Tagovi

Tekuća napredovanja - NATO, EU, dug

Ne staje, loži se punom parom, energija nije skupa i napretek je ima, parne lokomotive po poznatim kolosjecima topte.

Balkanske igre i poslovanja sa najvećim cijenama i dobitima neodoljivo mobiliziraju elitne domaće i strane divizije, čime se hrane i bujaju istok i zapad a sva elitna lokalna vojska i eliksira, pa iznova blista sve više i više.

Sitnoračundžijska Slovenija i jadne srednjoevropske i istočnije zemlje su ušle u EU, a mi smo i dalje na privilegiranom putu humanijeg i bogatijeg socijalizma i postsocijalističkih uspjeha, sa turbo uspješnim tehnomenadžerskim snagama i nadbožanskim elitama. Jedinstvena svjetska ekonomska sposobnost ne slabi na najvećim iskušenjima - samo nebo je granica kada se ekonomski tako može, da područje rada i financija čvrsto drži smjer i nivo i kada je non stop na režimu kao sporedna logistička podrška.

Usklađivanju sa EU (i NATO) je dar božji na takvom putu.

Elitne snage se nikad ne obaziru i ne znaju ni najosnovnije o "nižim radnim procesima" i logistici, pa je za Mulju, Sulju i drugu rulju već otvoreno puno toga za igru i isticanje, nove podobnosti i ocjene. Uz nešto stvarno malo škripe (ZERP, poljoprivredno zemljište ...), cca 97 % toga je mukotrpni i složeni rad velikog broja ljudi na implementaciji jako puno propisa, organizacijskog i drugog usklađivanja, te s tim u vezi rada na raznim programima sređivanja (najteže i trajati će desetljećima) i novima sa EU, nešto što "elite" nikad nisu savladale niti za 2 i tretiraju obrnutim od 1941.g. do danas.

Tako je usklađivanje sa EU ono što su slovenski boljševici počeli pedesetih, izdajnički po uzoru na Lenjina ali skrivećki da ih ne stigne metak (Kardelj, majstor trostrukih igri) a odlučno nastavila slovenska omladina početkom osamdesetih (dok je naša skresana prvo od bliskih naprednijih drugova, to se cijenilo kao smeće) - nešto što prvo podrazumijeva skoro potpuno druge ljude i praksu, one koje su zadnji put po cijeloj SFRJ (a u RH do daske) temeljito počišćeni nakon šezdesetih, pa opet pomalo kada god se ukaže potreba, napredak se čisti i održava kao kuća.

Elitne snage misle da je to s EU nešto kao GUP i budžeti/proračuni, lista želja koja se lako pretvara u stvarni napredak već samom maoističkom inercijom, a ako zapne tu je netko a la Dakić ili Kardeljev šegrt Tomac, pa opet ide glatko i bez rasprave. I kao što vječnost znamo, već samo po instinktu pouzdano točno misle.

Npr. Marina MD je, zajedno sa Gradom Zagrebom, sredila nesređene ulice/ceste sa infrastrukturom glatko tako da se očekuje da će to zadovoljiti EU - u zakon je unešeno da to uz zahtjve za dozvole oko gradnji treba biti sređeno, stvarni i pravno, pa onaj tko nešto treba u nekoj postojećoj ulici to treba dovesti u tip top evropski red.
Npr. propisa je više nego za najproduktivnijeg razdoblja Kardeljeve radionice sedmadesetih, što je već odavno krenulo i teče bolje nego za Kardelja...
Kako se onda na isti način ne bi mogla srediti vlasništva, pravosuđe, još masovnija uprava u upravna praksa i naročito (ne)svijest - sređivanje toga je već u genima elitnom vodstvu a akademskim i naprednim političkim divizijama još i više, treba samo rukom pokazati smjer i ide.

A ako slučajno dođe do škripe, uvijek se sve lako rješi kao u Zagrebu. Npr. za sve je dovoljno poslovođa i kontinuitet vođenja posla, u praktičnom smislu nakon Marine MD i Vesne Pusić ide Bandić. I ne treba brinuti za glavno, jer drug Tito ili kolektivno predsjedništvo će uvijek lako dati drugi smjer i moderirati ako bude potrebno, a poslovođe će to nepogrešivo provesti. Tako i sada. Sanader i Mesić nisu za izravna rukovođenja i hodanja po blatu ali lako izlaze na kraj sa svim smjerovima, Čačić je default toga, Linić je skoro pa default i sam može rasturiti pola toga, tako da se radi samo o poslovođama.

A iza toga ide pouzdana izvršna tehnologija. Akademici daju nedohvatljivi nivo novog i zaštite, zajedno sa Dakićem i sličnima, frankenštajnski dio nužan za uzbuđenja idućeg, ešalona naprednih tehnomenadžerskih i stručnih/upravnih/pravosudnih/represivnih snaga. Vanjski partneri i medijski odličnici to po inerciji prate i moderiraju dnevnom produkcijom (cpy paste) vizija, sintezom svih svjetskih uključujući one tek u prednacrtima, prema čemu svemmu su BBC produkcije imperijalna prošlost.

Tako da pouzdano napreduju EU, NATO i dugovi a i ono posve nevažno iza - mobilizacija masa i naprednih divizija za brze juriše i rješavanja, nešto što će biti obavljeno brzo i efiaksno, osnovni dio za kakvih 20 godina a nezanimljivi djelovi (rad i financiranje) za kakvih 50 godina. Tako da ćemo brzo stići tamo gdje smo bili prije 100 godina, a pouzdano i u one iza.

Obzirom da brige nema, malo pjesme - Zimski manifest (2008.g.) (podsticaj "bet", kao podloga pjesma "U šumici zeko")

1. Odlučivanje o neodoljivim predmetima žudnje je važno, odlučujuće. Pa i kada nije dovoljno, najsretnije pa ni zabavno. Da nije tako, otkud bi tolike gužve i vrenja izvirali i napadi dopirali sve do zadnje točke.
2. Beskrajni prijatelji to znaju, pa se muvaju oko toga odlučivanja kao mačke oko vruće kaše, računski sustavi i snažna logistika napreduju kao ludi.
3. Baš zato igru igraju najobičnije male radnje i razmišljanja, a sitne igre privlačenja, zavođenja i odlučivanja o tome su i dalje istovremeno ključevi i ono što mjenja zbilju i nezbilju. Zbilja dugo jaše rubovima i prelazi rubove, pa ne može parirati sitnoj igri odlučivanja okom, skokom, tokom i potokom.
4. Beskrajne količine nama bliskih ljudi već zarana ponešto nisu mogli a trezveno ni htjeli nešto teže i prljavije, nego su uvijek za lakše i privlačnije (početak moderniteta Baudelaire - Spleen Pariza), pa smo eto s njima malo prekomjereno plovili i otplovili slijedeći ukazanja neodoljivih predmeta žudnje po fluidnim bespućima.
5. Šta je tu je, ipak nije neka nužda u tolikoj mjeri. A i sama stvar je puno upitnija već pod nosom, ispred nosa još i malo više.
6. Težište nije u skepsi nego u blagim i ugodnim dvojbama oko beskraj običnih točki. Čemu nepotrebno naprezanje na bezbroj točki kada se baš o obrnutom radi, da su točke i zanimljive, i onako žive, pomalo igra već same po sebi, pa i erogene, a nadasve blagotvorne. I kada je za puno toga već kasno, zima je (Haustor), a za vrhunce uzbuđenja rano, zašto silujemo točke?

Komentari

Tko je glasao

Planiraš li uskoro sabrati

Planiraš li uskoro sabrati svoja djela s pollitika.com i objaviti ih pod naslovom "Tako je/bi govorio Budiša" by ap?

grgo

ps
:))))

grgo

Tko je glasao

Ne, nisam nikada toliko bio

Ne, nisam nikada toliko bio obuzet nikakvim političkim strastima ni za ni protiv da bih negdje drugdje objavio i članak a da bi se negdje upisao još manje, iako su mi neki prijatelji (bili i jesu) potpredsjednici takvih stranaka (HSLS, HNS-LD ...).

Ja osobno i kao dio grupa sam od mladosti već imao, igrom slučaja, otvorena vrata pa i prava recentna priznanja u nekoliko književno-unjetničkih područja, onih odmah najvećih, te slično u profesiji, i non stop su otvorena vrata za tako nešto i pomalo ide, pa sam opet uspio da o meni nema članka niti sam ga ja objavio, samo u okviru nečeg. Nisam sam, tako smo se orjentirali šire, iako se bavimo javnim pa i prejavnim poslovima.

To smo radili baš zato što je to odavno, od mladosti, predmet neizdržljivog guranja i navale, vlastita promocija i politika, pa smo mi koji smo bili prizanti od početka na viskom nivou bili u privilegiranoj pozicji pa i prinuđeni slijediti neke druge tradicije i puteve - u takvoj su pozciji i tradiciji bili i oni od kojih smo učili i koje i danas najviše cijenimo.

Baš zato imamo previše iskustva pa i posla i problema sa iznimno velikom mjerom oduševljenih sljebi i razočaranja, pa te to možda vara. Ti si očigledno jedan od brojnih fanova lika i djela Vesne Pusić, a ne samo za takve nego i za većinske fanove je Budiša sinteza iritantnog.

Skoro sve fanove i razočarane manje ili više smeta i neki ovakav iritantan stil, više skeptičan nego što zagovara nešto ili je protiv. To nije slučajno, nema stila koji ne iritira i koji ne pravi neki nepotrebni zid između ljudi i ostalog, vizija i zbilje. To je naprosto fizićki tako jer su ovi drugi, navodno čisti i jasni stilovi, samo apstraktne krajnosti između i izvan kojih je sve. Pa se, i da hoćemo, većina nikako ne možemo smjestiti u te i onako odavno zauzet i prekrcane apstrakcije, a i čemu se gurati.

Tko je glasao

Meni je način Tvojeg

Meni je način Tvojeg izražavanja jako simpatičan (nešto poput Borisa Viana kojeg sam svojedobno gutao). Mislim, međutim, da nisi sasvim iskren kad se želiš prikazati kao netko bez strasti. Možda Ti toga nisi svjestan, ali na pollitika.com Ti si vjerojatno najstrastveniji sudionik. A Tvoja najveća strast (koju svim silama hoćeš sakriti) je Budiša.

Kad ćitam Tvoje recentne komentare na ZERP, Srbiju, EU, ne mogu se oteti dojmu da bi, kad bi bio u poziciji, Budiša jednako tako govorio. Još jedan moment govori u prilog Tvoje strastvene privrženosti omiljenom studentskom vođi i "moralnoj vertikali". To je način na koji reagiraš na sam spomen Pusićke koja je nota bene Budišin antipod u svemu, a najviše u shvaćanju politike.

Ja sam drugačiji tip. Otvoreno pokazujem oduševljenje ljudima za koje smatram da djeluju pozitivno. Iako sam subjektivan, moje oduševljenje ne prelazi u obožavanje (iako sam u mladosti bio sklon tomu). Zato me malo smeta, i imam potrebu na to ukazati, kad ljudi svoje sljedbeništvo i obožavanje likova iz bilo koje sfere života pokušavaju prikriti tobožnojm objektivnošću i neutralnošću i glume nekakvu hladnokrvnu distanciranost.

Nema ništa po sebi loše u tomu da slijedimo učenja i pravce mišljenja pojedinih osoba. Ono što je, po meni, problematično je kad to pokušavamo zanijekati bilo zbog potrebe da uzmemo dio slave i ugleda svojih učitelja bilo zato da bismo se malo okitili njihovim perjem ili sami malo dobili na značaju.

grgo

grgo

Tko je glasao

To je način na koji

To je način na koji reagiraš na sam spomen Pusićke koja je nota bene Budišin antipod u svemu, a najviše u shvaćanju politike.
Koliko ja vidim Budiša i Vesna Pusić nisu nikakvi antipodi, cca 90 % su isto i isti milje, samo su ih neke nijanse isforsirale u naoko velike različitosti, kao Mesića i Tuđmana i razno.

Budiša je također iz komunističke obitelji i baka mu je Srpkinja, samo su prije bili hss-ovci, dok je Vesna Pusić iz izrazitije režimske obitelji, otac zarana a djed odanik dvora. To je, možda kao nijansa uticalo da se u istom miljeu u isto doba, ljevičarskom, Budiša na studiju filozofije kod Petrovića itd. a Vesna kod Rudija Supeka, razdvoje tako da Budiša postaje studentski lider i ide u zatvor a Vesna kao kćerka režimski bolje pozicioniranog akademika i režimski odgojena logično nastavlja i logčno otkriva tehnomenadžere kao adut (uspješni). To kako nastupaju kasnije nije tako različito, Budiša malo više komplicira a Vesna je jasnija, nju zanima njezina uloga a načela i pogotovu zbilja su manje važni, kao Mesić, Čačić, Savka i njezin zet i slično. Tako Vesna bez problema surađuje sa HDZ-om (sada), SDP-om i bilo kim, a to je i Budiša ali na iznimno teži način, nitko sa studija filozofije nije ni toliko tečno uspio u politici.

To je i neko globalno pravilo. Sve je to dominatno više pod starim igrama nego što bi izišlo iz toga.

A to što tebi miriše na Budišu je opet najbolje pomoću Vesne - ona misli da je sve što ona izgovori ono što su ona i sljedbenici smislili, pa i GUP koji postoji vječnost u Zagrebu i drugdje. Ona zapravo nema pojma o većini toga. Tako sve izgleda i o ZERP-u, Srbiji, Evropi, temama koje su vječnost tu i koje nisu nikakvo moje mišljenje nego ono kako je to priličnim bavljenjem cca iskristalizirao veliki broj različitih, inače uobičajene igre po cijeloj Evropi. Tako da to nisu ni blizu ni Budišini ni moji pogledi da Italija vječnost igra igre na Jadranu, da se Srbija vječnost pomiče na sjever i zapad te da je EU nešto što ide ali sa puno igri i varijacija - to je nešto što je široka zbilja, od interesa i pažnje Evrope i svijeta, igraju igre.

Jedna od neiskorištenih činjenica u tome, potencijalno revolucionarnih, jest da se otkrije da ovo područje nije USA ni Rusija, nego slično evropskom, što znači da je legitimno da postoje razne nacije, vjere, ljudi, krajevi, razlike i slično, čak i različite životinje i bilje a i estetske sklonosti. Veliku zabunu izaziva inercija raznih apstrakcija, ne slučajno nego vezano za razna forsanja i interese. Pa je se odavno praktički besmisleno nešto dokazujemo preko apstrakcija, a to nema neke veze niti je nužno.

Tako i ovo. Baš Budiša i Vesna Pusić su zgodni. Neke inercije već vječnost na razne načine eksploatiraju Budišu, a nije uopće stvar u njemu, čak je i sama Milka Planinc nedavno rekla da ga nisu trebali hapsiti i da nije toga vjerojatno se ne bi bavili njime. A u 2007.g. i 2008. se pola Hrvatske i šire bavi kako je dvoje razmažene djece socrealističkih likova, Čačić i Vesna Pusić, navalilo biti premijer i širiti prosvjetiteljstvo po Balkanu.

U JNA sam bio zadužen za hrpu 10 godina mađih momaka iz raznih djelova ex SFRJ, dolazili su još nestasali i neopisivo raznih vrsta, od Roma sa Kosova do raznih svećenika i dktoranda na Lacanu u Parizu, pa mogu mjerodavno reći da smo brzo stvarno uspjeli da se sluša bezbroj različite glazbe, da svi običaji i sve bude ravnopravno te da se svijet uvažava kao nešto normalno i redovno. Tako da nema tu nikakve tople vode niti je vrijeme prosvjetiteljstva, obrnuto je.

Tko je glasao

ap, ja se nikako ne mogu

ap, ja se nikako ne mogu oteti dojmu o tome kako se od 1990. na dalje pokusava stvoriti nekakav kult 1971.Imas li ti dojam s obzirom da izgleda poznajes neke aktere iz prve ruke, da se zapravo radilo o iskoristavanju mladih i zelenih studenata za svoje probitke unutar tadasnje Partije?
Jer kad se stvari pogledaju bez demagoske magle, cinjenica je da su naj...... upravo studenti i manje znacajni clanovi Partije.
Oni koji su se od starih partijasa htjeli probiti u prvi plan, su valjda htjeli Titu pokazati kako imaju podrsku tzv. "mladih i inteligencije" i sl. parole.Mislim da ih je tada Tito prihvatio i postavio na zeljene pozicije, da bi u tom slucaju bio narusen njegov ogromni ego nepogrijesivosti.Zato je to sve uguseno.Odnosno naj...... su prvenstveno studenti i poneki 2 razredni Partijas.Ja zapravo ne mogu vjerovati u iskrenost tih starih partijasa koji su podrzali "proljece" i njihovu navodnu naivnost po kojoj cini se nisu mogli shvatiti kako nema govora o raspadu Jugoslavije usred dobro utvrdjenih podjela NATO / Varsavski pakt.Znali su oni jako dobro koliko tadasnju drzavu SAD pomaze i iz kojeg razloga.
Logicno Nixon se bas nije nesto pretrgao u podrsci rusenju Tita i jednostranacja, vec su naprotiv Ameri ponajvise $ poslali nakon sto je stvar propala.Odnosno negdje od 1972. do cca 1979. je bila poplava $, kredita, gradnji vikendica, putovanja u inozemsto i sl.Skoro konfederalni Ustav iz 1974. je zapravo dosta krenuo u smjeru ideja koje su bile 3 godine ranije hereza.Ali jasno opet je sve morao smisliti Kardelj, a odobriti bravar.Tj. kao i u svakoj diktaturi, nista se nije moglo na svoju ruku bez zelenog svjetla marsala.Uopce ne vjerujem da 1971 oni stariji proljecari to "nisu znali".

Tko je glasao

Koliko ja znam, sve si

Koliko ja znam, sve si prikazao točno, s tim da je važno to drugo:
1. vlast i prodaja raznih trikova koji pomažu (Budiša je jedan od najboljih, malo truda a jako puno rezultata);
2. to kada su 1972.-1979.g. kada su Nixon i Kissinger primjenili vjekovnu strategiju pojačavanja doza love i raznog (radi rastakanja istoka) a maršal dao zbavu, to je ovdje postalo čvrsti i prečvrsti kanon kojeg nema tko opozvati, oko kojeg se sve vrti, napredak sam i sve, nešto bitno jače i značajnije od svega drugog jer je dignuto na razinu najveće svjetske fore, što manje radiš i znaš sve više imaš i još si svjetska faca;
3. prethodno 1. i 2. je već tada sedamdesetih stvorilo jednu procesnu smjesu, napredak a istovremeno karcinom koji metastazira, nešto slično maostičkoj kulturnoj revoluciji ali drugih smjerova, tamo davež do daske koja polako popušta i radi se a ovdje eksplozija daveži pijankom koja se razvija u trezvenu i fizičku davež i destruira rad, pamet i sve drugo. Problem je što je ta procesna smjesa stalo jako dobar partner raznim vanjskim potrebama, pri čemu EU nije samo projecirano i stvarno nego i kardeljstička trostruka igra, pa jedna razina toga u svemu ovome ima dolične partnere za neke prateće potrebe.

Tko je glasao

Da sad ne citiram relativno

Da sad ne citiram relativno obiman dio gdje argumentiraš da su Pusić i Budiša "cca 90% isto", samo ću reći da sve što si naveo potvrđuje upravo obrnuto. A onaj dio o obiteljskom stablu je ionako uobičajeni štiklec iz škrinjice domaćeg folklora pa mu je i važnost takva.

Ako su igre na ovim prostorima prisutne već cijelu vječnost, nije li vrijeme da im se konačno malo izmaknemo. Recimo tako da u post-postkolonijalnom stilu pokušamo shvatiti kakvima smo to postali nakon cijele te vječnosti i imamo li šansu uzdići se na razinu građana Europe (ako već ne svijeta) i tražiti rješenja sub speciae aeternitatis (dakle ne više zadrto, provincijalno, prav(d)aški i zatucano)? Tako ja razumijem političko djelovanje Vesne Pusić. I da, moglo bi se uvjetno govoriti da je to prosvjetiteljstvo XXI stoljeća, za razliku od XX stoljeća koje je bilo negacija prosvjetiteljstva do granice totalnog pomračenja uma. Tako da se tu ne slažem s Tobom.

Vrijeme je da ona dva starca koja se međusobno mlate i u zadnjem kadru Bertoluccijeva filma XX stoljeće konačno fade out tj. nestanu. Dolazi vrijeme žena, kako je to u interviewu Jutarnjem listu rekao, moj nekada omioljeni, sociolog Alaine Touraine (istina, njegovo nepoznavanje i nerazumijevanje feminizma je sramotno, ali paradigmatsko za jednog Francuza).

grgo

grgo

Tko je glasao

Da sad ne citiram relativno

Da sad ne citiram relativno obiman dio gdje argumentiraš da su Pusić i Budiša "cca 90% isto", samo ću reći da sve što si naveo potvrđuje upravo obrnuto. A onaj dio o obiteljskom stablu je ionako uobičajeni štiklec iz škrinjice domaćeg folklora pa mu je i važnost takva.
Ispravljam ad hoc procjenu, za predmetnu temu (tekuća napredovanja) su Pusić i Budiša 95 % isto a obiteljsko stablo i sve ostalo u sličnom stupnju, a i važno je.

To ima veze sa slijedećim:
Ako su igre na ovim prostorima prisutne već cijelu vječnost, nije li vrijeme da im se konačno malo izmaknemo. Recimo tako da u post-postkolonijalnom stilu pokušamo shvatiti kakvima smo to postali nakon cijele te vječnosti i imamo li šansu uzdići se na razinu građana Europe (ako već ne svijeta) i tražiti rješenja sub speciae aeternitatis (dakle ne više zadrto, provincijalno, prav(d)aški i zatucano)? Tako ja razumijem političko djelovanje Vesne Pusić.

Radi praktičnosti, karikirajmo neku što jednostavniju podjelu.

Ona bi bila na dvije struje u dugoj zbrci evropskih i naših zbivanja, a povezano sa projekcijama, vizijama i tekućim napredovanjima:
- ona struja koja je uspjela i uspjeva dugo biti ili jahati na projekcijama, vizijama i tećim napredovanjima samim, u rasponu od larpurlartizma do impresivnih angažmana (bitke po šumama, državama ....), pa čemu se po karakteru profesija mogu pridružiti akademska zanimanja, političari i mašinisti, elektrotehničari ... Čisti filozofi, sociolozi, a pogotovu politolozi, Franjo Tuđman, a i Krleža, Sartre i razno su čvrsto tu. Ova struja trži prvenstveno razlike među sobom, to im je prvenstvena djelatnost, u okviru čega je jako copy paste, manipuliranja, iscrpljivanja i nadasve religijsko-nadreligijskog bavljenja, pogotovu kada je navodno protiv religija (to je onda na religijsko totalitarni način, što se trži kao udarna roba);
- primitvnija ali zastupljenija struja u sličnom okviru, koja se bavi primitivnijim djelovima i tehnologijama, uključujući sve primitivnije većinske djelove ljudi, tehnika, novca ... i koja sa ovom prvom strujom ili kastom komunicira i usklađuje, pa ju mora poznavati i baviti se njome dok obrnuto ne samo da nije nužno nego tijekom cijelog moderniteta nije slučaj, pa ni sada. Ta struja se, i u avangardnom djelu, htjela ne htjela, ozbiljno bavi „zadrtim, provincijalnim, prav(d)aškim i zatucanim“ a i još gorim, bitno gorim, ali i svim prikaznim, do samih odaja tajni i svetosti, jer naprosto ni jedan projekt ne može ni minimalno uspjeti bez svega toga bavljenja pa i složenog sustava bavljenja svime, dramatikom, bez pravovremenih i točnih poteza, sukoba, strpljivih .... svega. Ovoj struji su bliži Baudelaire, Dostojevski, W. Benjamin, Kafka, Bulgakov, Albert Camus, Slamnig, Solar ... ali i razni specifični znastvenici, umjetnici pa i stoka sitnog zuba.

Budiša i Vesna Pusić su htjeli ne htjeli u prvoj struji, a sve okolnosti koje o tome odlučuju su važne kako za smještanje u struju tako i za sam lik i djelo, one su jače od osobnosti, koja dolazi 5 % do izražaja, pa i sada, puno jače, uz ostalo kod Budiše duljim zatvaranjem i tretamanom a kod Vesne također zatvaranjem i tretmanom drukčijeg predznaka. Kao što su navodno jako različiti i suprotni a zapravo bliski jaki smjerovi sedmadesetih - u Kini maoistička „kulturna revolucija“ a u SFRj titovsko-kardeljistička „kulturna revolucija“ sa lovom sa zapada i svime, tako je među ovih dvoje još više toga isto ili slično nego različito.

Iz bogatih iskustava mogu posvjedočiti o puno većim razlikama među ljdudskim primjercima unutar naoko potpuno uniformiranih dno skupina iz područja, naroda i vjera gdje još vladaju srednjovjekovna pravila – to je samo jedan dio tih osoba a u drugim djelovima su one puno bliže od većine „najelitnijih“ primjeraka u onome što i ti „najelitniji“ cijene kao pravu evropsku avangardu, onome čemu se u svojim projekcijama i rijetkim zbiljskim situacijama iskreno dive. To nije barabarski obrat nego obrnuto, normalni i već dugo kotrljajući civilizacijski slijed, gdje su se i u puno primitivnije doba na složen i efikasan način širile i komunicirale pojave nego što i danas mogu i pojmiti svi impresivni aparati (službe kao CIA/KGB, akademski, državni ...). Npr. šezdesetih je samo jedan umjetnički nepraktičan ali dobro raspoloženi lik, skladatelj Kelemen, uspio smotati sve istočne, zapadne i domaće aparate i u Zagrebu organizirati čuvenu veliku manifestaciju na kojoj su dalje frcala čuda kao od šale, na temelju čega smo mi dalje jako nagrađeni a njemu je iskazana svjestka počast (UN) da je njegova skladba označila ulazak u treći milenij. A za njegove takve poteze su zaslužnie zbilja opskurne snage, od neke časne sestre, preko autističnog Šuleka i primitivnih naroda po kaspijskim stepama i svuda do egzotičnih likova svud i posvuda, sve više nego dobro povezana i logična mreža.

Vrijeme je da ona dva starca koja se međusobno mlate i u zadnjem kadru Bertoluccijeva filma XX stoljeće konačno fade out tj. nestanu. Dolazi vrijeme žena
Ta dva starca upravo sada predvode evropske vizije, Napolitano i Berlusconi, a društvo im prave razni slični. Ima naravno drugih vizionara i praktičara, ali ne na slikama i pozornicama koje gledamo. To su i dalje oni iz druge struje, koja je također javna ali uvijek pa i sada na sasvim drugim slikama i pozornicama (Walter Benjamin je skončao u prinejskim planinama a da to nikoga i ne zanima, kada je iznosim primjer arhitekta Milovana Kovačevića to uz muk i dalje izaziva burne reakcije i pritiske, još je preosjetljivo i prerano jer je tek četvrta generacija naprednih snaga koja na osnovi toga napreduje, pa će ovo današnje biti na redu za cca 100 godina).

Tko je glasao

Vidiš ovdje Grgo imaš

Vidiš ovdje Grgo imaš pravo, a i slažem se s često iznesenim tezama ap-a o stalnom napretku. Neke se stvari ni diktaturom ne mogu spriječiti, a i pitanje je što je to ustvari diktatura (ono što je Tito radio silom svoje pozicije i partije - ili danas što se radi raznim podvalama i tajnim dogovorima i blokadama). Svakako je čudna i neobična hrvatska demokracija koja ni poslije 18 godina posliej oslobođenja nije napravila skoro ništa osim pada standarda i raspada mnogih kvalitetnih poduzeća koja su radila na svjetskom tržištu. (Npr. u Dubrovniku se može prodati svaki raspoloživi krevet a još smo po broju noćenja na trećini predratnih, uz cca 5 tisuća soba ili 10 tisuća kreveta koji još čekaju da se stave na tržište).

Tito je imao svojih mana (u prvom redu tvrdi komunistički profil) ali i izuzetnih vrlina (spremnost da se mijenja). I sada dolazimo na ap-ovu tezu o stalnom napretku.

1971 je iznjedrila jednu garnituru koja je trebala donijeti promjene, ali je previše galamila i dovela druge duhove na pozornicu -pa ih je Tito pomeo, ali odmah potom učinio sve po njihovome, te je revidirao ekonomski sustav (OOURi su bili ustvari tržišne profitne jedinice) i politički sustav (konfederalno osamostalio republike do prava na samoopredjeljenje do otcijepljenja).

Oni koji su otpali 1971 godine nisu obvezno bili demokratski profilirani niti garancija onog što danas kao društvo trebamo. Jer vrag je čast pa se svatko hvata za ono razdoblje u kojem sebe može prikazati žrtvom sustava da bi profitirao.

Iza toga razdoblja se tržišno promišljanje uvukli u sve pore, i napredak je snažno krenuoa ali su mnogi otpadali najviše radi neprihvaćanja demokratizacije - i partije i društva i ekonomije.

Takvi otpadnici su iskoristili promjene, da bi sebe prikazivali žrtvama i dobivali društvene pozicije moći, na kojima naravno nisu znali ništa učiniti, ili su čak činili suprotno od potrebnog, pa je pad bio neminovan.

Ukratko takvi ljudi se nisu mogli ni onda promijeniti pa nisu ni danas mogli doprinositi promjenama koje su nužnost i zakonitost. Busanje u brza ne znači ništa jer se trebaju vidjeti rezultati a oni su izostali.

Tko je glasao

Iza toga razdoblja se

Iza toga razdoblja se tržišno promišljanje uvukli u sve pore, i napredak je snažno krenuoa ali su mnogi otpadali najviše radi neprihvaćanja demokratizacije - i partije i društva i ekonomije.
Na žalost, uvezi ovoga je nastao veći problem i objektivan je.

Priliv novaca i šta se je dešavalo 1972.-1980.g. je najbolje uzeti po samoj zvijezdi toga razdoblja uspjeha, Milki Planinc- kao predsjednica SIV-a je iznijela podatke o enormnom porastu vanjskog i unutarnjeg duga koji se ne može vraćati uz to što su se ogromni novci prelili u neekonosmkom smjeru (pohapano) i ekonomski promašene investicije, te da su nužne ozbiljne mjere. Takav napredak je brzo pojeo Milku i sve moćne Titove divizije kao od šale, tehnomenadžeri i njihovi ruski i arapski partneri u poslovanju na deug i bez plaćanja te zapadni za trgovanja su kao od šale ovladali, pa je sociologinja Vesna Pusić istraživanjem došla do logičnih rezultata o njihovom iznimnom napredovanju - tolikom da su gradili imperijalne zgrade po Zagrebu i RH, vani ušli u naftni i slične biznise a čak su i naoko kruti generali i admiral Mamula sve u šesnaest operirali za ozbiljnu lovu po recentnim tržištima oružja.

Kako je tekao turizam u Dubrovniku nema veze sa ostalim, glavnina turizma je bila sve neekonomičnija i neekonomičnija, sve manje se je radilo i gradilo a sve više i više svjetski i nadsvjetski prolupavalo. Moćne industrije i još moćniji trgovački giganti su fabricirali takve cijene i poslovanja da dah stane a moćne banke nisu ni pomišljale da kreditiraju veoma profitabilne izgradnje satnova za tržište ni išta ozbiljno oko stavrnog rada i poduzetništva, to je sve bilo ispod nivoa.

To objektivno nikad neće biti prihvaćeno ni kao podatak ni kao smjer mjera jer je tada formirana čvrsta proširena osnova kojoj je baš to donji zahtjev i nivo doza, koja funkcionira sama od sebe tako da je sve teškoće snaže a manje nove pojave joj regrutiraju nove vojnike, kao nke vrste maoizma obrnutog smjera, jer je tako neodoljiva (što manje radiš i znaš više imaš i imaš veće akademske titule i usput si svjestki frajer). I danas, 2008.g., na čelu kolone i svih vezanih kolona jašu likovi koji su omađijani time i izlegli se iz toga. Zato i rast dugova i sve funkcionira obrnuto, jako dobro obnavlja i osnažuje pojavu.

Upravo smo prošli cikluse od 2000.g. na ovamo kada se pojava jako obnovila i apsolutno trijumfirala, pa se razglaba i kampanja za lokalne i državne izbore protiču u dvojbama o koliko miljardi više i tko više obećava rasta toga jedino važnog.Što god više razglabali o svemu drugome je kontraproduktivno, jer se shvaća kao nešto što namjerno iritira i provocira na putu ka tim neodljivim predmetima žudnje.

To je dakle uspješno poslovanje širih snaga, prvenstveno hapanjem uz užarene strasti vlasti, a sve drugo je posljedica toga.

I nema nikave razlike između Budiše i Vesne Pusić oko toga. Ni jedno ni drugo ne razumiju ništa oko toga (niti je Budiša učio kod gaje Petrovića i Kangrge niti Vesna kod Rudija Supeka, ne uči se ni danas) a to što je Vesna u tome vidjela stalno napredovanje tehnomenadžera a Budiša nije načistu opet dođe isto. Tu ni Račan nije igrao igru, a Milka Planinc koja se javlja u tome samo vidi potrebu korekcija - javlja se bitno ispod razine čuvenog ekspozea kao predsjednice SIV-a, ne radi taštine nego zato što je mrtvac Bakarić, za nju snage objave jer ju je on stavio na čelo, dok je silazio u grob odlučio da se taakav defetizam hitno uklanja.

Nixon i Tito to ne mogu opozvati a i da se oni pojave ne bi vrijedilo ništa. Radi se o defetizmu a ti milosti nema, Lenjin i svi drugi su dobili metak i na najmanji tračak toga. Zato su i svi poslije nemoćni a ovi sada i više nego nemoćni oko toga.

Ubiše nas preveliki uspjesi, nakon malo smirivanja uvijek turbo uspjesi. Ali sazrijevanje radi za nas, kada napredak jede sam sebe. I već je krenulo, kod vas u Dubrovniku i diljem domovine.

Tko je glasao

frederic, to je otprilike

frederic, to je otprilike ono sto sam napisao i slazem se 100%.Usput za tebe i ap-a dajem link na sada izvadjene dokumente iz mraka, koji govore jasno da kako su se ovdje odvijale stvari od 1946-1980 po americkim sluzbenim izvorima. Dokumenti su:
ORE 23-48
ORE 20-50
ORE 49-48
ORE 16-49
ORE 20-50
NIE-29
NIE 29/1
NIE 29/2
NIE 15-61
NIE 15-67 preporucam!
NIE 15-73 takodjer!
NIE 15-79

ovaj zadnji broj npr. 79 je godina izvjestaja,a upise se u ovu trazilicu CIA-e.

Tko je glasao

"1971 je iznjedrila jednu

"1971 je iznjedrila jednu garnituru koja je trebala donijeti promjene, ali je previše galamila i dovela druge duhove na pozornicu -pa ih je Tito pomeo, ali odmah potom učinio sve po njihovome, te je revidirao ekonomski sustav (OOURi su bili ustvari tržišne profitne jedinice) i politički sustav (konfederalno osamostalio republike do prava na samoopredjeljenje do otcijepljenja)."

Alexis de Tocquille u djelu "Democracy in America" (1830) opisuje trenutak u povijesti američke federacije kada su se južne države pobunile iz gospodarskih razloga vrlo sličnih onima koji su motivirali hrvatsko političko vodstvo 1971. Međutim, rješenje koje je za taj problem iznašao tadašnji američki predsjednik bilo je dijametralno suprotno Titovom i Kardeljevom rješenju. SAD su tada ojačale svoj federalizam, ali su istovremeno udovoljile zahtjevima svojih južnih država (da se dugu priču skrati na bitno). Tito i Kardelj, naprotiv, uklanjaju političke garniture ne udovoljivši njihovim zahtjevima, ali zato uvode konfederalni politički sustav. Kakav je bio ishod, znamo svi: SFRJ se logično raspala, a SAD su "live & kicking".

grgo

grgo

Tko je glasao

ali zato uvode konfederalni

ali zato uvode konfederalni politički sustav. Kakav je bio ishod, znamo svi: SFRJ se logično raspala,
SFRJ se bi raspala ovak i onak. San o velikoj Srbiji je uvjek živel i još živi.

Tko je glasao

Europu i USA je teško

Europu i USA je teško uspoređivati. Ovdje recimo zgradu staru koliko i američka revolucija će srušiti tek tako, jer kao ne spada u starine (št bbi u Americi bilo svetogrđe), ali ni to nije sve. Kod njih je nacionalno vjersko (sada i rasno obilježje ) nešto što je stvar vlastite intime, a kod nas u Europi nacionalne države (koje su u Americi nepojmljive) tek su sada zapravo došle do izražaja. Uzmimo da je Hrvatska i ostale zemlje u Europi nastale u velikom valu iza pada Berlinskog zida.

U Americi se europsko shvaćanje nacionalnog smiješta u folklor, a državna pripadnost se shvaća u praksi kao nacionalno. Oni stvaraju novu naciju što u Europi nikada neće uspjeti, barem ne u skoroj budućnosti, jer su tlo, pamćenje i osjećaji izuzetno usko povezani.

Sjetio sam se jednog slučaj iztirizma kad sam imao grupu bogatih Meksikanac iz USA, koji su došli navečer iz Atene, prihvatila ih je naša predstavnica. Trebali su provesti tri dana u Dubrovniku a onda u Rim i dalje po itinereru vjerojatno preko oceana (netko im je nudio i Dubrovnik u tim dugim itinererima). Sljedeće jutro mi vodička koja ih je primila na aerodromu sva zgranuta ispričala:

- Sjeli su u autobus, i krenuli smo. Ja sam ih pozdravila i dala opće podatke, a kako je bila noć nisam ništa mogla ni pokazivati. Odjednom starija dama koja je sjedila odmah iza mene mi ljubazno počne objašnjavati kako imamo zaista krasnu zemlju. Kad sam ju iznenađena upitala što je uopće mogla vidjeti jer je tek došla i noć je pa se ništa ne vidi, dama joj je odgovorila:
Ma vidjela sam ja jako puno, vidjeli smo Frankfurt i Koeln, vozili se po Rajni , vidjeli smo Pariz, Madrid, Rim, Atenu!!!

Tko je glasao

Pad berlinskog zida i raspad

Pad berlinskog zida i raspad UDSSR je bilo pokrenuto u Mađarskoj, zatim Praško Prolječe, Hrvatsko Prolječe i Poljska Solidarnost.
Ni jedan diktatorski režim nije preživel, niti nikad nebu.

Tko je glasao

Ni jedan diktatorski režim

Ni jedan diktatorski režim nije preživel, niti nikad nebu.

Diktatorski režimi propadaju ali na istom ili nekom drugom mjestu nastaju neki novi, malo drugačiji, ponekad još diktatorskiji bilo na posve vidne ili na suvremene softicirane načine.

Diktatorstvo gledano kroz metode koje primjenjuje, dakle ne nestaje tako lako. Čak je moguće ustvrditi da se pojava tih metoda u pojedinim vidovima iz okvira jedne države pojavljuje i u okviru svijeta.

Primjer koji mi je pred očima je Amerika. Ona, koja po svemu ima obilježja sustava (naj)demokracije, na dva načina promiče postupke iz arsenala diktatorskih režima
- posle 9.11 napada primjenjuje prema svojim građanima postupke kojih se nebi postidio ni Staljin,
- vojnim intervencijama prema drugim zemljama.

Pa je, po tvome, moguće zaključiti da ni Amerika neće preživjeti.

Tko je glasao

posle 9.11 napada

posle 9.11 napada primjenjuje prema svojim građanima postupke kojih se nebi postidio ni Staljin
Kad baš hočeš bum se zaljepil na tvoj mamac.

Imam osječaj da nemaš pojma o čemu pričaš. Uspoređivat USA s Staljinom je ne poznavanje povjesti i stvarnih događaja.
Da nema Amera, bil bi totalni kaos na svjetu i oni su jedini u mogučnosti napravit i stvorit mir.

Da se nisu umješali na prostorima nekadašnje jugoslavije bi se tu još uvjek vodil rat.

Isto tak bi i pol Evrope pomrlo od gladi za vrijeme WWII i poslje tog istog.

Dok su oni slali hranu za Evropu dotle je Staljin izvlačil sve moguče.

Raspitaj se kod Slovaka i Čeha, tam je sav željeznički promet išel samo prema istoku.

Tko je glasao

Skviki, i ja imam možda

Skviki, i ja imam možda neke određene simpatije prema Americi ali one nikako nisu političke.... Tvrdiš da nema Amera, bil bi totalni kaos.... Skviki moj pa Amerika je rođena na kaosu... kolko vas tu ima koji tvrdite da se Srbi nikad nebudu promijenili.... Usporedi to sa Amerima... Amerika je tvorevina Europskih robijaša stasala na mrtvim tijelima poubijanih Indijanaca i rasizmom pregaženih Afroamerikanaca... to je razlog zbog kojeg ja ne vjerujem da se oni mogu promijeniti i da se iz čiste dobrote miješaju u sve sukobe i svjetske odnose ne gledajući pri tome svoju korist... Svaki kaos koji ti tvrdiš da su riješili itekako su dobro znali naplatiti...

Tko je glasao

Limač, Kolko mi je poznato

Limač,
Kolko mi je poznato je Australija tvorevina izrasla od robijaša, a da je i tak danas su to sve potomci tih ljudi i djeca nisu kriva za ono što su napravili roditelji.

Onaj kome niko ne pomogne taj nema za sebe i ak jedan dan vrati dug onda je to po meni u redu.

Tko je glasao

Potomci nisu niš krivi....

Potomci nisu niš krivi.... hm, Skviki, nisu, tak bi barem trebalo biti, al daj mi onda objasni zake se i danas u HRV j... mater Srpskoj djeci koja nisu ni kriva ni dužna... Misliš da budu Hrvati ikad zaboravili i oprostili, ili se bumo furali na ono da je krv hrvatske djece vrijednija od malih indijanaca ili afroamerikanaca... Mislim gle Skviki, ti i ja se oko puno toga slažemo samo kaj stvari nisu onak kak bi ih mi htjeli vidjeti da jesu... A ja ti garantiram, Ameri ne rade niš bez osobnih interesa...

Tko je glasao

Limač, Djecu od Srbijancih

Limač,
Djecu od Srbijancih ne dira niko. Ja to tvrdim jel dobro znam. No kad neko svoje gura nekom pod nos i traži nekaj kaj nemaju ni drugi a sve je još friško, onda se ne mora čudit da mu se verbalno vrati.

No mislim da smo fulali loptu i skroz zglajzali.

Nirwana je upitna.

Tko je glasao

da, djecu "od srbijancih" ne

da, djecu "od srbijancih" ne dira nitko, a u prvom redu ti svaki dnevnik koji ovdje osvane iskomentiraš sa stajališta nacionalnosti.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

Argumennti koje navodiš su

Argumennti koje navodiš su točni ali se odnose na prošlost (i prije 50 godina).

Mamac je bio moj nategnuti zaključak o propasti Amerike ali ne i isticanje kako se promiču postupci iz arsenala diktatorskih režima kako prema svojim građanima tako i prema drugim državama.

Siguran sam da bi i dio pollitičara imao što reći u prilog ovoj temi. Radi se u konačnom o pravu i slobodama pojedinca nasuprot prava država i odnosa među državama.

Nema ljutnje u razgovorima ugodnim!

Tko je glasao

Argumennti koje navodiš su

Argumennti koje navodiš su točni ali se odnose na prošlost (i prije 50 godina).
I danas najviše pomoči u hrani dolazi iz USA i Evrope.
Sumnjam da bu USA propala, jel je usko vezana za Evropu.
Samo skupa imaju dosta potencionala održat mir na zemlji.

Tko je glasao

Busanje u brza ne znači

Busanje u brza ne znači ništa jer se trebaju vidjeti rezultati a oni su izostali.

U toj rečenici je cjela momentalna politika i stanje Hrvatske.
Ne izostavljam ni jednu opciju.

Tko je glasao

Tako je Lustracija koja je

Tako je

Lustracija koja je morala biti provedena a blokirana je, trebala je biti u funkciji oslobađanja potencijala nacije, jer je trebalo prepoznati one koji zaista nisu bili demokratski profilirani. Umjesto toga su se nametnule razne priče o partizanima i ustašama, o fašistima i antifašistima, i traju još do danas, i ako se nešto ne učini još će trajati sileći nas da tapkamo na mjestu, a u te neplodne bajke će se uvlačiti sve nove i nove generacije koje više i ne znaju što se tada događalo.

I to Skviki zaista nema veze s rasporedom po strankama. Pamtim ono zadnje vrijeme pred promjene u Hrvatskoj, kad su oni najrigidnijim partijski članovi ( jednom velikom poduzeću u kojem sam radio) se odjednom iznenađujuće raslojili po raznim strankama, kao što su se razni drugi ubacivali u druge strane koje nisu ni približno sličile njihovom habitusu,sve to radi karijera.

Ali o svemu tome danas možemo suditi jedino po rezultatima koji su izostali. Navest ću par primjera koji nikoga neće pogađati.

Mate Boban je suđen prije rada radi konkretnog kriminala ali je to poslije kapitalizirao u političkim funkcijama i ostavio iza sebe neizbrisivi trag zla i srama na hrvatskom biću.

Jedan moj prijatelj iz djetinjstva je pokrao skladište koje mu je bilo povjereno, pa kad nije mogao vratiti novac pobjegao je u inozemstvo i povezao se s emigracijom kao žrtva a sistema. Kad su nastupile promjene došao je natrag i odmah se ubacio kao glasnogovornik jednog od vojnih područja (Zadar) i skinut je tek kad su počele sprdnje oko njega u rodnom kraju (ovdje ću imena izostaviti ali će netko svakako prepoznati).

Ne treba dalje, ali je to bio model po kojem su se mnoge slične stvari događale.

Tko je glasao

mamo li šansu uzdići se na

mamo li šansu uzdići se na razinu građana Europe (ako već ne svijeta) i tražiti rješenja sub speciae aeternitatis (dakle ne više zadrto, provincijalno, prav(d)aški i zatucano)? Tako ja razumijem političko djelovanje Vesne Pusić.
Tek sada nazirem i možda razumijem šta postavljaš kao ključno - građanska Evropa, građanska RH, građanski Balkan u građanskoj Evropi, 90.000 stranica, sve ustrojeno, NATO.

Karikirano, praktični i teorijski problem jest što je i stara Evropa i projekt i zbilja građana raznih nacija, vjera, svjetonazora i razne različitosti. Ex SFRJ je to isto. A pod borbom protiv provincijalnog, nacionalnog i nacionalističkog se još nisu ohladila artiljerijska oruđa koja su sijala smrt, dok turbonacionalističke i razne ideologijske strasti koje su harale kontinentom (sovjetsko-ruski, jugoslavensko-srpski ...) i dalje jašu, na istoku kao imperije, tako da je za cijelu Evropu to neprimjereno, za Francusku i Dansku gori, za srednju (Češka, Slovačka, Poljaka, Mađarska ...) van mozga a za BiH katastrofa.

Nije fora nekritički plasirati ideje 18. stoljeća nakon mrcvarenja BiH pod sličnim i dok drama od toga traje. I u pravu si, to je političko djelovanje Vesne Pusić - u svim prilikama nepogrešivo plasira ono što zbilja ne priliči, bitno da se makne kada je drama i plasira kada nije. Tj. ona se uopće ne bavi politikom. I zamisli kakvi su tek drugi, divizije agitpropovaca koji o tome nemaju nikakvog obrazovanja i ne pokušavaju, samo melju sve pred sobom. Nemaš pojma šta je to napravilo u Zagrebu a ni predočiti ne možemo šta to radi po BiH, jedan od vidova banalne ali prilično nezgodne totalitarnosti, iza koje nužno slijedi još gora.

Djelovi evropske ljevice koji kao nikada nisu bili ljevica (dugo nisu uspjeli apsolvirati Staljina i Tita) nego liberali, sada pojačavaju presing na ovo područje i usput neke naše malo staromodnije ljevičare, afirmirane tamo, pokušavaju privesti na režim zabranjenog prava riječi i općenito prava na osobu. Zato je amerikanizirana Pusićka tako lako za NATO, jer i u EU rastu takve snage, po uzru na Hillary Clinton, to je već dulje u modi.

Nesvrstane i neovisne snage su u sve većem sendviču i oko toga će biti još jako dugo natezanja. Poznato je da mi uvijek pobjeđujemo i to na zabavan način, amorfni pučki front, a odavno je stasao i Žižek koji je sam u stanju izići na kraj sa svim tim intelektualnim i umjetničkim forsanjima. Ad USA je značajno pomogao i Lars von Trier, dovoljno je samo Dogville s Nicole Kidman. Tako da je sve kako je bilo i prije 30 godina, Vesna Pusić slobodno nastavlja nalaziti uspjehe (tehnomenadžeri ... sada građanstvo po Balkanu) a mi si slobodno uzimamo za pravo odigrati svoje sa svom "ruljom" kakva jeste i gdje jeste (i navijamo za Obamu).

Tko je glasao

Naravno da se ne slažem s

Naravno da se ne slažem s Tobom dijelom i zato što čovjeku u Tvojim godinama ne priliči više biti panker :))) pa kad to pokušavaš (retoričkim i stilskim figurama), neizbježno falšaš. Drugi mogući razlog je što neke pojmove razumijemo različito, a to znači da se razilazimo i onda kad možda mislimo isto.

I opet iz Tebe progovara Budiša (nema Ti pomoći, kao, uostalom, ni mnogima ovdje) pogotovu u dijelu gdje je vidljivo Tvoje totalno nerazumijevanje Europske unije odnosno nedostatak sluha (naprosto nisi muzikalan) za jednu tako finu činjenica da je Europa uvijek potencijal, nikada aktualnost (kako to lijepo kaže Ph. Allott: "European society is a living organism, a permanent process of human self-transforming, from what it sees that it has been, through what it sees that it is, to what it sees that it can be. What we are can always be transformed into what we could be.").

Biti dijelom tog političkog projekta je za ognjištare poput Budiše uvijek bilo nedokučivo u teoriji, a kamoli u praksi. A to zbilja može frustrirati: da zbog vlastite ograničenosti i provincijalnog uvjerenja da se svijet vrti oko tvog malog dvorišća ili prnjavora nikada ne možeš shvatiti što se to, k vragu, u svijetu događa. Onda počinješ halucinirati da su svi oko tebe pokvareni licemjeri koji se žele domoći nečeg tvojeg (a ti ni sam ne znaš to svoje cijeniti) ili hoće s tobom igrati neke prljave igre.

U jednom se, međutim, slažem s Tobom. Postoje mnogi kojima nije bilo teško biti građanima/građankama svijeta. Štoviše, dali su nemjerljiv doprinos čovječanstvu, a najčešće nisu mogli doći do izražaja (ili su bili prešućivani ili likvidirani) u domaćoj baruštini mediokriteta. Bilo ih je iz svih područja ljudskih aktivnosti. No, politika nije sfera iz koje se ljudi tako lako mogu seliti iz jedne u drugu sredinu. Rijetka su razdoblja u povijesti Hrvatske kad su njezini vodeći političari bili u dosluhu sa progresivnim zbivanjima u Europi i svijetu na način da nisu pristajali na svoj kolonijalni status i da su mogli na ravnoj nozi razgovarati sa svima. Sada je nastupilo jedno takvo razdoblje i to je, kao što kaže Pusić, povijesna šansa ove generacije.

grgo

grgo

Tko je glasao

Rijetka su razdoblja u

Rijetka su razdoblja u povijesti Hrvatske kad su njezini vodeći političari bili u dosluhu sa progresivnim zbivanjima u Europi i svijetu na način da nisu pristajali na svoj kolonijalni status i da su mogli na ravnoj nozi razgovarati sa svima. Sada je nastupilo jedno takvo razdoblje i to je, kao što kaže Pusić, povijesna šansa ove generacije.

EU je nas vitalni interes. Zapravo EU mozes gledati kao mozaik ili vitraz sastavljen od raznih vrsta stakala i boja.Ako na svaki takav komad stakla ili mozaika napises: zaposljavanje, studiranje, kapital, ekologija, problem mirovina, problem demografije, klimatske promjene, onda bude jasnije.
No nesto mora povezivati te razlicite elemente da bi stvar imala smisao.To je vezivno tkivo koje ocito odgovara svim tim elementima, koji su sami po sebi vrlo razliciti.
A bas taj osnovni vezivni element je za nas zivotno vazan, jer se radi o koncenzusu kako u Europi ne smije vise biti ratova.Uz to se podrazumijeva i razrada, ukidanjem uzrocnika: granica, unutrasnjeg nezadovoljstva u pojedinim drzavama radi korupcije, kriminala i ugrozenih ljudskih prava i sl. Nama na ovom trusnom podrucju to odgovara u svakom slucaju. I u kontestu susjednih Srbije i BiH u stanju nestabilnosti u kojima se trenutno nalaze.
Ovaj koncenzus rusenja prepreka i ogranicenja prava kretanja, rada i dr. je u interesu i krupnog kapitala, trgovine i banaka.I pogotovo fondova.U tim se fondovima nalazi minuli rad zaposlenika i potencijal za otvaranje novih poslova mladima koji tek studiraju.
To je dakle drugaciji kapital, nego ga je crtao Marx sa predebleim likovima koji sjede na vrecama love nasuprot sljakera koji 16 sati grbace u nekom rudniku ili celicani. Njega ne zanima tudja livada i okupacija kao one sto su mozgovno u 18 stoljecu.Takvi redovno imaju i do 40% neobradjenih vlastitih povrsina, ali se "pale" na tudje...
Ne vidim istodobno da EU nije u interesu mladih koji pokusavaju steci nova znanja koja ce moci konkurentnije unovciti na sirem trzistu i bez ogranicanja koja predstvaljaju autarkicne i politicki nezrele sredine.One koje jasu na krilima prodaje demagogija slabije obrazovanom glasackom tijelu, sto dovodi do marginalizacije 50-70% mladih koji sa konkretnim diplomama ne vide svoju buducnost u vlastitoj drzavi.Bolonjski proces ima za cilj potaknuti domace drzave za stvaranje konkurentnih i medjunarodno priznatih opcija razvoja kod kuce i dolazak stranih tehnologija i novih radnih mjesta na podrucje gdje su prisutni referentni potencijalni djelatnici.

Tko je glasao

1. Osim malih činjenica

1. Osim malih činjenica nemam šta posebno dodati na ovo, ni potrebe ovdje ni općenito a i previše sam pisao i bavio se ovakvim temama i općenito temama, ali ne u raspravama nego u prilično raznovrsnoj zbilji

2. Npr. ad projekcije i zbilje Evrope sam nedavno previše, nekoliko godina, radio oko migranata koji i preko ovoga područaj nahrupljuju, pa je dio toga i umjetnički obrađen na evropskoj smotri. Ne samo iz učenja (filozofija, komparativna književnost, građevni procesi ..) i izvora koji su mi bliži nego i iz nekoliko desetljeća bavljenja sam kao i prije puno bliži svijetu koji stalno teče i nekim minimalističkim smjerovima i bavljenjima nego značaju nekih navodno povjesno odlučujućih trenutaka i političkih i drugih djelovanja. Tako mi je i bliže poimanje da su za arhitekturu Evrope i dalje važniji izvjesni Walter Benjamin, i Baudelaire kojim se je kao predvodnikom moderniteta bavio, nego većina epohalnog. Isto tako mi je bliže da će se o Evropi više odlučivati u BiH pa i Zagrebu nego u sjedištu. Obzirom da denacifikaciju Njemačke nisu izvršili znameniti nego anonimni, kao i tranziciju Slovenije, tako sam potpuno siguran da će i tranziciju Hrvatske na evropski kolosjek izvršiti netko drugi a ne ekipa koja se gura, to se već odavno radi (na nekim djelovima tako da uopće nema potreba za tranzicijom, aparatura radi), samo do ovih nisu stigle obavijesti (tako to uvijek ide);

3. Osim razumljive skepse oko bilo kakvog govora pa i djelovanja, jer su neka barijera između čovjeka i svijeta, u svim ovim bavljenjima je uvijek pravilo da se nikada ne stigne imati razumijevanja za čovjeka niti za malo veselja, ni za najvažnije i najzaslužnije ljude a gdje bi za one kojima je to potrebno, tako da su ova i slična bavljenja ujedno kontraproduktivna. I nužda i volja opet sile na neke druge pute. Ne samo da pank nije mrtav, ni Loenard Cohen nije, pa ni Arsen Dedić. Puno uspjeha i zadovoljstva u razdoblju povjesnih šansi iskreno želim.

Tko je glasao

Ovaj razgovor mi je

Ovaj razgovor mi je interesantan, s time da sam u ovom intelektualnom iskrenju bliži Grguru, ali u prvom redu radi Supeka, kojeg i danas uzmem čitati u vremenima relaksiranja.

Ali moram dodati jednu reminiscenciju iz JNA- služio sam u Bileći, i dobio zadatak da vodim kurs opismenjavanja dok se ne vrati onaj kojemu je to bila redovita ročna dužnost (onda smo svi bili u vojsci ali ih je dosta bilo koji su ustvari služili civilni rok). Kurs je vodio jedan musliman/Bošnjak po prezimenu Kulenović (hvalio se da je od roda Skendera Kulenovića), a učenici uglavnom Kosovari. Tih 14 dana sam proveo u jednom izuzetno ugodnom društvu koje me i danas čini sklonim Kosovarima, Albancima, Šiptrima kako želite. Meni su dozvoljavali da ih zovem kako hoću a neke bi odmah napadali za pogrešnu upotrebu nazivlja (nisu trpjeli ono Šiptari).

No ono što me je naglanlo da se ovdje javim je bila frapantna stvar, da je opismenjavanje "mojih" Šiptara moj prethodnik Kulenović vršio na ćirilici iako ih je poučavao pisati njihov jezik. Kad sam ih preuzeo pisali su svoje riječi ali na ćirilici što mi je bio toliki apsurd da sam susrevši nadležnog pukovnika mu to ispričao.

Nisam se potom mnogo bavio s "mojim" učenicima glede opsimenjavanja jer su me šiknuli na novu civilno-ročnu dužnost, ali su oni se stalno bavili sa mnom, i kad sam se razduživao, u jedno jutro sam imao tri puta više nedostajuće opreme nego što mi je bilo potrebno. No oni su zato bili dobili novog učitelja!

Nikada nisam shvatio, zašto jedan mulac koji je preuzeo plemenitu dužnost opismenjavanja, a civilizacijski odnosno religijski im je bio ustvari bliži od mene, im je prodavao ćiričicu za nacionalno pismeno izražavanje. Nisam ga uspio pitati jer ga više nikada nisam susreo jer je po kratkom ppstupku otišao u prekomandu.

AP, toliko o kontinuitetu razvoja koji je prisutan i u ovoj istinitoj pričici.

Tko je glasao

Ovaj razgovor mi je

Ovaj razgovor mi je interesantan, s time da sam u ovom intelektualnom iskrenju bliži Grguru, ali u prvom redu radi Supeka, kojeg i danas uzmem čitati u vremenima relaksiranja.
Ima više Supeka a ovdje je u pitanju jedan od braće, Rudi sociolog ili Ivan fizičar i filozof. U zadnjem razdoblju je više u javnosti bio Ivan. Rudi je utemeljitelj studija sociologije i na neki način vodeći sociolog.

Političkom logikom (bliskost) su u medijskoj javnosti bili više, i prekomjerno, zastupljeni neki drugi sociolozi i politolozi i tako redom po raznim područjima, dok su vodeći intelektualci, puno imena evropskog formata, široj medijskoj javnosti praktički nepoznati.

To je samo naznaka da hrvatsko društvo ima dvije paralelne prakse, ovu više javnu u kojoj dominiraju oni bliže politici i Severina te onu drugu, koju ti iz te druge shvaćaju kao osnovnu a ovu medijsko-političku kao nešto štu prilike nanijele. Kada već mora biti tako to sve nije loše, jer se je lako moglo desiti, i dešava se gdje još gore, da su svi prinuđeni biti medijska javnost i ne stići ništa osnovno. Ujedno se je tako provodila i provodi tzv. diferencijacija, što je napredovanjem jedne učvrstilo na jednom a druge na drugom kolosjeku, što omogućuje izbor i vjerojatno ponešto toga kada se bude radila inventura.

Tko je glasao

Spomenut je bio Rudi pa sam

Spomenut je bio Rudi pa sam na njega i mislio (kod njega sam diplomirao B predmet u prvoj generaciji).

No Ivan je moj poseban idol, kojeg najdublje poštujem, i ovdje sam ga nekoliko puta spominjao.

Oni su dva lika koja se mogu uspoređivati po inelektualnim dosezima, iako im je doprinos na različitim područjima, pravi intelekti se u krajnjoj liniji, ako su duboki i dalekosežni, uvijek susreću.

Tko je glasao

Ne bih rekao Gotovac

Ne bih rekao
Gotovac možda,Budiša nikako.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 16
  2. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 9
  3. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 21
  4. Nevenka Topalušić, 100%tni HRVI i ostavke ministara F. Matića i A. Kotromanovića od ppetra komentara 22
  5. osvajači samoStalnosti RH od aluzija komentara 0
  6. Odletio Milanović. Na Krilima Kvarnera. od Papar komentara 0
  7. Delanec od pravednik vz komentara 22
  8. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  9. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 66
  10. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 37
  11. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 36
  12. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 23
  13. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  14. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  15. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  16. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  17. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  18. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  19. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  20. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  21. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  22. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  23. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  24. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  25. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • bube
  • grdipajek
  • indian
  • laufer
  • pravednik vz
  • rupert
  • Weteran

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 8
  • Gostiju: 25

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko