pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Maestro" je maestralno odigran. Svi "Maestrovi" dečki su sada na slobodi, da bi se od tamo branili, što je i red. Konačno je i Ivan izišao, taman da stigne na sprovod Ivane, pa je tom sretnom prigodom (izlaska iz pržuna) dao je naizgled patetičnu izjavu:

Sretan sam što sam nakon 16 mjeseci izašao iz Remetinca, no sreća mene i moje obitelji uvelike je pokvarena tragičnim ubojstvom naše prijateljice Ivane Hodak

No patetika mu nije lažna. Viđen je na Ivaninom sprovodu, kao i mnogi drugi iz jet-seta i "zlatne mladeži" nove hrvatske generacije. Treba shvatiti tu "zlatnu mladež", koja, stjecajem raznih objektivnih ( društvenih i obiteljskih) okolnosti a izvan njihove moći, se našla u "godinama opasnog življenja". To ih je manje-više ni krive ni dužne bacalo u "hičkokovske" zaplete (pa treba očekivati mnogo "holivudskih" tema kad se ovo kod nas slegne).

Da upravo tako - ni krive ni dužne?? To su bila mala djeca ili nedorasli mladi ljudi (u formiranju) kad se na našim balkanskim vjetrometinama, u ono sudbonosno povijesno vrijeme, začeo"danse macabre" , u kojem su pretpotopni biblijski demoni zaigrali krvavo kolo - koje traje do danas. A kako stoje stvari, još će se neko vrijeme igrati. Ambijent odrastanja hrvatske "zlatne mladeži" najbolje definira Dugi Nos Negromanat (iz prologa Držićevom Dundu Maroju), koji kaže:

Ja Dugi Nos, negromant od velicijeh Indija, nazivam dobar dan, mirnu noć i pritilo godište svitlijem, uzmnožnijem ..... vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk: ljudi - žene, stare-mlade, velike i male, puk s kim mir stanom stoji, a rat izdaleka gleda, rat pogubu ljucke naravi.

Koje li perfektne držićevske definicije koja sve objašnjava. Rat doista jest poguba ljudske naravi – jer u ratu popuštaju civilizacijske stege, nestaje kršćanski i kućni odgoj, to je situacija u kojoj i oni najfiniji ali neotporni podivljaju, srozavaju se, kvare sve što svojim gubavim prstima dotaknu, beskrupulozno prikazujući neljudsku dimenziju - demonsku narav. Rat možda može formalno završiti, ali pogubna, iskrivljena, nehumana narav ostaje – da bi nastavila rat do istrebljenja.

Zato ona gore spomenuta patetična izjava nimalo nije srcedrapateljni izljev lažnih sentimenata, nego iskreni izraz suženih horizonata. Ti dečki i cure (koji su u kritično vrijeme bili u fazi fizičkog i duhovnog formiranja) ustvari pojma nemaju o ambijentu u kojem su odrastali, djelovali, živjeli, a kako su samo za njega znali – jedino su mogli misliti da to tako mora biti. Budimo realni: Godine 1990, kad je sve ovo započelo, naš je Ivan je imao samo 17 a Ivana 9 godina. Oni nisu mogli biti svjesni da njihovi mladenački ideali nisu od neke stvarne vrijednosti, jer su neki "maestralni" ili "majstorski" mračni likovi stalno potezali konce iz pozadine, iza zavjesa, često i one smrtonosne. A nitko se nije previše ni trudio da ih pouči drugome i drugačijemu, nego su ih uvlačili u svoje mračne zaplotnjačke igre.

O Ivanu Gotovcu ne znam ništa i znam mnogo. Mada se osobno nikada nismo sreli, osim spznaja iz analize novinskih sadržaja, imali smo "bliske kontakte treće vrste". To što sam na taj način saznao je jedna indikativna i znakovita pričica, koju ću (mada sam djelomično u nju bio involviran) radije neutralno ispričati, jer mene više interesira pojava od same Gotovčeve osobe. Takve je priče najbolje ispričati u trećem licu (jednine ili množine):

Kao nadležan za imovinu u državnom portfelju i potpredsjednik HFP-a, Ivan Gotovac je diktirao i promjene u većinskim državnim tvrtkama, u kojima je vladajuća politika stvarala sinekure za svoju stranačku piramidalnu bazu. Kad je u našem malom mjestu istekao mandat direktoru jednog takvog (turističkog) poduzeća, seoska HDZ politika je dobila priliku instalirati "svoje zaslužene ljude", pa je novim direktorom postao nadobudni "partijski kadar"! U skladu s ustaljenim seoskim običajima, trebalo se i "obračunati" s prethodnikom"komunjarom", pa je iskonstruiran "slučaj", u kojem je lažno kriminalizirana bivša upravna struktura (direktor i prethodni saziv Nadzornog odbora). Da bi se to potvrdilo, Skupština društva im je odbila dati "razrješnice", sve uz pomoć "nadležnog" Ivana Gotovca, a na osnovu iskonstruirane, zapravo falsificirane dokumentacije. U atmosferi "seoskog obračuna", novo je rukovodstvo počinilo mnogo primitivnih grešaka, od kojih je najgluplja bila otkazivanje rezervacije grupi turista "Društva flamansko-hrvatskog prijateljstva" (s čime su im prouzročili ozbiljne troškove, a čak zadržali ranije uplaćenih 5.000 Eura predujma). Ova sitna i podmukla (ali strastvena) igra lokalnih seoskih HDZ-ovskih "bećara" uskoro se uzvisila do neslućenih visina diplomatskog incidenta na međudržavnim razinama (kojeg su neuspješno rješavali lokalno državno odvjetništvo, istražni centar Županijskoga suda, ambasade Hrvatske i Belgije, članovi belgijskoga senata, Belgijska gospodarska Komora, Hrvatska turistička zajednica, Ured predsjednika Europske pučke stranke Wilfrieda Maartensa, Ured predsjednika Hrvatske Vlade, itd.). Ta glupa i sramotna priča do danas nije riješena, Belgijancima novac nije vraćen, a u centru ovih nevjerojatnih događaja se nalazio – Ivan Gotovac. On je strancima kao jedino rješenje nudio sudski proces u Hrvatskoj – što su oni, dobro upoznati s "izvrsnim" stanjem hrvatskog pravosuđa, smatrali samo gubljenjem vremena i novaca – te su odustali ali dobro zapamtili.

Nimalo impresionirani ni HDZ-om, ni Polančecom, ni Gotovcem, dosadni "nerazriješeni"su nastavili pritisak, iako su, shodno vlastitome iskustvu, povjerovali u Gotovčevu iskrenost. Kad se akcijom "Maestro" Gotovac našao iza brave, čak im je postao "simpatičan". Ukoliko je cijelo vrijeme zaista radio za HDZ, odnosno važne ljude iza zavjesa (naime u prvom skandalu s opatijskim LRH spasila ga je osobna Hebrangova intervencija mada je na urgentnoj vladinoj telefonskoj sjednici već skupa s Ostovićem bio smijenjen), sada su zainteresirano pratili kako će jadni Gotovac riješiti svoj najnoviji problem. I doista, nije bilo neinteresantno pratiti njegovo koprcanje, jer on, očito, nije bio baš previše "mutav" (valjda radi američkog školovanja) - budući da su mu Uskok i DORH našli samo jednu peku. Naravno, o HDZ-ovskim "igrama" je trebalo šutjeti, pa se vodila se teška rovovska bitka (koja je izbija ispod šturih vijesti koje su povremeno isplivavale u javnost).

Pogledajmo nekoliko guglanjem na brzinu skupljenih indicija:

-- Monitor 18.06.2007- Ivan Gotovac: Polančec je znao za sve detalje prodaje .. .Sve češće se ipak postavlja pitanje političke odgovornosti....
--Novi list on line 19.6.2007 -.Ivan Gotovac.– Lopticu odgovornosti za malverzacije u HFP-u prebacio na visokopozicionirane političke osobe...
-- Mračni Blog 26 06. 2007 - Tajna notebooka Ivana Gotovca : "U današnjem Nacionalu postoji zanimljivi tekst o tome kako su odvjetnici Ivana Gotovca (jednog od uhićenih potpredsjednika HFPa) zatražili ..
-- Croportal 29. 06. 2007- Ivan Gotovac: Polančec je znao za sve – mislim da će on prvi sve ispričati ... za sad još ne daje imena, ali izgleda da bi mogo puknuti.
-- Večernji 27. 12. 2007. Interview Ivana Gotovca (link mrtav na VL):"Mislim da se postupak protiv mene ne vodi po zakonu...
-- Nacional 27.12.2007. -Ivan Gotovac bit će kažnjen zbog davanja intervjua...
-- 24sata – 28.12.2007 Ivan Gotovac najavio rat ministru Polančecu? Uhićenik iz afere Maestro, Ivan Gotovac, tvrdi da je žrtva predizbornog igrokaza i Polančeca. Optužuje ga da je Fond preuzeo u svoje ruke.
-- Poslovni.hr 28. 12 2007.- Ivan Gotovac dao intervju bez znanja istražnog suca
eZadar - 27.09.2008– Ivan Gotovac ostaje iza rešetaka: Bivši potpredsjednik Fonda za privatizaciju Ivan Gotovac žalio se Vrhovnom sudu jer tvrdi da ga, nakon 15 mjeseci, moraju pustiti na slobodu..
-- Večernji 09. 10. 2008.- Ivan Gotovac izašao iz Remetinca nakon 16 mjeseci pritvora

S jedne strane apsurdno, a s druge znakovito jest da je Ivan Gotovac kao najmanje inkriminirani "maestralac" (eh, pa samo za jednu peku) u zatvoru ostao najduže. Ta naoko glupa situacija je ustvari dodatna potvrda da su se negdje u pozadini (iza zatvorskih rešetaka) vodili teški pregovori. Evidentno je Ivan Gotovac bio, hičkokovskim rječnikom rečeno, "čovjek koji je previše znao" – a to znači - onaj kojeg pod svaku cijenu treba zašutkati!

Njegovim puštanjem iz bajboka "presretna" nacija konačno može odahnuti (HDZ vrhuška dakako najviše), jer je očito nekakav sporazum postignut! To se još jasnije vidi iz nekih "sitnih" detalja , kao što je npr. vijest objavljena u (sada već više nego "državotvornom") Jutarnjem od 24.09-2008 pod naslovom: Suđenje za aferu Maestro u studenom! Tamo između ostaloga "crno na bijelom" stoji:

Kako je priopćeno na Županijskom sudu, sutkinja Ivana Kršul zakazala je početak glavne rasprave za 10. i 11. studenog za kada je predviđeno čitanje optužnice USKOK-a te očitovanje optuženika o krivnji i iznošenje dokaznih prijedloga. U međuvremenu je iz ovog predmeta izdvojen dio koji se odnosi na jednog dopredsjednika, Ivana Gotovca, kojemu će se suditi odvojeno.

Ma nemojte! Isti predmet, isto hapšenje, isti zatvor - a odvojeno suđenje!?.

Moram dodati i današnju vijest iz Jutarnjega od 11.10.2008. pod naslovom "Gotovac je pušten zbog nemara suda" u kojoj između ostaloga piše:
“Po ocjeni ovog suda kao suda drugog stupnja, imajući u vidu vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru a da sud prvog stupnja nije poduzeo odgovarajuće procesne radnje za nastavak postupka i zakazivanje glavne rasprave, nije ispunjen uvjet iskazivanja posebne marnosti koja je nužna kada se postupa u pritvorskim predmetima”, ističe se u obrazloženju odluke o puštanju Gotovca iz pritvora.

To su izgleda nove (stare) metode - sud čini nepotrebne proceduralne greške, a suce nitko za to ne pita - nego nagrađuje (jer je ionako sve usklađeno). Dalje u tom istom članku piše:

Inače, sudac Županijskog suda koji šest mjeseci nije zakazao raspravu za Maestro, nagrađen je napredovanjem na Vrhovni sud.

I kod Glavaša je primjenjena ista metoda - ali ostavimo sada te "sitnice" po strani - ipak se općenito može reći da je glavna opasnost minula, Glavaš se smirio, Faber dolazi, Karamarko je promaknut, Zagorec se vratio, Joerg Haider je poginuo, Bajić ostaje, Vlada po demokratskoj formuli (50+1) opstaje!

A nama ostaje se podsjetiti holivudskog pjesmuljka iz filma "Čovjek koji je previše znao", Oskarom nagrađene pjesme koja se zvala Whatever Will Be, Will Be - Que Sera, Sera: