pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Opservirajući događanja i odnose snaga u hrvatskom društvu, u najnovijem broju Glasa Koncila komentator Ivan Miklenić uspoređuje položaj vjernika prije i poslije tzv. demokratskih promjena i donosi vrlo zanimljiv zaključak. Suprotno do sada prevladavajućem mišljenju, on zaključuje da je društveni položaj vjernika gotovo nepromijenjen.

Miklenić polazi od toga da se nije promijenio položaj nekad vladajuće elite:

Posebno je to opipljivo po prevladavajućem mentalitetu, povlasticama, odnosu prema prošlosti te po utjecaju i moći koju je zadržao tzv. kadar iz socijalističkog društva.

i analogno tome zaključuje da su vjernici i danas građani drugoga reda:

Ta pojava osobiti je izazov za građane vjernike koji su u razdoblju prije demokratskih promjena (premda su i tada bili apsolutna većina) pretežno bili građani druga reda, a ni danas (premda ih se čak 87 posto spontano deklariralo kao katolici) ne uspijevaju doći ni do ravnopravne zastupljenosti u medijskoj javnosti, a još manje do ravnopravnog sudjelovanja u utjecaju i moći u hrvatskom društvu.

»Nisu doneseni svi provedbeni propisi koji su propisani odredbama Zakona o proračunu.«

Ovako glasi jedna od rečenica iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju za 2007.godinu. . Pa što, rekli bi neupućeni, to i nije neki propust kad znamo kakva nam je praksa u odnosu na brdo zakona koji su donijeti. Ipak, propust ima dublje značenje jer se radi o propustu zakonodavca.

Na tom tragu promišlja i Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila. On u svom komentaru pod naslovom „Nekažnjeno bezakonje“ problematizira našu ukupnu političku elitu.

Drugim riječima, zakon je nešto odredio i propisao, a netko, tko se smatra da je iznad zakona, ne želi i ne donosi provedbene propise!

On ide i dalje pa zaključuje da je to „evidentan primjer izigravanja zakona a da za to svjesno i namjerno izigravanje nitko ne odgovara“ i da se na to mora upozoriti najšira javnost. Slažem se.

Izborna groznica još nije gotova i punom snagom trese političare, medije, političke analitičare i komentatore raznih vrsta. U takvoj situaciji nije preveliko čudo kad neki mijenjaju ocjene i ranije izrečene stavove. Ipak, neke bi stvari trebale biti konstanta, primjerice opće dobro. O tome što predstavlja nas je još nedavno u jednom od svojih komentara poučio Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila (temu sam obradio u postu Opće dobro i ima li koga (čega) iznad Hrvatskog sabora?).
Njegov najnoviji komentar Novi povodi za zabrinutost me je potaknuo da ponovno razmislim o općem dobru.

Legitimno je pravo Rimokatoličke crkve ili, jednostavnije, Crkve da se očituje o društvenim i drugim pojavnostima koje promatra kao i svaki drugi pripadnik društvene zajednice u Republici Hrvatskoj. u demokratskom i pluralističnom društvu to nitko nikome ne smije osporiti. dapače! kao čovjek koji se zalaže za slobodu javne riječi, potrudit ću se da svatko tko ima bilo što za reći to i kaže, ma koliko se neslaga s njim. i ma koliko mu lošu ocjenu dao.

Podugačkom serijom komentara se glavni urednik i kolumnist Glasa Koncila Ivan Miklenić već duže vrijeme obrušava na sve izvan svoje organizacije. Tako su svoje dobili Hrvatski sabor, saborski zastupnici i političke stranke, a ni mediji nisu ostali pošteđeni. Kako je krenuo, opravdano je zapitati se što je ili tko je sljedeći na redu. Da li je u pitanju epidemija predizborne groznice ili što drugo, samo Bog će znati.

O tome što MIklenić zamjera Hrvatskom saboru sam već pisao u članku o općem dobru.

Evo što zamjera medijima:

Parlamentarnu demokraciju obično tumačimo kao politički sustav u kojem najvišu zakonodavnu vlast u državi obnaša parlament (u našem slučaju Sabor). On donosi Ustav i zakone prema kojima se imaju ravnati svi građani odnosne zemlje.
Ustavom se definiraju i štite najviše društvene vrednote, u našem slučaju sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

Kao sastavni dio društvene scene u Hrvatskoj, Katolička je Crkva prisutna u medijima koji izvještavaju o njoj i njenom djelovanju. Osim specijaliziranih, u većoj ili manjoj mjeri, o Crkvenim aktivnostima izvještavaju i drugi mediji. Pri tome se podrazumijeva i redovna je pojava da različiti mediji o istom događaju izvijeste na različit način. Profesionalna je obveza i minimum novinarske korektnosti poštivanje činjenica dok je interpretacija istih stvar slobode svakog izvjestitelja. No, da li je tomu uvijek tako?

Izvještavajući o misama održanim povodom Velike Gospe, možda i najveću pažnju izazvale su sljedeće riječi Krčkog biskupa Valtera Župana:
Statistike pokazuju da je komunizam urodio sa 100 milijuna mrtvih, Hitler sa 20.900.000 mrtvih. Radi se o ljudima, a ne brojkama. Ni Tito nije daleko od toga sa 1.129.000 mrtvih.

Da li je pobačaj ubojstvo ili pravo žene? To je jedno od pitanja koje s vremena na vrijeme uzburka duhove, kako kod nas tako i u Evropi. Dva su događaja ovo pitanje ponovno stavila u središte pozornosti zbog čega nije nemoguće da se na dnevnome redu nađe i tokom predizborne kampanje nekih od naših političkih stranaka.

Čini se da je lavinu zakotrljala odluka Papinskog vijeća za pravdu i mir u kojoj se kaže da katolici više neće financijski podupirati Amnesty International zbog toga što je ova svjetska organizacija u popis ljudskih prava za koja se bori i zalaže uvrstila i pravo žene na pobačaj u određenim okolnostima..

“Ne dopustite da nas razjedinjuju oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka“ - prenosi Glas Koncila poruku kardinala Bozanića iz homilije koju je održao, ove godine prvi put osobno, na bleiburškom polju. Poruka je to kojoj se ne bi trebalo ništa prigovoriti i ja to ne činim. Umjesto toga, ja ću se zapitati da li je dovoljna.

Vjerojatno zbog toga što je izborna godina, niti jedna od političkih stranaka se o Bozanićevom govoru još nije očitovala, a pitanje je da li i hoće. Zašto? Vjerojatno zato što znaju da bi svako očitovanje ili rasprava o istom nužno dovela do podjele na one koji Crkvu bezrezervno podržavaju, neovisno o čemu se radi, i na one koji to ne čine, pa ponekad čak i pretjerano revno traže zamjerku izgovorenom ili učinjenom. Političkim strankama su u izbornoj godini dobrodošle podjele samo na one koji jednu stranku podržavaju i one koji se opredjeljuju za neku drugu. Zato se dobro pazi da ovih drugih bude što manje.

Nakon što je JL objavio vijest prema kojoj će Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokrenuti dva nova postupka protiv Jelene Brajše (http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2007,1,10,caritas_brajsa,57777.jl), sinulo mi je da sam potpuno zaboravio kakav je ishod onog prethodnog u kojem je terećena za prikrivanje dokaza (famozni dnevnik zlostavljača koji je pronađen u njenoj kući) i ometanje istrage. Znao sam da je zbog teškog zdravstvenog stanja završila u bolnici, ali sudbinu prijave sam zaboravio.
Odlučio sam provjeriti u listu koji takav podatak sigurno ne bi prešutio, pa sam se dohvatio traženja po arhivi Glasa Koncila.