Zaprepašten sam. Ne mogu vjerovati. Još jučer, od dnevnika na HRT-u ne modu doći k sebi. Jednostavno ne vjerujem da smo moralno potonuli toliko duboko.
Dražen Budiša, veliki hrvatski političar i kandidat za predsjednika RH je u društvu stotinjak ljudi dočekao teroristu, ubojicu i dugogodišnjeg zatvorenika američkih zatvora Zvonka Bušića. Dočekao ga je sa hvalospjevima i pohvalama. Istovremeno ta ekipa štovatelja lika i djela Zvonka Bušića skandirala je i ponašala se prema njemu kao prema nacionalnom junaku. Sramota.
Da se prisjetimo. Zvonko Bušić je odležao 32 godine u američkom zatvoru zbog terorističkog čina. Oteo je zrakoplov. Iz kog razloga? Kako bi bacio letke na London i Pariz. Letke koji bi skrenuli pažnju na težak položaj Hrvata u Jugoslaviji. Postavio je i bombu. I to na jednu od najprometnijih željezničkih postaja. Od te bombe je jedan policajac poginuo, jedan ostao bez oka i dva su još ranjena. Ne mislite li da je zaslužio svoju kaznu. Ja mislim da ju je i te kako zaslužio. Zvonko Bušić se vjerojatno držao one poslovice koja kaže da cilj opravdava sredstvo. I zbog toga je to učinio. A dali je Zvonko Bušić ikad pomislio kako su se osjećale obitelji putnika zrakoplova koji je oteo ili kako su se osjećale obitelji poginulog i ranjenih policajaca. Da li je Zvonko Bušić ikad pomislio da je od te bombe moglo stradati masu ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa Hrvatskom niti imaju pojma gdje je to. Ako je Zvonko Bušić mislio poslati nekakvo upozorenje jel mogao postaviti bombu bez upaljača ili je recimo mogao iznajmiti zrakoplov za bacanje tih svojih letaka. Ne, to on nije učinio. On je oteo zrakoplov i to mu nije bilo dosta nego je još i ubio policajca. Klasičan teroristički čin.
I sad, da li je i dali uopće Zvonko Bušić za nas, Hrvate, može biti heroj. Da biste odgovorili na ovo pitanje dobro razmislite. Razmislite kako biste okarakterizirali osobu koja je recimo došla iz Iraka, te na našem autobusnom kolodvoru postavila bombu kako bi svijet upozorila na teško stanje Iračana pod američkom čizmom. I pri tom ubije policajca koji tu bombu pokuša deaktivirati. Razmislite malo kako biste se osjećali da se članovi Vaše obitelji nalaze u avionu koji je otet i šta biste u tom slučaju mislili o otmičarima. Mislim da tu nema dileme. Za te osobe biste bez iti malo razmišljanja rekli da su teroristi. Onda nema dileme Zvonko Bušić jeste terorist, a ne heroj, bez obzira na razloge zbog kojih je to učinio. Cilj ne opravdava sredstvo. To je samo izgovor onima koji su napravili nešto loše da bi došli do željenog. To je samo način kako čiste svoju savjest.
Zvonku Bušiću bi bilo najbolje da se povuče iz javnost. Najbolje bi mu bilo da živi svojim životom, negdje u miru i tišini bez medijske pompe. Bez društva halapljivih političara i lažnih štovatelja. Međutim, čisto sumnjam. Dapače kad bi me netko pitao šta će se dalje događati, kladio bih se na Bušićevo pojavljivanje na nekoj od stranačkih lista.
P.S.
Kad smo već kod morala i heroja. Dinko Šakić, veliki vladar Jasenovca je umro. Kažu da ga je Bog pomilovao. Kažu da je previše volio Hrvatsku i da je žudio za njezinom samostalnošću. Pa je u ime te želje zapovijedao logorom u kojem je pobijeno tko zna koliko ljudi kojima je jedini grijeh bio to šta nisu nosili prezime koje se njemu i njemu sličnima sviđalo. Bog mu je oprostio i neka je. Ali mislim da mu obitelji pobijenih nisu oprostile, a vjerojatno ni neće. Pogotovo što je i u svojoj smrti pokazao šta mu je bilo najdraže. A to je ustaška uniforma.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
podsjetio bih da je izvjesni
podsjetio bih da je izvjesni bravar
koji bi, da je živ
imao preko 100
suđen zbog terorizma, i robijao
dok nije sagradio svoju državu
i postao doživotni predcjednik
mnogi njegovi, pa i naši, prijatelji, pa i neki koji su bili na njegovom pogrebu
bili su teroisti, dok nisu nekako stvorili svoju državu
neki su od tih prijatelja uspjeli sagraditi demokratsko društvo
a mnogi su izginuli u nasilnim prevratima
koje su vodili drugi teroristi
od kojih mnogi opet postaju naši prijatelji
kad su jednom sagradivši vlastitu državu
postali državnici
cilj je terorista da stvore vlastitu državu
i prestanu biti teroristi
za građane te države
konačna potvrda barem dobrih namjera
demokratska organizacija nove države
nenasilni otpor
uspijeva kada je protivnik civiliziran
(ne pali kod ustaša, partizana, četnika, balista, nacista, wehrmachta, možda malo kod redovite talijanske vojske)
ili je podložan pritisku jačih, koji su civilizirani, kad su od volje
(npr. mitterand u sarajevu)
s protivnikom spremnim na nasilje
ne preostaje nego nasilje
i tu se ne radi o teroru nego o samoobrani
u tekstu autor miješa
moral i politiku, ali prilično jednostrano
po sistemu
za vaše važi moral
a za naše politika
moral je dio - vrlo važan, politike
(npr. cilj ne opravdava sredstvo)
politika se ne vodi uvijek po načelima morala, pravde
a uvijek se vodi po načelima snage, i interesa
kojima se katkada pridruži i moral, ili se dio interesa prikrije moralom
ako je zgodno i pri ruci
npr.
u slućaju bušića priča je prilično jasna
postavio je bombu, poginuo je policajac, odsjedio je 30 godina
i sad mu auktor predlaže da se stiša
u našoj okolini, ima ponešto bivših terorista
ljudi koji su ubili ne jednog, nego stotine
ni dana nisu proveli na robiji
i prilično su glasni
ako ih ne treba dirati u ime politike, razumijem
ali teško ih je pravdati u ime morala
u tekstu je na djelu miješanje
iz SAD i Jugoslavije
svi se slažu da je bušić terorist zbog onog što je učinio u SAD
(jer na kraju, mogao je dijeliti letke pozivajući se na američki ustav i slobodu govora, vjerovatnije bi tada za njega bili opasniji profesionalni ubojice jugoslavenske tajne službe, nego američki policajcii)
zbog stanja u Jugoslaviji gdje to nije bilo moguće,
i protiv kojega se bušić nespretno i nesretno borio
bušić je bio borac za slobodu
i zato je opravdano da oni koji misle da u Jugoslaviji protiv koje se bušić borio
nije bilo slobode
dočekaju kao borca za slobodu
ili možda autor misli da je bravar s početka priče
umro kao demokrat
nakon što u zemlju koju će zauvijek napustiti
uveo demokratski poredak
U Hrvatskoj u jako mnogo
U Hrvatskoj u jako mnogo slučajeva dolazi do onoga da cilj opravdava sredstva.Istina,iz dan u dan je nažalost tako,i prije i sada.
I ja sam tihi borac za pravdu u bivšoj i ovoj državi ali se nisam prihvatio terorizma,nego doživljavam ovo malo demokracije na internetu da izbacim svoje silne frustracije.
Vjerujem da je bilo ranije interneta vidjelo bi se jasnije stanje i razmišljanje nacije.
Teško mi pada danas ,da tu neke od starih teških boljševika ali
i današnjih desnih bahatih i samodopadnih u svojoj moći,vlastodržaca i posebno oligarha(najčešće s političkim zaleđem) ne dovedem pred kamere i skinem ih do gola pred javnošću da priznaju kako su došli do bogatstva kojima se kurče uz podršku trećerzredne tiskovini,u kojoj se prate njihovi životi, broje auti, kuće,yachte,večere , sponzoruše.I novinari koji bujaju kao gljivice postaju njihove sponzoruše.Jadno.Jasno, osim nekoliko mudrih i iskrenih novinara koji
ne skrivaju istinu i pokušavaju biti "vox populi".
Ovo nema baš nikakve veze s politikom i strančarenjem bilo koje vrste, nego sa moralom. MORAL je............mnogima nepoznat pojam.
Da su MUP, DORH i Ministarstvo pravosuđa u potpunosti samostalni u odlučivanju i učinkovitiji i bez gomile iskvarenih persona u vidu sudaca,navikli na" nemoralne ponude" stekli bi puno povjerenje svih demokratskih snaga u Hrvatskoj kojima nebi ni u mašti padalo na pamet skidati i povlačiti za testise ,kurvine sinove koji su nas osakatili,i duševno i materijalno.
Ostaje samo gorčina , bol i teški snovi, bolje reći, nesanice.
Ne, nisam ljut nego silno kao čovjek povrijeđen.Ali koga to briga.
Koliko je samo nevinih žrtva palo u toku privatizacije i pretvorbe?
netokracija Nažalost u
netokracija
Nažalost u nekim glavama u ovoj našoj potencijano bogatoj i rajskoj zemlji ,postoji još uvijek ustaški "fundamentalizam".
Umjesto da se bavimo našom "socijalnom osjetljivošću" mi plačemo nad prošlošću a i odgajamo djecu bez budućnosti.
dođite na odjel Ovisnosti o drogama i alkoholu u Vinogradskoj bolnici pa će te vidjeti što smo uradili našoj mladosti.
Sadašnjost je naš stvarni problem.Kako se možemo osjećati normalnim društvom u svojoj abnormalnosti.
Da ne padnete u
Da ne padnete u multimedijalnu dosadu, pogledajte i poslušajte temi primjeren video:
Isječak iz emisije "Povećalo" Dorina Manzina emitirane u srijedu na Otvorenoj televiziji o medijskom pluralizmu. Dorinovi gosti: prof. dr. Ivo Josipović, Srećko Pulig i Mladen Jakopović, nisu znali što bi rekli na konstataciju gledatelja da "smo se u Domovinskom ratu, s U na čelu, a protiv Titovih partizana, izborili za Hrvatsku".
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Ovaj post sam zadnji put
Ovaj post sam zadnji put pogledao i dao komentare u petak, a ponovno zavirio u nedjelju ujutro - i danas kad sam iznenađeno ustanovio da je postigao apsolutni rekord po broja ulazaka.
Uspostaviti realan odnos između onog što želiš i onog što je stvarno moguće je presudno pitanje svakog čovjeka, a te dileme su stalno prisutne i u životu svake nacije. Prisutna je i ovdje na polllitiki, gdje se uglavnom svatko sam sobom bavi, a drugi mu služe za izbjegavanje suočavanja s vlastitim životnim učincima (pa tako ispada da unatoč množini komentara i komentatora, najmanje se tretira osnovna poruka ovog posta).
O samom Bušiću (mjesec dana je spavao na podu moje sobe u Šarengradskoj) dao sam komentar na nekom drugom mjestu, ali me je opet potaklo, ne Jelovićevo "prozivanje" nego jedan dio njegovog komentara (kojeg smatram bitnim):
....cinjenica je da je sa svojim djelom nastojao probuditi pozornost uspavanih i nezainteresiranih pojedinaca i skupina prema nasem nacionalnom pitanju.
Mi smo već prije u nekim prilikama "bistrili" probleme između onih koji nešto žele i realnosti koja stoji nasuprot njima. Radi neke fiktivne ideje (da sam baš ja onaj koji će donijeti svjetlo svome narodu) upropastiti vlastiti život, i najbolje 32 godine života provesti u zatvoru, a "post festum" zaključiti da ništa nisi učinio - je katastrofa. Dobre namjera nikad nisu dovoljne ako su efekti nikavi, ali se je s time i najteže suočiti.
Realnost onog vremena je bila okrutna! Međunarodni odnosi su bili stabilni, bacanje letaka nad Parizom i Londonom je bila obična djetinjarija - pa Paroz i London skupa s Washingtonom su i onda bili protiv rušenja Jugoslavije, bili su i poslije, a i danas sve čine da se cijeli prostor ujedini (istina u okvirima EU, a kako se stvari brzo mijenjaju na istoku vjerojatno ćemo tamo u paketu), jer Hrvatska opet nije imala snage da nadvlada taj nacionalni romantizam (barem na razinama državne politike pa je tapkala na mjestu dok su drugi trčali. )
Nacionalni romantizam nije donio ništa bitno ni "hrvatskim romantičarima" ni Hrvatskoj kao naciji. Donio je samo onim beskrupuloznm hrvatskim neromanticima koji su jahali na valu romantizma samo radi vlastitih interesa (da se dočepaju državne imovine kako bi u sutrašnjoj EU zauzeli što bolju startnu poziciju).
Strašno je iz perspektive osuđenih emigranata (Bušića ili sličnih), ili neosuđenih (Jelovićev boravak u tuđini nije bio manje zatvor u duhovnom smislu) ustanoviti da si potratio vlastiti život jer je realizam svijeta želio i postigao nešto drugo, kao i neromantični hrvatski "junaci" samo gledali "svoja posla".
I za te ustvari nadprosječno ambiciozne ljude (jer je i veći dio romantičara se rukovodio idejama o vlastitoj izuztnosti) danas mogu tužno zaključiti da su zaludu tratili svoje živote po svijetu - budući da se hrvatska nacija održavala ovdje u Hrvatskoj i bez njih.
Nadam se da će se netko pametan naći da to Bušiću objasni. Ima on dva razumna brata koja će nadam se nadvladati sve one okolo njega koji bi ga sada koristili da liječe vlastite frustracije (osobne ili obiteljske).
za frederik Izvrastan
za frederik
Izvrastan komentar sagledan iz dobre perspektive.
Frederik, cestimam Ti za
Frederik, cestimam Ti za trijezveno i objektivno zakljucivanje:
PITANJA BEZ ODGOVORA
Zasto li smo zbog ove drzave vijek proveli u svakakvim zlima,
progonjeni, neljudski muceni po njezinim grubim dusmanima
kada danas ta drzava jadna svugdje tepa i ugadja njima,
a nas kudi, kad god joj se svidi, prkosi nam i ruga se svima?
Prolazeci kroz mecave grozne doista smo iscrpljeni jako,
Brojne nas je pritisnula starost, a zdravlje nam nestaje polako.
Nevere nas sa svih strana tuku, crni furgon vec nam se primak'o,
nad nama ce, izgleda, do groba ludovati nevrijeme opako.
Na licima titraju nam suze, a iz dusa izbijaju jadi.
Cijeli zivot sanjali smo zaklon da do groba, Boze, k'o nomadi
glavinjamo po stranome svijetu, poput stada na tudjoj livadi.
Drznici nam uskracuju hranu i spokojstvo u vlastitoj zgradi.
Svakome smo to tvrdili glasno da su stranci za patnje nam krivi,
al' napokon, nesto vise znamo: krivci jesu, al' ne iskljucivi.
Nasi ljudi, tesko nam je reci, ljigavi su, drski, prevrtljivi,
od stranaca nekad su i gori, podmukliji, manje susretljivi.
Istina je, stranci su nam dugo mukotrpne trenutke stvarali,
vodili nas cesto u sudnice, kaznjavali, potom zatvarali,
no njima smo, za postupke grube, prkosima brazde uzorali,
jedni druge, moramo priznati, ogromno smo svugdje prezirali.
Zato nije bas nikakvo cudo sto platismo cehove zbog toga,
vec je cudo sto nas sad Hrvati podcijenjuju bez trunka razloga.
Nismo mogli prije vjerovati da su tol'ko stvorenja uboga,
uvijek hitra, za novac i vlasti, podjarmiti najbliznjega svoga.
Ua jedvite jade sam pokusao
Ua jedvite jade sam pokusao ostati po strani i ne osvrnuti se na sve komentatore i komentare, ali to, neki mi ajvan ne da mira. I stoga, kao prvo uputit cu kritiku hrvatskim ljevicarima (molim, rekoh hrvatskim, ne i jugoslavenskim) sto sute na harangu koju za sacicu Sorosevih grosa razastire jugoslavenska kpoilad. Zasto se ne isprse pred njima pa im odbruse: Gospodo, nemojte prozirnim provokacijamama, a zagrnuti nasim stijegom vijoriti jugoslavenski. Doista se pitam kad ce vec hrvatski ljevicari poput, recimo, mraka, Silvercija, Frederika i brojnih drugih decidarno reci opinioiurisu, griotama, pticama, bubama i inim nametnicima - dosta je toga. Zvonko Busic, oh da to je tema. Pa taj covjek je odlezao trideset i dvije godine robije za promicanje ideala koji su ga prottkivali. Ponavljam, trideset i dvije godine, pa gdje je dusa u tim ljdima koji ga zbog njegova djela napadaju? Bio li kriv ili ne bio, bio li zlocinac ili humanist, bio li terorist ili borac za nacionalne interese, cinjenica je da je sa svojim djelom nastojao probuditi pozornost uspavanih i nezainteresiranih pojedinaca i skupina prema nasem nacionalnom pitanju. I sve u svemu, ako je terorist za cio svijet, ne bi trebao biti i za Hrvate. No, za Hrvate i nije, nego jedino za
(neo)jugoslavene.
za Pavao Jelovic Da ne
za Pavao Jelovic
Da ne misliš možda da smo mi Hrvati "uber alles". U jebote ,koliko zablude u nas Hrvata.
Pustimo mi Bušića da u miru ode u svoje selo i nek pokuša malo uživati
u životu i nek se više ne mješa u politiku i nek ne dozvoli da ga neki koriste
za svoje ciljeve. Za 32 godine možeš postati i mudar i shvatiti prolaznost života.
hm, da, najpopularnija
hm, da, najpopularnija obrana kod onih koji nemaju ništa pametno za kazati, onda se spominje jugoslavenizam i slična sranja, uopće nisi skužio bit posta, pa bi bolje bilo da i nisi niš komentirao
http://sibenskakonoba.blogspot.com/
Varas se, takve kao ti nije
Varas se, takve kao ti nije ni najmanje tesko skuziti.
U pravu si, ja sam ga odmah
U pravu si, ja sam ga odmah skužio i vidim da je sušta suprotnost od onih koji kao ti doista nisu shvatili smisao posta i onoga što je u njemu rekao. Zato sam uvjeren da ga ti ipak nisi skužio ni post ni njegovog autora, ili si ga možda i skužio, ali si pogrešno komentirao post, jer nisi spreman na dijalog i diskusiju, pa sve one s čijim se mišljenjem ne slažeš trpaš u komunjare i Jugoslovene. Nisi ti ni prvi ni zadnji "majster maher" čije priče ne drže vodu, ali vjeruje da će pakiranjem svega i svačega u omot vjere i nacije prodati muda pod bubrege, pri čemu se kao što neki primjeri pokazuju na lijepak uvijek i uhvati pokoji golobradi mladac. Vidiš za takvi kao što si ti, su i naša novorođena djeca opterećena grijesima prošlosti u kojoj prošlosti kao i dobar dio ovdje prisutnih nisu živjeli, ili su u ta doba bili u pelenama, ali se smatraju sposobnim i prozvanima da o tome govore i daju ocjenu. Ovdje se mnogi smatraju kompetentnim govoriti o svemu i svačemu, udarati po toj tipkovnici puni bijesa i mržnja, i hvala dragome Bogu da nam svoje "mišljenje" ne mogu 2podebljati" putem kalašnjikova, ili ostalih ubojitih sredstava, koje bi u nedostatku argumenata, kao što ovdje neke osobe u svojim komentarima potvrđuju bili u stanju upotrijebiti.
takve kao ti nije ni
takve kao ti nije ni najmanje tesko skuziti.
Ja bih bio zahvalan kad bi mi se objasnilo o kakvima je to riječ. Očito je da ja, a i mnogi ovdje, nemaju tu sposobnost da prokuže i prokažu "takve kao što je ovaj".
Jel taj možebitno Jugoslaven (ili jugosloven), ježušna!
leddevet
Na zalost, nemam lamentacija
Na zalost, nemam lamentacija u katrenama pa i ne mogu iz njih izvlaciti, a za nove niti je vremena, niti volje.
Kad nemaš pametnu
Kad nemaš pametnu lamentaciju, zašto onda lamentiraš gluposti!?
Pavao je vremesni gospodin,
Pavao je vremesni gospodin, koji nas povremeno podari stihovima koje je pisao u tudjini u ceznji za svojom Domovinom, prema tome je nepristojno na takav nacin se izrazavati prema njemu! Molim te da ubuduce budes blazi u komentiranju ljudi koji su toliko mladog duha da se i u toj dobi sluze kompjutorima. Hvala!
Poštovanje treba
Poštovanje treba zaslužiti. Bez obzira imaš li 20, 50 ili 80 godina. Dobiješ ga onda, kada ga i daješ.
Zoran Oštrić
Pavao je lažljivac - bio
Pavao je lažljivac - bio vremešni gospodin il mladac, Hrvat il Jugoslaven.
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Za Pavla neznam, ali za tebe
Za Pavla neznam, ali za tebe 45 lines znam da lažeš čim zineš. Znaš 45 lines onaj koga ti kudiš i napadaš sigurno je tebi i tvojim gazdama bilo kada stao na žulj, a banda ne zaboravlja.
E moja lion, Nicemu se ne
E moja lion,
Nicemu se ne cudim. Ne samo sto sam pisao pjesme za Hrvatsku vec sam nosio i pusku u njoj za nju. U to su se vrijeme mnoga ovdasnja djecica igrala u gradskim sklonistima. A kad rekoh da se ne cudim, ne cudim se stoga sto su me mozda i roditelji nekih medju njima cinkarili, pljuvali, ponizavali, tukli, osudjivali, zatvarali.
A sada, umjesto zahvale izvoli ovo:
HRVATSKIM DOMOLJUBNIM PJESNICIMA
Pocesto o nama ruzno zbore,
Klevetaju nas, progone, kore,
Jer nasa pera pravdu vijore,
Hrabro istinu dizu gore.
S nama se podli drsko sale,
Nad nama moc i bijes kale,
A javno govore da nas zale,
Nas samo rijetki ponekad hvale.
Sva nasa pisanja zidaju kule,
Dok ruse one koje su trule,
Pod nasim perima lazi se gule
Gdje god su se razasule.
Kada nam ljudi okrenu ledja
Ne iznenadjuje nas, niti vrijedja,
Od davnina je, iz naslijedja
Pjesnicima radost najrjedja.
Neki nemamo ni prijatelja,
Kucista, lezaja, ni postelja,
Blagdana, zabava i veselja,
Cak ni nadanja, a ni zelja.
Nekim su domovi kolodvori,
Veoma cesto i zatvori,
Prepredenjaci i zlotvori
Svugdje nas drze u pokori.
Ako se oholi rugaju s nama,
Ili nas kljucaju u tamnicama,
To nas muci, ali ne slama,
Jer znamo da oni nemaju srama.
Uvijek uz ponos trpimo place,
Sviknuli smo na nedace,
One su za nas ko pozlace
Ako ih primamo od vrazje brace.
Zbog kojekakvih licemjera,
Grabezljivaca i profitera
Punimo suzama nasa pera
Pri dimu svijeca ili fenjera.
Premda nam duse puni jed,
Ipak prkosno idemo naprijed,
Makar nikada nikakav med
Ne kapnuo u nas red.
Uz vrlu volju i dobrocudnost,
Ljubav, zrtvu i odlucnost
Pisemo stihove za buducnost.
To nam je zadaca, a i strucnost.
Covjek ce nas svugdje cuti,
A necovjek - nek se ljuti.
A kad rekoh da se ne cudim,
A kad rekoh da se ne cudim, ne cudim se stoga sto su me mozda i roditelji nekih medju njima cinkarili, pljuvali, ponizavali, tukli, osudjivali, zatvarali.
Mogu prihvatiti da imamo različite stavove i da nas različite stvari smetaju. Stvarno mi je drago čuti i debatirati s ljudima koji potiču iz nekih potpuno drukčijih i meni nepoznatih priča. Ono što mi je neprihvatljivo je "brojanje krvnih zrnaca" i lijepiti ovakve etikete bez i najmanjeg dokaza samo zato što mi se ne sviđa što je taj rekao.
Nakon takve etikete je svaki razgovor besmislen jer zašto bi bilo tko trebao braniti od ovako groznih insinuacija.
Mogu postaviti i dodatno pitanje, koliko ja znam nitko od mojih predaka se nije bavio gore navedenim djelatnostima, ali što ako netko je? Stvar se posebno komplicira ako taj više nije živ i nema načina da saznamo cijelu priču zašto je tako nešto učinio.
Ja nisam toliko star, ali sam opet dovoljno star da sam upoznao ljude za koje su svi tvrdili da su denuncianti a i ljude koji su bili njihove žrtve. Ružne su to priče i baš zato mi je grozno kad se nekome takvo nešto olako pridjeljuje.
leddevet
Hvala Ti. Pjesma je zbilja
Hvala Ti. Pjesma je zbilja lijepa. Sacuvala sam je da je imam!
Ti pred nas stavljas biserje, ali je nekima pogled malo zamagljen, pa ne uspijevaju vidjeti kako se to biserje sjaji. No ne brini se, biseri su biseri, oni uvijek za nekoga imaju svoju vrijednost!
Uto, 29/07/2008 - 20:04 —
Uto, 29/07/2008 - 20:04 — leddevet
Vidim da si podijelila kulje svim mojim komentarima na ovom dnevniku. Kod tebe stvarno vlada jedna kakofonija. Ajde se smiri i prestani zaprašivati sve oko sebe i izigravati uvrijeđenu curicu.
Zanimljivo, možda bi mi Mrak mogao odgovoriti kamo je nestao ovaj leddevetov komentar, kad ga više nema. Mrak mi je objasnio da se komentari više ne mogu brisati nakon što na njih netko odgovori, kao što sam ja odgovorila tu dolje. Nakon mog odgovora, Leddevetov komentar je netragom nestao, tako da se moj komentar nadovezuje na moj prethodni, tako da ispadne kao da ja vidim bijele miševe. Valjda me se na taj način želi poslati Seneki na tretman! (iako ne bih imala ništa protiv da ga malo preokrenem :):):) u nekim razmišljanjima)! Sva sreća da sam ga uspjela sejvati prije nestanka. Mislim komentar :):)
Tu je odmah ispod, zar je
Tu je odmah ispod, zar je moguće da ga ne vidiš? (ozbiljno, ne zakeram)
Možda je nestao nakon što si mu složila kulju.
Pitaj gazdu jeli to ima neke veze s niskim ocjenama i slabašnom karmasutrom!
Nego reci, jel ti to vodiš privatnu arhivu komentara na pollitici?
leddevet
I moj jedan komentar je
I moj jedan komentar je nestal, a nije ni prvi put. Zato Lavici i vjerujem.
Vidim da si podijelila kulje
Vidim da si podijelila kulje svim mojim komentarima na ovom dnevniku. Kod tebe stvarno vlada jedna kakofonija. Ajde se smiri i prestani zaprašivati sve oko sebe i izigravati uvrijeđenu curicu.
leddevet
Ma nije to ništa. Zbog
Ma nije to ništa. Zbog čega ti smeta? Jedna zvjezdica ili četiri, nema razlike. Pa to ionako ničemu ne služi. Pa nećeš se valjda ljutiti na lavičicu zbog običnih zvjezdica i to crvenih? Znam ja da se ti nećeš ljutiti! Kiss
Uto, 29/07/2008 - 22:14 —
Uto, 29/07/2008 - 22:14 — leddevet
Lako tebi dijeliti crvene zvjezdice kad ste ih u HDZ-etu prikupili popriličnu količinu, recimo kad odeš u Mošćeničku Dragu i sretneš Marinu M.D. mogla bi nju zamolit da ti da koju iz svoje zalihe, onako, po ženskoj liniji :-))
leddevet
Lako tebi dijeliti crvene
Lako tebi dijeliti crvene zvjezdice kad ste ih u HDZ-etu prikupili popriličnu količinu, recimo kad odeš u Mošćeničku Dragu i sretneš Marinu M.D. mogla bi nju zamolit da ti da koju iz svoje zalihe, onako, po ženskoj liniji :-))
leddevet
Lediću, ne uzrujavaj se. Pa
Lediću, ne uzrujavaj se. Pa ti znaš da si mi drag. Ne zaboravljam ja da si mi ti htio spasiti život :):)
Ali gle, ovo prozivanje MMD zbilja je zaslužilo jednu zvjezdicu. Što ću, moram ti je dati. No frks. Kissić.
Uto, 29/07/2008 - 22:51 —
Uto, 29/07/2008 - 22:51 — leddevet
Što sam sad krivo rekao? Ja sam dovoljno davno počeo raditi da se sjećam Marine koja je žarila i palila u uredu za izdavanje građevinskih dozvola (ili kako se to već onda zvalo) i u Komitetu grada Zagreba (komunističkom naravno).
A imam i jednu zgodnu pričicu kad je Marinica htjela izbaciti iz partije jednog mog poznanika koji je odbio napraviti mukte neki poslić za jednog važnog Marininog partijskog kolegu. Tom prilikom se Marina strašno naljutila i zaprijetila neposlušniku da će ga izbaciti iz partije ako ne napravi (mukte) ono što se od njega traži. Moj pajdo joj je rekao na to da ga ona ne može izbaciti iz partije. To je nju dovelo do totalnog bjesnila:
- "Ja mogu izbaciti iz partije koga hoću i kad hoću!".
- "E mene nemožete!"
- "Mogu!!!"
- "Neće ići"
- "Kako mislite da neće ići?"
- "Ja nisam u partiji!"
Prije nego što mi priheftaš bilo kakvu ocjenu provijeri kad je Marina izašla iz partije i objavi ovdje datum.
leddevet
Zanimljiv pokušaj upotrebe
Zanimljiv pokušaj upotrebe "tuđeg perja" ali jedanput je bilo dovoljno!
leddevet
Kako uspiješ izbrisati
Kako uspiješ izbrisati komentar? Otkrij tajnu i prestat ću te loše ocjenjivati :):):)
Nemam pojma i nisam svjestan
Nemam pojma i nisam svjestan da sam ikada uspio izbrisati neki komentar. Nešto si pobrkala!
leddevet
Što sam sad krivo rekao? Ja
Što sam sad krivo rekao? Ja sam dovoljno davno počeo raditi da se sjećam Marine koja je žarila i palila u uredu za izdavanje građevinskih dozvola (ili kako se to već onda zvalo) i u Komitetu grada Zagreba (komunističkom naravno).
A imam i jednu zgodnu pričicu kad je Marinica htjela izbaciti iz partije jednog mog poznanika koji je odbio napraviti mukte neki poslić za jednog važnog Marininog partijskog kolegu. Tom prilikom se Marina strašno naljutila i zaprijetila neposlušniku da će ga izbaciti iz partije ako ne napravi (mukte) ono što se od njega traži. Moj pajdo joj je rekao na to da ga ona ne može izbaciti iz partije. To je nju dovelo do totalnog bjesnila:
- "Ja mogu izbaciti iz partije koga hoću i kad hoću!".
- "E mene nemožete!"
- "Mogu!!!"
- "Neće ići"
- "Kako mislite da neće ići?"
- "Ja nisam u partiji!"
Prije nego što mi priheftaš bilo kakvu ocjenu provijeri kad je Marina izašla iz partije i objavi ovdje datum.
leddevet
Joj, znaš da si mi drag,
Joj, znaš da si mi drag, ali jedna zvjezdica jer nisam shvatila o kojoj je partiji riječ ni o kojem vremenu govoriš. Kissić
Zijev... Kasno se javljaš,
Zijev... Kasno se javljaš, tema je već iscrpljena. Svi su već rekli svoje. A te fore s jugoslavenstvom su jednostavno dosadne.
Zoran Oštrić
Znam, fore sa
Znam, fore sa jugoslavenstvom su dosadne, ali nisu sa ustastvom. Interesano je i zabavno, zar ne druze Ostricu, jedan dan pljuvati Tudjmana, drugi Jezerinca, treci, Bozanica, cetvrti Thompsona, peti Budisu, sesti Busica, ipak necu u nedogled. Sramite se jadnici, napasnici i neradnici. Do kad cete blebetati?
Vjerovao mi ili ne vjerovao,
Vjerovao mi ili ne vjerovao, tebe uistinu zalim. Jako si bolestan.
U zadnje vrijeme imam čudan
U zadnje vrijeme imam čudan osjećaj da postoje ljudi koji me ne vole. :((
Zoran Oštrić
ne pretjeruj :)
ne pretjeruj :)
Konobaru, lijepo te molim da
Konobaru, lijepo te molim da obrazlozis ovu nulu, jer ne razumijem zasto si je dao? Ovo zbilja ne razumijem! Nikoga nisam uvrijedila, Ostrica sam utjesila na svoj nacin, a ti meni opet nulu! Zasto? Zasto, molim lijepo?
negdje među ovim
negdje među ovim komentarima ćeš naći odgovor
http://sibenskakonoba.blogspot.com/
eto ako mislis da je busic
eto ako mislis da je busic terorist onda nisi hrvat nego (neo)jugoslaven! i to je to. cijela priča se svodi uvijek na istu stvar a to je ako ne mislis kao ja onda si jebeni jugoslaven i kao takvoga trebalo bi te strpati u logor i ....
Skidam kapu meštre, imaš
Skidam kapu meštre, imaš po litre crnog od mene.
KOMUNJARE! CENZURA VAM JE
KOMUNJARE!
CENZURA VAM JE USPJELA. SRUŠILI STE MI KARMU I POSLALI MI KOMENTARE U NEVIDLJIVOST. SRAM VAS MOŽE BITI. BOLI VAS ISTINA, JELDA?
DA POSTOJI GOLI OTOK, KLADIM SE DA BIH VEĆ NAKON PRVOG KOMENTARA BILA TAMO OTPREMLJENA, KAMO STE KAO UDBAŠI VEĆ NAVIKLI LJUDE SLATI. TKO ZNA, MOŽDA BI ME I MRAK POPAPAO.
KOMUNJARE = CENZURA
KOMUNJARE = CENZURA
KOMUNJARE = CENZURA
POPIS CENZORA (UDBAŠA, KOSOVACA???) NA POLLITIKA.COMU:
tenor 0
Zoran Oštrić 0
opinioiuris 0
gale 0
fitilj 0
ptica_rugalica 0
glas 007 0
njuzovi
Na samo da je neozbiljno,
Na samo da je neozbiljno, već i sramotno da za tebe Lion Queen i neke druge komentatore, postoje samo lijevi i desni. Zato se nemoj čuditi da se na takve neutemeljene napade i neumjesne kvalifikacije, odgovora sa 0=nulom bodova. To je smatram jedini način da ubuduće promisliš bolje i ne trpaš sve u isti koš. Nisam tvoj protivnik, a najmanje neprijatelj, već na ovoj temi ne dijelim tvoje mišljenje. Da sam znao da ćeš tako reagirati nebi komentirao, što mislim da nioje svrha ni postova ni mogućnosti komentara. Nije problem da na drugim temama suzdržim od ocijenjivanja, ili dajem četvorke, jer namjera mi je uvijek sudjelovati u diskusiji, a ne ratovati, posebno ne doljevati ulje na vatru.
Pročitaj još 54 puta i
Pročitaj još 54 puta i nigdje nećeš naći riječ lijevi, niti riječ desni! Stavljanjem nula na moje komentare, činiš da sam uzalud pisala, jer se ne vidi, a to onda nije ništa drugo nego CENZURA!!! Dakle, komentiraj, govori što hoćeš, ali me nemoj CENZURIRATI!!!!! Jer cenzura pripada komunjarsko-jugoslavenskom dobu i Golom otoku!!! Ovo je Hrvatska u kojoj vlada demokracija! Prema tome, zaboravi CENZURU!!! A ja ću se buniti protiv cenzure, dok god se ona ne ukine! Želim imati pravo izreći svoju misao, bila ona kome prava ili kriva. Jel to dovoljno jasno, ili da ti crtam?????
Cenzura, bas smijesno ....
Cenzura, bas smijesno .... kako je uvijek jednostavno to reci, zar ne? No, iskreno, Lion Queen hajde izvadi se izvan događaja i vremena, te se zamisli negdje drugdje kako bi glasio tvoj odgovor na ovo pitanje?
kao majka, baka, djed, otac, sin, kćer, unuka ....
I pri tom ubije policajca
I pri tom ubije policajca koji tu bombu pokuša deaktivirati.
Ovdje je važno napomenuti da su bombu prenijeli na poligon i tamo je odlučili demontirati, iako su je mogli normalno uništiti.... Dakle, pogiblja policajca je odgovornost njegovog šefa koji mu je naredio da demontira bombu umjesto da je unište.
youtube.com/bijesdrugi | 4hdz.com
Preporučam: youtube.com/maxprvi | Lion Queen