pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ja više nemam živaca ni gledati, a kamoli pisati detaljno o Sanaderovim, srećom rijetkim, televizijskim monolozima. S obzirom da je za Branimira Bilića bilo bolje da je izašao iz studija (iako ima još dvije emisije do kraja, ne vjerujem da će se nastaviti na jesen kao i Jelenčićeva), neki su morali po dužnosti to raditi, pa su se bez dlake na jeziku obrušili na sve aktere najdosadnijeg TV sata ovog vikenda - Indexov Jovan Dragišić bez milosti:
VRATIO se Ivo. U jednosatnom monologu, koji je držao pod budnim okom poznatog i navijek "kritičnog" Branimira Bilića, autora HTV-ove emisije "Lica nacije", nekog paklenog spoja postkomunističkog žurnalizma i posvemašnjeg ludila, jedan dan nakon objave o najvećoj antikorupcijskoj operaciji u novoj hrvatskoj povijesti, Ivo je Sanader javno istupio kao vođa "hrvatske budućnosti" i čovjek kojemu možete vjerovati da Vas, kako je Bilić svojedobno govorio u svojoj prijašnjoj emisiji, "Misli 21. stoljeća", vodi kroz "novi milenij".Dok netko ne stavi neki od bisera iz večerašnjeg remek djela, pogledajte kako je to izgledalo zadnji put prije šest mjeseci na RTL-u (zamislite premijer se ne usuđuje šest mjeseci pojaviti na nekoj televiziji, što više govori o premijeru, nego o televizijama:-)

„… složeni poremećaj funkcije mozga koja se sastoji od skupa karakterističnih simptoma, koji oboljeloj osobi otežavaju, iskrivljavaju ili sasvim onemogućavaju razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava. Zbog krivog prepoznavanja stvarnosti, logično razmišljanje gubi svoje uobičajene odrednice i kreće se nama nerazumljivim i nelogičnim kolosijecima. Pokušajmo si na trenutak zamisliti nemoguću situaciju, da smo se, ovakvi kakvi jesmo, našli na nekom drugom planetu u drugoj galaksiji, gdje je izgled bića sasvim drugačiji, gdje je govor nerazumljiv, gdje su osjećaji nepoznati, običaji čudni, okolina ugrožavajuća, a stigli smo tamo i ne znajući kako, a ne znamo ni koliko ćemo ostati i sve je oko nas nestvarno, strano, zastrašujuće. Eto, tako se nekako osjeća bolesnik koji iz svog normalnog života odjednom, ili postupno, upadne u svijet psihotičnosti. Jasno je stoga da bolesnici u fazi bolesti ne mogu gajiti i pokazivati normalne osjećajne doživljaje prema drugim osobama, što im znatno narušava društveno funkcioniranje. Bolesnici mogu imati poteškoća s pamćenjem i ponašanjem.“