pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

Jutros u Inboxu dvije vijesti iz Bankamagazina koje zaokružuju svu neurotičnost hrvatskog političkog trenutka:

• Friščić: Hrvati osuđeni na uvoz hrane

Iako imamo prostor koji može prehraniti dvostruko više ljudi nego što ih danas u Hrvatskoj živi, bilance pokazuju tek nekoliko artikala koji su dostatni. Imamo dostatnu proizvodnju pšenice, no ne smije nam se ponovno dogoditi da se odmah po žetvi pola proizvodnje izveze, a potom, kao ove godine, imamo potrebu za interventnim uvozom, kaže Josip Friščić, predsjednik HSS-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora u intervjuu u novoj Banci. ...(više pročitajte na linku)

• Konzum: Za dividendu 56,76 milijuna kuna

Od 224,83 milijuna kuna prošlogodišnje dobiti, Konzum će u dividendu isplatiti 56,76 milijuna kuna, odnosno 2,5 kune po dionici, odlučila je Glavna skupština dioničara. Kako je objavljeno na Zagrebačkoj burzi, u zadržanu dobit izdvojit će se 168,07 milijuna kuna. Temeljni kapital Konzuma podijeljen je na 22.702.860 redovnih dionica na ime, a pravo na dividendu imaju dioničari koji su upisani u Registar dionica pri Središnjoj depozitarnoj agenciji na dan 02. srpnja 2008. godine...(više pročitajte na linku)

Umjesto da se povećaju subvencije za plavi disel mislim da bi trebalo razmisliti o ukidanju plavog dizela. Što je veća razlika između cijene dizela i plavog dizela to su veće mogućnosti zloupotrebe plavog dizela, a i ovako se neki već voze i griju kuće na plavi dizel.
Umjesto subvencioniranja dizela mogli bi povećati subvencije za poljoprivredne proizvode.
Isto tako bi umjesto prepiranja oko cijene umjetnog gnojiva i subvencioniranja proizvodnje gnojiva mogli držati tržišne cijene gnojiva i povećati poticaje za poljoprivredne proizvode.

Ali oni to neće napraviti, jer tako ne mogu uništavati naše selo, tako ne mogu podilaziti predstavnicima agrobiznisa, tako ne mogu sprječavati razvoj eko poljoprivrede.

Godinama nas se uvjerava da su gospodarstva s jednom kravom ili dvije neisplativa, neperspektivna i da nam trebaju velike farme.

Volio bih da se vidi tko je učinkovitiji kad bi svi imali jednake šanse.
Koliko košta proizvodnja litre mlijeka nekoga tko ima jednu kravu koju vodi na ispašu i drži u štali,a koliko košta proizvodnja i tvornicama mlijeka?

Što je svinjetina?
Je li to ono meso koje se proizvede na našim domaćinsvima gdje se svinje hrane kukuruzom i na starinski način u svinjcu gdje svinja ima prostora da se okrene i gdje svinje šeću dvorištem?
Je li svinjetina ono što se proizvede u tvornicama svinja hranjeno meni nepoznatom muljom hrane za svinje i šopano antibioticima i proteinima, gdje su svinje natrpane u kavezima.

Kao što na drugim stvarima koje kupujemo mora pisati sastav od čega je napravnjen dotični proizvod, tako bi možda i kod mesa trebali kupci biti upozoreni što sve sadrži meso koje kupuju.

Ono meso koje je puno antibiotika, proteina i nije ekološki prozvedeno bi možda trebalo oporezivati trošarinama.
Tako bi mi jeli zdraviju hranu, oni koju zdravu hranu prozvode bi lakše plasirali svoje proizvode a, novcem od trošarina bi se subvencionirala ekološka proizvodnja pa bi nam ta hrana bila dostupna.
Konzmirajući zdravu hranu i ljudi bi bili zdraviji.

Jučer sam pročitao u novinama da 20-25% kruha ode u povrat koji se baca, tamo također piše da se godišnje proizvede 113.000 tona svježeg kruha.

20-25% toga kruha se baci.
Koliko je to u vjetar bačenog poticaja za pšenicu? Koliko tona mineralnog gnojiva? Koliko goriva je potrošeno samo da bi se tolika količina kruha bacila? Koliko je električne energije potrošeno na kruh koje će se baciti?

S jedne strane se potiče ljude na energetsku učinkovitost, ekološki ih se osvještava, osuđuje se one koji bacaju hranu, a sve to se dozvoljava proizvođačima.
Naravno cijenu njihove neučinkovitosti plaćaju potrošači.

Može li se što učiniti da se baram smanji tolika neučinkovitost i rasipanje resursa?

Slično je i s drugim proizvodima s kratkim rokom trajanja: jogurti, povrće, voće, mesne prerađevine...
Dio svega toga propada. Veliki trgovački lanci, a i male trgovine žele ostaviti dojam obilja i velike ponude. Posljedica toga je upropaštavanje i bacanje hrane.

Kad se govori o štednji energije uglavnom se priča o štednim žaruljama, automobilima koji troše malo goriva, pasivnim kućama...

Zvone je načeo temu o porezu na neobrađeno zemljište. Pošto temu smatram dosta važnom odlučio sam napisati post i postaviti par pitanja.

SRPSKO PITANJE

Iako ovo vjerojatno nije razlog pričama o uvođenju poreza, ipak ću ga navesti. Prije par godina sam čuo neke priče o uvođenju poreza na zemljište kao paravana za riješavanje srpskog pitanja.

Naime, mnogi su Srbi nakon Oluje izbjegli iz Hrvatske, ali "nisu na svojim opancima ponijeli i svoju zemlju". Na ovaj način bi legalno mogli oduzeti zemlju Srbima bilo da ih se porezom natjera na prodaju zemljišta, bilo da se čeka dok dug za porez ne prijeđe vrijednost zemlje koju imaju pa se ta zemlja proda, bilo da se ostvarenja nekih prava uvjetuju podmireljem svih obveza prema državi.

KOME URUČITI RAČUNE

Znamo da je kod nas velika zbrka u zemljišnim knjigama i da ima dosta neriješenih pitanja, dugogodišnje ostavinske rasprave, deseci vlasnika zemljišta od kojih mnogi žive po raznim Merikama i Ostrelijama, tu su i Srpske izbjeglice. Kome uručiti račun, ako ne znaš vlasnika ili ga ne možeš naći?

KAKO UTVRDITI JE LI ZEMLJA OBRAĐENA

Kakve veze ima (loša) zagrebačka voda s poljoprivrednim zemljištem? Nikakve, osim što i jedna i druga priča, svaka na svoj način, ilustriraju koliko je sranja u ovoj državi.

The clock is ticking, pa sam ih odlučio ispričati zajedno a i pomalo na brzinu, jer sam ovdje on really tight schedule :-).

Prvo zagrebačka voda. Ili preciznije, voda na zagrebačkim Vrbanima koja puni novinske stupce zadnjih n mjeseci, iako sa sve slabijom učestalošću: „A Bože moj, malo im je tamo lošija voda, a riješit će se nekako. Nema tu više priče“.

Koji majstorski odrađen PR za Bandića i njegovu ekipu :-)))

Jer, dame i gospodo, problem sa zagrebačkom vodom NIJE na Vrbanima. A jok! Lagali su Vam dame i gospodo, lagali su Vam u oči i nisu ni trepnuli! A da problem nije na Vrbanima je pokazala i nedavna inspekcija vode na hidrantu (dakle, prije ulaska u vodovodnu mrežu naselja!) koja, gle čuda, također ne valja ali, očekivano, to niste čuli kao prvu vijest na Dnevniku :-).

Ovih dana u medijima je bljesnuo vrli ministar poljoprivrede, po vlastitom priznanju čovjek koji 'ionako nije želio doći na to mjesto.'
Slavnu koaliciju, dodatno je osramotio aktualni čelni vladar jednog od škakljivijih ministarstava svojim nastupima u javnosti.
Govoreći u stilu kauboja, obraćajući se prisutnima zazivajući ih samo prezimenom, uporno i tvrdoglavo je odbijao odgovoriti na jednostavno voditeljevo pitanje:
-Hoće li njegova stranka odustati od ZERP-a?
Nevjerojatnom sposobnošću da se pravi lud, Pankretić se vrtio oko amaterskih diplomatskih fraza koji su ga samo dodatno ukopavale.
Neodređenim i pomalo arogantnim tonom, postaje vidno iživciran voditeljevim inzistiranjem.
Za to vrijeme, u domovima Lijepe Naše, puk je bio vidno iziritiran njegovom dosljednošću oko okolišanja.
Ležernošću ratara, neformalno je lupetao kontradiktorne naučene rečenice, brljao o sretnom braku s HDZ-om, a s druge strane branio ZERP i ribare.
Ni tijekom javnog sramoćenja, a ni poslije nikom nije bilo jasno tko tu koga ustvari j...,ni kako vrhovni poljoprivrednik može biti onaj koji je tu 'samo zato što je stranka to željela, a ne on.'

Nakon sto su se ugnijezdili i osjetili jako vaznim faktorom u sastavljanju nove vlasti, HSS-u i Friscicu se vratio bumerang bahatosti direktno u celo.Obzirom da se sva dr.Ivina retorika svela na ulazak u EU, ukoliko je tvrdoglavost iste oko ZERPa istinita, onda od ZERP-a nece biti nista.To ce HDZ sklon pricanju jednog, misljenju drugog, a izvedbi treceg, vrlo lako prebroditi.Ali HSS?
Za HSS sad postoje samo dva izlaza:
1. ili ce HSS izaci u slucaju popustanja HDZ-a oko ZERP-a iz vlade
2. ili ce se nakon odricanja love za poljoprivredu, odreci i ZERP-a
U prvom slucaju bi se to citalo kao da je HSS stranka kojoj u prvom planu nisu polozaji i fotelje, vec ispunjenje obecanog glasacima.A u drugom slucaju bi to znacilo da ce HSS izvarati svoje glasajuce sitnozubane, kao nitko nikad jos od 1991 godine.Upravo inzistiranje na vecim sredstvima za poljoprivredu i ZERP-u pod svaku cijenu, su bili izborni aduti Frisciceve stranke.

I u jutrošnjoj radijskoj emisiji na HR1 g. Stipan Bilić (predsjednik HUP prehrambene ind.) je elegantno stao u zaštitu svojih poslodavaca i dobio prostor da ponovo baci ružnu sliku i pokaže već poznatu netrpeljivost prema seljacima.

Nemam tonski zapis, niti postoji pisani trag pa mi samo preostaje da mi vjerujete da sam dobro zapamtio izrečeno mu:

Među seljacima je uvriježeno mišljenje da su oni ugroženi i da se njima mora pomagati. Tako su na primjer prošle godine dobili odštetu za sušu iako suše nije ni bilo.

Neću nas braniti time što je gotovo cijeli svijet zahvatila suša (poskupljenje hrane), što su i vrapci na grani uvjereni da smo i u nas imali sušu, samo ću pokazati kojom se to statistikom služi moćni prehrambeno-trgovački lobi.