pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dugo nam je trebalo da shvatimo…

Naš dični premijer se pojavio kvazi-inkognito na nekom sastanku sa sindikatima, bez glasnogovornika (Mehun izjavljuje da nema pojma što je bilo na sastanku jer je bio negdje drugdje, a Maček se odavna maknuo) i napokon dao jednu istinitu izjavu u svojoj dugogodišnjoj karijeri: „Bez dramatike, visimo o niti – ili kolokvijalno rečeno - u banani smo!".

Da li se naš premijer naglo probudio, došao k svijesti ili promijenio dioptriju? Do jučer, premda svi pokazatelji iz okoline već odavno vrište kako situacija nije najbolja, on nas je uvjeravao kao nam je odlično, kako pod njegovim vrhunaravnim vodstvom idemo k dva (valjda jedina) cilja koja nam „je zadalo“ a to su (pogađate) NATO i EU, i kako nas eto ništa na tom putu (osim možda susjeda, kojih je srećom samo 2 milijuna – što bi tek bilo da ih je nekoliko puta više?) neće spriječiti. Kriza nas neće pogoditi. A onda odjednom: PANIKA!

Pelješki most preko malostonskog zaljeva.

Rion-Antirion most preko Korintskog zaljeva

"Večerašnjim atentatom u kojem su poginuli novinar i izdavač Ivo Pukanić i stručnjak za marketing tjednika Nacional Niko Franić, terorizam je ušao na ulice glavnog grada Republike Hrvatske. Kriminalno podzemlje suočilo je pravnu državu i cijeli sustav s izazovom s kakvim se do sada nismo susreli. Svaki građanin Republike Hrvatske s pravom se večeras pita: tko je sljedeći? Na teror i terorizam država i sustav moraju odgovoriti trenutno, energično i sa svim raspoloživim mjerama. Ovo je trenutak kada naše društvo mora biti jedinstveno. Pitanje s kojim se suočavamo jest: ili mi, ili oni", oglasio se predsjednik države Stjepan Mesić. I tako prvi usmjerio priču o atentatu na Ivu Pukanića prema nekom novom, nepoznatom terenu - terorizmu - čime se izbjeglo da se opravdani bijes građana usmjeri prema njemu i Ivi Sanaderu, jer su upravo njih dvojica, svojim ovlastima, dužni spriječiti da se terorizam na ulicama Zagreba uopće dogodi. I u tome su itekako bili uspješni - pogledajte naslovnicu Jutarnjeg lista, a vjerojatno su i sve druge slične - terorizam tako zastrašujuće zvuči, da sad svi stavljaju glave na kup i čekaju što će oni isti, koji nisu spriječili da do ovih mafijaških obračuna dođe, napraviti da bi nas građane izvukli iz ove teške situacije. To je spin, to je uokviravanje priče (eng. framing), kada priču usmjeravate u željenom smjeru, odmičući, bar za neko vrijeme, opasnost od kritika od sebe. Akcija je bila vrlo koordinirana. Sanader je puhao u isti rog...

Jučer me prvo šokirala sama vijest - u Skopju sam oko 11 30 dobio SMS o ubojstvu Ive Hodak putem jednog od SMS servisa naših mobilnih operatera i doslovce ostao šokiran - ovakav zločin ne pamti se u regiji, a i malo šire. Bez obzira na moguću pozadinu, jednostavno se čovjek više u zemlji nije osjećao sigurnim, što god da radio. Šok je bio velik, zabrinute poruke su stizale sa svih strana. O samom slučaju će se puno pisati ovih dana pa ovdje želim ilustrirati što brzina reagiranja znači danas u politici.
Prvo, ne zaboravimo da danas izlaze dvobrojevi novina jer je sutra praznik, tako da se iste novine, naslovnice vrte praktično dva dana. Nema one klasične sinergije elektroničkih i papirnatih medija (iako navodno izlaze posebni specijali - pričekajmo pa vidimo - vremena su teška).
Dakle prve reakcije su bile očekivane - Sanader kratak i jasan, kad nema izlaza zna da mora poslati jaku poruku, Mesić nešto eksplicitniji, a što su Zoran Milanović i SDP željeli poručiti zaključite sami. S njima ulazite u sve vijesti i prva izdanja novina.

Prvo se podsjetite na ovo, pa će vam sljedeća priča biti puno jasnija:

Kao i prije godinu dana gorilo sa satovima, kada gori (a večeras je gorilo) Sanader za cenzuru imana raspolaganju RTL. Možete li zamisliti da u ovakvoj situaciji za državu, premijer bježi na jednu privatnu televiziju. Sad ćete reći pa u ćemu je bit, kada svi sada vrte snimku - snimka je snimka, možeš izbaciti ako nešto pođe po zlu... Ne znam koliko je vas čulo neugodna pitanja na RTL-u, ali ih je bilo, a Sanader je ili ignorirao pitanja ili šutao... I bio vrlo nesiguran...

Ko nas bre zavadi?

Mislio sam, eto pri kraju rasprave Zašto mi fali država u kojoj sam se rodio - Jugoslavija– od @tomek_vg napisati svoj komentar. Kako se prilično toga svelo na raspravu @Mr.Jaks i @NSM –odustao sam. Zašto?
Upravo zato da vidim do koje će mjere naši blogeri tolerirati mrcvarenje Mr.Jaks-a uz rijetke iznimke. NSM je navodno bloger iz „inostranstva“ i samo gost na našim stranicama. Prije svega sam uvjeren da on uopće ne živi izvan RH i da nije klasični bloger već školovan kadar za širenje pitanja sadržanog u mom naslovu. Srbi su proizveli i odškolovali stotine takovih u prošlih sto godina i jedina je svrha istih da nakon što Srbi pokušaju ili pokolju neki narod – dolaze razni NSM-ovi sa pričom o tome kako to i nije bilo baš tako; kako nisu svi Srbi tako mislili i željeli; kako su Srbi za pomirenje i kako su upravo sada kod njih na djelu snage koje Srbiju pretvaraju u normalnu zemlju nastanjenu ljudima....

Nedavno smo bili svjedoci čestih napisa u medijima vezanih za smrt mlade Zadranke u Splitu od plućne embolije koja je povezana sa Yasmin kontracepcijskim tabletama koje se često propisuju ženama ne samo za kontracepciju već i u nizu drugih indikacija. S obzirom da je na neki način situacija "uzavrela", a novinari izvještavaju i o smrtnom slučaju u Australiji te o mogućem slučaju u Rijeci, osjetio sam potrebu razjasniti neke pojmove. Zbog kroničnog nedostatka vremena nisam u mogućnosti podrobnije obraditi ovu temu, pa molim da mi oprostite, a ujedno će možda ovaj dnevnik u kratkim crtama približiti ovu problematiku.

Znam da Slovenija nije Hrvatska, ali to nije jedini razlog:-) Jučer sam s velikim veseljem primio vijest o pobjedi Boruta Pahora (sad bi trebao vikati pogledajte semafor, ali neka to ostane interna zezancija:-). Naime početkom godine imao sam prilike na seminaru u susjedstvu slušati zanimljivo predavanje jednog iz ekipe savjetnika za strateško komuniciranje Boruta Pahora. I to onaj zanimljiviji dio za stolom tijekom večere, kao i samo predavanje dan kasnije. Jučerašnja pobjeda je rezultat višegodišnjeg rada i do nje se došlo u nekoliko koraka.

Danasnji govor predsjednika Mesica bio je, po meni skroz neopravdano, zeljno ocekivan od strane medija i javnosti. Ako bi krenuo secirati njegov govor, bojim se da bi oduzio i skrenuo s teme.

Ukratko cu reci da je bio tradicionalno neodredjen, ko fol britak, jasan, s decidiranim aluzijama, ali bez izravne prozivke. To me upravo podsjeca na AP-ove tvrdnje o medjusobno isprepletenim interesima i dogovorima. Cak se za kraj ispricao jer je on star covjek. Doista je, u svakom pogledu. To je trebalo ublaziti «kriticke» strelice. Ispalo je jadno. Bar u mojim ocima.

Evo par dana poslije Sarajeva da malo sredimo dojmove. Sarajevo je jednostavno fascinantan grad, kako inače, tako i zbog svoje nedavne teške ratne prošlosti. A Sarajlije - to je posebna priča - uvijek nasmijani i odlični domaćini. Stavio sam jedan mali album na Facebook, pa tko voli neka izvoli.

Ukratko, British Council je organizirao dva predavanja jedno u Rektoratu Sveučilišta i drugo u Parlamentu BiH na kojim je profesor Stephen Coleman, iznio neke o svojih ideja o tome zašto bi Internet u budućnosti mogao postati neizbježni alat za trajan dijalog glasača i političara u svakoj razvijenoj demokraciji. Dobro ste čuli, nije ideja u tome da o svemu svi glasamo on line jedan dan, već da oni koji imaju što za reći i to žele u tome aktivno sudjeluju.
Pokušat ću ukratko navesti neke od glavnih teza koje je iznio profesor Stephen Coleman u svojem izlaganju TOWARDS A CONVERSATIONAL DEMOCRACY - The Internet, Politicians and Citizens (Prema konverzacijskoj demokraciji - Internet, političari i građani).