pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Novi tikovi u iskusnoj utrobi stvari blago variraju stvar. Smjesa raznovrsnih raspoloženja krčka. Pažnja po bojištima pojačana, formacije uhodane do napamet. Balasti prošlosti gurnuti u prikrajke, poneki redizajnirani mrtvac oživljava i nestaje u podne. Na rubovima stvari, ni namjerno ni slučajno, ponešto zbunjenosti i kokošarenja a uspjesi, kao gljive poslije kiše.

Politička scena blista, gužva na sredini stremi napadima, k novim pobjedama. Mora da je iza scene još življe, pažnja napregnuta do padanja (babe padaju - Danil Haarms), biće zanimljivo. Razvoj događaja je učvrstio određene relacije, koje puno ne variraju. Jedan od smjerova navika su promjene, ali ne posve sigurno. Drugo je igra oko odstupanja, koja je još neizvjesnija i privlači pažnju. Manje od 60 % birača iziđe na izbore. Glavninu čine uigrani stranački simpatizeri, uredni penzioneri, nešto urednih građana i slično. Nekih do 10 % od ukupnih birača (šestina do petina onih koji iziđu) i količina koja iziđe (više, manje) odlučuje pobjednike.

Anonimni korisnici (hadezea) negoduju na jednostrane medijske silnice o porazu HDZ-a na izborima i podsjećaju na pogled sa drugog mjesta. I da je sve još bolje nego što se pokazuje, programi i osobe, ispitivanja i sve drugo, otkud da ne tako davno poraženi sigurno pobjeđuju? Koliko je pouzdano kod njih tako bolje a kod HDZ-a tako lošije? I o čemu se radi? To je očigledno razumljivo. HDZ je na državnoj razini uvijek pobjeđivao, osim jednom, ali i to jednom je neponovljivo tako, što govori da neće biti lako poraziti HDZ. U prosjeku je za HDZ glasovalo i više od 20 % od ukupnih birača, što je u logici stvari impozantna brojka. Na raznim bitnim lokalnim i zagrebačkoj razini je drukčije. Npr. SDP u Zagrebu sa dobivenih 10 % od ukupnih glasova je odnio pobjedu bez prave konkurencije. Neke veze imaju izborna pravila, manje i male stranke i općeniti razvoj demokracije u Hrvatskoj. Pojednostavljeno, izbori i demokracija u Hrvatskoj su navodno smjerali njemačkom modelu ali zapravo su autohtoni, adaptirani na navike kasnih faza SRH. HDZ je, u prilikama kakve su bile, preuzeo vlast kao brza zamjena za raspadajući SKH koji je htio predati vlast nečem drugom, i nastavio je vladati na isti način kao SKH, prilike, frakcijske i interesne gužve itd. Manje stranke i eventualni rast oporbe je sustavno destruiran i sprječavan, do likvidacija i uklanjanja blizu likvidacija. U razdoblju devedesetih HDZ nije jednoznačan pojam i pojava, to je global ponašanja u kojem su sudjelovale sve bitne snage. Ključni djelovi su instaliranje raznoraznih snaga umijesto onih koje su dobile izbore te zaprječen izbor (HSLS) gradonačelnika Zagreba devedesetih. Sustavno je destruirana i treća stranka, tako da je ni danas nema. HDZ je opet dobio priliku sada, nakon što su destruirani rezultati izbora početkom 2000.g. i uskraćeno povjerenje birača u mogućnosti i rezultate dogovorne neizborne koalicije oko SDP-a (bez već raspadnutog HSLS-a).

Za pobjedu i sastavljanje Vlade na idućim izborima će sigurno biti dovoljno 25 % glasova od ukupnog broja birača. Zasigurno se veoma velike komplikacije i aktivnosti vežu uz odlučujućih vjerojatno 5 % od ukupnog broja (do 10 % izišlih). Pitanje je zašto je to tako uzbudljivo i kakve sve logike se unutar toga kreću? Pa jednom je inertni ali iskusni Tomac na biciklu preokrenuo na svoju stranu više od 10 % glasova iznad ikakvih očekivanja. Jambo je skupio toliko djeleći srdele i nešto povrća. Bandić toliko skuplja dok hoda, bez ičeg drugog. Najnespretniji i najogađeniji Budiša je toliko skupljao dok mrmlja. Zašto se oko takvih relacija muče impresivnije snage? Tako velike napetosti i velika neravnoteža, ovisnost o nekoliko postotaka birača, nisu pali s neba, to su složeni interesi, navike i slične poznate stvari, koje prate strašne kontradikcije. Ali ono što će odlučiti, varijacije na temu, o tome se obično malo priča. Taj odlučujući dio, zamračena tema, je neka vrsta sante leda, neka šarena smjesa koja krčka u vezi s raznim. To muči HDZ, i druge.

U toj smjesi je običnih sastojaka, zbunjenosti, zbrke, nepovjerenja i sličnog. Pojednostavljeno, još ni jednom nije bilo pouzdano kuda stvari smjeraju bar idućih pet godina, a samo izuzetno slučajno je bilo bolje od skromnih očekivanja. Raskorak parola i pouzdanosti sa zbiljom je impresivan, kontinuiran i dominantan. Na tom terenu je politika u inferiornom položaju, trećerazredni dio društva, a ipak bitna, najbitnija u tome što kontinuirano davi osnovu i uništava moguća pomicanja, karikirano 5 % nečega. Inferiornost politike seže dotle da je još daleko njezino elementarno percipiranje zbilje, a njezina korisnost još dalje. U zemljama sa dugotrajnom razradom i pouzdanošću sustava pa i u zemljama sa bitno jednostavnijom društvenom strukturom to je puno manji problem, ili su mogućnosti ograničene na male varijacije ili su promjene jednostavnije. Hrvatska je bitno složenija. Društvo, pa i politiku, ograničava svašta. Npr. jedan bezazleni dio navika, izražavanje oko pitanja šta treba napraviti, tko je napravio. Ne samo da se naviknuto priča, nego i misli, upravlja i beskrajno ponaša "mi i ja smo a on i oni nisu", unutar politike i vlasti, u svemu drugome. Ta navika bezočnih laži i privida nije u padu, nego jača, sve više i šire.

U smjesi koja krčka i odlučuje ima i nešto obične strave, možda i poprilično. Pojava nije karakteristična po egzistencijalnom, ideologijskom pa ni vrijednosnom ključu, više je proizvod složenog, nadsvjetskog hrvanja. Npr. puno je interesne strave oko razvoja stvari na Jadranu, gdje su neizvjesnosti i napetosti veće nego na Siciliji. Npr. bilo kakve sitne javne teme po gradovima, do koje klupe i prostora za pse. Npr. od preglednosti prihoda i troškova. Npr. podzemlje i razizemlje, u fizičkom smislu, koje izbija iz okova zarobljeništva na površinu. Npr. podaci, koji su veoma nepouzdani zbog višedesetljetnog namjernog sustavnog nereda, u kojem sudjeluju znatnovećinske snage, bitno složenije od bilo kakvih naznaka. Npr. ono prošlo u novom.

Neka razumljiva hadezejska čuđenja. Jadran. HDZ je uložio malo napora i koraka oko reda na Jadranu, gdje je puno interesa. Aktivirani su bageri, prostorni planovi, transparentnija prodaja državnih nekretnina, nekretnine na internetu, sređuju se smetlišta i nešto komunalije. U prethodnoj Vladi je Božo Kovačević jedva poljubio more i to pogrešno (srušeno nekoliko kuća u selu Vrana), Linić je dominirao u predevijantnoj prodaji i drugom do javnih razdora u vlastitoj Vladi a Čačić i Tomčić su uskakali isključivo prema osobnim interesima. I sada moguća prijetnja da ih takvi poraze. Kako je to logično? Pa upravo tako kako su i ovi prethodno poraženi. Bitno je da i veći red nije samo napredak, nego i nered s retrogradnim elementima, jer su stvari složenije. Npr. u uvođenju reda su rijetki koji su se držali reda desetljećima teško oštećeni (zemljište od građevinskog postalo neke druge namjene) a dugotrajno neuredni profiteri nagrađeni (legalizirane nekretnine bez ikakvog troška, čak djelom i za vlasništvo). Negdje je uloženo i napravljeno puno, negdje za isto ništa itd. Rastu interesna grupiranja i sukobi, koji nadilaze stranke, pa i tamo gdje je nešto sređeno, pa umijesto dodatnih simpatizera na trošak države dobiješ neprijatelje od vlastitih članova. Slična moćna logika je digla i urušila istočni blok te Tita i Titovo.

Vladajući HDZ svakako dobiva. Što je bolja konkurencija to više a pravom prijetnjom izbora i gubitkom najviše. Prvo, sami su iskusili kako je to blagotvorno bilo u prethodnom razdoblju, preporod u svijesti, mogućnosti konsolidiranja i bez opterećenja gledaš kako jedini iskusni Račan (Vesna Pusić) ne uspjeva izmigoljiti iz zagrljaja Linića, Čačića i Tomčića. Sada to može biti još zanimljivije. Drugo, vide to isto na konkurenciji. Treće, još uvijek imaju priliku za šta odigrati. Četvrto, ako ništa drugo mogu razmišljati o zaradi na svemu oko političkih utakmica, sve u vezi s tim je i dalje sve profitabilnije. Peto, u krajnosti im je otvoren put za razne kombinacije s konkurencijom.

HDZ se, prema prilikama, može zamjeniti drugom skraćenicom. U svemu tome se nazire da prikazana tehnologija smjera ka promjenama. Na puta preobražaja moguća su i čuda. Npr. U Italiji su se najednom rastvorile sve bitne stranke. Šta bi bilo čudno da se kod nas s njima nešto desi?

P.S. Odlučujući glasovi su oko mene. Stanje je zasad teško za vidjeti i zapisati, a ni volja i sve drugo nije najbolje. Još se nismo dogovorili, svaki korak u tom smislu izaziva uobičajenu zbrku, inat, sukobe i žrtve. Ako i kad dođe do dogovora, javiti ću. HDZ je naš, sačuvaćemo malo pažnje za HDZ, i za druge, sve su to naši. Jednaka pravila za sve se podrazumijevaju, biti ćemo nemilosrdni oko toga, isključujući pravilo obostranosti. Nemojte puno zvati, imamo i drugog važnijeg posla, a i donositi takve odluke o sudbini divizija nije lako.