pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Najveći teatrolog u Hrvata koji se inače bavi “crnom magijom”, a trenutno se nalazi na poziciji Premijera, i dalje mirno i uspješno živi u kući bez prizemlja (fenomen koji se u vlaškim narodnim pričama naziva “čardak ni na nebu ni na zemlji”!) . Ovih dramatičnih, a za hrvatsku intelektualnu elitu traumatičnih vremena, on je bezbrižno provodeći njujorške dane iz tuđine “morlački" hladnokrvno svekolikom hrvatskom puku uputio bezobzirnu i bezobraznu poruku:

Svatko ima pravo na svoju skepsu, ali mi znamo što nam je činiti. Državno vodstvo, a to znači svaka institucija unutar svojih ustavnih ovlasti mora učiniti sve da se suzbije korupcija".

Naš je “Majstor” prošle nedjelje u New Yorku sudjelovao na Globalnom summitu kreativnog vodstva - preciznije rečeno, na forumu državnika, diplomata, poslovnih ljudi i znanstvenika posvećenog aktualnim globalnim izazovima (Bože, Bože, kojih li se sve načina ne dosjete kad je u pitanju trošenje novaca hrvatskih poreznih obveznika).

U današnjem tekstu J. Pavičić je napisao da je "sveučilište čiji indeks dično posjedujem i s kojim sam se vratio u rodni grad predratne ‘90. kao friški diplomac - jučer je zadobilo udarac od kojeg se neće lako oporaviti."

Dakle, sveučilište je zadobilo udarac SADA, kad je afera izbila na vidjelo.
Sveučilište NIJE zadobivalo udarce od kojih se neće lako oporaviti kad se je počelo s plaćanjem upisa i ispita, niti kada je to postalo uobačajena praksa, niti kada se pričalo (a priča se već godinama) među ljudima da se kupuju ispiti.

Sveučilište je zadobilo udarac, kad je konačno provedena istraga i kad su počela uhićenja, sveučilište je zadobilo udarac kad je konačno javno obznanjeno ono što svi znaju.

Znači, nije problem ako si kriminalac, već ako se javno obznani da si kriminalac. Iako svi znaju probleme dok god se pravimo kao da ne postoje, dok god se s njima ne izlazi u javnost sve je OK.

Kaže Jurica:"Jer, tko će nakon ovoga vjerovati i jednoj diplomi, i jednoj akademskoj tituli?"

Još početkom ove godine iz EU je stigla oštra kritika da imamo problema s korupcijom i pravosuđem. Kao odgovor na kritike Sanader je najavio prebacivanje iz pete u šestu brzinu. Jučer su konačno vidljivi i prvi rezultati famozne šeste brzine. Ili možda nisu? Ministarstvo pravosuđa utrošilo je čak 190.000 kuna u Gallupovu studiju o stanju i percepciji korupcije u Hrvatskoj, da bi nam rekli ono što svi znamo i bez tog istraživanja. Živimo u korumpiranoj zemlji.

Da li je potaknut je sukob koji u ACI marini tinjaju još od devedesetih godina i u kojem gotovo da nema nevinih. Borbe za pozicije i privilegije, za što veće financijske kolače, klanovska podjela, korištenje medija za međusobna podmetanja, a sindikati ‘’članovi’’ društva za javne obračune-mudro šute, svakodnevna su pojava u marini. No, ipak, realno je bilo očekivati da će premašiti očekivanja, gotovo bi se moglo reći sve granice zdravog razuma. Kao u svakom ratu, na površinu su isplivale niske strasti, primitivizam, netrpeljivost, gerilski rat zbog inercije i nezainteresiranosti odgovornih pretvorio se u pravu rovovsku borbu.
"Otkriće"ili ‘’LAŽ’’!?, Državnog inspektorijata o:
-nepoštivanje Zakona o turističkim djelatnostima
-nepoštivanje Zakona o fincijskom poslovanju
-nepoštivanje Zakona o Radu (jednim djelom)
-nepoštivanje Zakona o boravišnoj pristojbi
-nepoštivanje Zakona o potrošačima , …. sve ovo mrtvo slovo na papiru
..
Vuk dlaku mijenja, nikada

Na ovaj post potaknuo me kolega bloger @gale.
I to vezano u našoj raspravi (komnetarima) na postu od kolege blogera @Posl3k
«SDP POBJEĐUJE !!!» koji se usput više ne možete komentirati ,jer je @Mrak uveo cenzuru zbog ratova sa karmama i ocjenama.
Ovo je još jedna potvrda, nakon slučaja Peratović , snage interneta.
No da ne bi otišao predaleko i postao sudionikom nečeg što apslolutno nema veze sa mnom(blog rat političkih rivala) držat ću se teme.

Ja sam tvrdio u raspravi da je cilj svega profit.

PA me @gale pitao:

«Kakve to veze ima sa politikom i politickim odlukama? Ima li uopce?»

@TitoTudman:

«NAravno da ima.
Cilj politike,političkih odluka, i načina je profit
Kasicu prasicu treba nekako puniti....»

@gale:

«Cini mi se da brkas politiku i biznis. Osim ako ti nije jedini cilj drustva isfurat maksimalan profit, bez obzira na zadovoljstvo gradjana.»

Pošto više ne mogu nastaviti sa raspravom zbog cenzure iznosim sljedeće podatke preuzete sa http://www.nacional.hr/articles/view/11197/

Top-lista političara u nadzornim odborima:

1. Ivan Šuker (HDZ), 19.441 milijuna kuna godišnje

Moram priznati da već odavna nisam vidio ovolike redove,... ma ako ću pošteno... još od onih „davnih“ vremena kada se kava mogla dobiti samo preko dobre veze. No kako se vremena stalno vrte u krug, evo redova opet,..... ali da mi je netko kazao da će ovoliki redovi biti ispred banaka,......još do prije samo 15-ak dana, smatrao bi ga možda i potpuno blesavim. No izgleda da se doista nešto strašno događa kada ovoliki narod u redu satima čeka kako bi se domogo svog kolačića zvanog T-HT dionice.... na kojima naravno svi očekuju enormnu zaradu,... i sve to bez rizika.... bez imalo truda...znoja svoga..... samo dođeš, prijaviš se, i eto ti profita u tisućama,..ma što u tisućama ... milijuni imaju njima kapnuti preko noći..... i sve to bez da prstom mrdnu.... blago nam se, jer .....svi ćemo biti bogati...ili....

Primih u ruku knjigu dr.Gojka Bežovana "Civilno društvo" te pronađoh nešto što me dakako osvojilo i morala sam napisati post o toj temi!
Radi se o društvu amoralnog familizma čija teorija seže još u 1958. godinu od američkog sociologa Edwarda Banfielda.

Amoralni familizam je moralna osnova zaostalih društava i društveni obrazac ponašanja. Glavno pravilo je maksimalno uvećati materijalne koristi, kratkoročno iskoristiti probitke uže obitelji pretpostavljajući da će i ostali učiniti isto (hm, podsjeća li Vas to na što?).

Benfield si je dao truda i prezentirao 17 hipoteza (da, znam, impresivna brojka , ali vrlo su zanimljive i vrlo prepoznatljive, da ne kažem primjenjive)!

Eh, NADA ...

Kad bih na to pitanje odgovarao onako „po osjećaju za feeling“ (kako je to lijepo jednom rekao Milko Đurovski :-), uzimajući u obzir „prosjek“ za Hrvatsku i njene građane, rekao bih APSOLUTNO IMA.
Na prirodnim resursima nam zavidi (barem) 90 % svijeta, a i Hrvati „mogu proći“.
Jest, obrazovanje nam je u banani (al' opet, nije baš ni takva katastrofa kad se gleda druge), ima i puno lijenčina (a di ih nema !?), pravna država je tek u povojima (al' pogledaj samo Bugarsku i Rumunjsku, a oni već u EU !?), i kad sve to zbrojim nekako ispadne da cijela stvar ima perspektive.

Ali, ako pričamo o HRVATSKIM POLITIČARIM, e onda je ta PERSPEKTIVA SVE SAMO NE BAJNA :-(.

Još jedna prožvakana tema, ovaj puta kroz moje oči. Stanogradnja! Svjedoci smo divljačkih cjena, zagrebački prosjek 2.000 EUR/m2. Iako nisam ekonomista, ako se izuzme računanje mjesečnih prihoda i rashoda moje obitelji, neke stvari mi tu ne štimaju. Tim više kaj u familiji ima građevinare. Jedan član gradi apartmane na moru. Kaže mi da ga m2 kvadratni, sa zemljištem, svim pristojbama i ključem u ruke košta maksimalno 600 EUR. Gradi apartmane srednje kvalitete kaj se završne opreme tice. Drugi gradi stanove u Varaždinu i kaže da ga, izuzevši zemljište, a uključivši pristojbe i ključ u ruke m2 košta oko 400 EUR.

Mito, korupcija, nepotizam i ostale štetočine su svuda oko nas, isčitava se to iz anketa gdje sami sudjelujemo, te iz izvještaja raznoraznih domaćih i stranih interesnih skupina. Bilo izravnom krađom novca poreznih obveznika, bilo u procesu gdje pojedinci primaju novac od većeg broja drugih pojedinaca, ti nezakoniti procesi u pravilu idu na ruku manjine nauštrb većine. Ta manjina koja prihoduje je prva skupina ljudi u ovoj analizi i njihovim psihičkim problemima se ne želim baviti.

Sljedeća skupina su oni koji grade svoje karijere putem koji će ih vlastitim nahođenjem ili zamkama sustava dovesti do prve skupine. Oni, ovisno o podjeli u prethodnoj rečenici, na tom putu do prve skupine preko bezbrojnih prilika stvaraju image ili onih koji grabe ili onih koji se odupirući penju. Kod ovih što se odupiru su moguće frustracije, a jal je rijedak. Skupina što grabi ka vrhu se zna hraniti i frustracijom i jalom, mada nije pravilo.