Tagovi

Tko će pokrenuti Hrvatsku

Jedan od najvećih problema našeg društva je teško poremećeni sustav vrijednosti. Kao zajednica nismo uspjeli nametnuti rad, učenje, zalaganje i odgovornost kao temeljne vrijednosti već smo dopustili da se cijene snalažljivost ( kod nas se pod tim pojmom podrazumijevaju oni koji su krali i varali a nisu uhvaćeni ) podobnost, neodgovornost te življenje na tuđi račun.

Do takvog poremećaja je došlo kombinacijom komunističkog mentaliteta i domovinskog rata. Tijekom rata u mutnim vremenima srastao je novi sloj domaćih moćnika, tajkuna koji su preko noći navukli poslovna odijela i sebe proglasili uspješnim poduzetnicima.

Budući da su oni isplivali u ratu ( to nam govori da se puno bolje snalaze u mutnim vodama ) njima nikako nije odgovaralo stvaranje stabilne i pravno uređene države.

Te novonastale elite iskoristile su poslijeratnu euforiju nastalu zbog stjecanja nezavisnosti ( narod je bio opijen slavom i nije se puno bunio ) te su za to vrijeme sebi odanim kadrovima popunili državnu upravu.

Ti novi odani kadrovi ( rođaci, tete, susjedi, kumovi, kućni prijatelji ) zaposleni isključivo na temelju svoje podobnosti i odanosti dobili su položaje, plaće i razine društvene moći kakve u normalni okolnostima ne bi mogli ni sanjati.
Hrpa tako nepravedno i neodgovorno podijeljenih poslova, položaja i činova morala je rezultirati frustracijama i poremećenim sustavom vrijednosti.

Prosječni građani su brzo uvidjeli da se više isplati “ganjati vezu” biti podoban ( npr učlaniti se u političku stranku ) nego li raditi i stjecati vlastitim radom i zalaganje.
Slike državnih službenika koji rade u toplim uredima, voze dobra auta i imaju sva moguća radna prava na jednoj strani te slike obespravljeni radnika koji mjesecima nisu primili plaće na drugoj strani učinili su rad omraženom djelatnošću.
Sve je to skupa dovelo do toga da imamo društvo koje se sastoji od privilegiranih ( političke elite, tajkuni, birokrati, lažni invalidi ) i frustriranih koji također žele postati dio privilegiranih.

Zato u našem društvu svi žele nekakve privilegije ( nekakav nezarađeni novac iz državnog proračuna ) a rijetki žele raditi i radom zaslužiti svoja primanja.
Većina radnika koji produktivno rade u privatnom sektoru rade tamo pod prisilom iz prostog razloga što im je taj posao jedini izvor primanja. Dio njih je frustriran postojećim stanjem ali nema znanja niti moći kako takvo stanje promijeniti.

Da bi se razvijali nama su potrebne reforme koje će promijeniti sustav vrijednosti te mentalitet našeg razmišljanja.

Takve reforme trebale bi provesti društvene elite, ali kao što vidimo našim elitama nije u interesu razvoj već zadržavanje stečenih prava i privilegija.
Stoga nije nikakva slučajnost da se mi već sedmu godinu nalazimo u recesiji a ne provodimo nikakve ozbiljne reforme.

Treba također reći da se Hrvatsko društvo ne dijeli isključivo na privilegirane i frustrirane, te da nisu svi poduzetnici i moćnici protiv promjena.
Postoje i u Hrvatskoj poduzetnici i njihovi radnici koji pošteno i vrijedno rade te žele promjene, postoje i sposobni visoko obrazovani birokrati koji se ne boje reformi, te na kraju i u samim političkim elitama postoje one snage koje se zalažu za reforme i promjene ali je očigledno da te strukture koje žele promjene još uvijek nemaju dovoljno snage da slome one strukture koje žele zadržavanje postojećeg stanja.

Tko će pokrenuti Hrvatsku???
Društvo se stalno mijenja. Država i društvo ne mogu vječno propadati ( nadam se da mi nećemo oboriti ovu pretpostavku ), jednom moraju doći promjene a sa promjenama i društveni napredak.
Prije nekoliko dana gledao sam razgovor dječaka od kojih dvanaest trinaest godina i njegovog djeda.
Dječak se igrao na tabletu, djed ga je nešto upitao a dječak odgovorio „što te briga“.
Nakon toga djed je zatražio (više naredio malo grubljim tonom ) da mu dječak nešto učini a dječak obrusio „uradi si to sam“ te se nastavio igrati igrica na svom tabletu.
Možda je za nekoga ponašanje dječaka nekulturno, ali zapravo ti klinci koji dolaze a odrasli su na tabletu i internetu predstavljaju budućnost Hrvatske a djeda predstavlja prošlost.
Ti novi cyber klinci neće poštivati starije ( na način koji stariji hoće), neće trpjeti autoritete, neće se držati narodnih običaja i tradicije te im neće biti u interesu zadržavanje postojećeg stanja.
Oni odrasli na tabletima i internetu imati će znanja te sposobnosti koje će se tražiti u nadolazećim vremenima.
Oni su budućnost ( ako svi ne odu u inozemstvo ) i ona snaga koja će prevagnuti za promjene te će oni biti ona snaga koja će pokrenuti Hrvatsku.
Neće ni njima biti lako, postojeće elite u nasljedstvo su im ostavile samo dugove.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci