(citat)„(...) Krajnji cilj SAD u Jugoslaviji jest uklanjanje komunističke vladavine u bilo kojoj formi. Taj cilj se u dogledno vrijeme ne može ostvariti i njegova realizacije zavisi kako od stanja u toj zemlji, tako i od stanja u globalnim, svjetskim okolnostima. U okviru konkretne strategije statusa quo potrebno je poduzimati ove mjere:
a)stalno i dosljedno ukazivati na staljinističke tendencije u sovjetskoj politici i time zastrašivati jugoslavenske komuniste i druge ljevičare u zemlji i svijetu;
b)sistematski pomagati i davati publicitret raznim opozicijskim grupama u Jugoslaviji, u vezi s tim treba mnogo više reklamirati razne jugoslavenske disidente. (...)
c)u interesu je SAD da pomažu one centralističke snage u Jugoslaviji koje su spremne na otpor SSSR-u. Istodobno, jednako je važno pomagati i sve separatističko-nacionalističke snage, jer su one prirodni neprijatelj komunizma kao ideologije. Iako je proturječna ta taktika istodobnog pomaganja i centralističkih i separatističkih tendencija, ima svoje duboko opravdanje, što se već pokazalo i u drugim prilikama (razbijanje komunista u Indoneziji);
d)posljednjih desetak godina čini se da povijest jasno pokazuje kako je ideja nacionalizma jača od ideje komunizma. Za to nisu dokaz samo trvenja unutar pojedinih komunističkih zemalja (Rusi i Ukrajinci u SSSR-u, Srbi i Hrvati u Jugoslaviji, Česi i Slovaci u ČSSR itd.) nego još više trvenja i sukobi, pa i ratovi između pojedinih komunističkih zemalja (SSSR –Kina, Vijetnam – Kambodža). Zato na tu kartu treba igrati na dugi rok i kad je Jugoslavija u pitanju, kako bi se angažiranjem raznih nacionalističkih tendencija oslabila otpornost komunizma;
e) izuzetnu važnost u ideološkoj borbi protiv komunizma u Jugoslaviji i drugdje ima kulturno-ideološka infiltracija putem sredstva masovnih komunikacija (štampa, radio i televizija) (...)
f) u ideološkoj borbi protiv komunizma poticanje potrošačkog mentaliteta, a tu Jugoslavija također predstavlja povoljno tlo, nije bez značenja. Iskustvo pokazuje da je taj mentalitet gotovo nemoguće zaustaviti, kad se jednom pojavi, on probija sve sve teorije komunističkog egalitarizma bolje nego mnoge političke akcije. (...)
g)veliki su jugoslavenski dugovi zemljama Zapada, naročito onima u Europskoj ekonomskoj zajednici. Ti dugovi, zajedno s onima koje će Jugoslavija i ubuduće uzimati, izuzetno su pogodno sredstvo ekonomskog i političkog pritiska na tu zemlju. Stoga je porast jugoslavenskih dugovanja, dugoročno gledano, koristan za američke interese, te Jugoslaviju ne bi trebalo sprečavati da uzima nove kredite, makar to privremeno imalo i negativne efekte za zajmodavca, jer se to lako kompenzira ekonomsko-političkim mjerama.
h)veću pažnju treba posvetiti jugoslavenskim građanima koji se vraćaju u zemlju sa svog boravka u inozemstvu, to ne znači da ih treba pretvarati u teroriste, čemu teže ekstremne grupacije jugoslavenske fašističke emigracije, negio ih teba koristiti kao nesvjesne i svjesne propagatore američkog i zapadnog načina života.
i)na međunarodnom planu treba i dalje cijepati pokret nesvrstanih, na tom planu još bolje bi se mogao iskoristiti blok latinskoameričkih zemalja koje su najbolji „trojanski konj“što ga SAD imaju unutar pokreta nesvrstanih, kao što SSSR ima Angolu, Kubu itd.
Takvi zadaci politike SAD prema Jugoslaviji zahtijevaju i određene političke saveznike unutar zemlje. Iskustvo pokazuje da se najbolji saveznici nalaze među imućnijim slojevima jugoslavenskog društva, a to su u prvom redu pripadnici liberalne inteligencije koji su zaineresirani za individualne slobode, neograničenu slobodu štampe, umjetničkog stvaranja itd. Svima njima treba pružati maksimalnu podršku koja će ohrabriti i njih i njihove potencijalne pristaše pa makar takva politika izazvala i represalije od strane vladajućih komunista.“ (završen cit.)
Pod naslovom „Prirodni neprijatelj komunizma“ i podnaslovom „Prošlost koja je već počela: nove i, naročito stare vizije CIA-e o Jugoslaviji“ članak je (ovdje je skraćen) objavljen 22. prosinca 1990. god. u listu Slobodna Dalmacija. „Akcioni program utjecaja“ iznio je savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Zbignew Brzezinsky, na skupu sociologa i studenata sociologije sredinom kolovoza 1978. god. u švedskom gradu Uppsali uskom krugu Amerikanaca, a materijal je, u prijašnjoj državi, neko vrijeme bio proglašen državnom tajnom. Članak navodim zbog učestalih primjedbi učesnika Pollitika.com o tzv. izmišljenim svjetskim zavjerama. U vrijeme izlaska navedenog članka u našoj štampi se pojavila „prognoza“ CIA-e o nadolazećem građanskom ratu.
Sada naši gospodari dolaze da vide rezultate. Naši vrhovnici poklonit će se novom gospodaru.
Vrhovnici žele poklanjati darove, a podanike staviti u službu gospodara. Podanici žele živjeti u miru bez gospodara.
A kako će biti, pokazat će vrijeme. Tko preživi, pričat će ...

Komentari
Promijenio sam naslov iz
Promijenio sam naslov iz "Teorija zavjere, ili - tko nas zavadi?" u "Teorija zavjere, ili - američki plan raspada bivše države?", jer je prijašnji naslov uzrokovao neke neumjesne primjedbe čitatelja. Tekst članka ostao je nepromijenjen. Autor.
Frane, opet super dnevnik
Frane, opet super dnevnik koji pruza mogucnost obrazovanom, obavijestenom i kriticnom citaocu, koji to zeli, da uoci liniju koja odvaja slozenu istinu od teorija zavjere.
Tvoj dnevnik i komentari otkrivaju brojne metode koje koristi "Veliki Majstor" kod nas i drugdje u svijetu a te metode mogu uzdrmati i velike zemlje a kamoli male i nestabilne mnogonacionalne drzave. Ovo moramo imati na umu kod procjene sadasnjih buducih kretanja. Tvoji oponenti u svojim komentarima vise otkrivaju podloznost utjecaju primitivnih teorija zavjere nego kritickog neovisnog razmisljanja, i baziraju se na stereotipnim nacionalistickim odnosima Hrvata i Srba
koje se beskonacno preslikavaju s generacije na generaciju.
Cak sam kopirao ovaj tekst iz Slobodne nadam se uz tvoju dozvolu jer mi nedostaje taj komad u mozaiku. Ako imas i originalni tekst Z.B. bicu zahvalan za link.
Ovakve priče su nam
Ovakve priče su nam pričali u vrijeme Titove smrti. A naročitu kad se ukazala Gospa u Međugorju, to je bilo u susjedstvu. I smješno mi ih je ponovo čitati.
Da smio mi znali što hoćemo, umjesto što nećemo, nema te Amerike da nas rasturi ovako kako smo rastureni.
Teorije zavjere služe samo da se skine odgovornost sa sebe.
Za "Akcioni program" zna se
Za "Akcioni program" zna se prije trideset godina i Tito je još bio živ, a njegov autor Z. B. nije očekivao da će stići do nas, jer je materijal stigao skrivenim diplomatskim kanalima zbog čega je, dok materijal nije bio objavljen nosio oznaku državna tajna. Čak i sam Z. B. na svjetskom skupu sociologa nije bio službeno prethodno prijavljen. O ovom dokumentu, prema pisanju Slob. Dalm. raspravljalo se u CK SKJ u travnju 1987. god., a jedan od sudionika rasprave bila je novinarka Dara Janeković tada predsjednica Odbora za štampu pri saveznom SSRN. Objavljivanje materijala u Slobodnoj krajem 1990. god. je treće po redu objavljivanje dotičnog materijala u našoj štampi. Prvo objavljivanje dotičnog materijala u jednom listu uzrokovalo je zabranu tog lista.
Varka sa ukazanjem Gospe iz Međugorja napravljena je zbog homogenizacije hrvatskog stanovništva na području Hercegovine, želje za destabilizacijom višenacionalne republike sa više vjera (katolici, muslimani i pravoslavci) u "srcu" nekadašnje države (poznato je da je nekadašnja emigracija smatrala da destabilizaciju treba započeti u BiH pa su i ubacili devetnaestočlanu naoružanu "skupinu iz Bugojna" koja je trebala dignuti ustanak). Također, destabilizacijom središnjeg dijela bivše države za očekivati je prenošenje destabilizacije na ostatak države. Umjesto vjerske netrpeljivosti i sukoba danas je ostao samo vjerski turizam i homogenizirani Hercegovci u kratko vrijeme postojećoj državi Herceg-Bosni. Zbog toga što je crkva Sv. Jakova u Međugorju ista kao crkva u Norvalu (u Kanadi), a iz obližnjeg Čitluka potječu nekoliko fratara od kojih su neki vezani i za ime osobe koja je osumnjičena za ratne zločine, mogu se pretpostaviti autori projekta Gospe.
Sigurno da velike sile ne mogu provesti svoje naume, ako je zemlja snažna i jedinstvena (što je pokazano 1948. u otporu SSSR-u). Ako u zemlji (i u emigraciji) imaju dobre suradnike, velike sile mogu ostvariti svoje planove. Na Jalti je prostor prijašnje države bio podijeljen između velikih sila ali se podjela nije mogla provesti zbog snažnog vodstva i složnog naroda, međutim, prostor sada "puca" upravo po istim linijama. Samo, ipak je narod na ovim prostorima imao mir i stabilnost 45 godina do dolaska nacionalista na vlast u raznim republikama. Rezultate njihovog djelovanja znamo: žrtve, iseljeni, privreda uništena, stanovništvo osiromašno, stotine tisuća iseljenih u inozemstvo, imovina rasprodana, novac opljačkan i smješten na tajnim računima, radnici otpušteni i prevareni zbog krađe njihovih firmi, a većina (osim Slovenije) nije sada na stupnju razvoja na kojem je bila prije. Dakle, narod je postao žrtva, ali onaj koji "rastura" on vodi rasturanje i zna šta hoće i šta će se desiti i rado svoju odgovornost, kada zagusti, prebacuju na cijelu naciju.
Kada netko želi dijeliti (jednostrano otcjepljivati, bez dogovora sa ostalim sudionicima neke zajednice) neki veći teritorij uglavnom traži pomoć neke velike sile (dakle, ne radi se samo kod nas već je to pojava u cijelom svijetu). Bez pomoći velike sile, u početku vojne, a kasnije političke i ekonomske nije moguće ostvariti otcijepljenje, državni udar i dr.
Naravno, mi smo to sve mirno
Naravno, mi smo to sve mirno promatrali, kao objekti radnje.
Malo nešto drugog u vezi
Malo nešto drugog u vezi ovoga: Ko nas bre zavadi.
Več početkom 80-ih se je u Srbiji počelo spremat na to kaj se je dogodilo 91.
U Kragujevcu su mladi hodali okolo s četničkim obilježjima i bil sam slučajno u kuči jednog srbijanskog popa u tom istom gradu, on je došel friško iz Kanade gdje je bil u posjeti.
Nije imal pojma da sam Hrvat i nemrem reč da je bil radikalan, ali se je iz njegovog govora moglo videt kakvi vjetrovi pušeju.
Mislim da se ne mora puno govorit o situaciji koja je nastala u Vojvodini i na Kosovu u to vrijeme.
Otvoreno se je govorilo o zabrani mađarskog jezika na TV Novi Sad.
Isto se ne mora govorit o tome kak su stanovnici s područja Knina pozdravljali auto vlak od Zagreba prema Splitu.
Kamenje je znalo letet na konpoziciju sve u šesnejst.
SAMI SMO SI KRIVI ZA SVE! I
SAMI SMO SI KRIVI ZA SVE!
I sam sam, u potrazi za odgovorom na pitanje - ko nas bre, zavadi - pročitao i moram priznati " progutao " neke od teorija zavjera na tu temu. A ima ih više. Ono na što želim ukazati jest slijedeće. Koliko god nas razni utjecaji gurali na ovu ili onu stranu, na kraju svaki pojedinac sam odlučuje kako će se postaviti. Ako su već "sile" oddlučile da se Jugoslavija mora raspasti, zar narod Jugoslavije nije imao nimalo utjecaja na način kako će se to, ako uopće, dogoditi. Zar baš nimalo vlastita mozga nemamo!? Zar smo baš toliko podložni utjecajima? Sigurno je da je raspad Juge dugo i pomno pripreman. Ali, kad je do toga već i došlo, NITKO mi ne može objasniti da su ratni zločini i privatizacijska pljačka počinjeni prema nekoj tamo CIA-Svjetska banka-Trilateralna komisija- šta ja znam ko sve ne- velikoj zavjeri!
Za svako ubojstvo, za svakog "humano preseljenog", za svaku opljačkanu tvornicu krivi su JEDINO naši domaći lopovi i gadovi. Ukratko, SAMI SMO SI KRIVI.
Velika zavjera je dosla
Velika zavjera je dosla iskljucivo iznutra, a ne izvana. Sve ostalo je 'filozofijsko' prodavanje magle.
Vrijeme je doslo da Hrvatska napokon zapocne s velikim ciscenjem od 'nasih domacih lopova i gadova' zapocevsi od Sabora RH.
'12. travnja u 12' nam je velika sansa.
Live Free or Die !
Izreke se ponekad smiju
Izreke se ponekad smiju prilagoditi:
"Upornost je majka mudrosti"
Slažem se. Veliki Gospodar
Slažem se. Veliki Gospodar se ne bakće sa sitnim stvarima: pljačke i ubistva i sl. (za to su zaduženi domaći zločinci), jer on je više za ovako veće stvari u usmjeravanju, poticanju i kontroli procesa u skladu sa svojim nacionalnim interesima.
Doduše, kad vidi da nije u stanju da kontrolira neke procese tako da netko drugi odradi posao umjesto njega (npr. da novac i oružje pa se neko drugi bori umjesto njega), Majstor se pojavi u svom pravom liku (kao npr. bombardiranje SRJ - a oni su ga, jer rječ bombardiranje loše zvuči, baš za tu prigodu nazvali - zračna kampanja!, a tada su kao slučajno u Beogradu raketirali Kinesku ambasadu - jer, rekli su imali su strašno stare planove grada - a mogućnost razlučivosti snimaka iz satelita je manje od jednog metra?!).
Umješnost Velikog Majstora je da uoči (ili povijesno prati) određene procese (oni imaju štab za svaku zemlju) i da "potpaljuje detonatore" u svrhu odvijanja procesa u njima željenom smjeru (detonatori za ovo područje bili su odnosi između Hrvatske i Srbije, i Kosovo, a npr. za Irak je Kuvajt i Kurdi, za Kinu je Tajvan i Tibet itd.)
Vedrana Rudan je u komentaru u Nacionalu Velikog Gosta nazvala "Hitlerom 21. stoljeća". Ameri već desetljećima rade slično kao i on, ali ne tako da sve završi u pet godina, već se to rastegne u deset puta duži period, tako da sve izgleda spontano. I dok neke države ili narodi u Sili percipiraju prijatelja koji im pruža pomoć, Velikom Majstoru oni su samo usputna stanica u napredovanju na Istok.