koju je FT pozvao da mu bude osobni tajnik odmah kod osnivanja HDZ-a što je ovaj glatko odbio jer nije htio imati posla s takvom osobom koju je očito dobro poznavao obzirom da su se kretali u istom krugu.

Također, ono što zaboravljamo je da su u jednom trenutku na listama popularnosti, odnosno nepopularnosti prva 3 mjesta zauzeli članovi obitelji Tuđman, redom Franjo, Ankica i Seka (to je bilo u vrijeme Ankice Lepej) što je i više nego porazno.

I još ono što ne treba zaboraviti su Tuđmanovi govori koji su očito bili iskreniji od ovog pažljivo pisanog prepariranog teksta zasigurno lektoriranog od strane njegovih advokata. Masa siktavih govora punih raznih vragova, nekih negdje, tih i takvih, opozicijskih situacija u Zagrebu, Dinama itd. od kojih sam uvijek imao osjećaj srama što takva osoba vodi moju državu. Zapravo je on vodio svoju državu iz one vile koju je kupio po trodnevnom zakonu a nas ostale tko šiša dok je svoju ušteđevinu koja nije imovina skrivao na 20 malih računa u Zagrebačkoj banci. Odvratno!

Stvarno mi nikad nije bilo niti će mi biti jasno kako se itko može diviti takvoj osobi osim ako nisu ništa znali o vremenu do 90., a same 90. prespavali u dubokom snu ili su sudjelovali u imanju Hrvatske, no ovo posljednje je potpuno druga priča za čiju se prezentaciju brine "Fimi medija".

leddevet

Tko je glasao

Da zidovi imaju uši...

...ne bi bili ono što jesu :-(

Ja sam poznavao tri osobe koje su stvarno poznavale Franju Tuđmana i zanimljivo da se svo troje izrazito negativno izrazilo o dotičnome.
Ovaj jedna je bio penzionirani JNA oficir, Srbin iz Glinske Poljane, i donekle je jasno zašto mu se FT nije dopadao iako su se njegova zapažanja odnosila na vrijeme zajedno provedeno na školovanju u Beogradu.

"Donekle"...

Ovaj drugi je bio, kako bi se moglo reći, pravi Hrvat koji je stradao 71. i koji je bio aktivno uključen u osnivanje HDZ-a i autor čuvene izjave "nećete valjda izabrati tu budalu" kad je predložen FT umjesto Marka Veselice za kojeg je bila većina prisutnih na propaloj osnivačkoj skupštini u hotelu Panorama. Za one koji to ne znaju još dodatak da je skupština propala u režiji Vlade Šeksa koji je shvatio kako stvari idu i podvalio informaciju da su tajni agenti prisutni. Nakon toga je VŠ pozvao samo određene za koje je znao da će dejstvovati kako on želi i u povijesnoj baraki na Savskoj na prevaru je za šefa stranke izabran FT.

Na stranu sve ostalo, no da je za predsjednika HDZ-a izabran Marko Veselica, ne bi dobio ni 10% glasova na izborima. Osobno protiv njega nemam ništa, ali radi se o čovjeku s govornom manom, dakle, automatski nepogodnom za bilo kakvo javno ili političko djelovanje.

Treći kojeg sam poznavao je osoba koju je FT pozvao da mu bude osobni tajnik odmah kod osnivanja HDZ-a što je ovaj glatko odbio jer nije htio imati posla s takvom osobom koju je očito dobro poznavao obzirom da su se kretali u istom krugu.

U "istom krugu" kretao se, primjerice, i Miroslav Krleža, na čiju intervenciju kod Tita je Tuđman ostao živ. I što ćemo sad?

Također, ono što zaboravljamo je da su u jednom trenutku na listama popularnosti, odnosno nepopularnosti prva 3 mjesta zauzeli članovi obitelji Tuđman, redom Franjo, Ankica i Seka (to je bilo u vrijeme Ankice Lepej) što je i više nego porazno.

Dakle, još jedan koji je ostao zarobljen u zimskom snu predizborne kampanje 1999. i još se nije probudio. A da pokušaš? Prošlo je gotovo 13 godina.

I još ono što ne treba zaboraviti su Tuđmanovi govori koji su očito bili iskreniji od ovog pažljivo pisanog prepariranog teksta zasigurno lektoriranog od strane njegovih advokata.

I evo nas, konačno, na najbitnijem - pročitao si, i u šoku si što je stvarni Tuđman (u vrijeme pisanja tog teksta star već gotovo 60 godina) bio i ostao nešto posve drugo, negoli to govori apsolutno negativna propagandna slika koja je medijskim prepariranjem ljudima utisnuta u isprane mozgove.

Masa siktavih govora punih raznih vragova, nekih negdje, tih i takvih, opozicijskih situacija u Zagrebu, Dinama itd. od kojih sam uvijek imao osjećaj srama što takva osoba vodi moju državu. Zapravo je on vodio svoju državu iz one vile koju je kupio po trodnevnom zakonu a nas ostale tko šiša dok je svoju ušteđevinu koja nije imovina skrivao na 20 malih računa u Zagrebačkoj banci. Odvratno!

Pobogu, pa tih 200.000 njemačkih maraka već su tada bili upravo smiješna svota, u usporedbi s onim što su zgrnuli "detuđmanizatori" Čačić, Mesić, Jakovčić, Sanader, Josipović... i još uvijek zgrću, pred našim nosovima. A ti o čemu? O Ankici Lepej i predizbornim anketama iz 1999. Kao da se u međuvremenu baš ništa nije dogodilo.

Stvarno mi nikad nije bilo niti će mi biti jasno kako se itko može diviti takvoj osobi osim ako nisu ništa znali o vremenu do 90., a same 90. prespavali u dubokom snu ili su sudjelovali u imanju Hrvatske, no ovo posljednje je potpuno druga priča za čiju se prezentaciju brine "Fimi medija".

A kako je moguće nečije kompletno životno, javno i političko djelovanje koje se proteže na tri države, dva rata, od toga jedan svjetski - ukupno gotovo 60 godina rada na različitim visokim funkcijama u Jugoslaviji, a potom kao predsjednik nove neovisne hrvatske države, i oba puta ratni pobjednik - sažeti u jednu ovakvu bezveznu, ignorantsku, analfabetsku rečenicu? Nije moguće, osim ako si maliciozan, ili totalni neznalica.

Ako imaš što reći o "vremenu do '90", a da je nasuprot, ili drugačije, od onoga što Tuđman ovdje piše, izvoli. Ako nemaš, tvoje odbijanje da se suočiš s činjenicama neće ti pomoći.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Smiljko Sokol i 200 000 razbojnika

Pobogu, pa tih 200.000 njemačkih maraka već su tada bili upravo smiješna svota, u usporedbi s onim što su zgrnuli "detuđmanizatori" Čačić, Mesić, Jakovčić, Sanader, Josipović... i još uvijek zgrću, pred našim nosovima. A ti o čemu? O Ankici Lepej i predizbornim anketama iz 1999. Kao da se u međuvremenu baš ništa nije dogodilo.
Upravo u tome je temeljna razlika između tebe i mene, odnosno između načina na kojeg percipiramo Tuđmana. Za mene je apsolutno strašno saznanje da predsjednik države krade, saznanje, ovaj puta stvarno konkretno, da obitelj Tuđman, a ne samo Franjo, su najobičniji odvratni ratni profiteri.

Ona za tebe upravo smiješna svota je onda bila meni nedostižna svota, a nedostižna je svota većini građana i danas. A čak nije ni važno koliko je smiješna svota već je važno da uopće imamo predsjednika kokošara, predsjednika i cijelu pripadnu obitelj kao moralnu pravu katoličku obitelji.

Zar misliš da Franjo nije znao što mu rade djeca, pogotovo Nevenka i Stjepan, te njegov ultrauspješni unuk bankar? Nije jer je on siromah bio zaokupljen stvaranjem Hrvatske i nije imao vremena za đutiće i telefonske centrale ili Domovina d.d. i slična trgovačka veselja.

Smješna svota je upravo riječ kojom se definira količina morala i domoljublja koju ti nama ovdje prodaješ prodajući ovog bezveznog iskompleksiranog tipa. Tebi je to smiješno, a meni je to nevjerojatno tužno, odvratno. Odvratno je što je taj napravio i odvratni su mi svi oni koji ne shvaćaju i koji neće nikad shvatiti da smo državu zdrobili za smiješnih 200.000 DM. Jeftini ljudi s jeftinim mislima kao što je ovo tvoje jeftino prodavanje većeg i ljepšeg Tuđmana.

Možeš tako analizirati i secirati uzduž i poprijeko moje upise i minimizirati činjenice koje sam naveo, možeš se i tome smijati kao što se smiješ smiješnoj svoti od 200 000 DM. Možeš navoditi i Krležu, možeš pozivati i Tita koji je zaštitio malog hrvatskog domoljuba i sve tako do izbezumljenja nadajući da će na te smiješne činjenice mnogi nasjesti. Naravno da možeš koristiti tu oprobanu metodu tipičnu za sve sustave s Velikim Ocem i sretno ti u tome bilo. Nažalost je takvo jeftino domoljublje ili si s nama ili si protiv nas ne pijem i prepuštam te tvojim jeftinim romantičnim istomišljenicima kojima je ona cifra smiješna jer ime je ili stvarno smiješna ili su im smiješni svi brojevi bez obzira na veličinu.

I svakako nisam ja zarobljen u zimskom snu predizborne kampanje 1999. nego ti i takvi koji koji ne shavćaju da je prošlo gotovo 13 godina od kad je Tuđman umro i da bi napokon trebalo prestati obožavati Zlatno tele i napokon shvatiti da to nije nikakvo zlato nego samo komad lima i šarena stakalca, nešto što pripada u stoljeće sedmo.

P.S. A da li bi Veselica bio bolji ili lošiji od Tuđmana nije važno nego je važno da je ovaj došao na čelo stranke svijesno najobičnijom prevarom što je blagorečeno odvratno, pogotovo odvratno ako znamo kakav je čovjek Marko Veselica, kako ti kažeš, čovjek s govornom manom. Stvarno odvratno @MKn, ti i Zlatno tele i tvoja govorna mana.

leddevet

Tko je glasao

Upravo u tome je temeljna

Upravo u tome je temeljna razlika između tebe i mene, odnosno između načina na kojeg percipiramo Tuđmana. Za mene je apsolutno strašno saznanje da predsjednik države krade, saznanje, ovaj puta stvarno konkretno, da obitelj Tuđman, a ne samo Franjo, su najobičniji odvratni ratni profiteri.

Oprosti, ali ovo je upravo besmisleno. Nikad nitko ničim nije dokazao da je tih 200k njemačkih maraka rezultat bilo kakve "krađe", kamoli "ratnog protfiterstva". Kako dolje reče Drvosjek, evo ja, koji nikad nisam bio član ni partije, ni bilo koje stranke, kupio sam Tuđmanovu "Hrvatsku u monarhističkoj Jugoslaviji", dvotomno djelo, vjerojatnjo najkvalitetniji domaći povjesničarski uradak o temi, a koliko se sjećam, nije bio baš jeftin. Opće je poznato da su sami članovi obitelji Tuđman početkom 2000. godine javno tražili da se obavi revizija njihove imovine:

"Ankica Tuđman pozvala Račana da istraži imovinu obitelji Tuđman"

"...Pismo je Ankica Tuđman 23. veljače poslala premijeru, a u srijedu dostavila medijima. »U predizbornim kampanjama provlačio se cijeli niz optužbi i konstrukcija o iznimnim privilegijama i bogatstvu obitelji Tuđman, kao i nezakonitom prisvajanju imovine i neispunjavanju obveza prema državi. Na primjer, piše se da 'predsjednik Tuđman raspolaže sa 700 milijuna dolara', da ima 'vlasništvo nad Hrvatskom kućom u SAD-u', poziva se na Politiku ekspres koja 'tvrdi da je Tuđman kupio vilu u Nici' 1992., da nije plaćao porez tijekom svog mandata (dr. Branko Horvat); piše se da su članovi obitelji nezakonito stjecali nekretnine u Hrvatskoj, da su vlasnici desetak lokala u Zagrebu, jahti, aviona, hotela, tvornica, automobila i slično«, podsjeća se u pismu te dodaje: Kako ni jedna od izrečenih optužbi nije istinita, obitelj Tuđman poziva Vladu da svoje predizborno obećanje o reviziji pretvorbe i privatizacije započne s našom imovinom..."

Ankica Tuđman potom nabraja imovinu članova svoje obitelji... dostavila je premijeru Račanu rješenje Porezne uprave o porezu na dohodak za dr. Franju Tuđmana i preslik uplatnica o uplaćenom porezu te zahtjev za izdavanjem uvjerenja o plaćenom porezu na dohodak od 1990. do 1998.. Dostavila je i sažetak izjave koju je dr. Tuđman dao o svojoj imovini. Iz dokumenta se vidi, navodi Ankica Tuđman, da je dr. Tuđman svom uredu prijavio 251.412 DEM kao honorar što ga je primio za radove tiskane od 1990. do 1998. godine."

I što se dogodilo? Ništa.

"02. ožujka 2000. - Zamjenik premijera Goran Granić izjavio je da ni Vlada niti njezin uži kabinet nisu raspravljali o pismu koje je premijeru Ivici Račanu poslala Ankica Tuđman sa zahtjevom za revizijom imovine obitelji pokojnog predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana. Granićev je osobni stav da se Vlada ne može upustiti u taj posao bez obzira na to što se radi o obitelji pokojnog predsjednika Tuđmana. Moramo imati principijelan stav - Vlada se ne može baviti tim pitanjima, rekao je Granić."

Kako to? Pa zato jer se radi o običnoj propagandnoj izmišljotini - to famozno "Tuđmanovo bogatstvo" jednostavno ne postoji. Nema ga. Pogledaj, recimo, samo zadnje predsjedničke izbore - dva SDP-ova kanadidata potroše svaki po 20 milijuna kuna, tri HDZ-ova (manje-više) kandidata potroše ukupno oko 15 milijuna, a Tuđmanov sin - svega oko milijun i pol, ako se dobro sjećam. Upravo zanemariv iznos, kad se usporedi s "poštenjačinama" "detuđmanizatorima", zar ne? Nadalje, trenutni hrvatski predsjednik prema vlastitom priznanju ima 250.000 EUR samo na štednji. Ne maraka, nego eura. I što ćemo sad?

Možeš tako analizirati i secirati uzduž i poprijeko moje upise i minimizirati činjenice koje sam naveo, možeš se i tome smijati kao što se smiješ smiješnoj svoti od 200 000 DM. Možeš navoditi i Krležu, možeš pozivati i Tita koji je zaštitio malog hrvatskog domoljuba i sve tako do izbezumljenja nadajući da će na te smiješne činjenice mnogi nasjesti.

Točno, kako sam mnogo puta rekao, ja ne baratam nagađanjima što tko misli, niti nekakvim osobnim dojmovima i sklonostima, nego običnim činjenicama. Tebi su one sada "smiješne", jer ih jednostavno nemaš čime opovrgnuti, pa si odlučio zanemariti ih i nastaviti vjerovati u propagandne bajke i "detuđmanizatorske" šarene laže. Kad je tako, ne mogu ti pomoći.

P.S. A da li bi Veselica bio bolji ili lošiji od Tuđmana nije važno nego je važno da je ovaj došao na čelo stranke svijesno najobičnijom prevarom

Prijevarom? Pobogu, pa HDZ nije bio službeno registriran sve do proljeća 1990, do pred same izbore. O kakvoj "prijevari" se može govoriti, prijevari koga i čega, kada se u to vrijeme zapravo nije znalo hoće li uopće biti slobodnih izbora ili će svi pokretači novih stranaka jednostavno završiti u zatvoru... na kraju krajeva, da ja ta priča točna i da su ljudi odista htjeli Veselicu, glasovali bi za njega.

što je blagorečeno odvratno, pogotovo odvratno ako znamo kakav je čovjek Marko Veselica, kako ti kažeš, čovjek s govornom manom. Stvarno odvratno @MKn, ti i Zlatno tele i tvoja govorna mana.

Često rabiš riječ "odvratno", toliko da te to odaje. Ti nisi u stanju o Tuđmanu razmišljati hladnom glavom ni za trenutak, nego ga - mrziš. Zašto?

Naime, danas i mala djeca vide da pogrješke koje je počinio Tuđman nisu ni do koljena onima poslije njega. Je li Tuđman rasprodao strateške dijelove hrvatskog gospodarstva strancima? Nije. Je li rasprodao hrvatske banke strancima? Nije. Je li rasprodao hrvatske medije strancima? Je li enormno zadužio zemlju, doveo je u dužničko ropstvo, ovisnost prema stranom kapitalu i centrima moći, kako to ljudi vole reći? Ne, nije.

Tko je učinio sve te stvari? Nije Tuđman, nego njegovi nasljednici "detuđmanizatori" - Mesić, Račan, Linić, Čačić, Pusić, Sanader, Kosorica... evo čak i dan danas, opet "lijeva" vlast Milanovića i Josipovića nastavlja takvu politiku "detuđmanizacije" i najavljuje konačnu rasprodaju i posljednjih ostataka obiteljskog srebra, HPB-a i Croatia osiguranja. I zašto onda Tuđmana toliko mrziš?

Nema ni logike, ni ikakavog smisla. Razlog može biti samo nešto posve iracionalno.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

2+2 = Odvratno

Oprosti, ali ovo je upravo besmisleno. Nikad nitko ničim nije dokazao da je tih 200k njemačkih maraka rezultat bilo kakve "krađe", kamoli "ratnog protfiterstva".
Blaženo pamćenje!

- Cijela afera je krenula iz toga što je brižna Ankica ulagala na više računa iznose do 20.000 DM jer po ondašnjem zakonu je za iznose veće od toga trebalo navesti porijeklo novca. Svakako da je novac bio potpuno čist zašto bi se itko mučio s otvaranjem 20 računa, a znamo kakva je to muka i procedura u banci, kad je mogao otvoriti samo jedan i izjaviti "to mi je lova od tog i tog"? Tebi to nije ništa neobično, a meni je to već i više nego dovoljno, no idemo dalje.

- Nakon toga je nastala neka velika zbrka i onda se pojavilo rješenje problema da je to predsjednik Tuđman zaradio od honorara, no, eto bio je zaboravio prijaviti to kao imovinu. Očitu nespretnost i ishitreno krpanje problema je spasio Smiljko Sokol sjajnim rješenjem da novac nije imovina što je apsolutno svjetski presedan. Ni to tebi nije neobično?

- Ako pretpostavimo da je istina da novac potiče od autorskih honorara kako to da ti novci već nisu bili na nekom bankovnom računu obzirom da svi izdavači, barem oni koji legalno posluju, svoje isplate vrše na bankovne račune, a ne kao Barišić u torbama. Ni to ti nije sumnjivo?

- Novac o kojem govorimo je cca 200.000 DM što je poprilični novac i ako je to novac dobiven isključivo na ime autorskog honorara to bi učinilo Tuđmana vjerojatno najplaćenijim autorom u RH (što je sigurno i bio samo ne po napisanom). Sumnjivo? Ajde ovo je čak i moguće, no idemo dalje:

- Ako se sjetimo da je u to vrijeme upravo bio kupio kuću u Nazorovoj i da su se tamo odvijali nemali građevinski radovi (čisto slučajno sam onuda prolazio gotovo svaki dan) onda novac o kojem bi trebalo govoriti je poprilično veći od ovih nesretnih 200.000 DM. Ni to ti nije dovoljno?

- Kažeš da si i ti bio kupio Tuđmanovu "Hrvatsku u monarhističkoj Jugoslaviji i da je bila prilično skupa što je zasigurno istina. Tome bi svakako trebalo dodati da su 90-te bile ratne godine i da je prosječna plaća u prvoj polovici bila cca 250 DM, da je bilo masu izbjeglica i ljudi koji su ostali bez svega, da tvornice nisu radile i da se općenito vrlo loše živjelo. Jel' pratiš moje razmišljanje? Dakle ako je to istina pitam se tko je to kupovao sve te silne prilično teško čitljive knjige u državi gdje uz sve navedene probleme je 40% stanovništva polupismeno? Ako su to bile državne institucije po partijskom nalogu kao za vrijeme JBT onda to spada u najobičnije pranje love. Jel' ti je sad dosta?

Ako tebi nije meni je dosta i puno previše preko toga. Utoliko riječ odvratno me sigurno odaje kao nekog tko ne puši tvoje priče koje su, zanimljivo, vrlo dobro potkrijepljene i filtrirane, kao da stoji MASSOL d.o.o. iza njih.

P.S. Kad već imaš na raspolaganju tako dobru bazu podataka bilo bi korektno da nam ovdje podastreš jedan tekst (ne mora biti dugačak kao ovaj iako bi zapravo trebao biti poprilično duži) o poslovanju ostatka obitelji Tuđman. Jasno, sve to usporedo s poslovanjem prije osamostaljenja RH. Možda da bi onda i tvoj zaključak bio odvratno.

leddevet

Tko je glasao

@leddevet

U 15 godina bavljenja trgovinom knjigama u Beču, od toga 13 u knjižari-antikvarijatu prodao sam ukupno 7-8 Tuđmanovih knjiga, od toga oko pet njegovih "Bespuća" na njemačkom jeziku! Da je živio od prodanih knjiga,u mojoj knjižari-antikvarijatu, crkao bi od gladi! I ove prodane otišle su uglavnom institutima,, a u knjižaru - antikvarijat su dolazili novinari, profesori, diplomati,, studenti, gastarabajteri...
Tuđman je za većinu Austrijanaca bio operetni general, šovinist i antisemit!
Zanimljivo, u vrijeme mandata nikada nije bio pozvan u Austriju, mada su Mock i kompanija navijali za njega... Premijer Vranicki ga je javno ismijavao, koliko se sjećam, on ga je nazvao "operetnim generalom", nakon navlačenja one bijele i smiješne titovske uniforme...

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Ponovo posve ignoriraš sve

Ponovo posve ignoriraš sve što ti ne odgovara i samo ponavljaš predizbornu propagandu iz 1999. godine. Jel' to neka trauma? :-)

Dobro, idemo zabave radi uzeti da je ono što kažeš točno. Sam si rekao da su tada "na listama popularnosti, odnosno nepopularnosti prva 3 mjesta zauzeli članovi obitelji Tuđman, redom Franjo, Ankica i Seka", zar ne? Na izborima 2000. vlast su premoćno osvojili "detuđmanizatori" Račan, Čačić & co, predsjednik države postao je glavni "detuđmanizator" Mesić, dok je HDZ potučen do nogu. I ne samo da su "detuđmanizatori" osvojili sve poluge državne vlasti, nego je čak i u HDZ-u pobijedio "europejac" Sanader, princ tame Pašalić je izbačen, a Tuđmana se sama vlastita stranka prešutno, ali praktično i nedvojbeno, odrekla. Čak su i obitelj isključili iz članstva.

Dakle, ako je odista tako bilo kako kažeš, ako je Tuđman odista bio toliki negativac, superbogati lopuža i "ratni profiter", pa što je onda, pobogu, spriječilo Mesića, Račana & co. da barem istraže porijeklo "silne imovine" Tuđmanovih? Da ni ne govorim o vraćanju "opljačkanog"?

Zašto to nisu učinili? Nisu čak ni pokušali.

Sama Tuđmanova supruga ih je javno pozvala da se to provede i da se na te priče konačno stavi točka. Zašto su "detuđmanizatori", unatoč silnim očekivanjima "javnosti", odjednom podvili repove, umukli i čak odbili istražiti i sankcionirati obitelj strašnih "ratnih profitera"? I tako sve do dan danas, gotovo 13 godina kasnije, iako Tuđmanovi odavno više nemaju baš nikakav utjecaj na bilo što?

Guraš glavu u pijesak i praviš se da ne vidiš, pa ću ti ja reći zašto - jer "detuđmanizatorima" odgovara da se sitnozuba stoka vječno zabavlja takvim propagandnim žvake-za-bedake izmišljotinama, tipa "200 bogatih obitelji", "žena ni Srpkinja ni Židovka", "prodaja Vukovara", "dogovor s Miloševićem", "agresija na Bosnu"... itd. To su sve stvari koje raznorazni novinari propagandisti, osobito Fekalovi, sada razasuti po "domaćim" medijima, ponavljaju i repetiraju bukvalno u svakom svojem tekstu, svi se skupa nadajući da neće doći dan kada će se neka kritična masa i većina proste raje počešati po glavi i upitati, recimo... jebemu, pa Tuđman je umro 1999, a INA prodana Mađarima 2003. Kako Tuđman može biti za to kriv? :-)

Ili, za prodaju banaka strancima? Za prodaju medija strancima? Sve redom učinjeno nakon njegove smrti. Za jednostrani hrvatski odustanak od Washingtonskog i Daytonskog sporazuma? (Srbija, naravno, nije odustala.) Za odustanak od proglašenja gospodarskog pojasa u Jadranu? Za enormno zaduživanje zemlje? Za odustanak od gospodarskog, vojnog, pa čak i političkog suvereniteta...? Sve učinjeno nakon što se Tuđman već odavno, pouzdano i nesumnjivo ohladio pod onom pločom na Mirogoju.

Zar je te poteze vukao i odluke donosio iz groba? Woodoo magija? :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

MKn

...mislim da si pogriješio stavljanjem cifre u igru pa čak i nazivanjem iste smiješnim iznosom (naravno da nije smiješan iznos ali naravno i da jest u usporedbi s nekim drugim iznosima); ali to uopće ne bi trebalo biti bitno za ocjenu lika i djela FT.
a najgore je to što se zbog toga gubi fokus..jer, onda se brojni jadnici love upravo za taj atribut "smiješno" pa preokrenu spiku u druge vode i ta...mislim, znamo kako se to radi, we've been there.

ja bih rekla, i mislim da bi to bilo ispravno, naravno, i Tuki se okoristio svojom pozicijom (kao uostalom mnogi predsjednici ovdje i u svijetu) direktno ili indirektno...i, jebi ga, to je tak. svi političari se više manje okoriste svojom pozicijom, nije li tako? evo sad, milanovićev brat, otkad je ovaj premijer, gradi u dubrovniku sve u šesnaest, a do tada nije. dakle, ne možemo reć' da Zoki DIREKT krade, ali....onda, štajaznam, Pusićkin muž sklopi posao s Ministarstvom obrazovanja baš dok je Pusićka još na vlasti (koalicija 2000.), itd.itd. ima hrpu primjera, jel..ista priča vrijedi i za tukijevu famigliu, itd.

vrhunac tipično balkanskog populističkog orgazmiranja je bilo i progašenje one druge ankice herojem..sirotu koju su budući detuđmanizatori fino iskoristili pa onda, i brzo zaboravili, ak se dobro sjećam, nit posla nit para, dugo je bila podstanar, itd.itd. nisam poslije pratila jesu li joj konačno dali neki stan, posao?

btw. ak se ne varam sad je savjetnica nekakva pri uredu dotura ivele? što ako jest je sramota, bankovnu činovnicu u pemziji stavit za savjetnicu, uopće za što ono? ako je to točno, znači da dotur ivela, kao vrstan pravnik, podržava otkrivanje bankovnih ili poslovnih tajni...

CC

Tko je glasao

Brige moje HDZ-ovske pređite na SDP

Ponovo posve ignoriraš sve što ti ne odgovara i samo ponavljaš predizbornu propagandu iz 1999. godine. Jel' to neka trauma? :-)
Naravno da je trauma kao što bi trebali biti trauma za svakog onog što imama ikakav pošteni osjećaj prema ovoj državi jer kad oni koji vode ovu državu kradu tu istu državu onda je to za mene strašno, ili da se ponovim, odvratno.

A budući da je to meni, kako ti točno definiraš, trauma volio bih to već jednom staviti na svoje mjesto i zato molim da se ne uvlače nekave INE, banke ili ovostoljetni marifetluci koji nemaju veze s konkretnom diskusijom.

Dakle, priča je o čuvenoj ušteđevini i novcu koji nije imovina te nikakvo širenje teme i razvodnjavanje neće opravdati marnu domaćicu Ankicu i spremanje love na 20 (slovima dvadeset) bankovnig računa.

Priča je i o poslovanju dijela članova obitelji Tuđman na što nikako da dobijem nekakav suvisli odgovor ili je i tvoje pamćenje otišlo u zastaru kao pripadni marifetluci

I kad već to stalno potežeš vrlo vjerojatno Račan nije htio istraživati samu obitelj Tuđman kao ne bi ispao osvetnik koji odmah krene u gaženje prethonika te nije htio izvlačiti retne gadarije koje su vrlo vjerojatno tu jako prisutne što bi bio savršeni materijal za Hag. Meni je zapravo iskreno žao da to nije istražio kao što mi je žao da nije istražio sve one privatizacijske gadarije koje su se dešavale kod prvog nam Bezgrešnika te nije napokon svu tu bagru smjestio gdje im je mjesto i time definitivno i precizno definirao Tuđmanovo djelo..

leddevet

Tko je glasao

Ma ne mrziš ti njega

led9

zbog navodnog bogaćenja (koje je zaista minorno u odnosu na neke druge) nego zbog drugog razloga ,a svi mi ovdje koji smo te pročitali znamo zbog kojeg.

Gledaj ,svaki hadezeovac u ono vrijeme koji je držao do sebe morao je imati Tuđmanova sabrana djela ;-) u regalu ,pa neke institucije ,knjižnice i tako to ,znamo kako to ide.

Znači ,postoji zaista mogućnost da je neku paru dobio kao autor.

Žena mu je vodila kućni budžet ,to je općepoznato.

Ovo za članove obitelji ,možemo uzeti kao ok mišljenje ,ali pri tom treba imati na umu da su se svi oko njih tada ponašali tako. Bio je trend , pretvorba i privatizacija ,biznis i nisu htjeli ostati crkveni miševi u odnosu na ostale.

Evo ,npr. prof.M.Tuđman mi ne djeluje kao neki tajkun ,više kao knjiški moljac.

Nisi fer i nisi realan. Šta bi ti od njih htio , da budu sveci među kurvama.

Previše idealiziraš F.T-a ,tj.prevelika su ti bila očekivanja.

sve dobro...

Tko je glasao

zajedno smo brali kestenje

a svi mi ovdje koji smo te pročitali...

Nevjerojatno je koliko su pobornici "nacionalne strane" (ovaj trenutak mislim na ppetru i drvosjeka) obdareni paranormalnim moćima koje im omogućuju čitanje tuđih misli i govorenje u tuđe ime.

Jeste li razmišljali da te svoje sposobnosti pametnije iskoristite?

p.s. Da, F.T. jest dobio "neku paru" kao autorski honorar za knjige. Doduše, izdavač većine tih knjiga bile su Narodne novine. Državna firma. Koja je onda sklopila autorski ugovor sa predsjednikom države. Ovdje se stvarno nevjerojatno razlikuju ta "prevelika očekivanja" - Josipoviću se spočitava uredno prijavljena ušteđevina, a Tuđmanu oprašta nevjerojatan autorski honorar koji je knjižen pod "novac koji nije imovina".

Tko je glasao

Ovdje se stvarno nevjerojatno

Ovdje se stvarno nevjerojatno razlikuju ta "prevelika očekivanja" - Josipoviću se spočitava uredno prijavljena ušteđevina, a Tuđmanu oprašta nevjerojatan autorski honorar koji je knjižen pod "novac koji nije imovina".

Ma, bogati. A kako to da vi Tuđmanu, jednom od najbitnijih ljudi u novovjekoj Hrvatskoj i u kompletnoj SFRJ povijesti, a potom i predsjedniku države, smrtno predbacujete iznos od smiješnih 200k maraka, dok Josipoviću, običnom NN profesoru i "zelenom" saborskom zastupniku tek od 2003, ne predbacujete daleko više nego dvostruko veći iznos, a kojeg je stekao još prije negoli je postao predsjednikom države?

Žalim, ali ne ide tako. Ili spočitavajte i jednom i drugom, ili nikom.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Tih 200k maraka moras staviti

Tih 200k maraka moras staviti u tadasnji kontekst da bi dobio danasnju vrijednost. Buduci da je tada tadasnja prosjecna neto placa bila 200 DEM (100 eura), a danas je oko 700 eura, u danasnjim novcima se radi o 7 puta vecem iznosu (dakle negdje oko 700k eura). sto je vec pristojna svotica. BTW, ja uopce ne mislim da je osobno bio nesto lud na lovu (to skrivanje tih para na vise racuna, pa susmarenje oko kuce (koja je i sama nekakav simbol hrvatske novije povijesti- prvo je ustase uzeli Zidovima, onda komunisti nacionalizirali, pa uselili direktora Instituta za povijest radnickog pokreta koji kasnije postaje hrvatski predsjednik i iseljava ostale stanare i kupuje tu kucu po privilegiranoj cijeni na dan prije nego se zakon promijenio), iseljavanje ostalih stanara medjutim zato jesu svi oko njega (ukljucujuci i dobar dio njegove obitelji), a njegovi postupci (obican kriminal se uvijek moze pokriti politickim 'zaslugama' za narod) su samo temelj svega onoga sto se kasnije dogadjalo.

Tko je glasao

multiplikativni faktor

...smrtno predbacujete iznos od smiješnih 200k maraka...
manje - više za njegovih 200k ali to je bio signal svima okolo i ispod njega...
i nije samo to, jedna od prvih odluka kao predsjednika bila je dignit samome sebi plaću.
Onda ta vila, pa biznisi uže familije...
Da je otrpio malo, mogao je s punim pravom drakonski kažnjavat za svaki prijestup,
a ovako baš zato jer je bio toliko značajniji od drugih političara, takve stvari su bile,
možemo sad reć, kobne.
I oni koji hoće biti grandiozni, padaju na prizemnim ljudskim slabostima?

Tko je glasao

Avangarda kleptomanica

smrtno predbacujete iznos od smiješnih 200k maraka, dok Josipoviću, običnom NN profesoru i "zelenom" saborskom zastupniku tek od 2003, ne predbacujete daleko više nego dvostruko veći iznos,
Da li to treba shvatiti kao tvrdnju da su i Franjo i Josipović lopovi?

Pogotovo mi je dražesno opravdanje Francekove svinjarije budućom svinjarijom koja je nastala daleko iza nego što je on otišao na vječna bespuća. Nisam zao da nam je prvi presdsjednik, uz sve nevjerojatne sposobnosti, bio i vidovit te je krao jer je znao da će oni iza njega krasti (Mesić i Josipović).

Još za Mesića mogu shvatiti da je znao jerbo su njih dvojica bili pajdaši i Mesić mu je bio čovjek za posebne namjene, do razvoda naravno.

P.S. Možeš mi reći koja je najniži iznos u DM ili € koji tebi nije smiješan?

leddevet

Tko je glasao

zbog uračunate inflacije

Sorry, ne mogu ozbiljno pričati s oponentom koji u meni vidi množinu...

(Mala pomoć 1 - niti jedan iznos nije smiješan kada je predsjednik države u pitanju; mala pomoć 2 - odakle ti to znaš "naše mišljenje" o Josipoviću?; mala pomoć 3 - nositi titulu "prvog predsjednika samostalne..." jest čast i obaveza... obaveza da ti niti jedna cifra ne bude smiješna, npr.)

Tko je glasao

Za Leddevet, Zaphoda itd.

Eto u čemu je problem. Vi uopće ne razumijete koncept licemjerja. Načela i principi se ne primjenjuju samo na one koje mrzite, nego na sve.

Ako Tuđmanu, predsjedniku države u dva mandata, nesporno jednoj od najvažnijih osoba u HR povijesti, čije su skute ljubili i oko peta se šuljali svi, ne vjerujete da je u 9 godina uspio zaraditi 251.412 DEM od prodaje svojih knjiga, kako ste Josipoviću, nepoznatom profesoru, nepoznatom plink-plonk kompozitoru i relativno svježem saborskom zastupniku, mogli povjerovati da je od... čega? autorskih prava na glazbu..? uspio zaraditi 500.000 DEM, i to još prije negoli je postao predsjednik države?

Usput rečeno, za Josipovićev imutak se doznalo još u predizbornoj kampanji, ali ste to tada nazivali "podmetanjem paraobavještajnog podzemlja", "hadezeovskim izmišljotinama" itd, a dosjetili ste se jadu, vidi čuda, tek nakon što se zakvačio sa svetom srpskom kravom Pupovcem. Tada mu je odjednom izvučeno i natovareno sve redom, i Posmrtna pripomoć, i Zlatica, i ZAMP, i stanovi, i lova na računu... i što se dogodilo? Ništa, naravno.

A Mesić? Bio je predsjednik dva mandata, njegova je prva privatizacijska afera u HR uopće, Našička cementara, ali o njegovoj imovini se, jebote, ne zna baš ništa. "Nikog" to ne zanima. Baš "nikog", 'ej. Čak ni nakon što je Stipe Poštenjačina The Detuđmanizator nedavno iskeširao 1.5 milijunčić kuna za neku kuću, a Libijci ga prokazali da mu je i "brat pukovnik" Gadafi znao kapnuti koju, onako, nek' mu se nađe, za kavu :-)

Da li to treba shvatiti kao tvrdnju da su i Franjo i Josipović lopovi?

To ja nikad nisam rekao. Vi tvrdite da je Tuđman "ratni profiter" i kriminalac, a za Josipovića, eto, po potrebi...

I kad već to stalno potežeš vrlo vjerojatno Račan nije htio istraživati samu obitelj Tuđman kao ne bi ispao osvetnik koji odmah krene u gaženje prethonika te nije htio izvlačiti retne gadarije koje su vrlo vjerojatno tu jako prisutne što bi bio savršeni materijal za Hag. Meni je zapravo iskreno žao da to nije istražio kao što mi je žao da nije istražio sve one privatizacijske gadarije koje su se dešavale kod prvog nam Bezgrešnika te nije napokon svu tu bagru smjestio gdje im je mjesto i time definitivno i precizno definirao Tuđmanovo djelo

...ali sve što se po tim pitanjima u posljednjih 13 godina poduzima jest, opet vidi čuda, samo šuplja rekla-kazala, novinarsko bla-bla-truć po "detuđmanizatorskim" listovima i mrežnim forumima. Govorimo o kriminalu, zar ne? Kaznenim djelima, zlouporabi položaja i ovlasti, krađi, čak ratnom profiterstvu. Molim, ratno profiterstvo ne zastarijeva, Mesić je još uvijek tu, a i Josipović je, bogami, posve svjež. Što se čeka?

Tuđman je mrtav, ali nasljednici su živi, i obitelj se okoristila "ratnim profiterstvom", zar ne? Eto vam sjajne prilike da "definirate Tuđmanovo djelo", a isto tako i Mesićevo i Josipovićevo. Okej, kuhana noga se može pozvati na imunitet, a Mesića čuvaju gazde izvana, ali Tuđmanove, bogami, nitko i ništa ne štiti. Gdje su kaznene prijave?

Nema ih? Naravno da ih nema, i neće ih ni biti nikad, a već sam napisao i zašto.

ne mogu ozbiljno pričati s oponentom koji u meni vidi množinu...

Što bih drugo? Nisi u stanju baš ništa suvislo napisati, ali zato tuđim izljevima iracionalne mržnje redovito daješ plusove.

U 15 godina bavljenja trgovinom knjigama u Beču, od toga 13 u knjižari-antikvarijatu prodao sam ukupno 7-8 Tuđmanovih knjiga

Pa kad si ih držao uz "Mein kampf" i adult literature :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

ma ne čuvaju Mesića...

....gazde izvana nego udbaši. btw. tek kad capekne to ljudsko smeće, saznat ćete koliko STVARNO lovice, dionica, ovo, ono, je taj jadnik mrknul, bit će tu nekih koji će se jaaaakooo iznenadit.

prema stipici će tuki ispast siroče (čak uključujući i seku i dejanovu, propalu banku i šta je ono još bilo) što NARAVNO ne opravdava te nesretne činjenice, tj. mrlje u njegovoj bio.

mesiću bi se event. mogao (samo eventualno) pribiližit dotur ivela, samo, to neće tako skoro doć' na red, jasno je zašto...

a i sanaderovo mažnjavenje bi se na kraju moglo pokazati relativish skromno (u usproredbi s Meskeom), doduše, tu je teško procijenit jer tu ima puno kolaterale...

CC

Tko je glasao

Meine unhöflichkeit

Pa kad si ih držao uz "Mein kampf" i adult literature :-)
Minus ide radi ove gnjusobe koja ide nekom što se preziva Weiss i koja nije niti slučajno duhovita bez obzira na smajlić

leddevet

Tko je glasao

Oprosti, ali taj čovjek bez

Oprosti, ali taj čovjek bez ikakvog razloga ili argumenta Tuđmana smatra antisemitom i nacistom. Jebe se meni kako se preziva.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Baba Ankica i 20 računa

Eto u čemu je problem. Vi uopće ne razumijete koncept licemjerja. Načela i principi se ne primjenjuju samo na one koje mrzite, nego na sve.
Ajede ti reci čiji je to tekst koji si copy/pastee u svoj dnevnik, Mesićev, Josipovićev? O kome govoriš u svom dnevniku, Mesiću, Josipoviću? Dakle, ako me percepcija ne vara, tekst je Tuđmanov kao što je i dnevnik o Tuđmanu prema tome neka najelementarnija logika govori da je tu Tuđman tema a ne ovi ostali predsjednici na što ti uporno pokušavaš skrenuti. Dakle ako želiš da tema bude Mesić ili Josipović napiši nekakve dnevnike o njima, a može i jedan zbirni i to je to.

Nadalje ne vidim u čemu je licemjerje ako ne pristajemo debatirati o nečem što nije tema ovog dnevnika? Licemjerje s druge strane vidim upravo u tvojim tekstovima gdje uporno pokušavaš skrenuti s teme i kroz to skretanje pomesti pod tepih neugodne stvari, naravno, neugodne za tvog ljubimca. Stav ili mišljenje kojeg ja imam o Mesiću ili Josipoviću nema nikakve veze s mišljenjem ili stavom kojeg imam o Tuđmanu, pogotovo što sam stav o Tuđmanu stvorio još prije 90. obzirom da sam se u to vrijeme motao po političkim krugovima stranaka koje su upravo nastajale i pokušavao otkriti taj novi politički realitet, a kakav je Tuđman je već onda bilo dobro vidljivo, za one koji su htjeli vidjeti, naravno.

Ovo što ti radiš u svojim komentarima je ono standardno skretanje s problema i neugodnih činjenica što ćemo svaki put vidjeti kod političara kad im se postavi neugodno pitanje. Problem je što će vrlo rijetko neki novinar insistirati na odgovoru i muljator će se u pravilu izvući. Nazovimo to taktikom pričam ti drugu priču i ona je meni oduvjek bila beskrajno antipatična i utoliko mi ne pada na pamet nasjesti na tako nešto. Dakle tema je Tuđman a ne ovi ostali predsjednici i ako je tema Tuđman onda su tema i ono što je Tuđman stvarno bio.

Utoliko bilo bi dobro da se vratimo, ili još bolje rečeno, ostanemo na tim nekim pričama kao ona čuvena priča o babi Ankici i 20 računa i pripadnog smiješnog iznosa te onog logičnog pitanja tko normalan sprema novac na 20 računa u istoj banki? Zapravo pravo pitanje bi bilo zašto netko sprema pare u banci na 20 računa?

To je pitanje koje meni simbolizira tu moralnu vertikalu i općenito cijeli taj pokret i ekipu koja se tamo motala. Ja ne vjerujem u nikakve autorske honorare i slične bakrače i tu se najbolje može primijeniti ona Murphijeva: ako nešto izgleda kao govno i smrdi kao govno onda je to govno i nije nikakav autorski honorar koji nije imovina.

Zar ti misliš da HDZ-ovu Barišć metodu financiranja je stvarno izmislio Sanader potpuno iz ničega i da to nije postojalo puno prije? Zar stvarno misliš da pokoja Barišićeva torbica nije uvijek završavala kod stranačkih predsjednika za sitne potrebe kao što je kupovina i nadogradnja vila u Podsljemenskoj zoni. Jasno da kad je već nešto ostalo to bilo mudro spremiti u banku jer lopova ima svugdje, ta ti i takvi to najbolje znaju.

Nažalost MKn, ovo s 20 računa je odvratno jer iza toga stoji odvratan mentalitet i vjeruj da bi ja bio neusporedivo sretniji da se tako nešto ne odnosi na predsjednika država u kojoj ja živim. Nažalost nije tako i neće ništa biti bolje ako se zavaravamo da je to samo smiješan iznos jer to nikada nije bio smiješan iznos nego upravo odvratan iznos.

A to da li su Mesić ili Josipović lopovi ili ratni profiteri nema nikakve veze i na nikakv način ne umanjuje niti uvećava Tuđmanove zasluge na tom istom polju.

leddevet

Tko je glasao

Čekaj malo. Jel' ti to misliš

Čekaj malo. Jel' ti to misliš da je meni drago što je Tuđman ispao zadnji idiot s tom zatajenom lovom na računu? Što u onoj silnoj, nevjerojatnoj negativističkoj propagandnoj predizbornoj halabuci i graji nije imao hrabrosti reći: "Da, to je moja lova!" i stati iza toga, pa makar i onako terminalno bolestan? Ili da možda povlađujem Sokolu, jebala ga Sorbonna na kojoj je uzalud studirao, zbog poltronske opravdavajuće budalaštine "novac nije imovina"? Prevario si se.

I mene je strahovito pogodilo što je Otac domovine, i to konačno jedan pravi, a ne legendarno-izmaštani, podlegao, kako neki tu lijepo kažu, "prizemnim ljudskim slabostima". Koga nije? Htio sam tada, kao i svi, i iznad svega, da se to riješi - da se te silne optužbe protiv Tuđmana ili odbiju ili potvrde, pa štogod bilo. Zato zamisli moje, a bogami vjerujem i svačije, razočarenje, bijes i krajnju nevjericu, kada su "detuđmanizatori", koji su upravo na toj golemoj plimi propagande, strahotnih diskvalifikacija i smrdljive pljuvačine zasjeli na vlast, jednostavno "okrenuli ćurak", povukli nas sve za nos, napravili se blesavi i čak javno odbili to riješiti!? :-(

A ono što je uslijedilo nakon toga, dalje u ovih nesretnih 13 godina, stvarno ne moram više ponavljati. Ti odbijaš uspoređivati Tuđmana s njegovim nasljednicima, jer ti to očito ne odgovara, ali ja te pitam - obzirom da još uvijek nema baš nikakvih dokaza ni za Tuđmanovu kaznenu odgovornost, ni za Josipovićevu (s Mesićem je druga priča), a niti naznake da će ih ikada biti - s kim, kako i na koji način Tuđmnana možeš usporediti, a da bi ga barem pokušao realno sagledati i objektivno ocijeniti?

Ne možeš, nikako drugačije. U ovoj situaciji u kojoj se propagandna mutež ne bistri, nego čak namjerno potencira, to je jedini način.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Mulj naš svagdašnji

Naravno da ne mislim da si sretan zbog tih 20 računa kao što nitko ne voli vidjeti prljave gaće svog idola. No istovremeno mislim da je uvredljivo s tvoje strane, da ne kažem nešto neusporedivo bezobraznije, to kategorizirati kao smiješni iznos, migoljiti, skretati diskusiju uvlačenjem Mesića i Josipovića. Imamo vrlo konkretan događaj koji je trebao ostati tajan no jednostavno Tuđmani nisu imali sreće i sad imamo mogućnost na temelju tog događaja i popratnih situacija stvoriti mišljenje od određenoj osobi. Ti to stavljaš pod kategoriju nepodopština i nešto izvan Tuđmanove osobnosti dok za mene je upravo to Tuđmanova osobnost.

Takav stav imam potkrepljen poslovanjem njegove najbliže obitelji što vrlo teško da nije znao i da ga nitko na to nije upozorio. Utoliko ova priča od 20 računa za mene nije nikakva slučajna anomalija niti iznenađenje, a jedino iznenađenje je bilo da je jedna Ankica toliko glupa da tako nešto napravi, a druga Ankica toliko hrabra i moralna da prokaže samog predsjednika države. Eto dokaza da ime nije garancija kvalitete.

Zapravo si me kroz svoj pokušaj izazivanja samilosti onako terminalno bolestan sjetio na jednu sliku koja zapravo najbolje prikazuje Tuđmana, a to je kad se na televiziji pojavio s onom nevjerojatnom perikom na glavi. Stvar može izgledati na prvu loptu smiješnom, ali je zapravo strašna jer pokazuje nevjerojatni ego i kukavičluk te u krajnosti uvredljivi odnos prema svakom stanovniku ove države. Upravo je grozno to njegovo negiranje i skrivanje bolesti i nevjerojatno da Otac domovine nije osjetio obavezu nitii imao muda objaviti svojoj dječici da je ozbiljno bolestan nego je svima muljao pokazujući suludu karikaturu samog sebe. Eto, kao što je prva slika koju sam o njemu dobio iz priče njegovog kolege iz beogradske vojne škola kao o napuhanom muljatoru, takva je i posljednja koju je ostavio i vrlo mi je teško vjerovati da je između te dvije slike bilo puno različitog. Žalosno je što je puno previše njih nasjelo na to muljanje kao što je katastrofalno da je drugi manji dio savršeno iskoristio tu sklonost muljanju.

Jasno da od silnog muljanja potiče i ovaj silni mulj u kojem smo danas zaglavljeni i iz tog istog mulja su se izlegli mnogi što ih ti spominješ kao i mnogi što ih ne voliš spominjati.

leddevet

Tko je glasao

Naravno da ne mislim da si

Naravno da ne mislim da si sretan zbog tih 20 računa kao što nitko ne voli vidjeti prljave gaće svog idola. No istovremeno mislim da je uvredljivo s tvoje strane, da ne kažem nešto neusporedivo bezobraznije, to kategorizirati kao smiješni iznos, migoljiti, skretati diskusiju uvlačenjem Mesića i Josipovića. Imamo vrlo konkretan događaj koji je trebao ostati tajan no jednostavno Tuđmani nisu imali sreće i sad imamo mogućnost na temelju tog događaja i popratnih situacija stvoriti mišljenje od određenoj osobi. Ti to stavljaš pod kategoriju nepodopština i nešto izvan Tuđmanove osobnosti dok za mene je upravo to Tuđmanova osobnost.

Kako sam već rekao, ti si krajnje nerealan, neobjektivan i potpuno nesposoban uopće promatrati Tuđmana na bilo koji drugi način, doli iz perspektive "detuđmanizatorske" predizborne propagande 1999, a kamoli ga validno ukupno ocijeniti, i vrline i mane. Na sam njegov spomen temperatura ti skoči, vid ti se zamagli, a potoci pjene i pljuvačke krenu na usta. Tu, očito, nema pomoći.

Utoliko ova priča od 20 računa za mene nije nikakva slučajna anomalija niti iznenađenje, a jedino iznenađenje je bilo da je jedna Ankica toliko glupa da tako nešto napravi,

Ovo sam dosad ignorirao, pokušavajući te dozvati svijesti iz te autistične "detuđmanizatorske" kome, no više neću. O čemu govoriš? Ako je vjerovati Lepejici, nije bilo nikakvih "20 računa", nego svega dva, jedan s 210.000 DEM, i drugi s 15.740 USD. Odakle ovih još 18? Mogao si napisati i 180. Nije ti dovoljna već notorna i ofucana propaganda, nego moraš izmišljati i novu? :-)

a druga Ankica toliko hrabra i moralna da prokaže samog predsjednika države.

A što je to ona tako hrabro i važno "prokazala"? Da Tuđmanovi, obitelj jedne od ključnih figura kompletne poslijeratne jugoslavenske i hrvatske povijesti - nisu sirotinja. Bravo, Ankice Kolumbo...

Zapravo si me kroz svoj pokušaj izazivanja samilosti onako terminalno bolestan sjetio na jednu sliku koja zapravo najbolje prikazuje Tuđmana, a to je kad se na televiziji pojavio s onom nevjerojatnom perikom na glavi. Stvar može izgledati na prvu loptu smiješnom, ali je zapravo strašna jer pokazuje nevjerojatni ego i kukavičluk te u krajnosti uvredljivi odnos prema svakom stanovniku ove države. Upravo je grozno to njegovo negiranje i skrivanje bolesti i nevjerojatno da Otac domovine nije osjetio obavezu nitii imao muda objaviti svojoj dječici da je ozbiljno bolestan nego je svima muljao pokazujući suludu karikaturu samog sebe.

Jes' kad čuo za Francoisa Mitteranda? Francuski predsjednik gotovo 15 godina, najduže ikad, umro na dužnosti odbijajući javno priznati svoju bolest, a kasnije se otkrilo da je još od prije, preko 20 godina na račun države uzdržavao ljubavnicu i izvanbračnu kći. I što ćemo sad? Otići u Francusku i reći im da im je najduže predsjednikovala jedna "suluda karikatura"? Izvoli, pokušaj :-)

Jasno da od silnog muljanja potiče i ovaj silni mulj u kojem smo danas zaglavljeni i iz tog istog mulja su se izlegli mnogi što ih ti spominješ kao i mnogi što ih ne voliš spominjati.

Znači, evo nas opet na početku - za sve nepravilnosti, probleme i kriminal, pa čak i one nakon svoje smrti, kriv je Tuđman. To je tvoj spasonosni odgovor na sve. Ne zanima te baš ništa drugo, nikakve činjenice, nikakva logika, barem elementarni racio ili natruha objektivnosti, nego isključivo vlastita htijenja i motivi, bez obzira kako i pod koju cijenu ih ostvariti. Nešto poput ovog:

Dovoljno je samo zamisliti da su 90, da si Srbin i vjerovati da vlast koja se upravo uspostavlja u Hrvatskoj je ustašoidna. Mislim da to nije teško zamisliti i nije važno niti da li je to istina ili nije, dovoljno je vjerovati!

"Nije važno je li istina ili nije"? Pa jebote, govorimo li mi o realnosti, stvarnosti, svakodnevnom životu, svakodnevnim ljudima, običnim, normalnim... ili nekakvom opskurnom religijskom kultu? :-)

Okej, evo, zamišljam da sam Srbin 1990. Aha, Tuđman ustaša, aha, klat će me. Okej, uzimam oružje od JNA, rušim balvane na cestu i provodim noć na barikadi. I što se događa? Ništa. Prođe tjedan dana. Ustaša i dalje nigdje. Jesu kog' Srbina zaklali? Nisu. Jel' koji poginuo? Nije. Jel' koji bar pretučen? Nije. Hm. No, dobro. Prođe još mjesec dana, dođe jesen, ide zima. Ustaša i dalje ni od korova. Nitko me ne napada, nitko me ne kolje, nema nikakvih novih Jasenovaca, zapravo, ni jednom jedinom Srbinu u cijeloj Hrvatskoj nije pala ni vlas s glave. Hm, hm... sad se već zbunjeno češem po glavi, ako u njoj imam barem zrno soli. I prođe tako gotovo godinu dana. Svi Srbi u Hrvatskoj i dalje živi i zdravi. Jebote, pa gdje su ti ustaše više, 'ej, jebem ih nesposobne..? Što? Nemaju ni ljudi, ni oružja, ni organizacije? E, kakvi su to ustaše, žali bože... :-)

Ne, Leddevet, to nema nikakvog smisla ni uporišta. Znali su oni jako dobro što rade, i zašto. Znali su to još odavno, zadržimo se samo na novijoj povijesti, recimo 1985. kada su u tajnosti promijenjene granice vojnih oblasti SFRJ, pa 1986. kada je objavljen Memorandum SANU, pa 1987. kada je na vlast ustoličen Milošević, pa 1989. kada su Stipi Šuvaru, teškom hrvatskom unitaristu i Jugoslavenu, na "mitinzima istine" vikali da je "ustaša", a u Kninu: "Ovo je Srbija!"

Nikakav Tuđman, ni Tripalo, ni Savka, ni bilo tko drugi, tu baš ništa nije mogao promijeniti. I sada ću sam odgovoriti na pitanje koje sam ti dolje prethodno postavio, a za koje se, naravno, praviš da ga ne vidiš:

zamisli da je rat bilo moguće izbjeći ili znatno ograničiti

Jedini način da se izbjegne rat bio je da Hrvatska odustane od neovisnosti i pristane ostati u Miloševićevoj Jugoslaviji. Drugim riječima, da Hrvati odustanu čak i od Titove federacije, i pristanu na povratak u status i stanje slično, pa čak još i gore, kao u međuratnoj karađorđevićevskoj monarhiji. To je, naravno, bilo nemoguće. To je bio krajnje iracionalan zahtjev na kakav ne bi pristao čak ni projugoslavenski Račanov SKH-SDP, koji je na dan proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. otišao iz Sabora, da bi se tamo vratio 08. listopada iste godine.

Što se tiče "ograničavanja", evo, nadam se da ćeš barem sada o tome nešto reći. Izvoli.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Vertikala jaše dalje

Ostane čovjek bez riječi kada shvati svu moralnu boleštinu koja se uvukla u naše živote.
" Ante Despot, zet bivšeg čelnika carine Mladena Barišića, koji se prošli tjedan zbog optužbi za primanje mita nagodio s USKOK-om, već je platio novčanu kaznu što mu ju je sud izrekao. Naime, dao je sudu suglasnost da se novčana kazna od 600.000 kuna i 200.000 kuna nezakonite zarade, te 5.000 kuna sudskih troškova uzmu iz dva milijuna kuna što ih je policija pronašla u sefu u njegovom stanu tijekom uhićenja njegovog punca Barišića."

http://www.novilist.hr/Vijesti/Crna-kronika/Despot-sudsku-kaznu-platio-n...

Novac nikad nije bio imovina.

Tko je glasao

Dalekovidna krznašica

Ma ne mrziš ti njega / led9 / zbog navodnog bogaćenja (koje je zaista minorno u odnosu na neke druge) nego zbog drugog razloga ,a svi mi ovdje koji smo te pročitali znamo zbog kojeg.
Najprije mala preambula o mržnji:
Mrziti je suprotno od voljeti i mrziti možemo samo osobu koju možemo voljeti, i obratno naravno, a budući da FT nije osoba koju bi ni u kakvoj situaciji mogao voljeti ne mogu ga ni mrziti, kao što ga ni ne mrzim. Puno pravilnija riječ u datom slučaju, ako već nešto tražiš, je prezir.

O ovom ostatku citirane rečenice već sam previše puta odgovorio i ne kanim to više raditi što znači da te ostavljam u svom neprikosnovenom uvjerenju.

Žena mu je vodila kućni budžet ,to je općepoznato.
Ma naravno, Francuzi bi rekli Cherchez la femme a mi iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena.
Ajde @drvosjek ta nisi valjda tako blesav da u to vjeruješ!?

Inače Miroslava nisam nigdje spomenuo i vjerojatno stoji činjenica da se nije opernatio kao ostali imenovani. Svakako ne smijemo tu zanemariti činjenicu da su Miroslav i tata bili u vrlo lošim odnosima i nisu godinama komunicirali. Očito da su bili različiti jer je, eto, mali bio pošten!

P.S. naslov komentara je umotvorina Denisa Kuljiša

leddevet

Tko je glasao

Svejedno

led9 nisi odgovorio ( ni potvrdio ni opovrgao) zašto mrziš--prezireš ako tako više voliš FT-a.

Tuđmana gledam potpuno realno. Isto smatram da je imao grešaka (a tko nije u relativno dugom životu) ,ali jest imao i neke zasluge a da je ušao u povjest i memoriju hrvatskog naroda to je neupitno.

Uglavnom,mislim da je tvoja mržnja (prezir ako tako više voliš) irealna ,poput dogme a sa dogmama nema baš neke raspre.

Uglavnom:
"Što je više kleveta i laži Franjo nam je miliji i draži"

;-)

sve dobro...

Tko je glasao

Ne da li Hrvatsku nego kakvu Hrvatsku

led9 nisi odgovorio ( ni potvrdio ni opovrgao) zašto mrziš--prezireš ako tako više voliš FT-a.
Nisam jer sam mislio da je to razumljivo iz mojih upisa, ovih na ovom dnevniku kao i raznoraznih na drugim dnevnicima, no da ne bude neodgovoreno samo kratko:

Kao prva stvar trebamo definirati da Tuđman predstavlja simbol i da razgovaramo o tom sibolu određenog svijetonazora kao i određene politike. Razgovor o dr. Franji Tuđmanu kao osobi je meni apsolutno nešto nevažno i tu ne bi gubio ni sekunde.

Dakle govorimo o FT kao simbolu, a dotični simbol je mnogima gotovo jedini i isključivi simbol osamostaljenja Hrvatske i iz toga proizlazi svo to obožavanje kojeg svakodnevno nalazimo. S druge strane on je meni, i ne samo meni očito, simbol nečeg mnogo različitog, on je simbol razaranja Hrvatske, antipatične politike, privatizacijske pljačke, ratnoga profiterstva, razaranja privrede, razaranja društva, uspona kriminalnih osoba. On je meni simbol srednjevjekovnog poimanja države i općenito mentaliteta koji sanja neku blještavu samostalnost kao ljusku nečeg što ne zna što bi to moglo biti. Mentalitet koji ubija radi forme a ne reagira na bit.

FT je meni simbol vulgarnog populizma i od tuda ide moj prezir prema tom i takvom simbolu. To je moj stav od prije prvih izbora i do danas me ništa nije uvjerilo da sam u krivu.

Mogli smo imati lijepu državu, a onda je došao Franjo i prijatelji.

leddevet

Tko je glasao

Teško bi bilo svima odgovoriti

koji su se u zadnjih 12-tak sati nekrofilski osvrnuli na Tuđmana ,Šuška und so weiter.
Ajmo malo nekim redom:

Najprije su se komunisti posvađali :Račan i društvo napustili onu sjednicu

Onda su se posvađali udbaši i kosovci između sebe po nac.ključu.
Onda generali i oficiri tzv.jna
onda obični milicajci , pa novinari.

Sve po nac.ključu.

Tek onda raja.

Tuđman je "našim" hrvatskim snagama ,udbašima bio najpovoljniji.

Em zatvarani disident ,em bivši partizan (za začepiti gubicu onima koji nam nameću hipoteku ustaštva).

Povjesničar i obrazovan čovjek.

Mnogo veza po cijeloj bivšoj Yugi i vani.

Ostalo su tehnikalije.

Bez Tuđmana ,namjestili bi nam rat na području cijele RH (toga sam se i sam pribojavao i za to se spremao ) pa bi mi Hrvati morali gerilom izboriti državu što bi duže trajalo i iziskivalo mnogo više žrtava obzirom da bi se ratovalo od Istre do Boke Kotorske ,od Baranje do Istočne Bosne.

Ovako smo imali donekle mirnu pozadinu gdje se koliko toliko normalno živjelo i frontu tj.prvu crtu gdje smo velikosrpskog fašističkog zavojevača zaustavili.

Politički gledano ,Tuđman je najjasnije ,najrazgovjetnije izložio politički program i narod ga je velikom većinom prihvatio i to tako da se nije moralo sve ni reći.

Jel predlagao konfederaciju? Jest.

E sad ,i dan danas ima puno srbijanskih i kojekakvih residenata i agenata po Hrvatskoj, a onda ih je bilo puno više ,za vjerovati je i oko njega.

Normalno da je imao i grešaka ,ali tada i ondje je bilo lako pogriješiti.

Rezultat njegovog rada živimo i danas.

Evo uzmimo realno da je bio 51 % pozitivna osoba , a 49 % negativna osoba.

Ne tražiti samo vrline nego prihvatiti čovjeka i s njegovim manama.

Uglavnom ,obzirom na sav korov poslije njega ,možemo ga smatrati starim stoljetnim hrastom klase F 1.

Kad je stari hrast pao ,izdžikljao je kojekakav korov koji se do tada nalazio u njegovoj sjeni.

Zahvaljujući Tuđmanu i Šušku ,hrvatski vojnik i borac imao je čizme (suhe noge što je najvažnije) ,imao je kakvo takvo naoružanje , nije bio gladan i imao je cigarete na fronti.

To bi bilo ono najnužnije , a bilo je i bolje ,na prvu liniju dolazili glumci i pjevači, donacije koječega i sl. Na kraju krajeva urednu plaću.

Znači ,oni koji nekritički danas pljuju po Tuđmanu ne sagledavaju čovjeka realno.

Neki drugačiji sirenski zov progovora iz njih.

Znamo što mu nikako ne mogu oprostiti ,a ovo kakti kritičko pisanje je samo recikliranje bivšeg Ferala na tragu beogradske SANU.

Tako prozirno i tako jadno.

Najžalosnije što i neki ,ajmo reć normalni politički Hrvati nasjedaju na tu gebelsovštinu.

sve dobro...

Tko je glasao

Postotni račun i kamate na kamate

Teško bi bilo svima odgovoriti koji su se u zadnjih 12-tak sati nekrofilski osvrnuli na Tuđmana ,Šuška und so weiter.
Najprije ispravak krivog navoda: Ono φιλία (philia) u riječi nekrofilija znači ljubav i utoliko je potpuno krivo usmjerena optužba na grupu koja dotičnog ne voli i ne bi ga ni štapom, prije bi se takav termin trebao odnositi na autora ovog dnevnika i njegove podržavatelje koji iskazuje svoju neoborivu ljubav prema, eto, blagopočivajućem prvom nam predsjedniku.

Evo uzmimo realno da je bio 51 % pozitivna osoba , a 49 % negativna osoba.
Kao što sam u svom komentaru gore naveo, Franjo Tuđman je danas simbol i kao takav nema za svih isto značenje, dapače. Mislim da je očito da ćemo se teško složiti oko ovih postotaka koje si naveo obzirom da je za mene gotovo 100% negativna pojava u svoj svojoj skromnoj dimenziji. Naravno da se taj postotak odnosi samo na onaj dio koji je za mene relevantan, a to što je možda dobro peglao veš ili kuhao ajnpren juhu nije ušlo u tu i takvu procjenu.

No to je moje mišljenje kao što je ono gore tvoje mišljenje, a nismo mi jedini koji imaju različita mišljenja:

PANEL ANALITIČARA
Bi li Hrvatske bilo da nije bilo Franje Tuđmana i HDZ-a?

Ostaje činjenica da su postoci relativna stvar i da ako u račun ubacimo kamate i kamate na kamatu vrlo brzo možemo ostati bez glavnice i bez gaća i bez štapa.

leddevet

Tko je glasao

PANEL ANALITIČARA Bi li

PANEL ANALITIČARA
Bi li Hrvatske bilo da nije bilo Franje Tuđmana i HDZ-a?

Naravno da bi Hrvatske bilo. No, da nije bilo Tuđmana, odnosno, da je na njegovom mjestu bio netko od ostalih - Tripalo, Savka, Račan... danas bismo na more išli preko "Republike Srpske Krajine", a netko od "reformiranih" krajinaša, vjerojatno Stanimirović ili kakav sličan, bi izjavljivao da on s Hrvatskom - s onim preostatakom vidljivim sa zagrebačke katedrale - nema ništa. Nešto slično poput Dodika u "Republici Srpskoj". Btw to je i bio prvotni srpsko-engleski plan "rešenja jugoslovenske krize".

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

mali dodatak

Btw to je i bio prvotni srpsko-engleski plan "rešenja jugoslovenske krize".

za takav aranžman su bili i Francuzi, pa je tako, in 1991. tadašnji predsjednik FR, F. Mitterand smatrao da ne moraju nužno AVNOJ-ske granice biti nove granice,i.e. zagovarao je prekrajanje granice u korist Srbije.

Usput, svoje protivljenje priznanju RH obrazlagao je riječima kako je Hrvatska bila ta koja je bila na strani nacista a ne Srbija" a ofenzive bosanskih Srba uk BH nazivao " nesretnim inicijativama".

CC

Tko je glasao

Putopis

danas bismo na more išli preko "Republike Srpske Krajine"
To je očito tvoj, i ne samo tvoj, glavni argument u razgovoru o ulozi Franje Tuđmana koji nažalost razmišlja vrlo kratkovidno. Prvo je ograničenje u razmišljanju što balvane i nastanak "Republike Srpske Krajine" uzima kao neminovnost, a drugo je ograničenje smatrati Franju Tuđmana jedinim sposobni a onih drugih 4 milijuna i kusur Hrvata bedakima, U ovom drugom slučaju mislim da je stvaranje Hrvatske bilo apsolutna bedastoća pogotovo kad je onaj jedini pametan otišao s ovog svijeta i ostali onih 4 i sitno milijuna bedaka, lopova, udbaša, neprijatelja Hrvatske, jednom riječi, prodanih duša!. Svakako ja nemam tako katastrofalno mišljenje o svojim sunardnjacima kao što imaš ti i istovjetna grupa iz "FT Fun cluba".

Ono prvo je zapravo centralno pitanje devedesetih i lika i dijela Franje Tuđmana, odnosno njegove politike i svjetonazora kao i njegovih istomišljenika i sličnomišljenika. Tu je naravno Republika Srpska Krajina glavna crvena krpa kojom se svima maše pred očima, i nama i njima, i kojom su se uredno palile strasti, a očito se i danas pale strasti, opet i ovdje i tamo, što dokazujemo da nismo baš puno toga riješili osim što smo te krajeve ispraznili.

Istina je da više ili manje zatomljeni antagonizam i u krajnosti mržnja postoji kontinuirano i iz vremena prije stare Jugoslavije. Sjećam se situacije kad sam prije ovog rata bio poslom u Gllini, negdje u vrijeme kad je svima bilo jasno da se Jugoslavija raspada, i kad ma taj s kojim sam se našao, lokalni Srbin kao što je bila velika većina tada u Glini, odveo do poznate Glinske crkve i tumačio kako su ovdje ustaše ubili masu Srba. Opis je bio vrlo plastičan kao da se to desilo prošle godine a ne pred više od 40 godina. Ono što je mene tada posebno zabrinulo je bio strah koji je taj čovjek pokazivao, on se bojao da će se tako nešto ponoviti. E sad da ne ulazimo u stalno iste priče tko je tu prvi krenuo i tko je tu prvi klao ostaje istina da je taj čovjek imao pravo i prognoza je bila točna i Glina je danas gotovo mrtav grad.

Zašto to pričam? Razlog je to što je slijed događaja očito bio predvidljiv, a ako je bio predvidljiv trebalo je to vrlo ozbiljno uzeti u obzir kod vođenja ove države. To što su iz Gline izbjegli Srbi mnogi će reći da im to treba, no iz Gline i šire su izbjegli gotovo svi i danas je to mrtav dio države, ove naše države na koju se toliko kunemo. Nažalost nije Glina jedina koja je tako stradala u ratu, a osim samih gradova stradali su i ljudi, mnogi ljudi, neki ubijeni, neki osakaćeni fizički i psihički. Svi to danas znamo i svi to danas vidimo, no danas je kasno, to je trebalo znati i vidjeti pred 20 godina.

Na stranici Večernjeg je povodom Dana neovisnosti uljepljen blog Snježane Nemec Dan neovisnosti- i dalje amnezija na djelu koji upozoravam na opći nikakav doživljaj tog praznika, od političkog vrha pa sve do običnog pješadinca. Zapažanje je točno, no osim zapažanja nema u tom tekstu promišljanja zaštop je to tako. Zašto je pojam nezavisnosti i taj praznik, koji bi trebao biti najvažniji praznik ove države, tako marginaliziran? Da li je tu možda razlog što su ljudi izgubili osjećaj za državu i da im je sve svejedno? Da li kroz takvu amneziju pokazuju svoj stav prema politici, pogotovo prema ovoj iz vremena nastanka ove Hrvatske, dakle i prema Tuđmanu?

Tvoj odgovor će sigurno biti da to pokazuje isključivo stav prema aktualnoj politici jer nakon Tuđmana je nastao potop. Takav će biti odgovor i ja mislim da će biti pogrešan jer da je to tako imali bi barem kakvu takvu nostalgiju za tim vremenima i tim ljudima a te i takve nostalgije gotovo da i nema osim kod vas nekolicine kojima je tvoj dnevnik dobar dnevnik..

leddevet

Tko je glasao

To je očito tvoj, i ne samo

To je očito tvoj, i ne samo tvoj, glavni argument u razgovoru o ulozi Franje Tuđmana koji nažalost razmišlja vrlo kratkovidno. Prvo je ograničenje u razmišljanju što balvane i nastanak "Republike Srpske Krajine" uzima kao neminovnost, a drugo je ograničenje smatrati Franju Tuđmana jedinim sposobni a onih drugih 4 milijuna i kusur Hrvata bedakima, U ovom drugom slučaju mislim da je stvaranje Hrvatske bilo apsolutna bedastoća pogotovo kad je onaj jedini pametan otišao s ovog svijeta i ostali onih 4 i sitno milijuna bedaka, lopova, udbaša, neprijatelja Hrvatske, jednom riječi, prodanih duša!. Svakako ja nemam tako katastrofalno mišljenje o svojim sunardnjacima kao što imaš ti i istovjetna grupa iz "FT Fun cluba".

"Kratkovidno"? :-)

Balvani su bili tamo. Sasvim lako vidljivi, pa čak i nama "kratkovidnima". Srpska "krajina" je postala okrutna stvarnost već 17. kolovoza 1990, svega dva i pol mjeseca nakon promjene vlasti - gotovo četvrtina teritorija tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske (kasnije još i više, gotovo trećina), bez ikakvog konkretnog razloga ili stvarnog povoda, paravojnom oružanom akcijom odijeljena je i faktično pripojena Srbiji. I sve to još prije usvajanja novog hrvatskog ustava, narodnog referenduma i proglašenja neovisnosti. To se dogodilo. Vjeovao ili ne :-)

Ono prvo je zapravo centralno pitanje devedesetih i lika i dijela Franje Tuđmana, odnosno njegove politike i svjetonazora kao i njegovih istomišljenika i sličnomišljenika. Tu je naravno Republika Srpska Krajina glavna crvena krpa kojom se svima maše pred očima, i nama i njima, i kojom su se uredno palile strasti, a očito se i danas pale strasti, opet i ovdje i tamo,

"Crvena krpa"? :-)

Iskreno, pomislim da pričam s djetetom koje je rođeno kasnije, netko mu napričao bajke, pa sada baš ništa ne shvaća i ne razumije. Hrvatski Srbi su učinili što su učinili. Uz pomoć države Srbije, proglasili su kvislinšku, četničku, nacističku paradržavu, i iz nje istjerali "očistili" kompletno ne-srpsko stanovništvo. Ubili su oko 20.000, ranili oko 90.000, prognali oko 500.000 ljudi, i prouzrokovali oko 35.000.000 dolara samo izravne materijalne ratne štete. A ti to nazivaš "crvenom krpom kojom se svima maše pred očima"? Ne samo da je bila crvena, Leddevet - ta je krpa doslovno i bukvalno natopljena ljudskom krvlju.

što dokazujemo da nismo baš puno toga riješili osim što smo te krajeve ispraznili.

Ne, Leddevet, nismo mi. Tko je htio živjeti u neovisnoj Hrvatskoj, ostao je. Tko nije, otišao je.

Istina je da više ili manje zatomljeni antagonizam i u krajnosti mržnja postoji kontinuirano i iz vremena prije stare Jugoslavije. Sjećam se situacije kad sam prije ovog rata bio poslom u Gllini, negdje u vrijeme kad je svima bilo jasno da se Jugoslavija raspada, i kad ma taj s kojim sam se našao, lokalni Srbin kao što je bila velika većina tada u Glini, odveo do poznate Glinske crkve i tumačio kako su ovdje ustaše ubili masu Srba. Opis je bio vrlo plastičan kao da se to desilo prošle godine a ne pred više od 40 godina. Ono što je mene tada posebno zabrinulo je bio strah koji je taj čovjek pokazivao, on se bojao da će se tako nešto ponoviti. E sad da ne ulazimo u stalno iste priče tko je tu prvi krenuo i tko je tu prvi klao ostaje istina da je taj čovjek imao pravo i prognoza je bila točna i Glina je danas gotovo mrtav grad.

"Imao pravo"? :-)

A što misliš, odakle tom čovjeku taj strah? Posve iracionalan i ničim utemeljen, naravno, jer nikakva Hrvatska nije mogla baš ništa slično učiniti 1990, nakon pada Berlinskog zida i željezne zavjese, pred medijskim očima cijeloga svijeta, bez vojske i oružja. Odakle strah? Pa iz Jugoslavije. Iz Titove federacije "ravnopravnih naroda i narodnosti", koja je, kako nam svjedoči povijest, još najkasnije 1965. pouzdano znala da su jasenovačke žrtve enormno preuveličane i prenapuhane - barem deset puta - ali je ipak javno, svjesno i namjerno, nastavila s takvom mrziteljskom, uništiteljskom, protuhrvatskom propagandom, i to još punih 25 godina. Danas je jasno, bila je to praktična priprema, nakon što umre Tito, za novi rat i za konačno rješenje - "do istrage naše, ili vaše".

A toj se ratnohuškačkoj propagandi, od hrvatskih vojnih i partijskih glavešina, funkcionara, rukovoditelja i inih javnih osoba, javno usudio usprotiviti samo - Franjo Tuđman. Nitko drugi. Ni Blažević, ni Bakarić, ni Gošnjak, ni Šuvar, ni Marković... nitko.

Zašto to pričam? Razlog je to što je slijed događaja očito bio predvidljiv, a ako je bio predvidljiv trebalo je to vrlo ozbiljno uzeti u obzir kod vođenja ove države.

I jest. Pametnom politikom pregovaranja, odugovlačenja i odbijanja ulaska u otvoreni frontalni sukob s neusporedivo jačima Srbijom i JNA, Tuđman je izbjegao bosansko-kurdsku subinu, kupio Hrvatskoj vrijeme, organizirao se i naoružao. I zatim udario u najpovoljniji trenutak. I pobijedio.

To što su iz Gline izbjegli Srbi mnogi će reći da im to treba, no iz Gline i šire su izbjegli gotovo svi i danas je to mrtav dio države, ove naše države na koju se toliko kunemo. Nažalost nije Glina jedina koja je tako stradala u ratu, a osim samih gradova stradali su i ljudi, mnogi ljudi, neki ubijeni, neki osakaćeni fizički i psihički. Svi to danas znamo i svi to danas vidimo, no danas je kasno, to je trebalo znati i vidjeti pred 20 godina.

To je trebalo vidjeti i s barikada. Bilo je sasvim dovoljno vremena za dozvati se pameti, prvo od ljeta 1990. do proljeća 1991, pa i kasnije, sve do 1995. E, ali kad su oni na barikadama iza sebe imali Srbiju i tisuću JNA tenkova. Gdje im je bio kraj...

Na stranici Večernjeg je povodom Dana neovisnosti uljepljen blog Snježane Nemec Dan neovisnosti- i dalje amnezija na djelu koji upozoravam na opći nikakav doživljaj tog praznika, od političkog vrha pa sve do običnog pješadinca. Zapažanje je točno, no osim zapažanja nema u tom tekstu promišljanja zaštop je to tako. Zašto je pojam nezavisnosti i taj praznik, koji bi trebao biti najvažniji praznik ove države, tako marginaliziran? Da li je tu možda razlog što su ljudi izgubili osjećaj za državu i da im je sve svejedno? Da li kroz takvu amneziju pokazuju svoj stav prema politici, pogotovo prema ovoj iz vremena nastanka ove Hrvatske, dakle i prema Tuđmanu?

Taj dan uopće nije bio državni praznik sve do 2000/2001. godine i tzv. Škrabalovog zakona, kada je Dan državnosti 30. svibnja ukinut i nadomješten sadašnjim praznicima 25. lipnja i 08. listopada. Time je dotadašnja desetogodišnja tradicija poništena i stvorena je posvemašnja konfuzija, koja traje dan danas. Tko se - prosječni čovjek s ulice - sjeća tromjesečnog moratorija EZ i "odgođene neovisnosti"? Nitko, osim ljudi poput mene, koji odbijamo zaboraviti.

Tvoj odgovor će sigurno biti da to pokazuje isključivo stav prema aktualnoj politici jer nakon Tuđmana je nastao potop. Takav će biti odgovor i ja mislim da će biti pogrešan jer da je to tako imali bi barem kakvu takvu nostalgiju za tim vremenima i tim ljudima a te i takve nostalgije gotovo da i nema osim kod vas nekolicine kojima je tvoj dnevnik dobar dnevnik..

Prevario si se.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Leddevet, Zašto je pojam

Leddevet,

Zašto je pojam nezavisnosti i taj praznik, koji bi trebao biti najvažniji praznik ove države, tako marginaliziran? Da li je tu možda razlog što su ljudi izgubili osjećaj za državu i da im je sve svejedno? Da li kroz takvu amneziju pokazuju svoj stav prema politici, pogotovo prema ovoj iz vremena nastanka ove Hrvatske, dakle i prema Tuđmanu?

Pa pobrinuli su se takvi ko ti, koji stalno pljuju po domovinskom ratu i šire mržnju spram Hrvata. Neme stolječa od sedmog pa do danas gdje niste tražili nešto negativno i to metali pod nos, a da ne govorimo o širenju mržnje spram vjernika RK vjere i Crkve.

Tko je glasao

tko na tvrdoj stini svoju povist piše...

Neme stolječa od sedmog pa do danas gdje niste tražili...

Sreća da ti nisu dali "tvrdu stinu", jerbo bi se osramotio stoljeća unaprijed. Ovako si ograničen dometom ove stranice.

Tko je glasao

Marsovac s minusom

takvi ko ti, koji stalno pljuju po domovinskom ratu i šire mržnju spram Hrvata
Gdje ja to pljujem po domovinskom ratu i gdje ja to širim mržnju spram Hrvata?

Ajde Skviki, ne lupetaj nego lijepo nastavi minusirati, to ti daleko najbolje ide.

leddevet

Tko je glasao

Postotni račun i kamate na

Postotni račun i kamate na kamate

Svakak da je račun došel, a kamate još nisu stigle no došle buju.

Rastraibali ste milijarde šopingom u Sloveniji, Mađarskoj i Italiji. Sad se čudite da je domači seljak i industrija u gabuli. Ak se još uzme u obzir da su se dani vrjednosni papiri prodavali i za dobivene novce kupovali automobili. Ma sve za 5 plus.

Tko je glasao

Interesse über alles

Svakak da je račun došel, a kamate još nisu stigle no došle buju.
Vidi Skviki, iza naslova ima još teksta!

leddevet

Tko je glasao

njemačka dalekovidnica

Nekoliko puta sam započeo pisati komentar tu... pa pročitam, pa obrišem... ne ide.

Skivi, daj malo češće piši! :)

Tko je glasao

He, he,

gospon Drvosjek je uporan, ali zato mi je i drag! :))

Tko je glasao

ja nikak da skuzim kaj oni

ja nikak da skuzim kaj oni koji vide nekaj super u F.T. pronalaze te super stvari?

covjek je penzionira neke davne 68 ili 69 jer nije bas blisato umom tamo gdje je radio.. (ako su lagali mene i ja lazem vas, ali nemam nikakvog razumnog razloga sumnajti u izvor tj. informaciju)
sve sto se poslije dogadalo pase svim udbo teorijama i praksi.

razlog zbog kojeg mi je receno da je penzioniran isplivao je na povrsinu za njegove vladavine vise puta.

istina je da je maznuo kucu kao sitan lopov koji se dokopao vlasti. istina je da su kao porodica dosta love skupili posvuda na smijesnim i nepostenim poslovima. istina je da je bio opasan po one koji su ga sprecavali u naumu, osim ako nisu bili jaci od njega. istina je da je vise puta popusio foru od pametnijih ali jos nepostenijih oko sebe..

ja stvarno ne znam sto bi to trebalo postovati u licnosti FT, osim reci da, jest, to je prvi hrvatski predsjednik, ali stvarno ne znam sto je tu dobrog, osim sto je to istinita cinjenica, kao i one gore navedene.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

Lunaprof, (ako su lagali mene

Lunaprof,

(ako su lagali mene i ja lazem vas, ali nemam nikakvog razumnog razloga sumnajti u izvor tj. informaciju)

Tebi su rekli da se je najsigurnije vozit po zimi (kad je bljuzgavica na cesti) iza autobusa.

Imam osječaj da u politici vidiš ist tolko, kolko i iza tog autobusa.

Tko je glasao

Da te osjecaj ne vara, bio bi

Da te osjecaj ne vara, bio bi u pravu.

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

...to je prvi hrvatski

...to je prvi hrvatski predsjednik, ali stvarno ne znam sto je tu dobrog, ...
Ovdje bi se mogli upitati, od poznatijih političara, za koga bismo voljeli da je vodio Hrvatsku
protiv Miloševića, 1990. ? Račan? M. Veselica? Budiša? Sanader?
Nisam obožavatelj "imena i djela", ali ako sagledamo alternative...

Tko je glasao

Vinkomarr, Da je na

Vinkomarr,

Da je na Tuđmanovom mjestu bil Gandhi do rata bi došlo, a oni koji su opljačkali Hrvatsku nebi niš drukčije napravili.

Tko je glasao

Inspicijenti

Da je na Tuđmanovom mjestu bil Gandhi do rata bi došlo
Pretpostavljam da ti je to rekao sam Vice Vukojević!
S druge strane samo zamisli da je rat bilo moguće izbjeći ili znatno ograničiti, da li bi i dalje isto mislio o Tuđmanu i njegovim indijancima? Zar nije upravo u tome razlog što nam stalno ponavljaju neizbježnost rata zaboravljajući na razna dolijevanja benzina od strane Šuška i prijatelja, od samog FT, ubistva tadašnjeg načelnika osječke policije Josipa Reihla Kira itd?

Vjerojatno ne bi promijenio mišljenje kao što ga ne bi promijenila velika većina obzirom da ljudi rijetko priznaju svoje greške i svoje zablude i uvijek će radije ustrajati u vlastitoj gluposti makar krepali svima sve krave. Doduše ima tu i činjenica da svi znamo da je držanje lojtri isto kazneno dijelo, a kao što znamo svi znaju to i glasači HDZ-a.

a oni koji su opljačkali Hrvatsku nebi niš drukčije napravili.
Obzirom da su na vlast došli oni koju su opljačkali Hrvatsku naravno da bi bilo drukčije.

leddevet

Tko je glasao

zamisli da je rat bilo moguće

zamisli da je rat bilo moguće izbjeći ili znatno ograničiti

Kako? Hrvatska želi neovisnost. Srbija želi Veliku Srbiju - što veći teritorijalni komad Jugoslavije. Hrvatska ima lovačke puške, a Srbija tenkove. Sad zamisli da si Tuđman. Kako bi "izbjegao" ili "ograničio" rat? 'Ajde, vojnopolitčki geniju, da te čujem.

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Milijun puta su ga ubili, a živjet će zauvijek

Slovenija, Mađarska, Italija, Grčka,... nisu imali F.Tuđmana, pa nisu ništa bolji od RH, opljačkao ih je isti onaj koji i RH, a surađivali su domaći političari u svim tim zemljama. Tuđmana baš zato i nisu voljeli što nije dobro "surađivao" u toj pljački vlastite države, poput onih nakon njega koji su od 9 došli do 50-tak milijardi dolara duga!

Dakle, ne stoji ti ona da je dr.Tuđman opljačkao RH (uostalom državni dug je na dan njegove smrti bio oko 9 milijardi dolara-opd čega su 4 nasllijeđeni dug iz SFRJ, a bio je i rat), pljačkaši su univerzalni i ucjenama su prisilili čak i SSSR, na privatizacije. To što je u SSSR-u na vlasti čovjek koji je Rusiju vratio u položaj velesile, ne znači da nema pljačke, niti da je privatizacija stala.
Mrzitelji RH, najviše mrze Tuđmana i umataju to u celofan- privatizacijske pljačke, jer im je to jedino sredstvo pomoću kojega mogu trovati hrvatski narod.

Daj reci tko bi napravio pravednu tranziciju iz socijalizma u kapitalizam?

Slovenci!? Počeli su pravednije, ali ne zaboravi da su, uz to, ukrali novac građanima RH, BiH i ostalih iz SFRJ.

I gdje su sada?

Pred bankrotom, iako su čak i našim građanima ukrali životne ušteđevine putem Ljubljanske banke? I ustraju na toj pljački, te na prebacivanju vraćanja njihovih dugova u obvezu poreznih obveznika u RH, skupa s hrvatskim političarima!

Ili, tko bi uspio u Europi ostaviti socijalizam baš u RH, kada se čak i "moralna vertikala"- SSSR odricao socijalističke privrede?

Ili, koja vlast, koja Partija nije omogućavala privatizacijsku pljačku?

Kada se pljačka razbuktala?

2000., a kada su građani rekli "dosta" podmetnuli su im "detuđmanizatora" Sanadera, koji nije samo detuđmanizirao RH, već i HDZ i usput čak doveo na vlast SDSS, te su doživjeli pravo pustošenje, kojemu su opet rekli "dosta", a stari SDP sada opet nastavlja još žešćim tempom: te CO, pa HPB, pa INA, pa ....

Hajde ti @leddevet reci tko bi spriječio tu pljačku- koja partija, koji ljudi?
Tko može danas spriječiti pljačku koju nam čine?

Vjerojatno, samo novi Tuđman (simbolički), a ne ovi sa svitkom umjesto kralježnicama:

http://pollitika.com/milijun-puta-su-ga-ubili-a-ostat-ce-zivjeti-zauvijek

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Čuli ste da je rečeno: Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja… od Zoran Oštrić komentara 12
  2. Saborsko istražno povjerenstvo, kako ga osnovati i onemogućiti mu rad od Feniks komentara 1
  3. preživljavanje u civilizacijskom sistemu od aluzija komentara 0
  4. reKapitulacija državnih političkih činjenica od aluzija komentara 0
  5. BUDUĆE DRUŠTVO I GLOBALNA DRŽAVA od petarbosni4 komentara 1
  6. državni politički rashod od aluzija komentara 0
  7. pobačaj i lopovi tuđe pameti od aluzija komentara 0
  8. čovjek kako živi svoj opstanak od aluzija komentara 0
  9. znanje pojedinca od aluzija komentara 0
  10. Dan neovisnosti od smogismogi komentara 1
  11. Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar? od Zoran Oštrić komentara 0
  12. NEW SOCIETY AND GLOBAL STATE od petarbosni4 komentara 0
  13. ministri sumnjive vrijednosti od aluzija komentara 0
  14. Istru i Rijeku je oslobodila i matici zemlji priključila KC od Feniks komentara 84
  15. Pred referendum o otcjepljenju Katalonije od Zoran Oštrić komentara 28
  16. Fašistička obilježja od Skviki komentara 0
  17. živjeti od otpada i smeća od aluzija komentara 0
  18. Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija od Zoran Oštrić komentara 0
  19. Javno trganje originalnog znaka,mrtvom HOS-ovom ratniku,nije odavanje počasti nego izdajnička zlouporaba i zločiniziranje Hrvata od ppetra komentara 0
  20. demoKracija ministara od aluzija komentara 0
  21. I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime od Zoran Oštrić komentara 0
  22. Predsjednik vlade RH, A. Plenković, odrađuje protiv SAD-a i predsjednika D.Trumpa, protiv KGK i protiv RH od ppetra komentara 2
  23. historijska top lista uspješnih opsjena/ra od indian komentara 98
  24. čovjek proizvodi uzrok i posljedice od aluzija komentara 0
  25. čovjek ima alat... alat ima čovjeka od aluzija komentara 0

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 0
  • Gostiju: 28

Novi korisnici

  • mikepear
  • psyPEbl
  • mmarijan
  • Crvena
  • gived