pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kada sam u svom dnevniku pisao o aktivnostima zastupnica i zastupnika 6. saziva Hrvatskog sabora kroz prezentaciju broja javljanja za riječ, duljine trajanja rasprava i broj postavljenih pitanja, uz napomenu da je to SAMO JEDAN OD MOGUČIH kriterija vrednovanja nečijeg rada u parlamentu, najavio sam i mogućnost da napravim analizu ZAKONODAVNIH INCIJATIV zastupnica i zastupnika.

Uz ogromnu pomoć volontera koji mi pomaže u parlamentarnom radu (program volonitaranja studenata u Saboru od GONGA-a preuzeo je Sabor) Miše, napravili smo i tu analizu.
Statističke podatke o zakonodavnoj aktivnosti vodi INFODOK služba Sabora temeljem kojih smo i napravili ovu analizu.

Jeste li se ikada upitali zašto moramo plaćati boravak naše djece u vrtiću? Je li stoga što zaposleni roditelji nemaju kome drugome povjeriti djecu dok su na radnom mjestu, a boravak u vrtiću se smatra luksuzom? Uostalom tako je „oduvijek“, pa zašto bi se mijenjalo. No, zašto ne plaćamo redovno školovanje i boravak naše djece u školama? Što to škole imaju, a vrtići ne, pa su nam besplatne? To što je tako „oduvijek“ više nas ne zadovoljava. Ono što je samo zato što je „oduvijek“ treba mijenjati ako postoje bolja rješenja.
Nekada su vrtići služili samo čuvanju i zabavi djece, a kako je to prirodna dužnost i uloga roditelja, društvo taj trošak nije htjelo preuzeti na sebe. U suvremeno uređenim društvima kakvim se smatra i naše, hrvatsko, u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama, organiziran odgoj i obrazovanje počinje već od najranije dobi. Tako se i u vrtićima posljednjih godina sustavno provodi odgojno-obrazovni program, primjeren djeci pojedinih dobnih skupina, kako bi što ranije stekli osnove poželjnog ponašanja u društvu i pripremili se za školovanje. Stoga to više nije samo interes roditelja, nego i društva u cjelini.

Ovih dana priča o pojasu nevinosti odnosno ekološko - ribolovnom pojasu došla je do vrhunca zapleta. Tek što su glavne djevice Friščić i Adlešić, nakon točke na štangi, počele naplaćivati svoju vjernost Sanaderu, došao Olli Rehn, europski povjerenik za proširenje, i rasturio ljubavnu idilu Iveka, Jožeka i Đurđice. U ime EU Olli im je tiho na uho šapnuo, bez odustajanja od pojasa nema nastavka pregovora. S jaucima i suzama u očima Ivo, Joža i Durđa počeli su skidati pojas i gaće te ponizno nuditi svoje ribice jadranskim susjedima. Kao i svim djevicama, malo su se brinuli, "kaj im doma budu povedali". Za domaću publiku pripremili su i vikend predstave “Kako poslije pojasa ostati nevin” u izvedbi vodstva stranaka na vlasti. U ponedjeljak će se izaći sa priopćenjem o nevinosti. Plastična kirurgija čuda radi.

Hrvatska politička elita kao da u ovome času nema pametnijeg i važnijeg posla pa se sprema na promjenu Ustava. Inicijativa ima raznih a najznačajnije su one koje se odnose na referendumsku većinu potrebnu za ulazak Hrvatske u EU, ograničenje uloge Predsjednika RH u odabiru mandatara za sastavljanje Vlade i promjenu rokova zastare za privatizacijske malverzacije. Najnovija se pak odnosi na uvođenje čistog parlamentarnog sustava a pokretač je Smiljko Sokol, bivši sudac Ustavnog suda možda najpoznatiji po tvrdnji da „novac nije imovina“.

U proteklih nekoliko dana primio sam poveći broj vaših poziva i e-mailova u kojima ste me upozorili da ne možete pratiti prijenos sjednica Sabora putem interneta, točnije da postoje ozbiljne smetnje u tonu, a ponekad i u slici.

Za obrazloženje sam se obratio Službi za odnose s javnošću Hrvatskog sabora koja je u kratkom roku odgovorila slijedeće:

„U video/audio prijenosu sjednica putem Interneta nismo zabilježili probleme od početka 6. saziva. Smetnje u prijemu signala na koje se referirate stoga mogu biti uzrokovane samo greškom na klijentskom računalu i/ili nedovoljnom propusnošću internetske veze klijenta.
Bez podrobnijih informacija nismo Vam u mogućnosti dati precizniji odgovor.“

Ako i vi imate iste probleme provjerite dakle svoje računalo ili propusnost internetske veze.

Temeljem vaših povratnih informacija želim doista biti siguran da prijenos jednica Sabora na internetu ima samo tehničke probleme a da sa "nepoćudnim" temama nema nikakve veze.

»Nisu doneseni svi provedbeni propisi koji su propisani odredbama Zakona o proračunu.«

Ovako glasi jedna od rečenica iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju za 2007.godinu. . Pa što, rekli bi neupućeni, to i nije neki propust kad znamo kakva nam je praksa u odnosu na brdo zakona koji su donijeti. Ipak, propust ima dublje značenje jer se radi o propustu zakonodavca.

Na tom tragu promišlja i Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila. On u svom komentaru pod naslovom „Nekažnjeno bezakonje“ problematizira našu ukupnu političku elitu.

Drugim riječima, zakon je nešto odredio i propisao, a netko, tko se smatra da je iznad zakona, ne želi i ne donosi provedbene propise!

On ide i dalje pa zaključuje da je to „evidentan primjer izigravanja zakona a da za to svjesno i namjerno izigravanje nitko ne odgovara“ i da se na to mora upozoriti najšira javnost. Slažem se.

Ako je vjerovati Einsteinu, sve je relativno pa i ocjene pojedinih političara. Dok je za ocjenu lika i djela Ivice Račana pregršt toga, Milanović na velikoj političkoj sceni egzistira tek nešto više od godinu dana a glavnu rolu igra daleko kraće.

Pri ocjenama političkih poteza je uvijek dobrodošao oprez, kronično mankajuća komponenta u istupima dobrog dijela političkih analitičara sklonih davanju brzih, skoro konačnih sudova. Tek vremenski odmak omogućava objektivniju ocjenu a nju je pogotovo nemoguće dati prije nego uopće nastupe posljedice konkretnog političkog čina.

Poštovani blogeri,
koliko ste puta gledajući tv prijenos saborskih sjednica i slušajući naše manje ili više pametne, temperamentne, argumentirane, navijačke, huškačke ili napadačke rasprave, poželjeli i sami nekome od govornika replicirati, ispraviti mu netočan navod, glasno nešto prokomentirali s ukućanima, sočno opsovali ili pohvalili govornika…

Živjela hrvatska Vlada i hrvatski vladari.

Nakon što smo već bezbroj puna na HTV-u i u drugim medijima gledali razne proslave, godišnjice osnutka neke stranke, neke tzv. sabore, pripreme za izbore itd., svaki put slušamo kako netko poslije toga umre od gladi, loših cesta, ili izvrši samoubojstvo, jer nema uvjete za život dostojan čovjeka, na razini prosječnoga Nijemca, Austrijanca, Talijana, čak niti Mađara. Vidimo kako mladi ljudi polako nestaju, a oni i dalje slave svoje tzv. uspjehe.

Često smo viđali političare kako su naši tzv. saborski zastupnici – pitam se koga zastupaju, sebe ili nas – bili pijani na javnim mjestima, u javnim prigodama, sramoteći sebe i ljude oko sebe s izjavama poput Jubitu; putovali na večerice u Italiju slaveći velike međunarodne ugovore, a većina njih i sami su priznali da neke stvari nisu u redu.
Kada će doći kraj toj neuspješnoj politici?
I sami danas kažu kako nisu uspješno riješili korupciju i mito, ili zaustavili financijsku krizu.