Naslovnica › Dnevnici › jelenska dnevnik

I Thompsona ubijaju zar ne?

Pet, 25/07/2008 - 08:16 — jelenska

MP Thompson je danas u Hrvatskoj jedina osoba koja može na jednom mjestu okupiti više od 100.000 Hrvata. Na kojoj osnovi, na kojoj ideji? Hrvatstvu! Kako ga samo mrze jugoslaveni od vrha vlasti pa do zadnje čobanice u nekoj zabiti željene im tzv. krajine. Slijedeći tekst, skinut davno sa jdne stranice najbolje govori zašto:
V(i)renje pučanstva Piše: Josip Vdović

M.P. Thompson – Zuroff – Mesić

Razgovarajući prije nekih više od godinu dana u krugu najbližih prijatelja o nezaobilaznoj temi, tj. politici, uporno sam odbijao bilo kakovu mogućnost mog daljnjeg sudjelovanja u istoj. //Nagovaratelji// su došli na lokaciju //šuplo stanje// Gornja Jelenska iz svih krajeva Hrvatske, - bivši zastupnici u Saboru, bivši potpredsjednik Sabora, bivši ministri i zamjenici ministara… Svima sam podijelio svoj tekst pod naslovom Govoriti gluhima – pokazivati slijepima kojeg Željku šaljem u privitku ovog teksta. Moje je mišljenje da ga treba zakvačiti na gornja-jelenska.net jer bez tog teksta moje daljnje pisanje uopće nema svrhe a i mnogima će možda biti nerazumljivo o čemu ja zapravo na taj način govorim ako je to Vama, poštovani, uopće važno.
Gore spomenuta 13-orica (ali ne i mnogi drugi tzv. političari) su me uglavnom prošlih godinu dana puštali da na miru uživam u istoj onoj baraki zvanoj //šuplo stanje// …., ali eto, raspisani izbori pa sam u prošlih 20 dana dobio dva poziva da budem na listama za Sabor. Jedna od tih stranka već je u Saboru a poziv za drugu listu je od onih koji to tek misle biti. Odbio sam – jer Umoran sam, prijatelju, umoran… samo ne od vina i žena, već od politike na hrvatski način. Uostalom, sadržaj koji se krije pod naslovom naznačenim u 8-9 redaka prije Vam sve objašnjava. Meni stranke više baš ništa ne znače nakon mog iskustva od 17 godina, zaključno sa četiri godine u samom vrhu hrvatske politike. Razlika je stvarno samo u joint-u a popušiti njihove predizborne programe može možda netko drugi – ja sigurno ne. Poštovani možebitni čitatelji ovog teksta – //napišite// Vi njima program a ne slušajte njihove (ne dozvolite im da govore), tj. Vi im na skupovima ultimativno recite što želite od njih. Njihovo je samo da to provedu ako žele Vaš glas. Točka!
Željko traži kratke tekstove a ja se još naslova nisam ni taknuo. No, problematika je duga …. od stoljeća sedmog a i inače sam vrlo dug jer je to, između ostalog, posljedica propovijedi (i sadržaja) pokojnog mons. Ignacija Valčička, mog prvog a možda i najboljeg učitelja.
Bio sam na koncertu Marka Perkovića Thompsona 23.09.2007. u Kutini. Prije svega zbog Čavoglava i 1991. te onoga što je meni i mojim suborcima značila/znači ta pjesma. Drugo, sve njegove pjesme i tekstove smatram boljim programom nego što ih imaju sve stranke skupa – vjera, obitelj, narod, čast, ponos, dom i Domovina. Savršen program, zar ne? Treće, nakon njegova zagrebačkog koncerta obrušilo se na njega drvlje i kamenje, kuka i motika… pa sam i ja svojom malenkošću želio pridonijeti koncertu u Kutini. Četvrto – moj desetogodišnji Krešimir je zadrti fan MP Thompsona i zna sve njegovo pjesme napamet te sam bio pratnja i osiguranje Krešimiru i prijatelju mu Zvonimiru. Peto, možda i najvažnije: Mjesec dana prije koncerta vozim polako uz kutinski MUP i u tom trenutku Krešimir na zadnjem sjedalu skida neizbježni mp3 i Thompsona sa uha ….Tata, kaj misliš da ja napišem na asfaltu ispred MUP-a Thompson? Aaaaa, šta bi mi napravili…Nisam pri brzini od 35 na sat sletio s ceste samo zahvaljujući svojih prijeđenih milijun kilometara i dugogodišnjem vozačkom stažu, skrenem na parkiralište i drhtavim rukama ugasim auto. Šokirao me, naročito dodatnim objašnjenjima gdje je dijete od 10 godina, moj sin, moj vlastiti sin, na temelju televizije i tiska (skoro redovito prelista/ pročita novine) nakon zagrebačkog koncerta došao do zaključka da i samo spominjanje Thompsona podrazumijeva pendrečenje ako ne i zatvor. Što sam radio cijeli život, poglavito zadnjih 18 godina? Za koga i zašto su me ubijali od 1991…. Što sam ja i moja braća, moji prijatelji (M. B. iz G. Jelenske, npr.) uopće radili u Bujavici …. Pa sve do Dubice? Čemu svi ti izbori i stranke od 1990. do danas? Bulumenta svjetskih hohšaplera i domaćih političara su kroz medije mog Krešimira vratili tamo gdje smo svi skupa bili još 1966. kada sam ja imao 10 godina i točno znao što se u mojoj obitelji smije pjevati i reći a što izvan te kuće ni pod mukama priznati ne smijem! Grozan šok za mene, ta konstatacija desetogodišnjeg djeteta, ali istinita činjenica.
Prilično nabrijan dolazim na koncert. Dvorana dupkom puna, penjemo se na središnju tribinu pri vrhu – štitim klince od ozvučenja i gužve gomile na parketu. Ogledam se – najstariji sam na tribini, vidim dolje novinara R.K. – da on je stariji…, sve ostalo između 12 i 25 godina. Odmah mi je jasno zašto drvlje i kamenje, kuka i motika. Mladi u Hrvatskoj vole pjesme o vjeri, obitelji, narodu, časti, ponosu, domu i Domovini. Broj nazočnih u dvorani sve stranke u ovoj predizbornoj kampanji, na svim skupovima zajedno u KT neće sakupiti toliki broj ljudi - naročito ne mladih.
Atmosfera? Vulkanska! Ustaša nigdje, ustaških kapa nigdje, a mladi svaku riječ i svaki tekst Thompsonovih pjesama znaju, pjevaju u zanosu, pa čak i sa određenom dozom prkosa i što je opasno – bijesa…
Bio ja mlad, između 17 i 24, pohodio koncerte od Tine do rolića, od Leb i sol do Mlinarca, desetke i desetke – pa me danas više ne nosi zanos tako lako kao ove oko mene… Krešimir na pjesmu Sine moj skače na naslon stolice, držim ga oko struka…znam tekst te pjesme a bojim se da ga i on razumije… Stislo mi se grlo… - //plovim// u 1989. godinu, početak rujna, Nin, poljana iznad – misa, blagopokojni kardinal Kuharić i 100.000 Hrvata oko mene… Pjeva se hrvatska himna! Dokle mi seže pogled oko mene ljudi plaču…da, plaču! Svima suze u oku, nekoj starici nedaleko mene i velika seljačka marama ne uspijeva osušiti lice. Ivanka, moja žena i tada već majka mojih prvih dvoje, naslanja se na mene, čvrsto (po maminom rodoslovlju potječe iz Čavoglava) me drži za ruku. Zgrožen i uplašen porukom koju vidim oko sebe istisnem jednu jedinu rečenicu: Gotovo je, biti će krvi do koljena…
Krešimir me ljubi, vraća me u 2007., tu sam sa njim na koncertu. Ne čujem glazbu, ništa ne vidim oko sebe osim dvije slike, dvije ne iste ali meni jako slične slike: Nin 1989. / Thompson i tisuću ili dvije mladih u domoljubnom zanosu. Ova će zemlja eksplodirati kao petarda!

(Jebeš izbore, glasam samo za onu listu na kojoj je Ante Gotovina! Kaakoo? Slijedeći tjedan tekst– nadam se).

Mic po mic, kako teče koncert i atmosfera prelazi u stratosferu, dolazim do skoro istog zaključka kao i Krešimir pred MUP-om – Thompson je opasan! Opasan za sve globaliste, jugoslavene, balkaneze, poltron-političare, pedere, lezbače, pedofile, zagovaratelje svih mogućih i nemogućih sloboda i sve vrste i podvrste istih koji Hrvatsku razaraju u samoj srži a mrze svom snagom. Opasan za EU-niste, pa čak i – cioniste! Eto, mlade Thompson podsjeća da prije svega žive u Hrvatskoj a ne u EU, ili …
Zašto cioniste? Pa valjda i za njih kada je nakon zagrebačkog koncerta kod nas vrlo poznati salonski cionist – Efraim Zuroff pisao, ni manje ni više, nego predsjedniku Mesiću da se zabrane koncerti MP Thompsona! Ma vidi bogati…mislim si ja u glavi sa onim poznatim rusko-slovenskim naglaskom J.B. Tita. Šta, opet isto?
Stanovao ja nekada davno u ZG sa jednim Sirijcem, jednim Palestincem Anasom i jednim Sudancem. Bili smo dobri prijatelji, čak izvrsni. Možda su Izraelci već i ubili onog mog Anasa a ja još ne pišem predsjedniku Izraela da konačno zabrani ubijanje Palestinaca u njihovoj vlastitoj zemlji. Tvrdim da sam za svoju zemlju napravio daleko više nego Zuroff za svoju, barem kako se prije koji mjesec o njemu očitovao visoki dužnosnik države Izrael. Ispričavajući se na neki način, zapravo predsjedniku Mesiću, i Hrvatima općenito, rekao je da je isti Efraim u Izraelu zapravo nitko i ništa. Običan kruhoborac, željan novca i slave, željan toga da u Izraelu i svijetu bude slavan i cijenjen kao njegov veliki predšasnik Simon Wiesentall. Wiesentall je na svojim djelima stekao ugled – hvatajući preostale naciste i zapovjednike konc-logora u kojima život skončaše milijuni Židova. Wiesentall je radio ono što je svatko normalan odobravao, uključujući i pisca ovih redaka, a Zuroff proziva Mesića zbog dvije ili tri budale (ili provokatora) sa navodno ustaškom kapom na glavi među 60.000 ostalih na koncertu.
Mesić je i moj predsjednik, čak što više i moj vrhovni zapovjednik. Da pojasnim: Ja sam okorjeli hrvatski ratni veteran. Dr. Franjo Tuđman je moj prvi predsjednik, ali tada meni puno važnije, i moj vrhovni zapovjednik. Zapravo, kada su predsjednički izbori ja u stvari i dan danas biram svog vrhovnog zapovjednika, makar se nakon Franje i nije moglo Bog zna što izabrati. Sada, kada je predsjednik/ vrhovni zapovjednik Mesić, pitam se zbog čega je uopće javno komentirao nekog Zuroff-a? Taj komentar i pridavanje značaja beznačajnom liku me u stvari vrijeđa. Zato molim gospodina Mesića da se ubuduće ne osvrće javno na takve pravednike, ako ne zbog mene onda zbog Krešimira i stotine tisuća Krešimira u Hrvatskoj i izvan nje. Što oni imaju sa U i/ili kukastim križem, Jasenovcem ili nekim drugim mjestom zločina? Moraju li nositi nekakav istočni grijeh onih koji su ga počinili tri ili četiri generacije prije njih? Zagovaratelj sam i smrtne kazne za rasne zločine u smislu ubojstva s naslova rase, ali gdje se tu uklapaju Krešimiri?
Ako je tomu već tako (prema Efraimu izgleda je), da genetski nosimo svaki ponaosob grijehove od stoljeća sedmog, pa zašto da ja neke stvari ne upitam Izrael, odnosno Zuroff-a? Prvo – jel/ Anas još živ? Jel/ Vam poznato da su Židovi jako slični Hrvatima i Romima? Najme, Hrvati dugo nisu imali svoju državu, Romi je nemaju ni danas kao što je ni Židovi nisu imali dok im svjetski moćnici nakon II svj. rata nisu dodijelili sadašnju. No, tu je razlika, Hrvati su na svojoj zemlji, a koliko su to Židovi treba pitati Palestince i još neke. Sličnost Židova sa Hrvatima i Romima je i u tome da smo tri najraseljenija naroda na svijetu. Pa što smo Bogu zgriješili?
Hrvati nisu ubili Boga! Sinedrij, Veliki svećenik prije 2000 godina nije bio Hrvat, Ana i Kaifa nisu bili Hrvati – a odobrili su ubijanje Isusa Krista! Ja kao katolik ne tražim da se, na temelju tih činjenica, zabrane sve sinagoge, ili sačuvaj Bože, zapale!
To što smo mi Hrvati sasjekli svog Zvonimira, a primjera radi - velik kralj židovski (čak navodno najveći) David ubio svog vrsnog vojnika i časnika Uriju Hetita na vrlo podmukao i zločest način samo da se dočepa njegove prelijepe žene Bat Šebe kojoj je prije toga napravio dijete. Jednima i drugima (Hrvatima i Židovima) malo poslije je država otišla u mp3 (čita se s desna u lijevo). Dijete Davidovo, začeto u grijehu je umrlo a Izraelu nije pomoglo ni to što je Bat Šeba nakon toga Davidu i Izraelu rodila Salamona – navodno najmudrijeg kralja u povijesti ljudskog roga, kao što ni Hrvatima nije pomoglo da se dragovoljno stave pod stranu krunu. Itd. itd….
E moj Effraime, zato nisu krivi današnji Krešimiri, ni židovski ni hrvatski. Još manje su krivi za sve što se ponekad radilo pod židovskom zvijezdom ili hrvatskim U. Zabranimo i jednima i drugima njihovu povijest, ma kakva bila, i eto ti moj Efraime novih konc-logora!
Eto, u takvim mislima na koncertu me zatekao treći izlazak na bis Marka Perkovića Thompsona. Ne vjerujem da su se mladeži (zbrojiš trojici godine – dobiješ moje) oko mene takove misli rojile u glavi - a i bolje da nisu. Njima je bilo super i cool, meni baš i ne jer u mojim sivim ćelijama su pohranjene drugačije činjenice nego u njihovim, njima na sreću a meni na prokletstvo.
Da takva je, za ogromnu većinu, atmosfera na koncertima MP Thompsona – hrvatska atmosfera. Čekala se tisuću godina.
Zato Efraime: … drž/ se Gaze, Kalvarije i Golgote (Lubanje) !

Napisano u noći 25. na 26.10.2007.

Komentari

Pon, 28/07/2008 - 00:35 — Quinquaginta

Nemoj se trudit, ovi ode ti

Nemoj se trudit, ovi ode ti ne vole spominjanje Thompsona u pozitivnom kontekstu. :D
Vrlo su jednoumni. ;)

Pon, 28/07/2008 - 07:37 — jelenska

Možda ne vole, ali neka...

Možda ne vole, ali neka... Uvijek sam plivao protiv struje, tj. prema izvoru - jer tamo je voda bistrija!

Ned, 27/07/2008 - 14:27 — ap

MP Thompson je danas u

MP Thompson je danas u Hrvatskoj jedina osoba koja može na jednom mjestu okupiti više od 100.000 Hrvata. Na kojoj osnovi, na kojoj ideji? Hrvatstvu! Kako ga samo mrze jugoslaveni od vrha vlasti pa do zadnje čobanice u nekoj zabiti željene im tzv. krajine.
Veoma je nelogično takvo okupljanje pod geslom za spas Hrvatske u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj, u kojoj je na vlasti poznata nacionalna stranka HDZ "pod čijim vodstvom je stvorena takva Hrvatska", u Zagrebu u kojem je ne vlasti ekipa koja okuplja najjače sastave boraca za oslobođenje (pa i one koji slobodno krstare gradom i tabaju redom sve nepodobne, kojim Pasha i Ludnica nisu jedini izbor), pod scenom Tompson koja je mješavina heavy metala i teutonsko-nacističke njemačke ikonografije sa "Bijelim dugmetom" i sličnim jugoslavenskim turbofolkom.

Za ilustraciju, početkom osamdesetih, u doba najgorih previranja u jednoumlju, je poznati hrvatski pjesnik i intelektualac Jura Stublić pred približno toliko publike u Beogradu, koja ga je pratila, izvodio pjesmu "Rajska djevo kraljice Hrvata", a da to nije neka fora ni tamo i kod nas.

Pa sad pokušaj bilo šta minimalno o tim relacijama, osim zapažanja očigledno nepotrebno prekomjernog pokazivanja međusobne neodoljivo strasno-erotske privlačnosti Hrvatska-Srbija (jer se oko tog ne treba truditi, zavoditi itd., obzirom da i onako ide i previše tečno, seksamo se dugo sve u šesnaest, u svim poznatim pozama i varijacijama i još puno više od toga, da svima izlazi na uši i na sve).

Pon, 28/07/2008 - 12:43 — jelenska

ap, ne vjerujem da

ap, ne vjerujem da slušatelji Thompsona spadaju u HDZ-ove eskadrone smrti koji tabaju sve što nije na liniji HDZ-ove politike i njihovog sustava vrijednosti. Tu se radi (kod tabađija) o drugoj vrsti zaglupljenosti.
Osim toga HDZ nije stvorio Hrvatsku - uvjeren sam da to i sam znaš. Hrvatsku su stvorili hrvatski branitelji i nitko drugi. Blebetanja svih hrvatskih političara od 1989. na dalje, sve njihove političke igre i zablude mogle su stvoriti samo krvaviju reprizu Hrvatskog proljeća (1971.). Hrvatski branitelji uopće nisu bili samo članovi HDZ-a, pouzdano znam, točnije - HDZ je bio podzastupljen u ZNG-u 1991. u odnosu na navodni broj članova HDZ-a tada.
Kao što su i tada mnogi Franju podržavali oko obrane RH (pa i oružane, makar se on dugo nećkao takve varijante - na žalost tada jedine moguće) makar nisu bili članovi njegove stranke a nisu za njega ni glasovali, kao i pisac ovih redaka, tako i danas nisu samo kamenjari slušatelji Thompsonovih tekstova više a glazbe možda manje. Ima tu nečeg puno ozbiljnijeg...

Pon, 28/07/2008 - 13:36 — ap

Slažem se sa izrečenim,

Slažem se sa izrečenim, osim što su iskusni Tuđman i iskusna ekipa jednostavno nastavili inerciju poslovanja Saveza komunista i naprednih snaga (henesijevci itd.) i lukavo to začinili sa nešto profi ustaškog začina i s tim jednostavnim receptom stvar funkcionira već po inerciji., koja inercija je već uhodala kako mobilizira 95 % divizija a koje i ne znaju drukčije, neke vrste maoizam iz razdoblja kulturne revolucije, samo ne oko parola i vlasti, nego oko slasti i vlasti i uz razliku što Mao (Tito) nije ostavio nikakvog Bob Rocka (Deng Xiao Ping) ni išta drugo za rezervu, pa nitko i nije ovlašten mjenjati smjerove.

Ako pošteno pogledamo, teško da se drukčije i igra, obzirom da je tih 95 % elitnih divizija snažno uigrano na takvu igru, skoro pa automatizirano, pa nije aktualna neka drukčija igra nego uvijek izbacivanje svega drugog iz igre, jer objektivno ometa igru i navike većine divizija.

Ili ono što jest, čim se pojavi i kakva mala teorijska mogućnost bilo čega drukčijeg i drugog, nastupa naprosto neizdržljiva zabrinutost i mobilizacija većine snaga, strka, neizdržljiva dramatika i onako dramatičnog izvanrednog stanja, sve dok se stvar čvrsto ne vrati u "normalu" (npr. odmah nakon izbora 3.1.2000.g. je nastupila sveopća strka, ne samo da bi Budiša bio predsjednik, nego oko svega i svačega, tako da su u par dana intenzivno gašeni požari i stvar konačno smirena i dan simbolički znak da se nastavlja "normalno", kada je Nino Pavić podjelio priznanja; ubrzo još dramatičnije nakon primopredaje vlasti u zagrebu, između 1990.g. nezakonito instalirane Marine Matulović Dropulić i Bandićevih divizija, uz uporabu čuvenog Kregara).

Pon, 28/07/2008 - 12:21 — jelenska

Da, jasno mi je u što

Da, jasno mi je u što ciljaš! Gledao sam Bijelo dugme još kada su se zvali Jutro... Onda je Bregović skupa sa Nedom Ukraden i Ivicom Šurjakom primljen u SKJ-u (sve prezentirano u tadašnjem Dnevniku JRT-elevizije...
Krenuo je streloviti uspon Bijelog dugmeta, Šurjak je postao kapetan YU reprezentacije... O, nemam ja tinejđerske godine... unuci mi baš i nisu više skroz mali!
No, ja sam, npr. 04.11.1974 gledao Tinu Turner u Lisinskom, Rolling Stones i prvi i drugi puta u ZG, Frenka Zappu, Jetro Thull i bezbroj drugih stranih i naročito domaćih glazbenika. Živio sam u Dubravi kada su Prljavci još bili djeca, Hus je još imao gustu kosu, Mlinarec je izgledao kao dijete kada je nastupao u ITD i ZG SC a Boško Petrović je bio negdje vani, Lap se tek otvorio...
Odrastao sam uz Creedence C.R., The Beatles i Pink Floyd, Emerson, Lake & Palmer mi nisu nepoznanica... Moja zbirka vinila na mom tavanu je vrlo opsežna ... Jimi Hendrix i Janis Joplin su prvi u nizu složenih LP-ia.
Sjećam se prvog svjetskog uspjeha tada još dječaka Pogorelića, slušao sam i išao na koncerte Maksima Mrvice dok je još bio apsolutno nepoznat...
Thompsona ne spominjem u kategoriji glasovnih mogućnosti razine Josipe Lisac niti scenskog nastupa tipa Pink Floyd ili E&L&P, već kao čovjeka koji, narodnjaka, koji je gusle zamijenio elektronima i pjeva o svojoj Domovini. Tko je hodao svijetom - toga ima od USA do Japana - i nigdje nisu zabranjeni, nigdje ih ne proganjaju, nigdje sa njima ne plaše malu djecu - osim u suverenoj, samostalnoj i nezavisnoj RH! Zašto? TKO? Pa oni koji od ljubav, narod, vjera i Domovina dobivaju osip, tj. uhvati ih crveni vjetar koji ih drži još od Blajburga pa sve do stvaranja tzv. Krajine... Eto, zato i baš samo zato - THOMPSON.
(Kada želim uživati u glazbi - posjetim svoj tavan!)

Pon, 28/07/2008 - 13:10 — ap

Razumijem, samo sam ciljao

Razumijem, samo sam ciljao na poslovne aspekte.

Kao što ti je poznato, predugo smo sve to financirali i hranili. I sada, nakon što zabave malo predugo traju, nije toliko problem da to ekonomski i financijski ne bi mogli i htjeli financirati i servisirati dalje, nego smo došli do neke vrste estetsko-financijske zrelosti i sinteze, kada se naše stvarne ulagačko-investitorske snage, amorfni pučki front, okreću "konzervativnijim" estetikama i poslovanjima, ne samo da nisu više niti za taj modernizam a još manje postmodernizam nego gledaju kako zaraditi na tome pa i oderati do kože. Gesla hrvatska lisnica u džepu hrvatskog građanina, hrvatska puška na njegovu ramenu ... kreće kao nikad do sada i taj proces je nemoguće zasutaviti, pa će stim imati grde probleme sve domaće i strane snage..

Tako da su sva ta dominatna poslovanja sve više larpurlartistička, sama radi sebe i stranih partnera na poslovima Balkana, ne plaćaju ništa i nitko više ništa ni od koga ne očekuje, i dodatno osuđena na milost i nemilost poslovanja sa Propuh d.o.o., Magla d.o.o. sličnim društvima ograničene odgovornosti.

Hoću reći smjerovi se jako razdvajaju na najpraktičnijim i najjednostavnijim estetskim i pitanjima parola (gruba procjena zabava u smislu da li nam je humora i zabave preveć ili ne i nijanse oko toga, lisnica i džep itd.), a kada se malo razmisli nikada nisu bi bili čvrsto spojeni, igra je stalno bila malo raznovrsnija, složenija i nadasve iskusnija nego što se to forsa kao čvrsta etetika (pa se zato i forsa, jer ono što stvarno ide ne treba forsati, o tome se nikada ne piše niti čita a još manje prikazuje na tv i u masovnim medijima).

P.S. U vezi najfinijih estetskih nijansi vidi dolje kako smo se čuvena lion qeen i ja razumjeli u dva komentara, bolje nego što nam to uspjevaju za 10-tak mlrd kuna troška objasniti naše impresivne profesionalne estetsko-intelektualne divizije (nije toliko namjera praviti se pametan nego smo naprosto prinuđeni, to je zadnja linija samoobrane i nemamo kuda nego naći izlaz iz te situacije, a što se mora uopće nije teško, i još se možda zaradi).

P.P.S. Uzgred, u duhu toga, jedna politička sitnica. Baš kada su Bandić i SDP ekipa organizirali onaj čuveni koncert Thompsona na trgu u Zagrebu, za par dana ih čvrsti partneri HSS u Zagrebačkoj županiji izvozaju. Onda se još gori problemi pojavljuju oko igrača Hrgovića. Amorfni pučki front se pita, tko tu sve koga i po kojoj cijeni, da li to sve vječnost financirati ili oderati do daske, pa da onda vidimo kako tko diše?

Pon, 28/07/2008 - 13:39 — jelenska

ap, evo Ti i dodatak u svezi

ap, evo Ti i dodatak u svezi glede i unatoč ponašanja HSS-a, također iz moje pismohrane a već objavljeno na mreži pa sve skupa zabranjeno i obrisano:
Predsjednik Friščić (HSS) - TV („Vježbanje demokracije“ - Vukšić) 06..08.2006.
„Političko teturanje“, čvrst stav, traženje novog puta ili svanuća svijesti i prepoznavanje što Hrvati i građani Hrvatske stvarno misle o bezglavoj jurnjavi u EU i EU kao takovoj uopće?
To su pitanja koja se nameću svakom prosječnom gledatelju navedene TV emisije, poglavito nama, članovima HSS-e nakon nekih izjava i izgovorenih riječi predsjednika Friščića. Naime, očito je da Friščić te večeri svjedoči svoj negativan stav o članstvu u EU kao i suprostavljanje tjeranju Hrvatske u tzv. balkansku uniju (BU), što je drugo ime za Jugoslaviju.
Bude li HSS razvio, obrazložio i javno prezentirao svoje (novo !?) mišljenje stav i doktrinu – smiješi mu se zavidan porast rejtinga i broja glasova na izborima. No, HSS mora ponuditi alternativu i pitanje je može li uski i malobrojni krug oko Friščića iznjedriti novi kurs i novu politiku koja sigurno mora sadržavati mišljenje, uvjerenje i razloge oko 50 % građana Hrvatske koji su protiv ulaska Hrvatske u EU, a još veći postotak protiv bilo kakva oblika našeg participiranja u BU.
Teško će Friščiću biti dobro obaviti takav opsežan posao jer je uski krug oko njega eliminirao iz političkog života stranke najmanje stotinjak iskusnih političara. Tih stotinjak bolje poznaju razmišljanja i želje naših glasača, u boljem su kontaktu sa biračima i građanima Hrvatske nego uski krug predsjedništva i čini mi se oktroiranog predsjednika HSS-a koji sve više postaju sami sebi svrha, a kontakt s „bazom“ im je sve tanji te im mišljenje građana i birača dolazi sustavom dječje igre pokvarenog telefona.
HSS ima šansu ponovo postati stranka koja će nakon slijedećih izbora odlučiti tko će biti vlast u RH! Da bi to postigla, uz gore navedeno, potrebno je i pokazati državotvorni karakter HSS-e, tj. da je i štit hrvatske nezavisnosti i suverenosti.
Kako? Npr. kada je navodno nekoliko kamenčića fijuknulo u Biljanima Donjim – strčali se predsjednici državne razine u pratnji ministara u Biljane Donje da te iste kamenčiće zdrobe u prašinu. Kada je nekoliko dana kasnije mladočetnik „ubijenom“ Vukovaru hrvatskom dječačiću u punom školskom autobusu stavio nož (rekao bih kamu) pod grlo, j…. im svima ustašku majku i prijetio da će ih sve poklati, posjekao „plitko“ po ruci tog istog dječačića (kako napisaše vrli a i glupi hrvatski novinarčići), - ne vidjeh ja perjanice hrvatske politike na mjestu događaja!!?? Ne vidjeh ni bradatih ni ćosavih hrvatskih dužnosnika u obitelji „plitko“ porezanog dječačića sa dubokim ožiljkom na hrvatskoj svijesti, duši i srcu, ne vidjeh da netko tješi uplašenu majku tog djeteta u njezinom domu ili da joj jamči sigurnost da sutrašnje putovanje njezinog djeteta neće završiti kobno! Neee, to bi valjda osudila EU, virtualna „država“ nepostojećeg Ustava koja se odrekla čak i Boga, ali sa strašnom moći nad poltronskim i kapitulantskim hrvatskim predvodnicima političkog stada.
Ne znam zašto ali sjetih se sada slijedećeg: Kada je predsjednik Hrvatske posjetio Petrinju rukovao se sa jednim običnim građaninom – onako u prolazu kako to političari već rade. Kada su četnici uz pomoć tzv. JNA (četnici s petokrakama) okupirali Petrinju, onom građaninu koji se rukovao sa predsjednikom Tuđmanom – odsjekli su ruku u laktu! U ruci tog građanina Petrinje nije bio ni nož ni kama pod vratom srpskog dječačića…!!??
No, ne vidjeh u Vukovaru toga dana, kada je zadana „plitka rana“ hrvatskom dječačiću, ni HSS-ove dužnosnike – a trebali su i morali biti! Predsjedništvo HSS-a sa predsjednikom na čelu trebalo je održati sjednicu predsjedništva u Vukovaru toga ili već slijedećeg dana. Dnevni red? Ima ga za dvodnevno zasjedanje i kao član HSS koji je to postao kada ni jedan član današnjeg predsjedništva to nije bio – predložio bi slijedeće teme-točke:
1. Teror mladočetnika u vukovarskim školama, kafićima i sportskim klubovima
2. Granica na Dunavu - precizan i detaljan plan piknika HSS-a na vukovarskoj adi u trajanju jednog vikenda, broj članova HSS-a u duplom broju od nazočnih na hodočašću u Mariji Bistrici, usvajanje elaborata i dokumentiranog vlasništva o toj granici kojeg bi predložilo i dokumentiralo Stručno vijeće HSS-a s posebnim osvrtom na šarengradsku adu koje je susjedna točka tzv. upitne hrvatske dunavske granice.
3. Hrvatska Dubica – stotine hektara hrvatske zemlje nisu u mogućnosti koristiti vlasnici, Republika Srpska uporno i godinama umjetno strojevima mijenja tok Une i pomiče granicu na štetu Republike Hrvatske - usvajanje elaborata i utvrđivanje vlasništva na toj granici kojeg bi predložilo i dokumentiralo Stručno vijeće HSS-a na temelju postojećih činjenica i dokumenata.
4. Joras i kuća – može se njegovu kuću i okućnicu proglasiti San Marinom ili Vatikanom (državom u državi) ili izraditi preciznu i pravno valjanu dokumentaciju za ispisivanje radnog naloga buldožera Marine, ministrice koja dijalektikom dinamita gradi pravnu državu tamo gdje god EU kapital planira kupiti hrvatsku zemlju.
5. Granica na moru -kupiti ili zakupiti ribarske brodice (koče), imena brodica mogu biti npr. HSS – Josip, HSS – Božidar, HSS – Željko, HSS – Damir itd. te s njima poći u ribarenje tamo gdje navodno Hrvatska na moru graniči sa Slovenijom, samo još nitko nema pojma gdje to je… Možda treba uzeti „kartu“ koju je imao bivši premijer, ili je to bila salveta?!! Toliko je ponižavajuće i dokaz slabosti hrvatske politike utvrđivanje te granice da nama, običnim građanima, ne preostaje ništa drugo osim cinizma i ismijavanja navodne hrvatske politike i političara. Franjo, uskrsni – sve ti je oprošteno…za Tvoje vrijeme smo imali sankcije, nismo ništa imali kao što ni danas nemamo, makar sankcije navodno ne postoje i… samo što nismo ugledali svijetlo na kraju tunela, barem prema riječima sadašnjih koji se nazivaju političarima.
P.S. Provjeriti Prevlaku, ili je tamo već stvarno sve jasno? I gotovo.

6. Sveta Gera – hrvatska zemlja koju „čuvaju“ oružane snage susjedne države već godinama. Ta moćna država s dva zrakoplova, tri tenka, četiri topa i pet pukovnija čuva tu Svetu Geru, vlasništvo Hrvata koji su od 1991. do 1996. porazili navodno treću oružanu silu u Europi, srušili sve američke, francuske, engleske i ruske doktrine koje nam nisu davale duže od tri dana života… Neee, u Europi više neće biti ratova, (najveća glupost koju sam čuo u svojih 50 godina), pa se zalažem da sukladno toj „doktrini“ čuvanja granica maslinovim grančicama, HSS pozove nekolicinu svojih članova – dragovoljaca iz 1991., te da nenaoružani (osim šatorima i konzervama) okružimo tu Svetu Geru. Dovoljno će biti da svakodnevno okupatoru uzmemo pola „provijanta“ koji mu šalje njegova moćna država, članica EU… Vjerujem da će EU prije povući okupatora sa Svete Gere nego poslati bombardere na Banske dvore ili raketirati prekrasne balerine ispred HNK! Ovim rješenjem se možda prikloni i sam Predsjednik, osim ako se na konzultira sa svojim savjetnikom za vanjsku politiku…
Da, bio bi to već drugi pokušaj „osvajanja“ Svete Gere. Prvi puta je to pokušao prije koju godinu reinkarnirani ban Jelačić u liku nekog profesora, navodno hrvatskog političara i – ni manje ni više- saborskog zastupnika. Sve se svelo na lijepu bansku odoru, bijelog konja i rukovanje s okupatorom. Poučen rimskom poviješću, a možda je i to samo legenda, predlažem da konjanika a naročito konja imenujemo konzulom jer i u toj ludosti sigurno ima sistema.
Da, nisam siguran u točnost, ali postoji informacija da je ista stranka u kojoj je bio ili je konjanik, (bio je u skoro svima pa više nisam u mogućnosti pratiti) u vrijeme Domovinskog rata poslala svoje u crno odjevene dragovoljce da na Svetu Geru stignu prije novih okupatora kada su pobjegli SMB stari. Navodno su ih zaustavili oni koji u tom kraju gospodare životom i smrti još od 1945. a jedan je navodno bio ministar u RH 1991.
Ta me Sveta Gera baš proganjana. Kada se popnem na vrh Moslavačke gore, meni najljepše u Hrvatskoj jer sam na njenim obroncima rođen, za vrijeme bistrog neba vidim i Medvenicu i Triglav ali i - Svetu Geru! Ta Moslavačka gora, prema legendi sveta planina hrvatskih plemena od prije više od tisuću godina, stalno i uporno me podsjeća da Hrvatsku moramo sačuvati. Vjerojatno je uzrok što je u njoj doslovce kolijevka u kojoj smo se rodili ja i moja braća, moji roditelji, djedovi, pradjedovi… I tako – šator i konzerve sam pripremio!
7. Mura…, i dok mi u podsvijesti odzvanja prekrasna pjesma jedne krasne žene koja pjeva, duboko, iz duše, nostalgično i melankolično poput crnačkih robova na poljima pamuka; u mozgu mi slika arije robova iz Nabokodonozora … - kad tamo na toj istoj Muri vidjeh pet ili šest policajaca iste one zemlje iz prethodne točke dnevnog reda neodržane sjednice predsjedništva HSS-a u Vukovaru, kako tjeraju hrvatsku građevinsku operativu sa njihove vlastite zemlje. Vidjeh visoko kranom podignutu košaru i u njoj dva tri okupatora kako kamerama snimaju naše graničare koji se posakrivaše u blatne jame, stanište žaba i zmija uz lijenu, tihu i smirujuću Muru. Da, ni načelnik male općine tamo nije u mogućnosti pošljunčati cestu bez odobrenja onih koji narediše podizanje krana, ni premijer RH nije u stanju pustiti u promet već izgrađeni most a gdje li tek njegov ministar.
8. Ljubljanska banka, atomska centrala Krško,… itd, itd Da, dnevni red neodržane sjednice je stvarno mogao ali i trebao biti dug. Dug kao hrvatska povijest i opsežan kao poltronstvo, kukavičluk i neznanje hrvatskih političara.

Poštovano predsjedništvo HSS-e, HSS se mora baviti i nuditi rješenja od državnog i državotvornog interesa. Naravno, važna je i cijena pšenice, poticaji…, i sve ostalo vezano uz poljoprivredu i seljaka, ali nije dovoljno za ozbiljan broj glasova. Za HSS su od 1990. uglavnom glasovali seljaci koji skoro ili doslovce spadaju u socijalu. Žalosno je ali točno da bogati i najbogatiji seljaci uvijek glasuju za HDZ. To je točno. Osim toga, kada ne daj Bože uđemo u EU ili BU, u Hrvatskoj će preživjeti samo dva seljačka gospodarstva – ono Luke Rajića i Ivice Todorića.
Zbog toga HSS mora ponovo pokazati (nakon Radića i Mačeka) da je državotvorna stranka i državu sposobna voditi. Zbog toga mora čvrsto, jasno, odlučno i javno progovoriti o svemu gore spomenutom. Braća Radić stvorili su HSS u trenutku kada je tadašnji demokratski svijet tek počeo shvaćati da nije više moguće vladati samo sa glasovima bogatih i materijalno moćnih. Pravo glasa na izborima su zapravo imali samo takvi, ali su se te demokracije i sustavi počeli opasno ljuljati. Radići su uveli (uvodili) u politiku, ali i u odlučivanje o vlasti putem izbora i one koji do tada čak i po zakonu uglavnom nisu imali pravo glasa – seljake, radnike i žene. Na ovim prostorima zamjerili su se tada i gradskoj i kaptolskoj gospodi, i domaćim vazalima i stranim gazdama. No, Radići su usprkos svemu – pobijedili!
Hrvatski narod je samo u posljednjih 17 godina dao i podnio ogromne žrtve da bi stvorio Republiku Hrvatsku. Gore navedene točke su samo mali dio onoga što u očima naroda ugrožava tu Hrvatsku i oskrnavljuje tu strašnu žrtvu. Zbog toga HSS mora progovoriti. Hrvati će to prepoznati!
Misleći političari u Hrvatskoj, poglavito HSS sa svojih 102 godine, ne smije čekati ono što se danas događa u Budimpešti. Krvave demonstracije nisu inicirane ni s lijeva ni s desna. Sirotinja ( čita se – narod) je shvatila da dolaskom demokracije nije gotovo. Ucjenom (EU kapitalom) i prevarom ulaze u EU i sve ostale europske bajke ne donose ništa dobro osim što su sve siromašniji. Siromaštvo bi i podnijeli ali ne podnose što su im domaći političari rasprodali i prodali zemlju i državu EU kapitalu te su profitirali samo ti isti političari i pridruženih par tajkuna. Ima li političara u HSS-u koji to žele dočekati i u Hrvatskoj? Ako ima, treba im najblaže rečeno opaliti „vritnjak“, pa makar bili i u sred Sabora, po uzoru na poznatu zgodu iz hrvatske povijesti.
Hrvati imaju jednu dobru ali zapravo i opasnu crtu. Mogu nevjerojatno dugo šutjeti i trpjeti, ali kad odluče i stvarno krenu presložiti stvari – nema te sile koja ih može zaustaviti! Vidio sam to od 1991. do 1995., bilo je strašno ali – nezaustavljivo i učinkovito. Zbog toga ne bih želio doživjeti Budimpeštu u Zagrebu. Zato – još nije kasno…
Zanimljivo je i tragično, ali i sasvim točno da i sadašnja i prijašnja Vlada radi apsolutno sve što od nje traži EU, pa čak i ono što ne traži. Također Vlada i svi njezini ministri imaju u sebe ugrađenu svojevrsnu autocenzuru, kao nekadašnji socijalistički novinari, i sami sebe kontroliraju da ne kažu ili ne učine nešto što bi eventualno zasmetalo nekom tko je EU moćnicima simpatičan pa makar bili i //snimatelji// u košari… Isporučili mi sve a budemo i preostale generale, smanjili mi socijalna davanja za zdravstvo, školstvo, branitelje… E, sada ono zanimljivo: Srbija, ili ono što je od nje i Jugoslavije ostalo, jer to je tako isto – Jugoslavija = Srbija, ona nije ispoštovala ništa, radi upravo obrnuto od onog što EU od nje traži, ali Beograd će biti sjedište BU (?), Amerikanci u Beograd dolaze i nude im članstvo u NATO…?? Možda za Kosovo dobiju pripajanje Republike Srpske, možda… ali vrlo vjerojatno će biti takvo konačno rješenje.
Hrvatski političari očito ne žele znati ono što svi vladari u povijesti znaju: Poštuju te koliko si snažan ili koliko se odlučno postaviš.
Sreća hrvatskih političara je u tome što hrvatski narod još uvijek šuti i ne želi (za sada) shvatiti da mu lažu. Mađari su odlučili shvatiti, ali kao što rekoh i vidjeh, Hrvati su nešto drugačiji kad shvate.
Najkrvavije i najskuplje su platili, jedini i presudni koji su stvorili Republiku Hrvatsku, hrvatski branitelji, koji za sada ubijaju sami sebe gledajući oko sebe. Tigar polio sebe (na „sreću“ države a na žalost svoje mnogobrojne dječice) benzinom i zapalio se zbog tričavih 800 Kn kredita koji nije mogao vratiti, a to je daleko manje nego košta kravata prosječnog hrvatskog političara koji odlučuje o njegovoj sudbini i budzašto rasprodaje imovinu, nezavisnost, čast i ugled te iste Republike Hrvatske koju je on svojom krvlju stvorio.
Probudite se, da ne bude kasno!
VJERA U BOGA I SELJAČKA SLOGA!
26. rujna 2006.
_____________________-
P.S.
Neki tvrde da je ovo udbaško-ljevičarska destinacija na mreži! E, pa j..e mi se - svejedno mi je tko me snima, prati i registrira. Meni ništa učiniti ne mogu - sve već jesu pa sam u blaženoj nirvani.

Pon, 28/07/2008 - 13:27 — jelenska

ap, bliski smo u

ap, bliski smo u razmišljanju, ali ja Ti volim biti pučki jednostavan. Zato, evo Ti nešto oko HSS-a, a o njemu znam puno, jako puno. Možda shvatiš i njihove poteze koje dotičeš u svom tekstu. Davno sam na mreži to objavio i dosta dugo pisao dok me nisu zabranili. Eto Ti taj tekst iz moje pismohrane:
MOJA RAZMIŠLJANJA, MOTRIŠTA, PRIJEDLOZI

Hrvatska seljačka stranka (HSS) u svojih 102 godine postojanja imala je uvijek neke čvrste i nepromjenjive konstante. Nikada ih nije mijenjala ni odustajala od njih, pa ni po cijenu žrtava ili gubitka glasova. Današnji HSS se značajno razlikuje od vrijednosti koje su u svoj program ugradili braća Radić što rezultira neprepoznavanjem programa i Stranke i gubitkom podrške u narodu. Smatram da odmah treba promijeniti to stanje u korist nauka braće Radić te za dobrobit Republike Hrvatske.
Pogledajmo neke konstante programa braće Radić:
1. Nositelj i snaga su seljaci, radnici i obrtnici – mali poduzetnici
2. Intelektualci*, nacionalna politička elita, dužna je prikloniti se temelju države, a to su nabrojeni u točki 1., te djelovati zajednički u političkom, moralnom i javnom životu
3. Za svaku promjenu u statusu Republike u smislu federacija, konfederacija, unija, granica i sl. ima se na prikladan način pitati „točku 1“. (…guske u magli… S. Radić, 1918.). Vlast je dužna prije toga narodu reći cjelovitu istinu i on će naći svoj put…
4. Obrana i sigurnost Republike Hrvatske – Dužnost braniti dom i Domovinu prestaje samo smrću – Radićev Ustav
5. Nepovredivost doma, obitelji i vlasništva

ad.1.) Komunistička vladavina uništila je svog najvećeg klasnog neprijatelja – hrvatskog seljaka! Nastankom Republike Hrvatske na karti svijeta 15. siječnja 1992., hrvatski seljak je očekivao veću zaštitu i uvažavanje svojih interesa u državi koju je oružjem stvorio. HSS mu u prošlim godinama pokušava osigurati takav status s više ili manje uspjeha. Današnja zakonodavna vlast (Sabor) i članovi naše Stranke u toj istoj zakonodavnoj vlasti ne čine apsolutno ništa u smislu predlaganja zakona koji bi zaštitili seljaka u nekoj novoj uniji – balkanskoj ili europskoj. Srljanje Republike Hrvatske u novu neprepoznatljivost balkanskog ili europskog lonca najteže će posljedice imati za hrvatsku poljoprivredu i seljaka. Npr. – Zbog čega oteže sa podjelom zemlje seljacima te se izmišljaju svi mogući zakupi, koncesije i slično a ne omogućava se i ne stimulira stjecanje vlasništva seljaka nad zemljom? Zar je stvarno moguće da su sve Vlade do sada samo izvršne sprave EU kapitala koji čuva tržište za svoje zemljoposjednike i svoje buduće vlasnike hrvatskih nezagađenih obradivih površina? Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS?
Komunistička vladavina stvorila je od seljaka (većinom) nepregledne rijeke radnika – proletera. Svoju lako upravljanu bazu i rasadnik svoje „avangarde“. Nastankom Republike Hrvatske na karti svijeta 15. siječnja 1992., hrvatski radnik, koji je ogromnom većinom u duši ostao privržen selu, zemlji i domoljublju, je očekivao veću zaštitu i uvažavanje svojih interesa u državi koju je oružjem stvorio. Dobio je divlji kapitalizam, pretvorbu i nezaposlenost, nesigurnost i male plaće, neplaćeni ili potplaćeni rad i „svetkom i petkom“… Npr. – Zbog čega je revizija pretvorbe i privatizacije pala u zaborav kada je revizija konstatirala da je i prema postojećim zakonima 90 posto pretvorbe i privatizacije provedeno nezakonito? Što današnji HSS čini na temelju činjenica, a koje idu u korist radništva i društva u cjelini? U Republici Hrvatskoj ima cca. 600 (???) sindikata. Što današnji HSS čini u smislu napora i prijedloga za objedinjenje sindikalne scene i njezino jačanje u smislu zaštite radnika i njegovih barem temeljnih prava – prava na rad i prava na plaću? Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS?
Komunistička vladavina je tek na izdisaju omogućila svom drugom po redu klasnom neprijatelju – obrtnicima, kakav-takav napredak i uvećavanje razvoja i zapošljavanja. Nastankom Republike Hrvatske na karti svijeta 15. siječnja 1992., hrvatski obrtnik je očekivao mogućnost postupnog razvoja do svoje snage koja bi mogla konkurirati količini i kvaliteti roba i usluga iz inozemstva. Prodane hrvatske duše, korumpirana vlast i politički poltroni svega i svačega iz EU i svijeta omogućila je nekontroliranim uvozom vraćanje domaćih obrtnika 30 godina unatrag. HSS je u obrtništvu, kada je bio u poziciji, pokušao razviti i ojačati obrt i malo poduzetništvo. Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS?

*po definiciji Radića to su samo oni koji svoje fizičke i poglavito umne sposobnosti u potpunosti stavljaju u službu i opću korist naroda, tj. „točku 1“
ad.2.) Intelektualna elita je u vrlo malom broju na liniji Radićeve definicije intelektualca. Taj sloj prednjači u gledanju vlastitog interesa i koristi te je zapravo baza kolonizaciji Hrvatske EU kapitalom. Većina intelektualaca ( ako pod time podrazumijevamo samo akademski obrazovane građane) se najviše udaljila od istinskih vrijednosti svog naroda te nije njihov zastupnik i predvodnik u izgradnji države i njenih vrijednosti u korist ogromne većine koju čini „točka 1“. Tu (u intelektualnoj eliti) je i najveći broj ortodoksnih globalista, masona, antikršćana, zatiranja domovinskog odgoja i svega što su povijesne vrijednosti hrvatskih običaja, kulture i vjere. Iz tih krugova dolaze i pomodarski trendovi najgore dekadencije – npr. homoseksualni brakovi.
Časna manjina, intelektualci Radićeve definicije, je prezrena od većine unutar svog kruga ili sloja. Radićevi intelektualci se nalaze u skoro svim političkim strankama ali su svuda prezreni i zadnjih godina izbačeni ili marginalizirani u svojim strankama kao desničari, nacionalisti i nazadnjaci. Naime za poltronsku i hedonističku intelektualnu kastu nacionalno svjesni Radićevi intelektualci su desničari a time, po njihovom, i nazadnjaci, tj. nisu u globalističkom trendu koji za cilj ima srljanje Hrvatske u propast.
Naravno da hrvatski intelektualci nisu sami krivi za sav jad i bijedu Republike Hrvatske u moralnom i gospodarskom smislu. Točnije je da nisu dovoljno učinili da do sadašnjeg stanja ne dođe jer je prije svega to njihov zadatak u stvaranju države od 1990. do danas, kao što je u povijesti naroda uvijek trebao i biti. Intelektualna nacionalna elita kod nas ne postoji ili joj je utjecaj marginalan što će imati dugoročne posljedice kao i uvijek u povijesti Hrvatske.

ad.3.) Danas je previše onih koji su za svoj uski interes spremni prodati Hrvatsku. To se upravo danas događa, i kad europski i svjetski kapital, pod pritiskom primanja RH u EU za male novce postane vlasnik svega što vrijedi u Hrvatskoj – na koncu i hrvatske dobre radne snage i znanja (cilj je za 250 eura prosječne plaće) – EU više neće ni biti. Cijela priča sa EU je zamišljena i provodi se zbog kolonizacije zemalja u tranziciji, a bez vojnog osvajanja, s time da je taj isti EU kapital i politička moć pomogla da padne komunizam u zemljama tranzicije, tj. zemljama s onu stranu željezne zavjese. Čim je pokleknuo ruski medvjed i njegova šapa omlohavila nad tim zemljama – stiže EU, ta virtualna, nepostojeća i neodrživa tzv. Unija! Nije li to kopija svih Jugoslavija? Jugoslavija, talionica naroda, koji su po svemu bili sličniji nego zemlje EU, a ipak se raspala u krvi do koljena? Raspasti će se i EU – kada postigne svoj cilj – postane vlasnik svega što vrijedi nakon onog što je ostalo iza 50 godina vladanja komunizma.
Ima nas koji mislimo sasvim drugačije od tzv. općeg interesa – u EU pod svaku cijenu i olako obećanom brzinom. No, svi smo odstranjeni iz političkog života. Relevantne političke stranke i njihova globalistička i anacionalna vodstva odstranila su sve takve ljude iz svojih redova. Točno je da su ti isti ljudi stvorili i stvarali te iste stranke 1989. ili 1990. godine. Samo u slučaju da se ti mahom iskusni hrvatski političari, a ne „izvršne sprave“ EU u hrvatskim strankama, okupe i postignu prepoznatljiv utjecaj – samo u tom slučaju je moguće spasiti Hrvatsku od pretvaranja u koloniju.
Gdje politički mogu djelovati ti što su već trebali biti mrtvi na ovaj ili onaj način? Još u ratu su trebali poginuti, a koji nisu - „poginuli“ su od izdajničke ruke svojih stranačkih vođa. Ti fizički živi i za svoje prokletstvo još dovoljno psihički i fizički zdravi imaju samo još želju da narodu kažu prije referenduma „da ili ne“ o ulasku u EU koliko smo to platili i što nas zapravo čeka u EU.
Mogu li ja politički djelovati u HSS-u kojeg sam stvorio(li)? Nemoguće, jer on nema nikakve sličnosti sa HSS-om braće Radić, nema nikakve sličnosti ni sa HSS-om iz 1991., 92, 93, 94,…
Današnji HSS nije hrvatski, HSS već najmanje 3 godine nije politička stranka već nekakav anacionalni savez seljaka ili seljački sindikat. Nikada u povijesti HSS-a nije bila točnija ona Krležina o HSS-u: „… sve je to tamburica i gibanica…“! HSS nije već dugo istakao bilo kakav politički stav državne razine i neprepoznatljiv je kao zaštitnik hrvatskih državnih interesa u Saboru RH. Koliko prijedloga zakona u interesu naroda je dao u Saboru? Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS?
Republika Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja nema svoje granice, tj. one su „otvoreno pitanje“ na mnogo mjesta. Sramotno, ponižavajuće i upravo bedasto se političke vođe ove države odnose prema razrješenju tog problema. Strašljivost i neznanje naši političara je zapanjujuće.
Balkanska unija, koju tako zdušno zagovara EU, nije, ne nije obnova Jugoslavije! To je obnova Jugoslavije tipa „Ante Marković“. EU nam nudi vodeću ulogu u toj uniji jer bolje od hrvatskih političara zna i razumije da je većina u RH protiv ulaska u EU bez obzira što pokazuju tzv. ankete.
To ne razumiju samo oni pod točkom 2. Današnji vođe stranaka ta saznanja nemaju - ni jedan! Zbog toga i dolazi do svih mogućih nemogućih koalicija na svim razinama, svakodnevnih prebjega iz jedne stranke u drugu, nestabilnosti općinskih, gradskih i županijskih vijeća te općeg kaosa u sastavljanju vlasti nakon izbora. Stranački vođe ne poznaju ni vlastito članstvo a gdje tek vlastiti narod, ne slušaju nikoga osim svojih EU gospodara i emisara! Bahatost naprlitanih skorojevića u hrvatskoj politici je fascinantna, a poltronstvo spram EU prelazi granice dobrog ukusa čak i za te balkanske provincijalce sa željom europske aureole oko glave!
72 godine svih oblika Jugoslavija pokazale su ponašanje predstavnika Hrvata u tim uvjetima. Točno je, i očito da predstavnici Hrvata u balkanskom okruženju nikada nisu kvalitetno i odlučno branili hrvatske interese i kako je moguće da mogu biti predvodnici neke moguće Balkanske unije? Jedini je Stjepan Radić do kraja ostao na liniji hrvatskih interesa te je zato i ubijen. Danas Republika Hrvatska nema takvog vođu i ta unija nama ne donosi ništa dobra a najmanje napredak. Poznavajući cincarski mentalitet istoka i poltronski zapada te nuđene nam unije – zaključak za nas je samo - katastrofa.
Političke vođe ovog naroda, gordo zvuči, nisu ponudile treće rješenje. Ono vjerojatno postoji, ili u samostalnosti i neutralnosti, ili u povezivanju i značenju nekom izvan EU i BU. Neutralnost zavređuje razmišljanje. Vatikanski ekumenizam je već konstanta, ali Hrvatska je zapravo brana ispred Vatikana od islama i sve agresivnijeg pravoslavlja. Hrvatski političari o tome i toj iskoristivoj mogućnosti ne razmišljaju a još manje govore, što je za razumjeti jer je većina ispala iz šinjela druga Tita. Hrvatska može postati neutralna zemlja, ako ne tipa Švicarske onda barem Austrije, ali su joj sa ovakvom političkom „elitom“ šanse sićušne.
Razvoj događaja u državi koja je pokretač svih ratova na Balkanu – Srbiji, može lako Hrvatsku dovesti u poziciju velikog interesa trenutno jedine sile na svijetu - USA. To je druga eventualna mogućnost za nezavisnost Hrvatske. Crnogorsko, kosovsko, vojvođansko i pitanje Republike Srpske će u skoroj budućnosti dati odgovor na ova pitanja.
No, hrvatski političari su za takovu novu priliku uglavnom lude djevice bez ulja u svjetiljkama.
Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS o ovakvim i sličnim mogućnostima?
Ništa! Od ogranaka do vrha u njemu vlada hedonizam i bahatost garnirana političkom neukošću i globalizmom. Zašto? Zato jer su prvi ljudi HSS sa svih mjesta izbacili seljake i radnike (temelj HSS-e), stvorili stranku u kojoj odlučuju intelektualci koji nemaju ništa od definicije Stjepana Radića. HSS je sterilan, odnarođen, gubi povjerenje naroda i sve skupa vodi u propast najblistavije političke ideje u povijesti našeg naroda.
Koaliranje sa svim i svačim samo radi nekoliko foteljičica ne vodi dobru. To se dobro vidi u mojoj županiji – Sisačko-moslavačkoj. Onaj kojeg takvi motivi vode, koji ne vidi ni daleko ni široko, kojem su vlastiti interesi na prvom mjestu, taj dolazi u poziciju u kojoj je danas županijska vlast u Sisku – na rubu incidenta i ekscesa. Svi koji su na vrijeme upozoravali na takav razvoj događaja su marginalizirani i izbrisani sa onih mjesta na kojima se odlučuje o politici Stranke na lokalnoj razini. Politički pragmatizam samo na kratke staze donosi prividan uspjeh!
Ozbiljnom promatraču političke scene, poglavito HSS-e, likovi koji ju vode izazivaju podsmijeh i gađenje.
Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS?

ad.4.) Hrvatski branitelji su stvorili Republiku Hrvatsku. Točka. Nema dalje i nema točnijeg. Skoro svi ostali su samo „sačekuše“ rezultata Domovinskog rata. 55.000 do 15.siječnja 1992., 200.000 sa prvih borbenih redova do zaključno „ Oluje“ te sada cca. 500.000 u političke i izborne svrhe. Ti ljudi opasno i gromoglasno šute. Poglavito onih 200.000. Ubijaju se na sve moguće i najgroznije načine. Deset puta ih se više ubilo nego što je poginulo u „Oluji“. Zato ih se sve stranke i svi tzv. vodeći političari grozno boje, jer šute a očito razumiju tko i kamo nas vodi – dokaz su suicidi. Jedni pokušavaju obračunati s njima grubo (materijalno i duhovno) a drugi podilaženjem i kupovanjem. Motiv im je isti – strah! Zašto strah? Zbog ogromnih i skoro nepremostivih razlika. Jedni su ubijali i bili ubijani zbog Hrvatske, plakali zbog Hrvatske i radovali se zbog Hrvatske. Ovi drugi su učinili pretvorbu, ostavili prve bez radnih mjesta i velikih vrijednosti Hrvatske koje su uglavnom podijelili po stranačkom ili EU ključu (banke, javna poduzeća), - ti drugi su uglavnom i u vrijeme Domovinskog rata imali osigurane rezervne položaje za slučaj drugačijeg ishoda. Zato kod ovih drugih vlada strah, strah da se oni prvi ne organiziraju u svakom pogledu, poglavito političkom. Tada ovi drugi više ne predstavljaju ništa, čak ni za svoje EU gospodare.
Kapitulantska, poltronska pa čak i izdajnička vlast u Republici nakon smrti Franje Tuđmana su glavni razlog i uzrok suicida branitelja! Sve što su odradili i izdržali branitelji stvarajući Republiku Hrvatsku nije na njima ostavilo tako velike posljedice kao saznanje da vodeći političari, sada, jučer a vjerojatno i slijedeći - puzeći i bez trunke hrabrosti i odlučnosti, ne brane hrvatske nacionalne interese. Konačno, nisu ih ni definirali jer to ne smiju zbog svojih gospodara.
U rukama političara skuplja „igračka“ od demokracije je samo rat! Zato je prije svega ekonomsko pitanje treba li Republika Hrvatska imati dostatnu oružanu silu za svoju obranu i odbijanje tzv. prvog udara. Za mene kao sljedbenika Stjepana Radića je to pitanje bespredmetno. Hrvatska je na zemljopisnom mjestu i u okruženju gdje razuman čovjek ne vidi njezin opstanak bez mogućnosti vlastite obrane granica i političkog uređenja. Sva druga objašnjenja negira povijest, ona bliska i ona dalja. Iskustvo povijesti ljudskog roda govori u prilog primjerenoj vojnoj sili koju moramo imati, baš kao i sve druge zemlje i narodi svijeta.
Prijedlozi o ukidanju vojnog roka, smanjenju profesionalnih postrojbi HV-a, ukidanju HRM, obesnaživanju zrakoplovstva te smanjenju uređaja za motrenje u zraku i na moru je izdaja Republike Hrvatske. Sve povijesne činjenice ovog prostora su dokaz izrečenoj tvrdnji.
Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS?

ad.5.) Svojedobno je prva dama prve i najjače zemlje na svijetu (USA) rekla: „Amerikanci, nije važno što se događa u Bijeloj kući, važno je što se događa u Vašoj kući!“ Rekla je ono što je moćnim nacijama i državama poznato već stotinama godina, ono što je od doba Isusa i Svete obitelji poznato i priznato u kršćanstvu te je temelj današnje civilizacije. Bliskoistočne, afričke i azijske civilizacije imaju obitelj i nepovredivost doma na istoj ili čak višoj razini zaštite, civilizacije islamskih korijena npr.
EU je odbacila prijedlog Vatikana da u Ustav uđe činjenica o kršćanskom izvorištu Europe. Time je EU zapečatila svoje postojanje i utrla put skorog raspada. Deset zapovijedi se, taj Ustav svih Ustava, zapravo odnosi na obitelj i zaštitu obitelji. Obitelj je država i nema države bez jake, zaštićene i stabilne obitelji.
Što se događa u hrvatskim obiteljima? Na to pitanje govore mnogi ali nadležno ministarstvo nema svog stava ni analize. Činjenice govore da broj rastava, nasilja, incesta, pedofilije i droge u obiteljima raste i vjerojatno je veći nego ikada u povijesti hrvatskog naroda. Moderni liberalizam, socijaldemokracija, ateizam i marginalizacija Crkve pod svaku cijenu uzima svoj danak. Eksperimenti u školstvu, od vrtića do sveučilišta, nedostatak domovinskog odgoja i pravih vrijednosti života i čovjeka rastaču ovaj narod. Obitelj, temeljna molekula svake nacije i države, u Republici nikada nije bila na ovim prostorima ugroženija kada nabrojenome dodamo gospodarsko stanje zemlje.
Kod nas je zadiranje u obitelji i dom dozvoljeno mnogima, i na bezbroj načina, od tiska i svih medija do obavještajnih službi pa do onih koji naplaćuju TV pretplatu, plin, vodu, struju…Nevjerojatne slobode smo dozvolili u ovoj državi. Slobode koje ne postoje čak ni u zemljama EU u koje neki tako silno i strmoglavo žele ući. Zanimljivo je, a i znakovito da takve slobode povrede privatnosti obitelji i doma sve češće zagovaraju upravo oni koji vlastite obitelji nemaju ili su je uništili.
Što promišlja, radi, čini i govori današnji HSS?

SVIBANJ,2006.

Pon, 28/07/2008 - 12:52 — nemesis

TKO? Pa oni koji od ljubav,

TKO? Pa oni koji od ljubav, narod, vjera i Domovina dobivaju osip, tj. uhvati ih crveni vjetar koji ih drži još od Blajburga pa sve do stvaranja tzv. Krajine... Eto, zato i baš samo zato - THOMPSON.

A ja dobivam osip od onih koji misle da imaju monopol na domoljublje!

Pojmovi poput "ljubav, narod, vjera i Domovina" imali su mobilizacijski značaj u XIX stoljeću, u vrijeme konstituranja europskih nacija i nacionalnih država (u čemu su sa svojim Ilirskim narodnim preporodom sudjelovali i Hrvati). Oživljavanje tih zastarjelih i prevladanih koncepata u konstituiranju političkog tijela nacije, svjedoči da dio populacije koji se na to diže, jednostavno živi u predpolitičkom stanju samoskrivljene nezrelosti.

Domoljublje u XXI stoljeću manifestira se u sposobnosti nacije (štoviše to je znak njezina zdravlja i vitalnosti) da na ravnopravnoj osnovi sudjeluje u konstituiranju novog svjetskog pravnog i političkog poretka (danas na političkom terenu igraju pojmovi kao što su ljudska prava, svjetsko društvo društava, ustavni patriotizam, jednakost itd.), a ne da zbog svoje uživljenosti u položaj vječne žrtve ("Ej, umorna zemljo izmučena ima li još tko umrijeti za te", vidi: Kletva kralja Zvonimira, M.P. Thompson) ostane na političkoj margini, u statusu objekta svjetske i/ili europske politike.

Opsjednutost Hrvata prošlošću, izdajama, vječnom žrtvom, podjelama, povjesnim pravdama i nepravdama, (a Thompsonova epika napaja se baš tim motivima s naglaskom na ikonografiji žrtve) kamen je oko vrata ("geni kameni") nadolazećih generacija, koji ih nemilice vuče u pravcu suprotnom od onog u kojem idu njihovi vršnjaci u svijetu. I tu svojevrsnu "političku kastraciju", to utapanje potomaka u mračne dubine prošlosti, smatram neoprostivim grijehom očeva (bez obzira kojem od suprotstavljenih tabora pripadali).

nemesis

Pon, 28/07/2008 - 13:02 — jelenska

E nemesis, totalno si

E nemesis, totalno si zastranio. Očito je da zagovaraš svjetski poredak onog kauboj iz USA koji topovima uvodi novi svjetski poredak od Iraka do Afganistana a već sutra od Irana do Sj. Koreje. Glavni cilj je brisanje vjere, nacije i lokalnih vlada a u korist njegovih naftnih, bankarskih i nekih tajnih svjetski organizacija koje pod svaku cijenu žele preuzeti de facto i de iure vlast nad apsolutno svim dobrima i resursima kugle zemaljske. Ako Ti to ne razumiješ, onda i nikada nećeš dobiti osip. Osip je posljedica stanja duha, kao stigme velečasnog Suca, ali zato treba spoznaja i duh koji vidi više... Imaš li to, tu višu i širu dimenziju duha ili sam štitiš partizanske koljače i sve ostale koljače na ovim prostorima? Uostalom, sam kažeš da domoljublje i nacija spadaju u povijest. Možda, ali prije toga će biti još jedan krvavi i stravični 3. svj. rat. kojeg sigurno neće inicirati Thompsonovi slušatelji već skučeni mozgovi Tebi sličnih. Čitaj malo - počni sa Knjigom Sirahovom!
Prosvijetljenje ne dolazi na krilima Boška Buhe i želje globalista da pošto poto obrišu um i srce nacija koje žele podjarmiti zbog širenje tržišta za svoju hiper - produkciju proizvoda i želje da se dočepaju svih svjetskih prirodnih bogtstava.

Pon, 28/07/2008 - 13:09 — jelenska

Nemesis, objasni mi

Nemesis, objasni mi ravnopravnu osnovu svih nacija i naroda u izgradnji nekih novih svjetskih vrijednosti kada je hrvatski proizvod 0.03 % svjetske proizvodnje?
U novoj organizaciji svijeta ravnopravan si koliko si bogat - ostalo su bljezgarije.
Nemam ja monopol ni na što osim na svoje mišljenje, a i činjenice pisane povijesti ljudskog roda su na mojoj strani - čini mi se, ili ....

Pon, 28/07/2008 - 13:31 — nemesis

Nacija ili jest ili nije

Nacija ili jest ili nije spremna odgovoriti na zahtjeve epohe. Pokušaj da se političko tijelo ustroji na konceptima davno prošlih epoha dokaz je impotencije i put u fade out nacije s političke pozornice svijeta.

Koje su mogućnosti Hrvatske? Konkretno, ulaskom u EU ravnopravno ćemo sudjelovati u kreiranju zajedničkog života udruženih europskih naroda i država (predviđeni sustav donošenja odluka jamči ravnopravnost velikh i malih država članica). Drugo, članstvom u UN i tekuće sudjelovanje u radu Vijeća sigurnosti, Hrvatskoj također daje mogućnost utjecaja na donošenje odluka od globalnog značaja. I treće, ali ne manje važno, ulaskom u NATO Hrvatska dobiva mogućnost davanja svojeg doprinosa u održavanju svjetske sigurnosti.

Konstituiranje svjetskog društva društava daje šansu ljudima da osiguraju opstanak i mir budućim generacijama. Naravno, uvijek postoje oni kojima takav plan ne odgovara i koji su u stanju dovesti u pitanje sudbinu svijeta radi svojih sebičnih interesa. Ali tako je bilo uvijek, a čovječanstvo opstaje i mogućim postaje ono što se prije činilo nevjerojatnim. Bojim se da je zatvaranje očiju pred ovim "činjenicama povijesti ljudskog roda" znak političke zaostalosti i, u krajnoj liniji, pomanjkanja odgovornosti za budućnost.

nemesis

Uto, 29/07/2008 - 06:52 — jelenska

Varaš se nemesis - nema

Varaš se nemesis - nema jadnakopravnosti u globalističkom svijetu sa glaobalnom vladom na čelu. Pročitaj, molim Te, npr. USA Domovinski zakon. Da na povjeruješ što tamo piše i za koga sve on vrijedi. Eve Hillary je to odlično opisala u svom članku - Dobro došli u globalnu policijsku državu. Nema govora o osiguranju mira i dobra čovječanstvu kroz EU, UN, Vijeće sigurnosti (RH je pridruženi član na određeno vrijeme) i nskakve posebne sigurnosti zbog ulaska u NATO. Sve je to priprema za novi pokolj. Da ne lutaš mrežom, eto Ti spomionjanog članka:Posljedica događaja od 11. rujna je da vlade sve više ograničavaju slobode pojedinaca, ali širom svijeta razvijaju se novi aktivistički pokreti, i ljudi se odlučno zauzimaju za ljudska prava i pravdu.
Eve Hillary © 2004
E-mail: evehillary@smartchat.net.auevehillary@smartchat.net.au
DOBRODOŠLI U GLOBALNU POLICIJSKU DRŽAVU

Samo totalitarno društvo može apsolutnu sigurnost smatrati vrijednim idealom, jer ona zahtijeva potpunu kontrolu države nad životima građana. Slobodu ne čini sigurnost. Slobodu čini sposobnost građana da žive bez upletanja države.
– Ron Paul, član zastupničkog doma SAD-a, u svojoj kolumni «Teksaška iskrenost», kolovoz 2004.

Propadanje društva
Tek sam nedavno došla SAD, ali već se počinjem navikavati na čekanje u beskrajno dugim redovima za ukrcavanje u avion. Sredovječna sam bijela žena među ljudima svih boja kože, poslana u red za detaljan pregled zbog svoje «strane» osobne iskaznice. Nekoć sam bila Amerikanka, ali odavno sam kao svoju domovinu prihvatila Australiju, «Sretnu zemlju», i ona je prihvatila mene.
Čekamo, svi u čarapama ili bosonogi, napaćenog i zbunjenog izraza, okruženi neljubaznim, u crno odjevenim muškarcima koji izgledaju poput paravojske, i službenicima s gumenim rukavicama. Naprijed u redu pretražuju jednu latinoameričku djevojčicu od jedva tri godine, njen plišani medo pao je na pod. Grube ruke ga podižu i gnječe, tražeći zabranjene predmete. Ništa ne nalaze. Dijete plače. Red je očajno spor. Stopala mi se lede na linoleumu. Moj izraz lica zacijelo odaje gnušanje koje osjećam. Ljudi razgovaraju šapatom. Okreću se oko sebe i traže kamere, pažljivo skrivajući usta od njihovih ispitivačkih leća. Jedan crni gospodin pomaže mi razumjeti. «Jedanaesti rujna», jedva čujno šapće. Drugi mu se pridružuju.
Svaki put dok stojim u redu s ljudima, oprezno se počinju širiti razne priče. Počinje spontani sat sociologije. Nečiji prijatelj s arapskim imenom uhićen je i nestao je na nekoliko tjedana, ali nikada nije optužen. Netko drugi poznaje učiteljicu koja je na satu govorila o ustavu i doživjela cenzuru. Studenta koji je u učionici iznio svoja politička mišljenja posjetio je FBI. Čovjek je zadržan u pritvoru jer je na aerodromu čitao krimić na čijoj je naslovnoj strani naslikan pištolj. Dok je nečija sestra bila u zatvoru zbog manjeg prekršaja, vlasti su njeno dijete strpale u dom za nezbrinutu djecu. «To ne može biti istina» – kažem iz svoje perspektive sredovječne bijele Australke. Svi oko mene se smiju. «Ako nemaš novca ideš u zatvor, čovječe. Takav je zakon» – objašnjava mi smeđi muškarac s dreadlocksima. Kasnije sam otkrila da je od 80.000 žena koje su trenutno u američkim zatvorima, oko 70% počinilo nenasilne prekršaje, a 75% njih ima djecu. Cijele skupine zatvora širom svijeta u rukama su privatnih korporacija. Biznis je u procvatu. Cijene dionica rastu do neba – odlična investicija za bogate. Multinacionalne zatvorske korporacije izgradile su i vode zatvorske centre u Australiji, u kojima mi, u nekoć Sretnoj zemlji, držimo zatočenima izbjeglice iz trećeg svijeta. U zatvorima SAD-a nalazi se više od dva milijuna ljudi, što je najveća zatvorska populacija u svijetu – veća od one u Rusiji.1 Od njih je 70% nepismeno, 50% su Afroamerikanci, a 80% su narkomani i alkoholičari, pomiješani s beskućnicima, mentalno bolesnima i nenasilnim prekršiteljima. Zatvorske korporacije ne pružaju nikakvo liječenje bolesnima, ni bilo kakvu pomoć beskućnicima. Naprotiv, bolesni i siromašni pomiješani su sa sociopatima svih vrsta.
Objavljen je poziv na ukrcaj u moj avion. Osjećam olakšanje što se red skratio. Ja sam na redu. Dvije uniformirane osobe s gumenim rukavicama mašu mi da priđem stolu. Primjećujem da su gumene rukavice vrlo popularne ovih dana. Pokazuju mi da raširim noge i ispružim ruke. Krupan muškarac istresa sadržaj moje torbe na obližnji stol. Moj novčanik se otvara i kovanice se rasipaju. Jedan novčić se dokotrljao pred moja bosa stopala. Na njemu vidim riječ «Sloboda». Refleksno pružam ruku kako bih spriječila da se sadržaj moje torbe razleti po podu. Krupni muškarac munjevito podiže ruku, dajući mi znak da se zaustavim. Drugom rukom poseže za pojasom, koji je načičkan svakakvom opremom. Zauzimam stav «mirno». Prilika za demonstraciju sile prolazi.
Službenica počinje s pretraživanjem. Detaljno me ispipava, posvećujući posebnu pažnju međunožju kako bi se uvjerila da tamo ne krijem kakvo oružje za masovno uništenje. Nakon što je završila, vadi kuglicu vate, poput onih koje se koriste za skidanje šminke. Pažljivo briše vanjske rubove mog ruksaka i stavlja vatu u stroj pored sebe. Rečeno mi je ostanem stajati na mjestu. Nitko ne objašnjava što se događa. Pitam se što to traže? Pokušavam se prisjetiti što sam radila. Jesam li nedavno bila u botaničkom vrtu? Možda imam tragove umjetnog gnojiva na torbi? Možda je moju torbu uprljala neka druga? I što se događa s milijunima putnika koji se sada voze cestama umjesto da lete? Da li su na ceste postavili kontrolne točke i barikade? Da li kraj cesta pretresaju bake i curice?
Još uvijek u stavu mirno, pitam se što se dogodilo s Amerikom iz mog djetinjstva i djevojaštva, s obiteljskim piknicima u parku. I tada je postojao terorizam u svijetu, ali Kennedy je predsjedao Bijelom kućom bez barikada. Sada je odgovor na sva pitanja 11. rujna. Ali nitko još nije dao zadovoljavajući odgovor na pitanje tko je pravi krivac za 11. rujna. Jedno je sigurno: on je doveo do globalnog opsadnog stanja.

Moć Domoljubnog zakona
Svaki novi zakon stvara nove kriminalce.
– Lao Tzu, Tao Te Ching
Razmišljam o svojim pravima i pitam se po čijem nalogu moram ovdje stajati poput zarobljenika kad nisam učinila ništa loše. Ukrcala sam se na desetke letova prije 2001, ali iznenada se sve promijenilo. Sada sam postala osumnjičenik, kao i trogodišnja curica s medom ispred mene.
A onda se prisjećam da je u jedva 45 dana od 11. rujna, Domoljubni zakon od 350 stranica napisan i usvojen od Kongresa, a da ga nitko osim Rona Paula i nekoliko afroameričkih kongresnih zastupnika nije ni pročitao. Političari ne moraju čitati zakone, ali od građana se traži da svake godine zapamte 100.000 novih zakona koji stupe na snagu u Sjedinjenim Američkim Državama, jer «nepoznavanje zakona nije opravdanje». Domoljubni zakon tvrdi da se duge ruke njegove moći ne protežu samo na Amerikance, nego i na sve ljude u svim zemljama svijeta. Ljudi u cijelom svijetu trebali bi početi čitati. Čini se da je ovo dobra prilika da se ukratko prisjetim onoga što znam o zakonima.
Sjećam se da Domoljubni zakon od mene traži da se uzdržim od napadanja, podmetanja vatre ili onesposobljavanja sustava masovnog prijevoza, i širenja otrova ili biološkog ili radioaktivnog oružja za masovno uništenje. Zakon također nalaže da se moram suzdržati od napada na nuklearna postrojenja i unošenja oružja, uključujući i škarice za nokte, u avion. Ništa od spomenutog meni neće biti problem. Međutim, Domoljubni zakon II oslobađa korporacije od poštivanja ovih istih zakona. I od njih se ne traži da odaju informacije o otrovima te biološkim ili radioaktivnim tvarima. Nadalje, svaka osoba koju se uhvati u ometanju, čak i nenamjernom, bilo kakve opskrbe, kompjutera ili cjevovoda do američkih postrojenja u ili oko više tisuća američkih baza (ili američkih korporacija) razmještenih širom svijeta na tlu drugih suverenih zemalja, smatrat će se «neprijateljskim borcem» i krivim za terorizam. Može ih se zadržati u pritvoru na neodređeno vrijeme, bez optužnice, suđenja ili razumnog uzroka. To također uključuje i ljude koji se nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme, kao što su djeca mlađa od 16 godina koja su zatočena na neodređeno vrijeme u zaljevu Guantánamo.2 Postaje mi jasno da je za svjetsku mrežu zatvora za «neprijateljske borce», poput Guantánama, zaslužan Domoljubni zakon. Čini se da Ženevska konvencija više ne štiti ratne zarobljenike. Mučenje je sada dopušteno.
Domoljubni zakon također od mene traži da prijavim svakoga za koga znam da bi mogao na bilo koji način «zaprijetiti» vladi SAD-a, ili čak i razmišljati o tome. Za to su potrebne posebne telepatske sposobnosti, ali kazna za to što ne znate što drugi misle je strogih 10 godina boravka u američkom federalnom zatvoru. Osim toga, ako bilo tko u bilo kojoj zemlji svijeta misli o tom stvarima, od mene se traži da ih prijavim vlastima SAD-a. Njih se tada može špijunirati u njihovoj vlastitoj zemlji uz pomoć lokalne verzije antiterorističkih zakona, koje su sada mnoge zemlje odobrile u svojim parlamentima. Skrojeni su tako da se savršeno nadovezuju na Domoljubni zakon, što omogućuje da se njegova moć proteže na ljude drugih zemalja, a da o tome nitko nije raspravljao, glasao za to ili pristao na njegove ovlasti. Izgleda da se smatra da bi suverenim nacijama cijelog svijeta trebao vladati strani zakon. Možda je došlo vrijeme da referendum pokaže što ljudi misle o tome – dok je još dopušteno glasati.
Osobe osumnjičene prema Domoljubnom zakonu mogu biti prebačene iz vlastite zemlje u SAD ili na bilo koju drugu nepoznatu lokaciju, uz konfiskaciju njihove imovine. (Opet odjeci Guantánama: planet se pretvara u veliki zatvor za misaone zločine, kao što je prorekao Orwell.) Kad bih otkrila lokaciju na kojoj se osobe drže u tajnosti i bez suđenja, također bih mogla biti proglašena teroristom, a kazna za to mogla bi biti i smrt. Ako propustim prijaviti da netko misli ili govori o "prijećenju" SAD-u, moja bi imovina mogla biti zaplijenjena prema članku 806 Domoljubnog zakona, bez obzira na to u kom dijelu svijeta živim.
Iznenada shvaćam da smo svi unovačeni u globalnu policiju. Od mene se traži da otkrivam bilo kakve postupke koji bi "mogli rezultirati predvidljivim opasnostima", u bilo koje vrijeme prije nego što je Domoljubni zakon stupio na snagu (kurziv dodao autor). Počinjem uviđati, dok bosonoga stojim na aerodromu, koliko taj zakon zapravo zahtjevan. Morala bih razmisliti o proteklih četrdesetak godina; za to bi mi trebalo dosta vremena. Oh, ali to nije sve. Prema Zakonu, potrebno je uzeti uzorak DNK svakoga tko razmišlja o uroti. To znači da je osoba kriva za zločin samim time što je pomislila na njega. To će biti velik broj uzoraka.
Zatim, postoji zabrana "domaćeg terorizma". To znači, bilo kojeg čina koji "ostavlja dojam da se njime želi zaplašiti ili izvršiti prisilu nad civilnim stanovništvom" (kurziv dodao autor). (Pitam se da li bi se ono pretraživanje mojih prepona moglo nazvati "zaplašivanjem".) Zakon također zabranjuje da se na vladinu politiku utječe "zaplašivanjem". Teoretski, to uključuje i aktivnosti Greenpeacea. Međutim, još uvijek je legalno da korporacijski lobiji "utječu na vladinu politiku" kupovanjem političara.
"Domaći terorizam" se također definira kao "vršenje utjecaja na ponašanje vlade putem masovnog razaranja, ubojstava ili otmica". Pitam se da li je invazija na Irak bila kršenje Domoljubnog zakona. Domoljubni zakon II, horor-nastavak Domoljubnog zakona I, člankom 403 proširuje definiciju "oružja za masovno uništenje" na svaku aktivnost koja utječe na međunarodnu trgovinu SAD-a ili njihov izvoz. Čini se da su korporacije sjele na mjesto vlade dok nitko nije gledao.
Stroj mojoj kuglici vate daje zeleno svjetlo, i ja dobivam dozvolu da pokupim razbacani sadržaj svog ruksaka i ukrcam se u avion. Zahvaljujući Domoljubnom zakonu, moji suputnici i svi Amerikanci mogu se osjećati puno sigurnijima sada kad su moje prepone pretražene.
Znate, nekada davno je biti lud nešto značilo.
Danas su svi ludi.
– Charles Manson, serijski ubojica i bivši vođa kulta

KO BOLOVI POTRAJU, OBRATITE SE SVOM DOKTORU ZA PROPAGANDU
Živimo u prljavom i opasnom svijetu. Postoje stvari koje šira javnost ne treba i ne smije znati. Vjerujem da demokracija cvjeta onda kada vlada može poduzeti legitimne korake da sačuva svoje tajne, a tisak može odlučiti da li da objavi ono što zna.
– Pokojna Katharine Graham, vlasnica Washington Posta

Susret s dr. Špiclom

Putnički avion bio je pun i težak, ali pilot je izveo savršeno uzlijetanje. Sjedila sam kraj nabijenog muškarca u ranim četrdesetim, s malo izraslom američkom vojnom frizurom. Čekao nas je dug let.
Ubrzo sam shvatila da taj čovjek o utjecajima leta na ljudsko tijelo zna više i od profesionalnog civilnog pilota. Sati su prolazili. Popio je bocu Aussie Reda. Činilo se da dobro poznaje Australiju; ne Sydney ili Melbourne, nego udaljene krajeve središnje Australije, u blizini baza. Počeli smo razgovarati o invaziji na Irak.
"Oslobađanje? To je dobra stvar za Australce… mi više ne kupujemo francuska vina."
Bilo je to prvi put da se nasmijao.
"Ali ankete pokazuju da australska javnost ne želi rat" – pobunila sam se.
Ali dosad sam već znala da govorimo različitim jezicima. Još jednom se podrugljivo nasmijao kao da sam upravo ispričala vic. Bilo je jasno da je koncept birača smatrao smiješnim i nebitnim. Iz njegove perspektive, nije bilo nikakve veze između onoga što žele glasači i onoga što radi vlada.
"U čemu je problem?" – upitao je. "Mi [SAD] smo ionako platili australske avione, a oni [Australci] su dobili ugovore za obnovu."
Tišina. Na neko vrijeme smo se povukli svako u svoj kut, praveći se da spavamo. Oboje smo već prilično dobro procijenili ono drugo.
Pitao me koje je moje konačno odredište. Slagala sam. I on je to znao. Rekla sam mu da sam pozvana da održim govor.
Taj dio je bio istinit. Pitao me čime se bavim.
Rekla sam mu – "Pišem o politici zdravstvene industrije, između ostalog; rušim mitove."
"Kako to mislite?" – zainteresirao se.
Iako me na trenutak obuzeo osjećaj da je besmisleno podijeliti moje nazore s njim, ipak sam nastavila.
"Kako je čudno što nam 'oni' govore da svjetska populacija i dalje izmiče kontroli, kad je prirodni prirast na Zapadu već godinama blizu nule, a više od 80% afričkog stanovništva zaraženo je HIV-om i umire od AIDS-a, gladi i ratova."
Pravio se da ga to ne zanima, ali je nagnuo glavu prema meni.
Nastavila sam. "Kako je čudno što nam 'oni' govore da se naš životni vijek produžava zbog dobre zdravstvene zaštite, kada rak hara u epidemijskim razmjerima, skoro 42% Amerikanaca umrijet će od srčanih bolesti, a zapadno zdravstvo je postalo ubojicom broj jedan na Zapadu.3,4,51 Astma, alergije i autoimune bolesti porasle su za 40%; AIDS i druge epidemije, stare i nove, izmakle su kontroli. Gojaznost, mentalne bolesti, Alzheimerova bolest, ovisnosti i samoubojstva poprimili su razmjere epidemije, a četvrtina djece na Zapadu i većina djece u trećem svijetu sada živi u siromaštvu bez osnovnih potrepština i zdravstvene zaštite. Zar od toga nitko ne umire? K tome, 86% američke djece ne može proći na standardnom testu tjelesnih sposobnosti. Nije li više nego očito da se očekivani životni vijek ne produžava ni u svijetu ni u SAD-u?"
Na licu su mu se pojavili lagani tikovi. "U zabludi ste" – rekao je. "Smrtnoj zabludi."
"U pravu sam" – tvrdoglavo sam odvratila.
"Ne, niste" – rekao je. "Ja sam radio kao Pentagonov analitičar. Ja analiziram informacije."
Eto, otkrio se. Zastala sam na trenutak da to probavim.
"Što radite s informacijama?" – upitala sam, ne očekujući odgovor.
"Odakle ste vi dobili vaše informacije?" – upitao je, ignorirajući moje pitanje.
"Sve je to dostupno javnosti." Nabrojala sam nekoliko studija. "Otkad su farmaceutske kompanije i korporacije preuzele zdravstvenu zaštitu, ona ubija ljude. Milijune" – rekla sam prkosno.
"I vi javno govorite te stvari?" – ponovio je.
"Ali to je istina" – ustrajala sam.
"Nemate nikakvih dokaza" – izazvao me.
"Razmotrite neke dokazane činjenice o američkoj zdravstvenoj zaštiti i spojite točke." – rekla sam. Navela sam izvore koji pokazuju da SAD, čiji su zdravstveni sustav monopolizirale korporacije, ima najviši postotak smrtnosti dojenčadi u usporedbi s 23 druge razvijene zemlje čiji je zdravstveni sustav još uvijek dijelom u državnom vlasništvu. "Američke zdravstvene korporacije su jaki lobisti i velikodušni financijski dobročinitelji političara na Capitol Hillu. SAD imaju 5% svjetskog stanovništva, a na njih otpada 45% ukupne svjetske potrošnje na zdravstvo. Usprkos tome, životni vijek u Americi niži je nego u ostale 23 bogate zemlje, čak je niži nego u nekim zemljama trećeg svijeta, kao što je Costa Rica."6,7,8,9 "Ali ne zadugo" – spekulirala sam. "Globalizacija izvozi ovaj model u ostatak svijeta." On je izgledao uznemireno, ali morala sam završiti. "To može značiti samo da korporacijski zdravstveni sustav stvara bolest, invalidnost i smrt, i iz toga izvlači profit" – rekla sam.
"Ne možete to govoriti" – prosiktao je.
"Da, mogu" – odgovorila sam.
"Ne, ne možete" – namršteno je ponovio.
"Zašto ne?"
"Zato jer…" Zastao je, tražeći pravu riječ. "Jer je to povjerljivo."
Uslijedila je duga tišina. Popio je i posljednju kap crvenog vina iz svoje plastične avionske čaše. Zavalila sam se u svoje sjedalo, nastojeći izgledati opušteno. Možda je to bilo glupo od mene, pomislila sam. Ali barem sam otkrila tko su to "oni".

Ali u tome i jest bit korporizacije: pokušati isključiti javnost iz donošenja odluka o njenoj sudbini, ograničiti javnu raspravu, kontrolirati mišljenje, osigurati da fundamentalne odluke koje određuju upravljanje svijetom – u proizvodnji, trgovini, distribuciji, filozofiji, socijalnoj politici, vanjskim poslovima, svemu – ne budu u rukama javnosti, nego u rukama visoko koncentrirane privatne moći. Zapravo, tirana koji ne polažu račune javnosti.
– Profesor Noam Chomsky, u intervjuu za Corporate Watch

NOVA RJEŠENJA ZA BOLESNO DRUŠTVO
Uzimanje socijalne pravde u svoje ruke
Svakim danom eskalira, tiha, globalna epidemija brutalnih kriminalnih postupaka vlasti. O takvim zločinima se rijetko govori, ali skupine građana počinju pratiti njihova pojavljivanja.
Nakon što sam se vratila iz Amerike, čvrsto sam odluči