Tagovi

Teško je biti roditelj djeteta s invaliditetom

Bosancero nas je putem svojih dnevnika upoznao s dijelom problema s kojima se moraju nositi osobe s invaliditetom i njihovi roditelji. U Hrvatskoj je lože biti osoba s invaliditetom a još gore je biti njihov roditelj. Dobar dio društva na osobe s invaliditetom i njihove roditelje gleda kao na neku skupinu koja je negdje na rubu društva. Evo jedne životne priče.
Alma je poslije završenog fakulteta zaposlila se je u firmi koja je imala dodirnih točaka sa onime što je studirala. Udala se i dobila dijete. Suprug je okrenuo leđa njoj i njihovom sinu kad se je vidjelo kako se radi o djetetu s poteškoćama u razvoju. Vratila se je roditeljima. Dok su roditelji bili živi uspjela svoj rad u smjenama prilagoditi djetetovim potrebama. Problemi su nastali kad su oba roditelja umrla. Nije uspjela da cik-cak smjenu pretvori u smjenu koja će pratiti djetetovu smjenu u školi. Kao roditelj djeteta s invaliditetom mogla je birati između 4-satnog i 8-satnog radnog vremena. Financijski ne bi bilo razlike, ali ako bi izabrala 4-satno radno vrijeme sin joj bi mogao biti samo 4 sat u poludnevnom boravku i na taj način ostao bi uskraćen za niz aktivnosti koje obavljaju oni koji su 8 sati.
Alma radi sa strankama. Kad je radna subota, netko od kolega na bolovanju ili godišnjem ronda radi 8 sat s malom pauzom, odnosno subotom bez pauze. Kolegice koje rade na drugim mjestima u istoj ustanovi za vrijeme pauze lijepo obave plac ili trgovinu.
Kao roditelj djeteta s invaliditetom dobila je dodatne dane za godišnji odmor i na tj način postala trn u oku mnogima na poslu zbog velikog godišnjeg odmora. Pravila koja vrijede za druge djelatnike njezine radne organizacije ne vrijede za nju. Ne može uzeti godišnji odmor za Božić jer prednost imaju oni koji imaju bračne drugove ili ljubavnike. Također ne može upotrijebiti ono famozno spajanje blagdana s vikendom jer prednost opet imaju oni koji imaju bračnog druga ili ljubavnika, pa makar ovaj bio nezaposlen. U lipnju postoje dva zgodna praznika – 22.lipanj i 25.lipanj koji zajedno s vikendima prave mali godišnji odmor. Alma ni slučajno ne smije pomisliti kako bi ta dva dana spojila s vikendima. Što je najgore u lipnju udruga čiji je član njezin sin je išla tjedna dana na more. Ona nije mogla ići sa sinom na more jer nije mogla dobiti potrebne dane. Čak i kad si je kao drugi dio godišnjeg uzela one dane u lipnju kad na more ide udruga njezina sina i dobila rješenje za taj dio godišnjeg nije mogla otići jer je prednost imala kolegica koja svoj godišnji nije iskoristila kad je zapisala .
Alma je dežurni krivac za sve. Ako kolega s posla napravi nešto loše za pogreške će u većini slučajeva odgovarati ona. Ne ide se u traženje krivca već je puno lakše optužiti nju "jer ona ima 'bolesno dijete' i kao takva nije koncentrirana na posao." Svaki izgovor dobro dođe pa makar u njemu stradala nedužna osoba.
Roditelji djece s invaliditetom spadaju u totalno marginalnu skupinu koja nije interesantna ni stalno dežurnim borcima za ljudska prava.

Komentari

poduži copy/paste... Radio Dalmacija via fb

PRIČA KOJU VRIDI PROČITAT...

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu s posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je s prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju. Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:
"Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što stvori priroda, je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gde je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"
Svi prisutni su utihnuli. Otac je nastavio:
"Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."
Potom je nastavio priču. Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet. Siniša je upitao oca:
"Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?"
Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća uprkos njegovom invaliditetu. Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.
Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:
"Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."
Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima. Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima. Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.
Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu; razvukao je osmjeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine. U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3!! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta. I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti....
Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?
Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu! Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana. Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je,
shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu....
Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i .... traljavo zakačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično rješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići. Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:
"Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i šutni je u mrežu !!!!"
Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje. Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol !!!!" Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom delirijumu, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i .... i smjestio je u mrežu !!!!
Muk, .... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:
'Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!!'
Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.
"Tog dana ....", završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice, ".... dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet." Siniša nije preživio do sljedećeg ljeta.
Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!

Tko je glasao

nema birokratskog remetilačkog faktora?

...primjetio sam da u ovom´ nema nikog´ po službenoj dužnosti......
Možda je to jedini uvjet da se ljudska potreba ...
(obostrana potreba, i onih potrebitih i onih s potrebom da budu ljudi)
... ispuni ljudski?

Tko je glasao

ima, ali su skriveni

Tvoje viđenje ovoga je... čista ljudskost, ljudska potreba biti čovjekom?

Možda. Po meni, to je vrlo optimistično gledanje na stvari.

Kao prvo - uoči izrazitu pismenost oca u priči, uoči da nema potrebu za patetikom. Po meni - iza njegovog opisa, iza ponašanja ovih dječaka stoji i tisućljetna civilizacija, stoji vjera, stoji građanski odgoj, stoje tete u vrtiću s obradom tema "kako postupati s djecom s invalidetetom", stoje školske posjete tiflološkom muzeju u Zagrebu i "slijepoj sobi" - dakle stoji 1001 stvar koju je čovjek smislio (i podržao raznim službenim dužnostima).

Uglavnom - ljudske potrebe se svakako iskazuju, odnošenjem sakatih u šume da ih pojedu vukovi, recimo (što također može biti podržano službenom dužnošću). Po meni je ovdje riječ o civiliziranom društvu, gdje su pojedinci pripremljeni na neke stvari, a većina "birokrata" dobro odradila svoj posao.

Tko je glasao

borg?

.......vidiš kako je moguće vidjeti istu stvar različito.
Ja polazim od jednostavnog koncepta po kojem svaki ljudski stvor ima urođenu potrebu za obostranom dobrotom i i obosmjernom empatijom...čak i najgore ljudske zvijeri tu potrebu posjeduju.
...ja to vidim tako, da negdje od rođenja i nadalje ljudi prolaze različite situacije i iskustva, doživljavaju mnogo toga što utječe na njihovo formiranje, najrazličitije izvanjske okolnosti, rekao bih, koje su uglavnom društveno uvjetovane...i to ih stvara takvima kakvi su.
Ja bih rekao, na ovom primjeru su se svi dotični našli okupljeni oko igre, bez društvenih stega i bez pritiska društvenog pravila, ogoljeni u tome što jesu...i slobodni da budu to što bi željeli da budu
...ti veliš da su pokazali socijaliziranost? ako je samo to, prejednostavno je, jednodimenzionalno...
...postoje i elementarne vrijednosti koje ljudi sobom donose na svijet....iako prečesto to tako ne izgleda.

Tko je glasao

viva la diference ili tako nekako

Uopće ne ulazim jesi li ti u pravu ili ja - niti mi je to ovdje bitno, već mi je baš draga razlika u pogledu na isti događaj (ne bi snimali Rašomon da to nije tako).

Prema mom iskustvu djeca su vrlo često okrutna (što je... ehm, prirodno). E sad... je li ovo praiskonska ljudska reakcija (kakvu idealistički zamišljamo kod afričke plemenske dječice) ili je posljedica višestoljetne civilizacije (religija, obiteljski odgoj, učenje o različitostima, dobar splet okolnosti) - to ćemo teško dokučiti.

I ne mislim da su pokazali neku naučenu, uvjetovanu socijaliziranost, borgovsko ponašanje... dobar moderan odgoj daje vrlo često samo uvide, saznanja - bez nametanja ponašanja (govorim o idealnom odgoju, naravno).

Jer to urođeno ljudsko dobro (slažem se da postoji) mora biti i prepoznato od društva. Ako si ikada kao klinac zagrlio dijete koje zovu "Očalinko", pa nakon toga dobio kamen u glavu od nekog petog djeteta - onda znaš o čemu pričam :)

Tko je glasao

Nisu samo djeca cesto okrutna

Nisu samo djeca cesto okrutna nego su to cesto i odrasli:) Uopce ne treba ici toliko daleko u proslost kad su se sakati odnosili u sumu vukovimo da oni koji nisu bili sakati i bili su sposbni raditi na polje ne bi trebali dijeliti hrani s njima, vec samo osamdeset godina unazad kad su sva njemacka i austrijska djeca i odrasli s posebnim potrebama bili likvidirani po hitnom postupku bez ikakvog veceg otpora javnosti uz manje-vise slicno obrazlozenje. Sve sto je bilo potrebno da se javnost uvjeri u pravilnost postupka je bilo par propagandnih filmova i clanaka u kojima su javnost upitali- bi li radje financirali dijete u kolicima do smrti ili psihijatrijskog bolesnika ili bi radje da financiramo ljetovanje vasem 'zdravom' djetetu koje ce kasnije bit radno sposobno. Kampanja je prestala u onom trenutku kad su se i njemacki vojnici poceli vracati kuci oskaceni i s psihickim problemima, pa je ono sto je prije rata bila izrazita manjina protiv koje se lako izmanipuliralo vecinu, postala stvarnost za vecinu obitelji.
I sam sam bio uvjeren da stvari nisu bas tako lose dok me prijateljica koja je u kolicima od 20 godine zbog prometne nesrece nije uvjerila da i sam pokusam otici u grad (radi se o Zagrebu) s kolicima. Dobio kolica od njenog prijatelja i - potpuno isfrustriran se vratio nakon par sati. Kako preci preko zaparkiranog plocnika. Zovem policiju, oni mi kazu da zovem redarstvo. Redarstvo nema trenutno nikoga. Ne mogu na tramvaj. Na cesti bi me spljostili odmah. Brat koji je bio sa mnom me morao fizicki dignuti i nositi stotinjak metara. Zeleno na semaforu se pretvori u crveno prije nego sto uopce uspijem prijeci ulicu. Svi trube. Posta (koja je bila cilj) je imala samo stepenice na ulazu. Uglavnom puno ljubavi i empatije na svakom koraku:) Od tada se uistinu divim kad vidim bilo koga na kolicima u Hrvatskoj kako samostalno prolazi gradom. Jedino sustav koji zakonski nalaze mnostvo stvari- od semafora za slijepe preko pravilnog parkiranja do dostupa za sve u sve javne zgrade rijesava probleme onima koji ih imaju. Ljubav i empatija nazalost nisu dovoljni za samostalni zivot.

Tko je glasao

invalidi u kolicima su protjerani iz centra Zagreba

hodajući onim što zovemo užim centrom Zaagreba stječem dojam kako su osobe s invaliditetom , pogotovo one u kolicima jednostavno izbačene iz njega. pošta u Jurišićevoj ima doduše platformu koja se diže s kolicima za invalide. samo ne znam kao može osoba u kolicima koja je sama staviti tu platformu i pokret. mnogi dućani još uvijek imaju malo povišen pristup. ista priča je i s knjižnicama. pločnici su svoja priča. na mnogima od njih su postavljene staze za bicikle. obzirom na samu širinu pločnika invalid u kolicima i biciklist se ni teretski ne mogu mimoiči. jedino da bicijklista vozi po parkiranim automobilima. ah da tu su i semafori. trajanje zelenog svietla na većini njih nije prilagođeno pješacima, tako da mnoge koji hodaju sporije zatekne crveno na pola puta. obzirom da invalid u kolicima je pretežno oslonjen da sam pokreće kotače, malo njih ima motor, neće uspjeti preći cestu. oslije eosobe imaju slične probleme obzirom da neki semafori umaju zvučne signele koji se mjenjaju kod promijene svietla, mnogi semafori su ih imali ali ti signali ne rade jer po ljeti smetaju stanarima susjednih kuća.
posebna priča su parkirališta za invalide na koja se većinom slučajeva parkiraju onikoju su daleko manji ili nisu invalidi. dovoljno je postaviti onu famoznu oznaku kako ste invalid koja se može i ispintati. znam jedna slučaj u kojem žena koja je invalid jer ima umjetne kukove, ali čisto fino hoda i pleše uporno na mjestu za invalide koje je pred vratima kuće drži svoj auto. u isto vrime ežena koja stanuje u istoj kući a u kolicima ima auto parkiran nekoliko metara dalje. često je parkiran na drugoj strani ulice tako da njezini neki put zaustave promet kako bi ukrcali mamu u auto.
ne bi bilo loše sve te ljude kao i projektante ukrcati u kolica kako bi napravili par krugova u njima.

w. ;)

Tko je glasao

...ono što se vidi kao dječja

...ono što se vidi kao dječja okrutnost se može objasniti i drugačije...
A "očalinko"? ako baš hoćeš, znam...pa puno truda i dugo je trebalo ostalima da moje osobeno ponašanje prestanu shvaćati kao znak slabosti....

Tko je glasao
Tko je glasao

2011. godine u okviru IPA IV

2011. godine u okviru IPA IV komponente jacanje ljudskih potencijala bio je slican natjecaj i Koprivnicko krizevacka zupanija takodjer nije bila dovoljno ekipirana da bi napisala projektni prijedlog. Na kraju su medjimurci ukupno povukli oko milijun eura.

Tko je glasao
Tko je glasao

Kratki presjek nase

Kratki presjek nase svakodnevice. Mogu samo dodati svoje osobno iskustvo. Kad sam poceo koristiti SRV (skraceno radno vrijeme) obzirom na to da je moj posao bio vezan uz proviziju poceo sam dobijati nesto vecu placu kad se zbrojila placa iz firme i naknada od mirovinskog. Jedna kolegica s posla tada je rekla "blago tebi sad ces dobijati duplu placu". Moj odgovor bio je vrlo jednostavan "hodite i usvojite jedno od napustene djece s teskocama te cete i vi onda dobijati duplu placu". Nakon toga razgovor je bio zavrsen.
Roditelji koji rade cetverosatno radno vrijeme prvi su na udaru i kad dolazi do otpustanja onda se njima prvima nude otpremnine a mogu reci da su i dosta pod mobingom jer zbog obiteljske situacije vecina roditelja je pod stalnim stresom te onda i pritisci na poslu dodatno opterecuju i onako tesku situaciju.
BTW Walpurga doslo je do promjene Zakona o socijalnoj skrbi te ako dijete boravi vise od 4 sata a roditelj koristi rad sa SRV ne gubi se polovina osobne invalidnine. To smo uspjeli s onim prvim prosvjedom osvijestiti kod vlastodrzaca da osobna invalidnina nije socijalna kategorija nego je dodatak za ukljucivanje u zajednicu. Evo iz mog dnevnika od prije godinu i pol:

"Obzirom da je bilo dosta tema ne bih o svemu nego o dojmovima o onome što je mene zanimalo.
Pitanje osobne invalidnine i prepolavljanja osobne invalidnine ako je dijete ili osoba negdje smještena više od 4 sata zaključili smo da je kontradiktornost jer u Zakonu o socijalnoj skrbi stoji da je osobna invalidnina namijenjena za lakše uključivanje u zajednicu te ne može onda one koje uključuje u zajednicu kažnjavati uzimanjem pola invalidnine ako su uključeni u društvo. Da predstavnici ministarstva su se složili s time no to za njih nije pravno pitanje nego pitanje novca jer za oko 650 osoba koje su u takvom položaju treba oko 5 milijuna kuna godišnje. Smatram da zakon ne može biti kontradiktoran zbog pitanja novca."

http://pollitika.com/trudne-pete-gladna-rit

Stoga majka moze koristiti rad na SRV a dijete biti vise od 4 sata bez problema. (apsurdno je bilo i ocekivati da roditelj radi 4 sata i da onda ne znam kako dojde do skole ili ustanove po dijete u roku od tih sata. Pored toga sto je s onim roditeljima koji rade u smjenama? Tko cuva njihovo dijete dok su na poslu?

Tko je glasao

cijela i poal invalidnine

&bosancero,
prije, po starom Zakonu u socijalnij skrbi dijete odnosno osba s invaliditetom je dobivala pola invalidnine i kad je boravila u pludnevnom boravku (8 sati) u Centruu za rehabilitaciju svaki dan . novim Zakon takve osobe sada dobivaju cijelu invalidninu. mnogi roditelji djece s invaliditetom su zbog čisto finacijskih razloga držali dijete doma umjesto da ide na poludnevn boravak u Centar za rehabilitaciju. naravno uvjet je da je takav centar negdje blizu mjesta boravka. znamo kako su Centri za rehabilitaciju smješteni samo u većim mjestima jer nema novaca da se otvore u manjim mjestima.

w. ;)

Tko je glasao

Lažna većina

"Dobar dio društva na osobe s invaliditetom i njihove roditelje gleda kao na neku skupinu koja je negdje na rubu društva."

Glavno da se hvale svojom vjerskom većinom.

Tko je glasao

ˇGlavno da se hvale svojom vjerskom većinomˇ

zaslužuje minus!

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

Licemjerje valja razobličavati

Ne zaslužuje minus. Primjedba je posve na mjestu.

Kad treba uzimati novce od poreznih obaveznika, onda je to, naravno, zbog toga što je RH "pretežno katolička" zemlja.

Kad treba rušiti sekularnost države, onda je to, naravno, zbog toga što je RH "pretežno katolička" zemlja.

Kad se Katolička crkva predstavlja kao interpret navodne političke volje građana, onda je to, naravno, zbog toga što je RH "pretežno katolička" zemlja.

Itd.

A kad treba pokazati i dokazati solidarnost prema manjinama - u ovom primjeru manjini građana koje imaju dodatne potrebe, solidarnost koja je jedan od temeljnih koncepata kršćanstva, onda to da je RH "pretežno katolička" zemlja odjednom više nije važno.

Tko je glasao

@Argus ni u snu mi ne pada na

@Argus ni u snu mi ne pada na pamet da branim KC u Hrvata, pogotovo ne kada je u pitanju njena spremnost da odriješi kesu kada su u pitanju oni socijalno najugroženije skupine naših sugrađanki i sugrađana. No trpati sve vjernike u isti koš i u negativni kontest s crkvenim klerom nije u redu, jer su Hrvatski građani i građanke RH, koji čine tu plebiscitarnu većinu u RH i koji RH svrstavaju u pretežno katoličke zemlje, dokazali enormu, za svaku pohvalu spremnosta da se unatoč velikoj krizi, neimaštini i teškom socijalnom stanju većine hrvatskog puka odazovu humanitarnim akcijama i unatoš vlastitoj neimaštini pomognu ugroženim skupinama ili pojedinim osobama. Zato smatram da je prozivati KC, a ne njen vrh zaslužilo minus, pogotovo onda kada se zna o kakvoje se osobi koja proziva Hrvate i KC radi!!!!!!!

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

Nije baš toćno da ne kažem da je neistina

Evo @Aeguse
""""

Tiskano izdanje Glasa Koncila
Glas Koncila 24 (2086) | 15.6.2014.
Propisi-pravo-pravda
Stjepan Androić, dipl. pravnik
Obvezno zapošljavanje invalida

Ako poslodavac ne može zaposliti osobu s invaliditetom, predviđena je mogućnost korištenja zamjenske kvote. Neispunjavanje tih odredbi nosi obvezu plaćanja kazne, odnosno mjesečne naknade u visini od 30 posto minimalne plaće za svaku nezaposlenu osobu s invaliditetom.
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 13. prosinca 2013., objavljen je u »Narodnim novinama« broj 157/2013., a stupio je na snagu 1. siječnja 2014. Tim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općega okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 02/12/2000). Zakonom se radi zaštite osoba s invaliditetom propisuju prava osoba s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad te uređuje zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada i pod posebnim uvjetima, osnivanje, djelatnost te upravna i stručna tijela u centru za profesionalnu rehabilitaciju, integrativnoj radionici i zaštitnoj radionici, mjere za poticanje zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom, djelatnost i nadležnost Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te odgovornost za povrede odredaba toga Zakona.
Zakon propisuje kvotu obveznoga zapošljavanja invalida od najmanje dva, a najviše šest posto od ukupno zaposlenih kod poslodavca ovisno o kojoj se djelatnosti radi. Detalje određuje poseban Pravilnik (»Narodne novine« br. 44/14) koji će se primjenjivati počevši od 1. siječnja 2015. Tako će npr. u građevinarstvu kvota zapošljavanja invalida biti dva posto, a u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, kao i prerađivačkoj industriji, prijevozu i skladištenju, djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane kao i umjetnosti, zabavi i rekreaciji kvota za zapošljavanje invalida iznosit će tri posto. Četiri posto osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca predviđa se u obrazovanju, trgovini, financijskim djelatnostima, opskrbi energentima, stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima. Zdravstvo, socijalna skrbi, obvezna osiguranja, javna uprava i obrana te poslovanje nekretninama imali bi kvotu od pet posto, a najviša šestpostotna kvota predviđa se za djelatnost informacija i komunikacija te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Ako poslodavac ne može zaposliti osobu s invaliditetom, predviđena je mogućnost korištenja zamjenske kvote. Neispunjavanje tih odredbi nosi obvezu plaćanja kazne, odnosno mjesečne naknade u visini od 30 posto minimalne plaće za svaku nezaposlenu osobu s invaliditetom. Ta su sredstva prihod proračuna. Broj invalida koje poslodavac treba zaposliti i ako želi izbjeći plaćanje posebne novčane naknade ovisi o ukupnom broju radnika i djelatnosti poslodavca. Obavijesti o razvrstavanju poslovnoga subjekta prema djelatnostima izdaje Državni zavod za statistiku.

Za razumijevanje određenja, odnosno utvrđivanja invalidnosti, mora se upozoriti da postoji više vrsta invalidnosti, pa i više stupnjeva iste invalidnosti. Ipak kao zajedničko za uvažavanje određene invalidnosti kao prednosti u zapošljavanju bitno je da je promjena u zdravlju »trajna« i »da se ne može otkloniti liječenjem«. To znači da se privremena makar vremenski i duža nesposobnost ne smatra invalidnošću niti može biti temelj za priznanje prava po osnovi invalidnosti, već ostaje samo kao temelj za privremeno priznavanje prava iz zdravstvenoga osiguranja. Nadalje, svaka invalidnost može nastati kao posljedica bolesti, ozljede izvan posla, ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Međutim zakon također izričito određuje pojam »invalida rada« tako što propisuje da je invalid rada samo onaj osiguranik koji je na osnovi invalidnosti ostvario pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju. Dakle, prema Zakonu, korisnici nekih drugih prava po osnovi invalidnosti, kao npr. korisnici novčane naknade za tjelesno oštećenje, ne smatraju se invalidima rada. To može dovesti u sumnju kod primjene propisa o prednostima u zapošljavanju. No to baš i ne mora biti tako.

Kad je riječ o »tjelesnim oštećenjima«, treba upozoriti da se više ne može utvrđivati, a niti priznavati novčane naknade za nove slučajeve tjelesnih oštećenja ako je uzrok oštećenja bolest ili povreda. Novčane naknade za tjelesno oštećenje priznaju se samo u slučaju ako je tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Međutim, vezano uz te nedorečenosti valja upozoriti da su i u takvim slučajevima postojanja samo tjelesnoga oštećenja moguće velike nepravde prema invalidima. Naime, mnogo je invalidnih osoba koje nisu korisnici prava iz mirovinskoga osiguranja, bilo zbog opće nesposobnosti za rad, bilo zbog profesionalne nesposobnosti, pa i u slučajevima kada je uzrok invalidnosti samo teže tjelesno oštećenje. Zato je nepravedno zakonom unaprijed tvrditi, a posebice zakonom propisivati da takve osobe nisu invalidi rada. Naime, činjenica postojanja invalidnosti medicinski je i radno realna i ne može biti negirana jer može imati dalekosežne štetne posljedice za te invalide. Zato se ni osobama s određenim stupnjem i vrstom tjelesnoga oštećenja ne može osporavati pravo na prednost u zapošljavanju. Tako npr. osobu s rješenjem Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje o tjelesnom oštećenju u određenim slučajevima treba smatrati osobom s invaliditetom. To potvrđuje stajalište Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Međutim, razinu invaliditeta za ostvarivanje određenoga prava određuje resor koji to određeno pravo uspostavlja. Tako je npr. resor rada i mirovinskoga sustava utvrdio da se u Očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom mogu upisati osobe kojima je rješenjem HZMO-a utvrđeno 90-postotno oštećenje vida, ili 70-postotno oštećenje sluha, odnosno 90-postotno oštećenje s oštećenjem više organa, pri čemu barem jedno mora biti 70-postotno.
Što se pak prednosti pri zapošljavanju tiče, rješenje o tjelesnom oštećenju priznaje se kao invaliditet i osoba ima prednost pri zapošljavanju, ali pod jednakim uvjetima.

"""

Znači u svom tisku daju pravno mišljenje i tumačenje pravnika odnosno na invalide.

Da ne kažemo kakve se poruke šalju u Novom zavjetu a koje se odnose na siromahe, bolesne, gubavce..

pored toga i karitativno se pomaže najslabijima u društvu, od skrbi prema umirućima kojih su se svi odrekli do liječenja ovisnika o heroinu i sl.

sve dobro...

Tko je glasao

zakoni i pravilnici su jedno a realnost je potpuno drugo

@drvosječe,
Hrvatsake je je donijela niz zakonskih propisa, pravilnikai raznog drugog zakonskog materijala kojima se određuju prava osoba s invaliditetom i, kao i prava roditelja njegovatelja i pravao roditelja odnosno skrbnika roditelja osoba s invaliditetom. među osobama s invaliditetom se razlikuju osobe s intelektualnim oštećenjima (autisčnost, autizam, down-sindrom, mentalna retardacija, razna psihička oštećenja), osobe s fizičkim oštećenjima - tu spadaju cerebralci, praplegičari i oni s drugim tjelesnim oštećenjima, osobe koje su slije, gluhe, gluho-nijema, gluho-slijepe). Hrvatsdka je u biti sve one propise i zakone koje je imala prije poprilično nadopunila, proširila pod pritiskom EU. uvesdeni su asistenti u nastavi, osobni asistentui, njegovatelji, roditelj njegovatelj. uvedeno je niz zakonskih propisa i pravilnika uvezi integracije djece i osba s poteškoćama u razvoju i invaliditetom u vrtiće, šjkole, pa i na fakultet, kao i kod zapošljavanja. realnost je potpuno drugačija. niz firmi koje bi bez ikavih problema mogle zaposliti slijepe, gluhe, paraplegičare, cereblalce izbjegavaju na sve moguće načine. spremne su platiti i kaznu samo kako ne bi zaposlile osobu u kolicima, iako postoje uvjeti. prilazi koi omogućuju da osoba u kolicima uđe u prostor da se ne govori. radim na dječjem odijelu u koji ne mogu ući nikakva kolica. kolica s malom djecom se moraju ručno unositi, a malo veća kolica ni teoretski ne mogu ući.
što se tiče odnosa nekih vjernika i dijela svećenika prema invlidima, pogotovo onima s intelektualnim poteškoćama teško se može reći kako su do njih došle isusove riječi u novom zavjetu.

w. ;)

Tko je glasao

znam ja sve to

samo sam se osvrnuo na @ Argusovo generaliziranje

Što se tiče odnosa države prema invalidima, poglavito prema djeci invalidima ili već prema nekoj kategoriji koja je navedena

isto smatram da bi trebalo i bolje i više i pametnije jer tu se jednostavno ne može " presoliti"

Da se mene pita ( a ne pita se ) sve pare koje idu tzv. NWO iz proračuna preusmjerio bih u pravcu djece s poteškoćama, a NWO neka se financiraju iz donacija, članarina i sl.

sve dobro...

Tko je glasao

@drvosjek a što misliš kolika

@drvosjek a što misliš kolika bi se sredstva sakupila kada bi se izmjenom zakona o financiranju političkih stranaka sva ta silna sredstva usmjerila invalidima, ili uplaćivala za humanitarne svrhe.!? Ili kada bi saborski zastupnici, članovi vlade, članovi kojekakvih komisija, odbora i stotine državnih tijela umjesto plaćanje zahvalnica u stranačke kase taj novac uplaćivao invalidima, ili uplaćivala za humanitarne svrhe.!?

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

nwo? NWO?

Vjerojatno misliš na... NGO iliti u prijevodu - NVO.

Tako je - prekinimo ikakve donacije sljedećima:
Udruga Mali Princ - Udruga roditelja djece i osobas invaliditetom
Anđeli - Udruga roditelja djece najteže tjelesne invalide
Udruga Loki - za pomoć djeci s teškoćama u razvoju i invaliditetom
itd., itd., itd.

Neka se financiraju iz... članarine!

Tko je glasao

hvala za ispravak

međutim, točno se vidi što sam želio kazati a ti sa svojim podijebavanjima- odjebi u skokovima

zapravo je PRAVO pitanje TKO ih zapravo financira

npr. onu Teršelićku i sl.

sve dobro...

Tko je glasao

sori glup sam...

... naravno, ako udruge zoveš NWO - onda se zna tko ih financira... gušteri, reptili, svemirci, Britanci i Srbi... i Židovi... i masoni... i oni treći

Točno se NE vidi što si htio reći - jer su u RH udruge i KC i Dinamo i Udruga za terapijsko jahanje. Stoga ako želiš da te ljudi razumiju - moraš i napisati što točno želiš reći.

Ako te baš jako muči Teršelićka i njena Documenta, evo ti nečega u čemu ćeš uživati:
http://www.documenta.hr/assets/files/Godisnji%20izvjestaji/GODISNJI_IZVJ...

(ovo je zadnje objavljeni izvještaj, ali sudeći po indeksima, stvar ide više-manje jednako iz godine u godinu).

Ukratko - prihodi, koji te najviše zanimaju. Od ukupno cca 4 milijuna kn prihoda, Documenta je 3,5 miliona kn dobila od stranih udruga i vlada (ti otkrij od kojih), a od državnih donacija je dobila... paz sad (neizvjesnost) 41.460,00 kn :D

U, jesu nam trošak, za popizdit.

Tko je glasao

udruga i udrug

u Hrvatskoj postoji cijeli niz udruga koje lijepo žive na državnim jaslama , kao i na jaslama lokalnih zajednica. isto tako postoji cijeli niz udruga koje nemaju dovoljno novlanih srestava ni da podmire režije - razlog je što njihoi projekti i proglami nailaze na barijeru zvanua birokracija. tako se deđava da neke udruge civlnog društva kao udruge slične udruzi građana 'Dinama' dobivaju iznose koje sadrže brojke veće od šest nula, dok udruge koje se bava sportskim aktinostima kao i udruge invalida i djece s posebnim potrebama za svoju djelatnost, koja je zahtnjedna jer traži stručnjake, dobivaju jedva par tisuća kuna. ne znam po čemu je udruga građana 'dinamo' koji je zapvo priavatan klub s Mamićem na čelu treba nekolikodesetetaka milijuna kuna godišnje dok u isto vrijeem razne udruge osobba s invaliditetom ili djece s potreba nemaju dovoljno novaca ni za poštenurekreativnu terapjiju svojih članova ili nabavu pasa vodiča slijepih i terapeutskih pasa. u Zagrebu smo svjedoci otimanja 'sportskog rejkreacinog centra 'Svetica' sa strane mamića i Šukera uz blagoslov Banića. http://www.index.hr/sport/clanak/slucaj-svetice-ugovor-izmedju-bandica-i-hnsa-je-nezakonit/733977.aspx. SRC Svetice je zagrepčanima služio za rekreaciju.

w. ;)

Tko je glasao

od stranih udruga

kažeš

od stranih udruga

od stranih udruga veliš kruh te hranio

od nekih stranaca

jel to ono kao kad Liz i Sofia daju za kitove i ptice ili je ipak nešto drugo

strane udruge!!!!!???????????

koji je interes tih stranih udruga

sve dobro...

Tko je glasao

da, strane udruge

Što te muči, osim nepismenosti? Da - strane udruge. UNICEF je "strana udruga", Liječnici bez granica (MSF), US AID, Međunarodni crveni križ, Heinrich Boll Stiftung - sve su to - strane udruge.

Prvo trkeljaš nešto o tome kako Teršelićki treba ukinuti financiranje. Onda ti pokažem godišnji izvještaj gdje lijepo piše da je od RH dobila cca 1% prihoda (dakle, možeš im sutra ukinuti to financiranje). Onda počneš drobiti o "stranim udrugama"...

Nemaš pojma o čemu pišeš, ali pišeš. Ajd' ne trkeljaj bezveze. Nađi popis tih "stranih udruga" pa lijepo argumentirano iznesi - koje to one stavove zastupaju.

Tko je glasao

Znaš da sam

se osvrnu na ove antihrvatske / antinarodne a i antiljudke udruge poput Teršelićke, Iskoraka i Kontre i ostale stoke sitnog zuba.

To što ti podmećeš pozitivu pa da se prišlepaju ovi krpelji i pijavice je samo drugi par opanaka tj. prozirno.

Nećemo valjda staviti u istu ravan dobrovoljne davaoce krvi i one kojima je zbog seksualne orijentacije ( pederi) zabranjeno davati krv.

Znači, kojekakve strane agenture preko kojekakvih " udruga" rade protiv interesa Hrvatske i naroda hrvatskog.

To se vidi iz aviona, a ti se praviš po običaju blesav.

Da se mene pita sve bih ja to rastjerao u MP3.

sve dobro...

Tko je glasao

"To se vidi iz aviona, a ti se praviš po običaju blesav"

@drvosjek, a možda zaphod pati od habituacije.

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

prije će biti da je na takve

mislio

Ivan Pavlov

neki su jednostavno nepoučljivi, u svakom leglu bar jedan bude kojeg je teže poučiti, e onda taj završi kao ljubimac a ne koristi ga se u radu ;-)))

Pitam se čiji je @ zapi ljubimac

Naravno, neki zločesti a dosljedni uzgajivači takve ocjene " četvorkom".

ps. ocijeniti " četvorkom" u slengu znači odstrijeliti patronom br. " 4 "

sve dobro...

Tko je glasao

pitam se

kako smo od ozbiljnih, životnih problema, stigli do odstrjela patronom 4?

da li je to po tebi rješenje? u 21 stoljeću da radimo selekciju ko spartanci?

dečki, zbilja pretjerujete! dajte malo smanjite ego.
problem je u tome što ljude koje je sudbina, život, sreća rebnula po glavi bivaju još dodatno mlaćeni od strane onih koji su plaćeni da im pomognu! ne treba zdravstveni odgoj da ne bi naučili o kontracepciji i homopopulaciji a gdje bi onda trebali učiti o osobama koje zbog nekog čudnog spoja gena trebaju našu pomoć? na vjeronauku? pa onda loše to rade jer smo svakodnevno svjedoci da se tako ne ponašamo.
dečki, skulirajte se bar na ovako bolnim temama i igrice ko ima većeg igrajte na manje bolnim temama!

Tko je glasao

Fuminanti, Odnos spram

Fuminanti,

Odnos spram ljudima sa zdravstvenim i tjelesnim problemima se uče u obitelji. Ako ti svoju djecu ne naučiš tome, onda to ne može kasnije niko nadoknadit.

Tko je glasao

Odnos prema ljudima sa

Odnos prema ljudima sa zdravstvenim i tjelesnim problemima je drustveno uvjetovan i on se stalno mijenja. Koliko djece s poteskocama u razvoju ili s ozbiljnim fizickim problemima je islo s tobom u skolu? Mislim da nijedno. To nije bilo zato sto ta djeca nisu postojala, vec su ih, one koji su prezivili prvih par godina- jer roditelji do prije pedesetak godina u dobrom dijelu slucajeva nisu vidjeli korist od brige za djecu s ozbiljnim potekocama i nije bila rijetkost da su ih prepustili sporom propadanju- kao male skupili i zatvorili u posebne ustanove, obicno derutne stare dvorce (slicno se dogadjalo i s psihijatrijskim bolesnicima) daleko od ociju, usiju i novcanika 'normalnog' svijeta. Vecina nije prezivjela vise od dvadesetak godina, a onima koji jesu je jedina buducnost bila prosjacenje na ulicama.
Tek u zadnjih tridesetak godina se odnos prema ljudima s razlicitim posebnim potrebama mijenja- sporo i obicno uz negodovanje vecine.

Tko je glasao

Odnos prema ljudima sa

Odnos prema ljudima sa zdravstvenim i tjelesnim problemima je drustveno uvjetovan i on se stalno mijenja

Kolko je meni poznato je svaka obitelj dio društva, a djeca se od malena uče biti odgovoran član zajednice i sa time prihvačati hendikeptirane osobe ko ravnopravne članove.

Mene su odgajali da ih ne sažaljevam, nego da se odnosim sa njima ko i sa svim drugima.

Jedan moj školski prijatelj je imal strica sa poremečajem, a mi smo se sa njim igrali na ravnopravnom nivou.

Takve osobe osjete više nego dobro, kako ih ti prihvačaš.

Tko je glasao

odgoj

ponašanja djece kao i odraslih prema osobama s invaliditetom je odraz odgoja. ako roditelji odgajaju svoju djecu da osobe s invliditetom gledaju kao na obične ljude oni će se tako ponašati, a ako ih odgajaju da se radi o nižem vrijednim osobama ponašanje će biti u skladu s time. današnja integracija djece s posebnim potrebama i invaliditetom u vrtiće i škole već daje prve rezultate. na grupi djece možete vidjeti da li se radi o djeci koja su došla u kontakt s djetetom s posebnim potrebama iili invaliditetom ili nisu. na poslu se stalno susrećem s time. nemate pojam kako je nekiput lako dijete koje se je rugalo nekom invalidu pretvoriti u osobu koja će mu skočiti u pomoć. potrebno je samo malo razgovora i stavljanje ga u poziciju dotične osobe.

w. ;)

Tko je glasao

@walpurga samo bi se

@walpurga samo bi se djelomično složio s tvojom tvrdnjom da "ako roditelji odgajaju svoju djecu da osobe s invliditetom gledaju kao na obične ljude oni će se tako ponašati, " Nažalost djeca su podložna lošem utjecaju društva u kojem se kreću izvan roditeljskog doma, a posljedice mislim da nema potrebe posebno pojašnjavati.

"Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi." ~ Tacit

Tko je glasao

loš utjecaj društva ne mora biti jak

@zrakomlate,
djelomično se slažem s tobom kako na djecu utječe i društvo u kojem se kreću. samo polazna točka u kakvom će se društvu kretati i koliko će ono loše utjecati jako ovisi o odgoju doma, odnosno roditeljskoj ljubavi. nije dovoljno dijete obući, nahraniti, kupiti mu pc, tablet, smarphone, player za dvd-ove. istina je da uslijed tempa života,roditelji imaju svwe manje remena za svoju djecu.

w. ;)

Tko je glasao

:))

"Jedan moj školski prijatelj je imal strica sa poremečajem, a mi smo se sa njim igrali na ravnopravnom nivou."

Ovo neću niti zamišljati :))))

S kim ste se igrali, sa školskim prijateljem ili stricem?

Tko je glasao

ne može se generalizirati

martines tobomu potpunosti s tobom kako prije roditelji djexe s potrebama i invaliditetom nisu vidjeli korist od svojeg djeteta i dali su ga u ustanovu. dobar dio roditelja koji je dao dijete u ustanovu je to napravio pod utjecajem okoline i srama. također postoji i grupa roditelja koji su dijete dali u ustanovu jer jednostavno nisu postojali uvjeti za kućnu njegu kao što postoje danas - to se naročito odnosi na razne vrste paraplegičara.
što se tiče samih ustanova one se pod prituskom EU moraju primati samo najteže slučajeve - nepoketne, dok svi drugi idu na razne druge oblike institucijalne brige.drugim riječima nepšoketna djeca i osobe koje su bile u ustanovama su sada na kućnoj njezi svojih najmilijih. tu sad nastaju problemi jer famozna hrvatska birokracija zjedno s političarima pati od nedostatka senzibilnosti prema djeci i osobama s invaliditetom tako da roditelji koji se brinu o polupokretnom ili nepokretnom djetetusu prisiljeni tražiti pomoć od udruga i putem medija kako bi djetetu omogućili koliko toliko kvalitetan život. istina je da od HZZo-a dobiju kolica ali ne bi bilo loše da neki birokrata iz HZZO-a malo provede sjedeći u tim istim kolicima koje je propisao nepoketnoj osobi.
moram se djelomično složiti s tobom kako neki roditelji vide korist u sbvom invalidnom djetetu i ne prezaju od toga kako bi dobili sve one povlastice koje mogu zahvaljjući svojem djetetu.

w. ;)

Tko je glasao

Walpurga, stvari se u zadnjih

Walpurga, stvari se u zadnjih tridesetak godina mijenjaju zahvaljujuci ljudima poput tebe i udrugama koje se upozoravaju na postojanje ljudi s posebnim potrebama i imperativ njihove integracije u drustvo. Da je na politici, ne bi se puno toga promijenilo jer se radi o jednoj manjini unutar birackog tijela. I dok, na srecu, djeca s posebnim potrebama imaju roditelje koji mogu vrsiti pritisak na politicke centre moci, odrasli ljudi s posebnim potrebama vecinom nemaju, i nazalost su vecinom jos uvijek zaboravljeni od vecine.
Drustvo se u zadnjih pedesetak godina jako promijenilo- nas odnos prema djeci- djeca su ne tako davno smatrana vecinom samo kao vrlo jeftina radna snaga s kojom se moglo raditi manje-vise sto se htjelo, ljudima s posebnim potrebama- ti ljudi su do ne tako davno smatrani kao sramota koju treba ukloniti ispred ociju vecine. Drustvo se mijenja zahvaljujuci radu pojedinaca i zato su tvoja nastojanja i vise nego hvale vrijedna.
Citao sam prije par dana intervju s jednim umirovljenim splitskim psihijatrom koji je pricao kako su nemirniji psihijatrijski bolesnici na vrapcu u pedesetima kad je on bio na specijalizaciji bili zakljucani u podrumu svi zajedno u jednoj prostoriji s resetkama na prozorima, spavali na slami u prostoriji bez WC-a i jedini njihov kontakt s osobljem je bio ujutro kad bi im dali vodu, nesto za pojesti i oprali smrkom. Zatvoreni su tako prozivjeli godine, obicno do smrti. I to je bila standardna praksa u psihijatriji prije 60 godina, a ne u srednjem vijeku.
Zato, sto vise pritiska na one koji odlucuju i sto vise integracije i vidljivosti- mislim da je to jedini put da se stvari i dalje mijenjaju.

Tko je glasao

dušo,

da je problem tako jednostavan ne bi bilo ovog dnevnika.......

a usput, još uvijek roditelji odgovaraj na pitanja: ne gnjavi, to ćeš učit u školi!

obično svoje stavove kreiramo iz svog iskustva. ima mnogo invalida kojima se divim ali mnogo ćešće srećem one koje je život toliko istreskao da više nemaju snage ni za kakav optimizam......a vrijeme u kojem živimo ne ostavlja ti prostora da se trudiš.....a ti to objasni djetetu ......

Tko je glasao

daj zapi

nemoj tako.....postoje udruge i udruge....neke i za rubriku vjerovali ili ne......o mnogima ne znamo dok ih ne zatrebamo.....a tada vidiš da je i to samo preslika društva, zapravo, ovisi tko je bliže vatri....a izregulirano je ko i sve kod nas: za Juptera na uštrb vola.....čast iznimkama, znam da ih ima mnogo kojima treba skinuti kapu do poda....jako je iritantno da u vrijeme informatizacije kad dobiješ neku dijagnozu ne dobiješ i sva objašnjenja koja ti mogu pomoći.....gubiš silnu energiju obilazeći urede ....
ako imaš sreće i naletiš na čovjeka, rješit ćeš nešto a ako ne......pa još uvijek lutaš lavirintom....

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci