Tagovi

Tko kome treba vjerovati?

U Hrvatskoj stvarno postoji ogromna masa takozvanih političkih komentatora i piskarala koji doslovce nemaju pojma o vlasti i vladanju, upravljanju državom demokraciji i uopće o politici.
To ih ne sprečava da pišu razne budalaštine. Kao izvrstan primjer navesti ču podnaslov iz Jutarnjeg: Pitanje je može li Milanović u polovici SDP-a koja ga podržava naći kvalitetne ministre kojima će vjerovati (Jutarnji 9.6. 2014.).
Hajdemo malo analizirati tu nebuloznu rečenicu.
Što to premijer mora vjerovati jednom ministru? Bez obzira koji posao radili od pekara do soboslikara, liječnika ili učitelja, suca ili ministra taj posao morate znati obavljati. Kupujem kruh od pekara koji zna ispeći kruh, idem liječniku koji je dobar liječnik…
Glede vjerovanja ljudi idu u crkvu, a dobrog liječnika ili pekara prethodno provjerim i pokušavam dokučiti zna li svoj posao.
I sada tog novinara brine kome Milanović može vjerovati.
A pravi podnaslov treba glasiti: Može li i zna li uopće Milanović naći kvalitetne ministre koji su kompetentni i koji će znati odraditi svoj posao?
Što je važnije: znanje stručnost i sposobnost ili vjerovanje koje se u svojoj osnovi u politici bazira na ulizicama i poltronima, ukratko osobama za koje mislimo da nam neće raditi o glavi (čitaj vlasti).
I tako propali apotekar vodi poljoprivredu, liječnik vodi resor obrazovanja, drugi liječnik brine o zapošljavanju, osoba koja u životu nema pet minuta radnog staža vodi ministarstvo socijalne skrbi…
Da budem iskren ja osobno tim ministrima ne bi dao niti da vode običan kiosk za novine.
Nije važno što su nekompetentni, glavno da im se vjeruje. Zapravo da budem iskren osim samog Milanovića tko u njih još uopće „vjeruje“?
Dokle god će se postavljati ministri i uopće kadrovirati po „religioznom“ ključu, ključu „vjerovanja“, crno nam se piše.
I sada na kraju malo pitanje političarima:
Kada su bolesni zašto ne idu svojim liječnicima kojima „vjeruju“ već svi trče na liječenje u inozemstvo? Očito im „vjera“ baš i nije jača strana.
I na kraju kao zaključak: Ministrima moramo mi vjerovati a ne Milanović. Moramo vjerovati da će dobro obaviti posao. Milanovića i SDP smo izabrali da sastavi kompetentnu vladu koja će znati upravljati Hrvatskom. To je posao ministara a ne da čuvaju guz… (pardon vlast) Milanoviću. Svojim znanjem i uspješnim upravljanjem državom najbolje služe i nama i Milanoviću (i SDP-u) koji tada kao nagradu dobiva povjerenje za slijedeći mandat. To je Milanović davno trebao shvatiti.
Nikola Bezerić

Komentari

Pod broj jedan, premijer je

Pod broj jedan, premijer je taj koji bi se trebao brinuti da mu narod vjeruje. I ne samo njemu, već i onima koji pišu i izglasavaju zakone. Premijeri i ministri dolaze i odlaze, a loši zakoni koji se još lošije provode ostaju. I čine dugotrajnu štetu. Na kraju se dešava to da dođe određeni premijer pa odgovori "Možda nije moralno, ali je po zakonu".

Jebe se njima živo što iza sebe ostavljaju spaljenu zemlju. Vrhunac njihove odgovornosti je da umjesto na vlasti budu u oporbi. Sjede u Saboru tri dana u tjednu 30 tjedana u godini, i to samo ako hoće. Ako neće ne moraju. Tj. moraju, ali ako ne dođu, nikom ništa.

Rješenje tog problema bi bio direktni izbor zastupnika u parlamentu. Pa da vidimo onda jel bi se kreveljili ko kretenčine i naprđivali po cijele dane s glupostima.

I treba uvesti za svaku poziciju i osobnu odgovornost. Zajebeš - nema tri plaće. Zajebeš drugi put, nema šest plaća. Napraviš štetu od par milijuna - vrati pare, nema više guljenja krompira. Pa da vidiš kako bi se brinuli dal će nešto dobro napraviti. I blagajnica u Konzumu odgovara za svaku lipu u kasi, a ovi drmaju ko pijani milijarderi.

Tko je glasao

Referendum za izravan izbor zastupnika!?

Ovo što si napisao je ono s čime se, vjerujem slaže, ne samo većina pollitičara, nego i većina građanstva!

Da je izravan izbor zastupnika, onda bismo time demokratizirali i političke partije, jer predsjedništvo i predsjednik partije ne bi bio tako teško smjenjivi.Rješavali bismo se svih neuspješnih zastupnika i manje bi bilo važno tko je tko, a više što taj i taj radi. Zastupnici tada ne bi bili anestetizirani partijskom stegom, pa bi povratnom vezom i predsjednik stranke i predsjedništvo radili demokratski, a ne diktatorski unutar neke političke stranke za čiji rad sredstva, silom zakona, daju svi građani!

Budući si političari ne žele takvu ovisnost o volji građana, oni ovakve promjene neće donijeti i zato je potreban referendum za izravni izbor zastupnika u Sabor.

Tko je glasao

Nešto načelno

Dok se ne promijeni sustav izbornih zakona - ne treba vjerovati nikom.

Kako ćete vjerovati formalnim predstavnicima vaše političke volje, ako imamo:
- Suspektni Popis birača sa 700.000 pripadnika.
- Neustavan Zakon o izbornim jedinicama,
- Nedostatak sudske kontrole stranačkih odluka.
?????

Trenutni formalni predstavnici nisu istinski izraz volje Naroda.
Na kandidacijske liste za Sabor ne dolazi se po kriteriju osobnih vrijednosti, već po kriteriju odanosti "vođi", koji po pravilu je inferioran po obrazovanju i građanskim vrijednostima.

Takav sustav generira negativnu selekciju i najgore u građanskim osobinama. Društvo bez standarda u građanskim vrijednostima, nacionalno neprepoznatljivim, ekonomski opredijeljenim za osobni probitak ...... jednostavno:
Smeće!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci