pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Skviki, dijelim Vase misljenje, ali moram i nesto dodati. Nastojim njegovati zdrav pristup hrvatsko srpskom pitanju i ratu. Ne znam koliko mi uspijeva biti objektivna - ali se svim silama trsim.
Moj je brat u to ratno doba zivio u zgradi u kojoj je obitavalo cetiri stotine dusa cca - za Osjecane, oni ce znati - famozna stojedinica na Sjenjaku koja je bila orjentir za minobacace suprotne strane, a nalazi se na samom ulazu u grad i Tenja je blizu. Ja sam se s djetetom bratu privremeno preselila na par mjeseci kad mi je u centru grada prva granata pokucala na kucna vrata, pa mi je struja tresla iz zidova.
U toj velikoj zgradurini brat je zivio godinama. Jednog dana na vrata mu je pozvonio susjed iz zgrade - covjek kojeg je nakon godina i godina zivljenja brat znao samo po videnju, ali nikad nije s njim izmijenio tri rijeci osim klimanja glavom u prolazu. Covjek ga je zamolio za uslugu - moze li on s njim doci u njegov stan da mu pomogne naci poklopac od objektiva fotoaparata. Dosta ljudi je znalo da mi se brat bavi fotografijom i razumije u svu tu opremu, ali ! Prvo sto je pomislio je bilo - SVASTA!!! A onda je ipak otisao i s covjekom prevrnuo cijeli stan do zadnjeg djelica-ukljucivo i ormare. Usput je po natpisu na vratima shvatio da je prezime srpsko. Covjek je inace tad zivio sam jer mu je obitelj bila u Austriji u izbjeglistvu - bratu je pokazao pisma i zigove na kovertama - i kako su zanimljive postanske marke. Poklopac nisu nasli. Popili su kavu i razisli se. Nakon par dana sklonistem prosirila glasina da su pretresali stanove nekih srba u zgradi da provjere ima li skrivenih snajperista. Izmedu ostalog i stan covjeka kod kojeg je bio na kavi. Nisu nasli niti jednog snajperista. Inace u to vrijeme se po Osijeku dogadalo da odete na posao i kad se vratite nadete izmijenjenu bravu jer vam je netko provalio u stan. To se dogodilo kolegi srbinu koji se vratio s terena u Bosni gdje je bio pod odorom HV. Znam i neke koji nisu doveli MP da pomogne iseliti uljeze jer su bili civili i hrvatskih i srpskih prezimena, pa su se godinama sudski natezali iako su imali stanarsko pravo na stanove koji su bili prekonocno useljeni.
Meni je jasno zasto neki srbi nisu digli glas protiv svega sto se dogadalo, vecina ih je bila prestravljene i bojala se svoje sjene, utorkom su ih nazivali srbi od preko i prijetili im, a srijedom hrvati. Neki su ostali u gradu da spijaju za drugu stranu, neki zato jer im je to bio jedini dom. Bojati se-i to je ljudski. Morala sam ovo napomenuti jer znam i neke koji su ostali s nama u gradu cijeli rat i koji su digli glas. I one koji su bili ranjavani u odorama HV. NIKAD ne treba pasti u zamku generaliziranja. Posten covjek je posten covjek ma kakve boje bio. Tim vise je za cijeniti one koji su u stanju napraviti iskorak i u teskim vremenima oduprijeti se strahu za sebe samog i istupiti u zastitu nevinih koji to trebaju.

Ime joj je zatrao hrvatski narod pod vodstvom Hrvatske demokratske zajednice i dr. Franje Tuđmana! Iako ti to često zaboravljaš.