Alijenacija

• Dnevnik Franka Valli - Sri, 27/05/2009 - 23:19
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 15 dodaj komentar

(ja)Pokušala sam skratiti tekst ČOVJEK I SREDINA-PSIHOLOGIJA ALIJENACIJE dr.M.Zvonarevića iz knjige Socijalna psihologija;III izdanje iz čak 1981 godine.U toj knjižurini,on pak citira neke „praljude“ koji kao da su imali kristalne kugle u kojima su gledali današnji svijet.Udavljena zbog predizborne trakavice koja je u drugi plan bacila studente, vidimo da imamo mnogo crijevnih nametnika koji su u utrci da zavladaju našim društvenim tijelom. Molim vas pročitajte i razmislite da li ćete dati glas nekoj šuši poput mene koja baš ne kuži svijet oko sebe,ili nekom viječnom studentu ili ćete razmisliti i dati svoj glas ljudima koji imaju neko znanje,životnu biografiju.Naravno,trebate prije toga izvući iz sebe barem mrvicu motiva da izađete na glasanje.Možda vam pomogne ova stvar od Letu štuke:Tesla .

ČOVJEK I SREDINA-PSIHOLOGIJA ALIJENACIJE

Smatra se da je čovjek u procesu socijalizacije samo neka vrsta biološke gline,sirov materijal,kojega okolina ukalupljuje u manje više slučajno ili namjerno odabrane kalupe.Ako se ukalupljivanje ne dogodi onda se sva krivnja prebacuje na glinu,tj.na pojedinca,a nikad na kalup tj. okolinu.
Pri takvom stavu se zaboravlja da je odnos čovjeka i okoline aktivan odnos uzajamnog utjecaja tj. da sredina mijesi glinu tj.čovjeka i obrnuto.Kada se govori o neprilagođenosti pojedinca,ili čitavih socijalnih grupa redovito se predpostavlja da je kriv pojedinac,odnosno cijela socijalna grupa,a nikad se ne dopušta mogućnost da je kriva šira društvena zajednica,odnosno društvene norme ili institucije.Koliko je ta tvrdnja apsurdna najbolje ilustrira misao Bernarda Shawa:“Razuman čovjek prilagođuje se sredini,a nerazuman nastoji da prilagodi sredinu.Zbog toga je svaki napredak dijelo glupaka.“
Glupo je dakle tvrditi da obrazovnje i odgoj mladeži imaju veoma malo veze s onim što će im kasnije koristiti u životu,u obrazovnim institucijama propovijedaju se sve moguće vrste bigoterije((fr. .bigoterie) vjerska zatucanost, pretjerana pobožnost, bogomoljstvo; licemjerstvo.)Povijest se piše i podučava bez ikakva obzira na stvarne povijesne činjenice ,s jednim motivom spašavanja „nacionalnog ponosa“.Ceremonije,promocije,profesori,studenti čuvaju vidljivu i živu tradiciju i duh vremena tmine,protiv kojih se, tobože,čitavo obrazovanje u prvom redu treba boriti.Dakle,oni koji odstupaju,koji zahtjevaju npr.pravo na besplatno školstvo i pozivaju se na Ustav i na Povelju o ljudskim pravima su čudaci?
Philip Wylie u svojoj knjizi „Generacija otrovnica“ izdate daleke 1960 godine dao je sažeto sve osnovne poteškoće tadašnjeg američkog društva na taj način da je autor kao pisac iz daleke budućnosti pa usporedimo neke njegove misli o tadašnjem društvenom životu s današnjim vremenom:
„Državne su vijećnice bile ispunjene predstavnicima naroda koji je imao izbornu vladu.Međutim,opći interes za zarađivanjem novca,kojim su se kupovali proizvodi,daleko je premašivali interes za racionalnom vladavinom.Zbog toga ljudi ili uopće nisu smatrali potrebnim da izlaze na izbore za poslanike,ili,ako su glasali,činilisu to uz ciničko mirenje s činjenicom da polovica kandidata koji su se natjecali za izbor nije mnogo brinula za bolju organizaciju vlade,nego za mito koje će dobiti na političkom položaju od neke velike kompanije ili moćnih i bogatih pojedinaca.Od ukupnog novca kojim se plaćao porez i druge takse najmanje je četvrtina bila namjerno protraćena krađama,utjama i drugim oblicima toleriranog kriminala.
Dozvola da se izbjegne mnogim zakonima i propisima mogla se novcem kupiti...Ljudi koji su u takvim okolnostima dolazili na vodeće položaje nisu mogli biti ni pravedni ni pošteni.Sačuvani zapisnici raznih vladajućih organa pojedinih velikih država,koje su kontrolirale sudbinu milijuna ljudi, pokazuju da ti narodni predstavnici nisu imali čak ni osnovnog znanja iz geografije,matematike,logike,prava ili trgovine.Slijedeći vodstvo,koje je često bilo korumpirano,a gotovo uvijek egocentrično i sebično,ti su predstavnici glasali kako im je naređeno,a ostatak vremena provodili su u psovačkim govorancijama,pijanstvu,kurvanju i gađajući jedni druge papirnatim kuglicama,čak i za vrijeme zasjednja vlade,parlamenta i drugih tijela.“
Nadalje,usporedimo prosječnog tadašnjeg građanina:“On bi vam mogao ispripovjedati mnogo nevažnih i nepotrebnih podataka o svojemu gradu,ali vam ne bi mogao dati nijednu točnu obavijest o načinu kako je taj grad izgrađen,kako se oskrbljuje vodom,energijom ni o drugim jednostavnim činjenicama.On bi mogao dati čitav popis stvari koje ima u svojoj kući,ali vam ne bi znao ništa reći o tome kako su te stvari konstruirane,ili zašto i na koji način funkcioniraju.On bi imao veoma čudne i netočne ideje o povijesti svojeg naroda,a ništa,ili gotovo ništa ne bi znao o povijesti drugih naroda.On bi znao odmah imenovati „prvaka teške kategorije“ svojeg doba i mnoštvo enciklopedijskih podataka o drugim sportovima,što je za njega imalo vrlo veliko značenje.U svijetu poslova on bi vam mogao u detalje pričati o poslovanju malog departmana velikog poduzeća,kao na primjer o prodavanju ženskih cipela u nekoj robnoj kući,ali o nekim drugim poslovima znao bi samo vrlo neodređene stvari.Njegovo poznavanje umjetnosti je bilo na nuli.Ali je zato mogao u beskraj pričati o prljavim ili herojskim likovima iz novinskih stripova,tv serija itd.,o uzbudljivim zgodama koje je tamo gledao ili čitao i o svim drugim sredstvima za izbjegavanje svoje realnosti, uz koja je provodio najveći dio svog vremena.
Njegova moralna shvaćanja su bila fantastično iskrivljena raznim predrasudama,praznovjericama i religioznim tabuima.On bi rekao da su njegov dom i njegova žena svetinja,a njegova „vijernost“ njima izvan svake sumnje.Štoviše on bi vas mogao-kao što smo već ranije rekli-fizički napasti ako bi ste ga tako nešto uopće pitali.Pa ipak,kao i svaki prosječan čovjek njegova doba,on je trošio znatan dio svojeg vremena tražeći načina da bude svojoj ženi „nevjeran“,tj.,da nagovori druge razne žene na seksualni odnos sa sobom.Ali rijetke prilike za to,kao i njegova labilna želja,svode stvaran broj takvih „afera“ na minimum,tako da se on sebi samome zaista čini u pravu ako se hvali sa svojom „vjernošću“ ženi.Na istoj ili sličnoj razini nalaze se i sva druga njegova moralna shvaćanja.
Svaki uporni pokušaj da se mišljenje tog čovjeka dovede u sklad s njegovim stvarnim ponašanjem doveo bi ga u bijes ili u crnu melankoniju-što bi ovisilo od tipa osobe.On se toliko srodio s svojim iskrivljenim shvaćanjima da nije sposoban prihvatiti i shvatiti pravu istinu o sebi samome -on je pravi patološki lažljivac,shizoidna osoba koja živi u svom iskrivljenom svijetu malih,otrcanih snova.“
Ja ovo ne bi komentirala.Niti da je Karl Marx učinio klasu nepristojnom riječju.Na to su Amerikanci i poamerikanizirana današnja društva vrlo osjetljivi do stupnja da pojedinci dobivaju predepileptičke napadaje na sam spomen te riječi.Erich Fromm konstatira da riječ „aliene“,“aliando“ označavale duševne bolesnike.Ali su već u 19.stoljeću Hegel i Marx upotrebljavali riječ „alienacija“,a za njima i mnogi drugi „ne označujući više stanje ludila,nego manje drastičan oblik samootuđenja,koji dopušta osobi da djeluje razumno u praktičnim stvarima,ali koja je ipak jedan od najozbiljnijih socijalno oblikovanih defekata.“(„Otuđeni rad“-K.Marx).“Rad ne prizvodi samo robu;on proizvodi sebe sama i radnika kao robu,i to u razmjeru u kojem uopće proizvodi robu.Radnik se prema proizvodu svojeg rada odnosi kao prema tuđem predmetu.Što više proizvodi moćniji je predmetni svijet.On sam postaje siromašniji,njegov unutrašnji svijet...Osposobljenje radnika u njegovu proizvodu znači ne samo da njegov rad postaje predmet,vanjska egzistencija,nego da rad egzistira izvan njega,nezavisno,tuđe i postaje njemu nasuprot samostalna sila,da mu se život koji je dao predmetu suprostavlja neprijateljski i strano“.
-odnosi se prema proizvodu svojega rada kao prema tuđem predmetu,alijenira od vanjskog svijeta
-odnosi se prema vlastitoj djelatnosti kao prema vanjskoj djelatnosti,alijenira od samog sebe,samootuđuje se
-zbog otuđenja od prirode i od samog sebe,čovjek se otuđuje i od svoje vrste,od drugih ljudi.
Alijenacija kao određeno psihološko stanje javlja se u najrazličitijim doživljajima intelektualne i emocijalne prirode i zbog nedostatka bilo kakvog specifičnog psihološkog simptoma „ne primjećuju“ je oni koji su otuđeni.

Koji su izvori alijenacije?

a) Otuđeni rad -to je najveći izvor. U povijesti je poznato da su neka društva ili čitave civilizacije dolazile u stanje kolapsa ali u njima ipak nije bilo alijenacije u modernom smislu.Uzmimo samo srednji vijek.E.Josephson(1962)“Srednji vijek je bio u biti veoma nasilnički po svom općem karakteru:ratovi,klasne borbe,masovna histerija masa,zločini,kuga,vjerovanje u smak svijeta itd.-takva je bila „mračna pozadina srednjovjekovog života.“Ali imao je jednu veliku prednost:ljudi su živjeli u malim,čvrsto povezanim zajednicama,gdje su nalazili ne samo socijalni već i psihološki oslonac;oruđa za rad bila su pod punom kontrolom onoga koji se njima služio,a razlika između radnog i slobodnog vremena nije bila u tako velikom raskoraku kao što će to biti kasnije.
Kapitalizam je to sve promjenio.“Komunistički manifest“-Marx;Engels:“Gdje god došla na vlast,buržoazija je razorila sve feudalne,patrijarhalne,idilične odnose.Ona je nemilosrdno pokidala šarolike feudalne veze koje su čovjeka vezale za njegova prirodnog gospodara i nije ostavila između čovjeka i čovjeka nikakvu drugu vezu osim bezdušnog „plaćanja u gotovu“.Ona je u ledenoj vodi sebičnog računa utopila svete drhtaje pobožnog zanosa,viteškog oduševljenja,malograđanske osjećajnosti.Ona je osobno dostojanstvo pretvorila u prometnu vrijednost i na mijesto bezbrojnih,poveljama priznatih i izvojevanih sloboda stavila besavjesnu slobodu trgovine.Ona je,jednom riječju na mjesto eksploatacije,prikrivene vjerskim i političkim iluzijama,stavila otvorenu,besramnu,direktnu,surovu eksploataciju. Buržoazija je sa svih dotada dostojanstvenih profesija,na koje se gledalo sa strahopoštovajem,skinula avetinjski oreol.Ona je liječnika,pravnika,svećenika,pjesnika i učenjaka pretvorila u svoje plaćene najamne radnike.“
Svi pokušaji da se rad humanizira doveli su u kapitalizmu do neuspjeha.
b) Besmislenost rada -Većina ljudi ne proizvodi više korisne stvari,nego bezvrijedne i rasipničke proizvode i usluge.Više je zaposlenih u uslužnim djelatnostima.Mladi su u nepovoljnom položaju jer nema dovoljno vrijednih poslova.Za većinu neće biti korisnoga posla.Nekorisni poslovi su tipovi poslova koji ne predstavljaju korisne poslove,nego besmislene luksuzne i nepotrebne usluge.To su poslovi koji ne oplemenjuju njih same,niti društvo kojemu pripadaju.H.Arendt:“industrijska je revolucija nadomjestila radne vještine nekvalificiranim radom.Proizvodi nekvalificiranog rada se samo troše,umjesto proizvoda vještine,koji su postojali za to da se upotrebljavaju“
c) Stvaranje birokracije -da bi se s uspijehom mogla upotrebljavati tehnologija u proizvodnji i da bi funkcioniralo tržište radne snage kapitalizam je stvorio određene društvene strukture koje to osiguravaju.Ona je prikladna kapitalizmu jer se depersonalizira,isključuje ljubav,mržnju i svako drugo ljudsko osjećanje.Nekadašnji upravitelji su imali ponekad sposobnost da osjete simpatiju,nečiju molbu,zahvalnost...Današnje doba zahtjeva emocionalno neangažiranje i isključivo profesionalne eksperte.Zbog toga Weber proteže pojam otuđenog rada ne samo na rad radnika u tvornicama već i na rad birokrata,bez obzira da li je zaposlen u industriji,vojsci,državnoj upravi ili drugdje.To se odnosi i na znanstvenike,predavače itd...
f) Tržište ličnosti -birokracija prodaje institucije,intelektualne proizvode pa i same ličnosti.Trgovačka etika i običaji zahtjevaju od ljudi da se pretvaraju da su zainteresirani za bližnje,kako bi mogli uspješnije njima manipulirati.Ljudi zbog otuđenosti potajno nastoje da od drugih ljudi načine svoj instrument.Krug se zatvara.Na kraju svaki napravi instrument iz samog sebe i otuđen je od tog instrumenta.
g) Potrošačko društvo -Okruženi smo stvarima o čijoj prirodi i porijeklu ništa ne znamo.Trošimo kako i proizvodimo,bez ikakve stvarne veze s predmetima.Opseg potrošnje je stimuliran gigantskom industrijom reklame.Strategija je jednostavna-planirano zastarijevanje.Proizvode se stvari koje se brzo troše i zatim se nadomještaju-time se stimulira privreda ali se teško može reći da je to u interesu samih ljudskih potreba.Ukratko:radimo da bi potrošili,trošeći postižemo status,gomilajući stvari koje nemaju nikakva smisla,a rezultat svega je ogromna količina starudija i pustoš ljudskih aspiracija.
h) Slobodno vrijeme -procjene godišnje i životne količine slobodnog vremena kazuju da je kvalificirani gradski radnik dostigao razinu svojega kolege iz 13. stoljeća.Viši slojevi su čak na gubitku. Iako imaju duže godišnje odmore i radni vijek kraći današnji ljudi ostvaruju velike količine radnih sati.Mnogi koji imaju slobodnog vremena su prisiljeni na to slobodno vrijeme jer se ne mogu čitavo vrijeme zaposliti.Kraći radni tjedan umjesto da poveća mogućnosti za rekreaciju,jednostavno potiče sve veći broj ljudi da nađu kakvo drugo dodatno zaposlenje.Rad i razonoda su sve više i više odvojeni.Umjesto da rad bude razonoda,razonoda je postala bijeg od rada koji postaje sve besmisleniji.Razonoda je također postala besmislena,tipizirana masovna aktivnost,čije vrednote proizvodi industrija za zabavu.Ljudi nisu podučeni da slobodno vrijeme stvaralački upotrijebe.Mnogi nalaze u slobodnom vremenu „ogromnu prazninu“.Bježeći od rada bježe od sebe samih.
i) Kriza porodice -Oba roditelja su zaposlena,a ako to nije slučaj,tada djeca ostaju s majkom,dok je otac stalno odsutan.Majka koja brine o dijeci također taj svoj posao doživljava kao besciljan i besmislen rad,koji za nju postaje dodatni izvor alijenacije.Porodica je svedena na jezgrenu porodicu,iz koje su isključeni svi rođaci osim roditelja i njihove djece.Stariji ljudi su isključeni iz porodičnih života,postaju psihološki,socijalni i ekonomski problem modernih zajednica,koji sve više raste jer se produžuje životni vijek ljudi.
j) Migraciona kretanja -migranti izgube socijalno-psihološki oslonac koji su imali u staroj sredini i osjećaju se kao tuđinci ili stranci u novoj sredini.

Ovo nisu svi izvori alijenacije no i ovo je dovoljno za razumjevanje određenih psiholoških aspekata koji dovode do pojave alijenacije.

Osjećaj otuđenosti-osoba doživljava samu sebe kao stranca.Ona ne doživljava sebe kao centar svojega svijeta,kao stvaraoca vlastitih djela-nego su njena djela i njihove posljedice postali njeni gospodari,koje ona sluša ,pa ih čak obožava kao bogove.(E.Fromm)
Osjećaj osamljenosti i anonimnosti je tipičan za stanovnike velikih gradova.“Što je više Londonaca nabijeno u uskom prostoru,tim je odurnija i odvratnija postaje brutalna indiferentnost kojom oni ignoriraju svoje susjede i sebično se koncetriraju na svoje vlastite privatne poslove.Mi dobro znamo da taj uskogrudni egoizam,svagdje osnovni princip modernog društva.Nigdje nije ta sebična samoživost tako upadljiva kao u vrevi velikoga grada.Dezintegracija društva na jedinke,od kojih je svaka vođena svojim vlastitim principima i svaka slijedi svoje vlastite ciljeve,došla je do krajnjih granica u Londonu.Ovdje je zaista ljudsko društvo razbijeno u svoje atomizirane komponente.“(Engels).
Ovdje Engels lijepo opisuje pojam „usamljene gomile“
Potrošačka groznica(E.Fromm)-Istina je,dokle god je životni standard stanovništva ispod stupnja dostojnog za život,da mora postojati prirodna potreba za većom potrošnjom.Istina je i to da postoji legitimna potreba za većom potrošnjom kako se čovjek kulturno razvija i stiječe profinjenije potrebe za boljom hranom,predmetima umjetničkog uživanja,knjigama itd.Ali naša požuda za trošenje izgubila je svaku vezu sa stvarnim čovjekovim potrebama...Potrošnja je postala sama sebi svrhom...Porast potreba nas prisiljava na povećane napore,čini nas zavisnima od tih potreba i ljudi i institucija koje nam pomažu da te potrebe zadovoljimo.“Svaki čovjek razmišlja kako da stvori novu potrebu u drugog čovjeka,kako bi ga prisilio na novu zavisnost,na nov oblik zadovoljstva i otuda na njegovu ekonomsku štetu...(K.Marx)
Kupiti najnoviju dranguliju,najnoviji model bilo čega je svačiji san a zadovoljstvo koje ta stvar donosi je sekundarno.Moderan čovjek ima viziju raja kao najveće robne kuće na svijetu,prepuna noviteta.On bi otvorenih usta prolazio kroz raj robe i drangulija,uz pretpostavku da može kupovati sve novije i novije stvari i da njegov susjed ima samo malo manje novaca od njega!“
Glad za kupovanjem je potpomognuta izumom kupovanja na otplatu pa je jasno od čega se sastoje ti moderni lanci koji tako čvrsto sputavaju suvremene ljude.
K.Marx je govorio da je religija opijum za narod zbog pasivizirjućeg djelovanja religije koja pred mase servira nedostižne nadzemaljske ciljeve te ih tako imobilizira u ovozemaljskim ciljevima.Danas se može tvrditi da je otplata-opijum za narod jer groznicom kupovanja sve novijih i novijih stvari moderni čovjek postaje također imobiliziran i zatvoren u čarobnom krugu svojih nikad zasićenih želja i svojih jednako nezasitnih kredita.(ja)“Pa zato se ne može depricirati valuta da proizvodnja postane konkurentna i upotrijebiti makroekonomska doktrina J.M.Keynesa kao prijelazno razdoblje u kojemu bi ljudi živjeli u decentralziranom sustavu koji bi smanjio bujanje velikih gradova,gdje bi bio prioritet proizvodnja i izvoz hrane i izvoz gotovih drvnih prerađevina jer cijela RH ,pogotovo preveliki javni sektor živi na kredit da bi radnici javnog sektora mogli zadovoljiti svoju potrebu za opijumom kupovanja na kredit i kredit za otplatu kredita.
Stranka HDZSDPHSPHSSHNSHSLSSDSIDS.....itd.itd .
se trudi da ne smanji preveliki javni sektor jer time održava socijalni mir i svoj lagodan život,koji je jedan jedini i pri tom su osigurali i svoje praunuke.Guli po učiteljima i liječnicima a kumeke zapošljavaju po općinama i drugim administrativnim tijelima „slobodne i pravne RH.“O HUP –u nemam komentara.Dakle obrtnici,seljaci i najamni radnici treba da vuku ovaj brod po suhom.“
Nezadovoljstvo s radom je uvjetovano jer nema prave ljubavi i interesa za posao koji osoba radi a nerijetko takav posao predstavlja pravo mučenje..U pomoć su pozvani psiholozi,socijolozi,liječnici i drugi stručnjaci da pronađu lijek protiv nepovoljnih pojava koje uzrokuje dehumanizirani alijenirani rad.Rezultati tih istraživanja su prilično mršavi i uglavnom samo su konstatacije.Sve je ostalo na razini „liječenja“ raka pomoću morfija koji će samo privremeno otkloniti bol a bolest će se razvijati.(ja)“Samo neki hrvatski sociolozi znaju,i to jedini na svijetu,da kod nas radnici ne vole da rade poput robota,da nisu dovoljno efikasni pa da su čak i krivi za recesiju.Oni nisu uvidjeli da kapitalizam od svojih radnika s plavim i bijelim okovratnikom čini robote koji su veseli samo kada odlaze u shoping.Dakle koga oni tu spašavaju?“
Statusomanija je također uzrok alijenaciji pojedinca pa statusofreničari jure za najčudnovatijim simbolima statusa.
Tjeskobe i strahovi -Strah od nezaposlenosti,od starosti,od gubitka statusa i slični problemi čine ljude ranjivijim za udarce koje otuđenje uzrokuje.
Nezampamćeni ekonomski razvoj događa se ruku pod ruku s najdubljom ljudskom bijedom.Borbe za slobodu i prosvjećivanje istovremeno su pratili postojanje najtežih socijalnih nepravdi..Golemi je raskorak između najvećih dostignuća ljudskog uma i žalosne nesposobnosti da s tim dostignućima izađe na kraj,da im se nađe konačno neki razuman smisao.
Čime ćemo dokazati postojanje alijenacije?Samoubojstvima,nasiljem i ubojstvima.Pa to postoji od pamtivijeka.Životi u tihom očajanju,ljudi koji rade,bilo u tvornicama,trgovačkim lancima ili uredima,monotono i ponižavajući.Ljudi koji ne izlaze na izbore jer ne vide nadu ili ih se ništa ne tiče,mladi koji čine besmislena nasilja,nezaposleni,usamljeni starci,nacionalizam,šovinizam,otupjela publika masovnih komunikacija,ljudi koji odbacuju vrednote naše kulture ali ne mogu,ili ne smiju naći druge,oni koji bježe,koji se povlače kao i oni koji toliko očajni da bi htijeli riješiti stvar tako što će čitavo naše društvo preseliti pod zemlju i baciti planetu u zrak.

(ja i malo Zvonarević)Pa što da radimo?Odgovor je u optimizmu jer mislioci koji su se bavili alijenacijom,npr.K.Marx .
davali su i prijedloga kako da se taj problem riješi.Prvo se trebate informirati o stanju o medijima i čemu oni služe osim poticanju potrošnje.Možda početi misliti svojom glavom i malo učiti i razvijati pozitivnu društvenu svijest.Imamo tehnologiju o kakvoj ovi mislioci nisu ni sanjali.Mogli bi za početak, izbaciti plaćanje u gotovini i sve bi postalo transparentno jer bi se vidjelo sve, samo trebamo promjeniti Svijet.Ovo o plaćanju bez gotovine je misao s kojom zaspim i budim se.O tome jednog dana ako će mi se dati,možda nešto napišem.Joj,opet moram čitati tog Marxa...a to je tak dosadno.Istina je tak dosadna....

• Dnevnik Franka Valli - Sri, 27/05/2009 - 23:19
  
• Komentari 15
• 4632 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar