pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Moram priznati da na web stranice Vlade RH idem jako rijetko. U zgradi Vlade pak nisam bio 4 ili 5 godina. No, jedan me je čitatelj moga bloga natjerao da pažljivo pregledam web stranice naše vlade. Upozorio me je čovjek da s tim grbom nešto ne štima. Nakon pregledavanja stranica, tražio sam i fotografije snjimljene u uredima vlade Isti grba pojavljuje se i na web stranicama i na onom panou kojega koriste za press konferencije. Potom sam grb tražio i na web stranicama Hrvatskog sabora. I doista se razlikuju. Kako je moguće da Vlada i Sabor imaju različite grbove?
Potražio sam i zakon o zastavi, grbu i himni. Evo kako naš zakon opisuje grb Republike Hrvatske:
II. GRB REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 7.

Posljednje ubojstvo, ono Ivane Hodak, od javnosti i politike je okarakterizirano kao mafijaško. Iako nije prvo te vrste, zaprepaštenje i šok javnosti je izazvala činjenica da se ovaj puta radi o ciljanoj žrtvi koja nije iz tog miljea. Iako se većina komentatora slaže oko toga da ubojstvo najvjerojatnije ima veze s predstojećim sudskim postupkom protiv Vladimira Zagorca i da se, kao i uvijek u takvim slučajevima, njime šalju točno određene poruke, javnost se pita kamo sve to vodi i dokle će ići. Sigurnost građana je ugrožena čak i kad se radi o međusobnim obračunima mafijaša ali kad počnu stradavati obični građani, osjećaj sigurnosti se potpuno gubi i počinje vladati zabrinutost. Zabrinutost lako može prerasti u strah. Narodna poslovica kaže da su u strahu velike oči pa bi osim revolta prema neposrednom izvoru lako moglo doći i do otvorenog iskazivanja animoziteta prema onima koji su zaduženi da nam garantiraju osobnu sigurnost.

Da mi je netko još jučer rekao da ću i ja imati problema nakon što je Državna revizija objavila svoj nalaz nadzora nad financijama političkih stranaka i nezavisnih zastupnika u prošloj godini, rekao bih mu da je ili lud ili glup.
Sada pak moram reči da sam ja glup i naivan.
Naime , kaj se desilo?
Ured Državne revizije u Sabor je poslao svoj izvještaj u kojem nas upoznaje s nalazom revizije provedeno u političkim strankama i kod nezavisnih zastupnika koji su do kraja prošlog mandata kao i političke stranke imale pravo na novac iz državnog proračuna „za financiranje svoga rada“. U početku mandata to je bilo oko 250.000 kuna a na kraju oko 280.000 kuna godišnje po „glavi“ zastupnika i plus 10% po „glavi“ zastupnice. . Podsječam, osim zastupnika nacionalnih manjina koji su izabrani kao nezavisni, pravo na tu izdašnu državnu donaciju imali su i zastupnici Letica, Banac, Tadić i Rožić koji su u Sabor izabrani na stranačkim listama a kasnije postali nezavisni.

Kada sam u svom dnevniku pisao o aktivnostima zastupnica i zastupnika 6. saziva Hrvatskog sabora kroz prezentaciju broja javljanja za riječ, duljine trajanja rasprava i broj postavljenih pitanja, uz napomenu da je to SAMO JEDAN OD MOGUČIH kriterija vrednovanja nečijeg rada u parlamentu, najavio sam i mogućnost da napravim analizu ZAKONODAVNIH INCIJATIV zastupnica i zastupnika.

Uz ogromnu pomoć volontera koji mi pomaže u parlamentarnom radu (program volonitaranja studenata u Saboru od GONGA-a preuzeo je Sabor) Miše, napravili smo i tu analizu.
Statističke podatke o zakonodavnoj aktivnosti vodi INFODOK služba Sabora temeljem kojih smo i napravili ovu analizu.

Jeste li se ikada upitali zašto moramo plaćati boravak naše djece u vrtiću? Je li stoga što zaposleni roditelji nemaju kome drugome povjeriti djecu dok su na radnom mjestu, a boravak u vrtiću se smatra luksuzom? Uostalom tako je „oduvijek“, pa zašto bi se mijenjalo. No, zašto ne plaćamo redovno školovanje i boravak naše djece u školama? Što to škole imaju, a vrtići ne, pa su nam besplatne? To što je tako „oduvijek“ više nas ne zadovoljava. Ono što je samo zato što je „oduvijek“ treba mijenjati ako postoje bolja rješenja.
Nekada su vrtići služili samo čuvanju i zabavi djece, a kako je to prirodna dužnost i uloga roditelja, društvo taj trošak nije htjelo preuzeti na sebe. U suvremeno uređenim društvima kakvim se smatra i naše, hrvatsko, u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama, organiziran odgoj i obrazovanje počinje već od najranije dobi. Tako se i u vrtićima posljednjih godina sustavno provodi odgojno-obrazovni program, primjeren djeci pojedinih dobnih skupina, kako bi što ranije stekli osnove poželjnog ponašanja u društvu i pripremili se za školovanje. Stoga to više nije samo interes roditelja, nego i društva u cjelini.

Ovih dana priča o pojasu nevinosti odnosno ekološko - ribolovnom pojasu došla je do vrhunca zapleta. Tek što su glavne djevice Friščić i Adlešić, nakon točke na štangi, počele naplaćivati svoju vjernost Sanaderu, došao Olli Rehn, europski povjerenik za proširenje, i rasturio ljubavnu idilu Iveka, Jožeka i Đurđice. U ime EU Olli im je tiho na uho šapnuo, bez odustajanja od pojasa nema nastavka pregovora. S jaucima i suzama u očima Ivo, Joža i Durđa počeli su skidati pojas i gaće te ponizno nuditi svoje ribice jadranskim susjedima. Kao i svim djevicama, malo su se brinuli, "kaj im doma budu povedali". Za domaću publiku pripremili su i vikend predstave “Kako poslije pojasa ostati nevin” u izvedbi vodstva stranaka na vlasti. U ponedjeljak će se izaći sa priopćenjem o nevinosti. Plastična kirurgija čuda radi.

Hrvatska politička elita kao da u ovome času nema pametnijeg i važnijeg posla pa se sprema na promjenu Ustava. Inicijativa ima raznih a najznačajnije su one koje se odnose na referendumsku većinu potrebnu za ulazak Hrvatske u EU, ograničenje uloge Predsjednika RH u odabiru mandatara za sastavljanje Vlade i promjenu rokova zastare za privatizacijske malverzacije. Najnovija se pak odnosi na uvođenje čistog parlamentarnog sustava a pokretač je Smiljko Sokol, bivši sudac Ustavnog suda možda najpoznatiji po tvrdnji da „novac nije imovina“.

U proteklih nekoliko dana primio sam poveći broj vaših poziva i e-mailova u kojima ste me upozorili da ne možete pratiti prijenos sjednica Sabora putem interneta, točnije da postoje ozbiljne smetnje u tonu, a ponekad i u slici.

Za obrazloženje sam se obratio Službi za odnose s javnošću Hrvatskog sabora koja je u kratkom roku odgovorila slijedeće:

„U video/audio prijenosu sjednica putem Interneta nismo zabilježili probleme od početka 6. saziva. Smetnje u prijemu signala na koje se referirate stoga mogu biti uzrokovane samo greškom na klijentskom računalu i/ili nedovoljnom propusnošću internetske veze klijenta.
Bez podrobnijih informacija nismo Vam u mogućnosti dati precizniji odgovor.“

Ako i vi imate iste probleme provjerite dakle svoje računalo ili propusnost internetske veze.

Temeljem vaših povratnih informacija želim doista biti siguran da prijenos jednica Sabora na internetu ima samo tehničke probleme a da sa "nepoćudnim" temama nema nikakve veze.

»Nisu doneseni svi provedbeni propisi koji su propisani odredbama Zakona o proračunu.«

Ovako glasi jedna od rečenica iz Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju za 2007.godinu. . Pa što, rekli bi neupućeni, to i nije neki propust kad znamo kakva nam je praksa u odnosu na brdo zakona koji su donijeti. Ipak, propust ima dublje značenje jer se radi o propustu zakonodavca.

Na tom tragu promišlja i Ivan Miklenić, komentator i glavni urednik Glasa Koncila. On u svom komentaru pod naslovom „Nekažnjeno bezakonje“ problematizira našu ukupnu političku elitu.

Drugim riječima, zakon je nešto odredio i propisao, a netko, tko se smatra da je iznad zakona, ne želi i ne donosi provedbene propise!

On ide i dalje pa zaključuje da je to „evidentan primjer izigravanja zakona a da za to svjesno i namjerno izigravanje nitko ne odgovara“ i da se na to mora upozoriti najšira javnost. Slažem se.