pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

NAPOMENA: ovaj post je najavljen ranije pod nazivom „Šupci iz T-Coma !“ i većim je dijelom napisan prije 4-5 dana, ali ga je prije dovršetka prisika rusvaj oko Bozanićeve poslanice, pa online ide tek sada.

Ma grozan sam, i bezobrazan i stvarno bih trebao paziti na svoj rječnik, ali ... kad me se direktno dotaknu posljedice predugo održavanog monopola T-Coma onda nema suzdržavanja.

A priča ide ovako.

Jutro je na Staru godinu i sve je plus pet. U mailboxu nema ništa, news portali nula bodova, pollitika.com ima al' nekako mi se ne da i mirna srca krećem sa ženom u završne pripreme za „proslavu“ Nove Godine (zašto navodnici ? – pa recimo to ovako, kad odbrojavanje na HRTu dočekaš čitajući sinu priču za laku noć, onda mislim da je „proslava“ sasvim prikladan izraz ;-).

Upućeniji znaju da je do sada sve glasove na svim izborima na nacionalnoj razini (a i dobrom dijelu lokalnih) zbrajala tvrtka Apis-IT d.o.o. daleko poznatija kao CAOP. Pod ovim imenom (prilično nezgodno izabranim) i kao d.o.o. posluju tek od početka ove godine, kao "rješenje" vlasničkih odnosa između grada Zagreba i Republike Hrvatske, na temelju direktnog dogovora Milana Bandića i Ive Sanadera. Ta tvrtka inače, osim izbora, zbraja i sve poreze, carine i trošarine ove države, da manje poslove ne nabrajam. Reklo bi se da je posao koji ta tvrtka radi mission critical za ovu državu.

2007. godinu možda će povijest sutra pamtiti ključnom i prijelomnom, godinom kada je po prvi put on-line populacija odlučila o ishodu izbora / Iako su sve političke stranke, više –manje prisutne na netu, ažuriraju web stranice, ostvaraju blogove, aktivni su na forumima, čini mi se kao da se neki među njima nadaju da je to samo hir, trenutačna moda koja će proći, da će ih IT zaobići bez da ih iti okrzne i da će se sve vratiti na staro, u kameno doba kad se sve svodilo na TV Dnevnik HTV-a / Do jučer smo se u Hrvatskoj igrali na partizane i ustaše, a sve mi se čini da kreće igra «stari i mladi», jer mladi nezaustavljivo pristižu, smjena generacije je očita, neizbježna je, a stara garda ako neće loviti trendove i pokušavati se uklopiti, nestat će preko noći / Pred izbore 2007. godine punih godinu dana rasplamsava se virtualna predizborna kampanja, ali ne da ju kroje političari, nego surferi.

Nekoliko dana nije bilo mojih novih blogova i već su stizali upiti u stilu „odustaješ?“, „zašto te nema?“, „ predao si se?“...

Ne, ne odustajem, nisam se predao, ostajem na svom blogu i na pollitika.com-u - ali ljudi priznajem vam, obaveze me gaze, brže su od mene i onda mi se događaju greške poput "zanemarivanja" interenta. Truditi ću se da to ne ponovim ali se bojim obećati da se to opet neće dogoditi.

Krstarim Međimurjem ili sam na relaciji Čakovec – Zagreb. Najbolji trenuci su mi u vlaku „Hitri Varaždinec“ kada u miru mogu odspavati dva sata. Priznajem da ni danas ne razumijem zašto se taj vlak zove „Hitri Varaždinec“ jer na relaciji ČK – ZG svaki dan kasni 15 do 20 minuta. Na sat i četrdeset minuta po voznom redu kašnjenje od 20 minuta je dvadesetak posto. Menadžeri HŽ-a redovito svaki mjesec uzimaju dodatak od 20 posto na plaću kao dodatak na uspješnost.

JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.

Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.

Neki dan sam dobio račun za Halo usluge. Naravno, radi se o pošiljci kakvu ogromnom broju građana svaki mjesec uputi T-Com. Onaj isti koji je u posjed većinskog paketa dionica Hrvatskih telekomunikacija došao na temelju tajnog ugovora sklopljenog s Hrvatskim fondom za privatizaciju još davne 1998.godine. Sukladno obvezama iz tog ugovora kojeg je dio i danas obavijen velom tajne, Račanova je vlada DT-u morala osigurati ne samo većinski paket dionica već i monopolistički položaj na tržištu.

Sve ove godine T-com ubire značajan profit kojem se slobodno može dodati prefiks „ekstra“. Svi to znamo, o tome se puno pisalo i piše, ali mnogi si još ne mogu dočarati kako to „ekstra“ izgleda u praksi. Moram priznati da se ni ja nisam previše opterećivao razmišljanjem o tome sve dok nisam primio posljednji račun i uočio apsurd. I ja sam kao većina drugih račune primao i poslušno plaćao ne ulazeći puno u strukturu istih. Radi potpunijeg uvida, pridodat ću ovdje i račun za Internet usluge. Pa pogledajmo zajedno.

Svakoga se dana iznenadim kolika je snaga interneta. I svaki put me sve više strah. Nadam se da neću nagaziti nekoga tko ima povelik e-mail adresar i tko će me rastegnuti k'o žvakaću na vrućem asfaltu. S druge strane, alati globaliziranja su nam svim dostupni. I kad nas netko učini nezadovoljnima, lako mu se možemo odužiti na vrlo "lijep" način.

Jutarnji list piše o nezadovoljnom korisniku MAXtv usluge T-Coma. U nastavku vam slijedi pismo koje je nezadovoljni korisnik uputio kako T-Comu, ali ga i razaslao okolo kao bilo koji smješni, zabavni ili mistični mail koje svakodnevno primamo i proslijeđujemo. Ili brišemo!

Vijeće Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odlučilo je da su Adris grupa, odnosno prije Tvornica duhana Rovinj (TDR), i s njom povezano društvo Ronhill u razdoblju od 23. lipnja 1999. do 1. listopada 2003. zlouporabili svoj vladajući položaj na mjerodavnom tržištu trgovine cigaretama, sklapajući s kupcima ugovore koji imaju obilježja ugovora o isključivoj kupnji.

I što sad? Ništa!

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kojoj je na čelu Olgica Spevec dokazala je da ničemu ne služi jer ju vode nesposobni ljudi kojima treba 7 godina da bi došli do zaključka da se TDR ponašao monopolistički. TDR je takvim ponašanjem pridonio i uništenju TDZ-a. Uzalud su radnici TDZ-a upozoravali da TDR krši razne zakone i pravila. Agencija koja ih je trebala zaštiti je šutjela i šutjela i tako 7 godina.