Tagovi

The Economist is finally FREE FOR ALL !!!!!!!

Aaaaaaaa !!! KONAČNO !!!!!!!!!!!!!!

The Novine (Jedne I Jedine, Čitaj Od Korica Do Korica i Shvati Što Se Događa U Svijetu) su omogućile SLOBODNI PRISTUP INTERNET IZDANJU !!! Naravno, radi se o britanskom The Economistu, najuglednijem i, u svjetskim razmjerima, najčitanijem tjedniku orijentiranom na politička i ekonomska zbivanja.

Iako je to relativno stara vijest (čini mi se da sam još prije par tjedana negdje pročitao tu informaciju – a zanimljivo, iako Economistov site čitam na dnevnoj bazi, tamo nisam primjetio objavu te informacije !) rekoh da je ipak prenesem svojim čitateljima. Pogotovo stoga što, iako sam osobno pretplatnik, cijeli Economist manje više pročitam na web-u. Što zbog činjenice da papirnato izdanje u Hrvatsku (barem meni) stiže tek u utorak/srijedu (a izlazi četvrtkom u 19 !), a što zbog činjenice da je tekstove na sajtu sasvim ugodno čitati (plus dodatne pogodnosti poput Save As i Bookmark page ;-).

Za neupućene, radi se o tjedniku, ajmo tako reći, libertarijanske orijentacije. Preciznije govoreći, u pogledu socijalnih pitanja The Economist nastupa s pozicije liberalizma (pro abortus, pro istospolni brakovi, pro legalizacija marihuane) dok je ekonomski poprilično konzervativan (apsolutno za tržište i za slobodnu trgovinu – na tragu tzv. laissez fair http://en.wikipedia.org/wiki/Laissez-faire doktrine, naravno, prilagođene modernom društvu).

Dakle, ukoliko ste čvrsti ekonomski ljevičar (socijalista/egalitarista) ili uvjereni socijalni konzervativac (Bog postoji-što se tu ima raspravljati, homoseksualnost je bolest, abortus treba zabraniti), tamo ćete naći samo argumentirane kritike takvih stavova i čitanje neće biti „ugodno iskustvo“ :-)))))). I jednih i drugih u našem društvu ima poprilično i nekako sumnjam da će se na www.economist.com takvi puno zadržavati.

Ali, za ostale, a pod tim mislim prvenstveno na one koje zanima kako izgleda svijet izvan ove naše male jadne balkanske prćije (eto, neki dan uhapsilo kolegu Peratovića – niiiismo mi Balkan, ma kakvi ! Aha, hau jes no, što bi reko Đuro ;-), mislim da će economist.com postati česta internet destinacija.

A uz ovako dobru vijest, mora ići i teaser (iliti navlakuša ;-). Pa slijedi „Odabir Zvone Radikalnog iz ovotjednog broja The Economista“:

Za početak, preporučam Lexingtonovu kolumnu Gore the pure. O Goreu ne treba više trošiti riječi, a rezime bi bio - politika je prljav posao, a Al Gore sad jaši gore visoko ki anđeo čuvar ni manje ni više nego cijele Zemlje i zato se Al Gore NEĆE uključiti u utrku za američkog predsjednika.

Zatim malo zanimljivosti o jednom sudskom procesu u članku s naslovom Bush v Texas. In 1993, during the course of a gang initiation, José Medellín and several other men raped and murdered two teenage girls in Houston. He was convicted in 1994 and sentenced to death. It seemed a straightforward case. He described the crime in grisly detail to members of a co-defendant's family later that evening and signed a written confession a few days later. But there was a complication. Mr Medellín is Mexican.
Under the 1963 Vienna Convention on Consular Relations, detained foreign nationals must be notified of their right to speak to consular authorities. The police had not mentioned this to Mr Medellín. He appealed.
Rezime - lik je priznao i detaljno opisao kako je sudjelovao u silovanju i osobno djevojčicu zadavio vezicama (špigetama ;-) za cipele, ali zbog činjenice da mu prilikom uhićenja nisu rekli da ima pravo na razgovor s konzulatom uslijedilo je malo ping ponga po sudovima, da bi na kraju sve završilo tako da se Bush svrstao, zamislite, na stranu ICJ – International Court of Justice. Eh, ta Amerika :-).

A zanimljiv je i članak o tome kako je bolja kontrola na granicama SAD-a uzrokovala povećanje kućnog uzgoja (home grown) marihuane u Kaliforniji. Cool fact – home-grown marihuana je danas daleko najvrijednija (u smislu dolarskog outputa) poljoprivredna industrija u Kaliforniji (nadmašuje čak i vino) !!!

Za one tehnološki/znanstveno usmjerene, tri članka. U prvome se opisuje PRVA PRIMJENA KVANTNE KRIPTOGRAFIJE i to na švicarskim izborima (a majke ti, mi ne možemo razlikovati ni žive od mrtvih za potrebe izbora, a Švicarci su već u SF filmu :-))))))). U drugom članku se razmatra budućnost Facebooka i social-site networkinga na internetu općenito dok je treći posvećen borbi Oraclea i SAPa u fajtu za kontrolu enterprise application dijela IT tržišta.

Sad bi bilo dosta navlakuše, pa idemo na ozbiljnije stvari.

U vijestima je zadnjih dana dosta prisutna priča o fajtu između američkog Kongresa i Turske oko proglašavanja pokolja Armenaca početkom 20-tog stoljeća genocidom. The Economist to smatra lošim potezom, a zašto, pročitajte ovdje.

U kontekstu hrvatskih (konstantno prisutnih) razmirica o ulasku u NATO, zanimljiv bi mogao biti članak o podizanju anti-raketnog štita u Istočnoj Evropi. Američka bahatost i anti-američko raspoloženje stvaraju probleme. Ipak, Poljaci će to nekako progurati, ali s Česima bi moglo biti problema.

A počeli su i problemi za nedavno izabranog francuskog predsjednika Nicholasa Sarkozya. Vruća sindikalna jesen je počela s prvim štrajkom radnika zaposlenih u transportu. Hoće li Sarkozy imati snage i političkog umijeća izbjeći sudbinu svog prethodnika Jacquesa Chiraca koji je, zajedno sa svojim premijerom Alainom Juppeom, prije desetak godina nakon suočavanja sa sindikatima na ulicama pospremio svoje planove za reforme francuskog društva u ladicu i nije ih nikada više izvadio, pročitajte ovdje.

Economist se bavi i krizom iz našeg susjedstva koja ima reprekusije i na globalnoj sceni. Naravno, radi se o Kosovu. U prvom članku se daje pregled srpske strane, i koliko god oni pričali i busali se u prsa „nezavisnost Kosova ne dolazi u obzir“, činjenica jest da strani kapital (poglavito američki !) na velika vrata ulazi u Srbiju i da će tu manevarski prostor za Srbe biti ograničen. Rusija je, kao i uvijek, X faktor :-). U drugom članku je pogled s kosovske strane, i tu je dominantan osjećaj straha od toga da će Kosovari opet biti izigrani. Ne bi bilo prvi puta :-(.

I za kraj, jedan apsolutno relevantan članak vezan uz ekonomsku tematiku. Naslov je Baltic blues i govori o makroekonomskim problemima baltičkih zemalja. Latvija je u gadnoj situaciji, inflacija preko 11 %, deficit tekuće bilance 20 % GDP-a, kapital se ko bujica ulijeva u zemlju, a zahvaljujući fiksnoj tečajnoj stopi („devaluacija ne dolazi u obzir jer je masa kredita građanstvu nominirana u eurima“ – zvuči poznato ?) instrumenti monetarne politike (kamatne stope) imaju ograničen učinak. Vrlo zanimljivo i poučno.

I to bi bilo to za prvo izdanje „Zvoninog The Economist Newslettera“.

Nadam se da ćete uživati u čitanju i doći do zanimljivih i korisnih informacija.

Komentari

net

Da li postoji izdanje The Economist na hrvatskom jeziku na netu

Tko je glasao

Hm, o čem ti pričaš? The

Hm, o čem ti pričaš? The New York Times je otvorio vrata svim posjetiteljima, i to prije par tjedana.

Upravo sam bio na Economistu i traži me za registraciju novce, tako da...

Tko je glasao

Malo sam zbunjem, priznajem

Malo sam zbunjem, priznajem ???

Da li je još netko imao problema u pristupu člancima na economist.com ?

Tko je glasao

Ulaz slobodan, smješten u

Ulaz slobodan, smješten u favorite.

Pri prvom ulasku na stranicu ponudilo "free registration" ali s opcijom "skip". Nisam preskočio i nakon ne znam koliko sekundi (jer nisam zagrizao) se "normalna" stranica sama otvorila i svaki daljnji ulazak je slobodan i bez nuđenja registracije.

Sve rubrike i članci se otvaraju bez problema.

B-52

Tko je glasao

Hvala na odličnom

Hvala na odličnom "newsleteru"! Dotični časopis pogledam ponekad ne na webu, nego u knjižnici, kada svratim pa imam malo vremena. Za pažljivo čitanje nemam vremena, moji životni interesi su ipak drugačiji, iako sam se ekonomijom intenzivno bavio prije pet-šest godina, kada je kraće vrijeme postojala i koalicija "Hrvatski antiglobalisti" (HAG, s jednim "a", molim!) Onda jedan dan, par dana prije nego što smo tu koaliciju osnovali, dođem u redkaciju tjednika "Fokus", i puf, odmah s vrata, vidim veliki plakat na kojem piše nešto u stilu "Svi pravi Hrvati u borbu protiv Haga!" (da, s JEDNIM "a"!) :-P

Evo još jedne preporuke, ne zamjerite, to je iz mojih povjesničarskih interesa: Josip Broz Tito je na robiji čitao "The Economist", i učio usput engleski. Naravno, marksističku literaturu nije mogao legalno nabaviti. :) Već kao predsjednik Jugoslavije, u jednom je razgovoru s nekim amerom pohvalio taj časopis.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

...kraće vrijeme postojala

...kraće vrijeme postojala i koalicija "Hrvatski antiglobalisti" (HAG, s jednim "a", molim!) Onda jedan dan, par dana prije nego što smo tu koaliciju osnovali, dođem u redkaciju tjednika "Fokus", i puf, odmah s vrata, vidim veliki plakat na kojem piše nešto u stilu "Svi pravi Hrvati u borbu protiv Haga!" (da, s JEDNIM "a"!)

Ako ćemo cijepidlačiti to i jest točna transkripcija nizozemskog grada u hrvatskom jeziku. Na hrvatskom se grad zove Hag (isključivo s jednim "a"), a u nizozemskoj transkripciji se zove Den Haag (Den je neizostavni dio imena i njegovo ispuštanje je neutemeljno kraćenje imena). "Haag" je zapravo polovično ime, kao da netko govori "York" umjesto "New York" i ne znači ništa - transkribirati treba ili "Hag" ili "Den Haag". K tome, ovo "g" se čita kao guturalno "h" (kao zadnji glas u "loch" od "loch ness"), a ne "g".

U izgovoru dakle grad je ili [hag] ili [den hah].

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Problem s razlikovanjem

Problem s razlikovanjem živih i mrtvih birača je lijepo opisao Dragutin Lesar u jednom od svojih postova.
Ukratko, prijava smrti kod MUP-a nije dovoljna za brisanje iz popisa državljana. Ožalošćeni članovi obitelji bi to trebali isprijavljivati kroz niz apsurdnih birokratskih ustanova. Gotovo je smješno da institucije službeno ne dijele dotične podatke. Idealan primjer za hitrorezno eliminiranje glupih i matretirajućih odredbi. Oh, i Hitrorez je mrtav :)

Tko je glasao

Krasno opažanje. Drago mi

Krasno opažanje. Drago mi je da čitate tu novinu. Ali i starost ima svojih prednosti. U stvaranju imiđa časopisa "The Economist" bitnu ulogu je odigrao jedan Hrvat - Krsto Cvijić. Za njega su u redakciji govorili da piše engleski bolje nego itko od njih Engleza. I unio je dosta novog stila i rubrika koje su danas normalne i uhodane. Bio je na vrhuncu slave negdje 70-tih godina, baš kad sam ja došao u uredništvo "Nove Hrvatske" u London u svibnju 1972.god.

Tko je glasao

Eh Zvone, preskočio si

Eh Zvone, preskočio si cijelu sekciju o svjetskoj ekonomiji koji izađe samo jednom na godinu, nakon MMF jesenskog izvješća o svj. ekonomiji. ;)

Tko je glasao

Je je, istina živa !!! Ali,

Je je, istina živa !!!
Ali, pssssst, nemoj nikome reći, to još nisam ni pročitao !!! "Čuvam" da na miru to pročitam preko vikenda :-))))

Tko je glasao

Humor i standard tekstova

Humor i standard tekstova ovog magazina nadmašuje bilo koje iskustvo čitanja koje može pružiti nekakva balkanska novina a la Nacional ili Globus štampana na jeftinom papiru od kojeg se prljaju prsti, a cover pages i ilustracije su nekad pravi užitak.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci