pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Braniteljske udruge Grada Osijeka i osječko-baranjske županije jučer su reagirale na nedavne izjave čelnika Građanskog odbora za ljudska prava, Documente i osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u kojima su osudili hrvatsko pravosuđe zbog odgode postupka protiv Branimira Glavaša, tvrdeći da ove vrše pritisak na sud.
Međutim, i same braniteljske udruge na neki način vršile su jučer pritisak na sud, otkrivajući jednog navodnog i, po njima lažnog, krunskog svjedoka. Da stvar bude apsurdna, sam Glavaš je kasnije demantirao ove svoje "branitelje" o postojanju takvog svjedoka i zamolio ih da ga više ovako ne brane.
Na istoj konferenciji braniteljskih udruga bio je i ratni ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, upitavši se kako bi sud u Zagrebu presuđivao da je postupak vođen u vrijeme kada su svirale sirene i letjele rakete prema glavnom gradu.
"Da li bi onda zločin zaista bio zločin?" upitao je.

Evo jedan kratki osvrt na našu političku scenu. Radi se o budućoj vlasti u Osijeku. Nakon 3. pokušaja. U Osijeku nisam nikad bio, ali politiku razumijek i stranke poznajem. Prije toga jedan mali link. Naime prije dosta vremena sam dao intervju Slobodnoj, pa kad sam već tu. http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20071104/nedjeljna-prilog02.asp

Da krenemo... Prikazana brojka je broj vijećnika od ukupno 25 koliko ih ima.

HSP 9
HDSSB 6
HDZ 5
SDP 3
HNS(+HSU+Zeleni) 2

I sad malo matematike. Dakle za Vlast u Osijeku treba 13 stolica. Nitko ne može toliko sam skupiti, a nakon što je Sanader zabranio Škori da se petlja s Đapićem (jer nakon parlamentarnih izbora Sanaderov je cilj do kraja uništiti HSP), Dapić igra na kartu SDPa i HNSa. Samo sa SDPom ne može, treba mu i 1 od 2 komada HNSa (postoji mogućnost da umirovljenici izdaju HNS, ali su oni izjavili da to ne dolazi u obzir). SDPovci su spremni na sve pa čak i na Đapića samo da se ne mora ponavljati agonija novih izvandrednih izbora. HNS je izjavio je opcija s HSPom moguća ali uz uvijet da to bude tehnička vlada do novih redovnih izbora za godinu dana, u kojoj Đapić neće biti gradonačelnik.

Tužiteljev vojni ekspert je potvrdio da 1992. u Vojvodini nije bilo vojnih napada uperenih protiv civila. Šešelj sada može biti poprilično siguran da će dio optužnice koji ga tereti za kazneno djelo deportacije i prisilnog premještaja Hrvata iz Hrtkovaca u Vojvodini biti odbačen jer nedostaje bitan dokaz. Hrvatska javnost o tome ne zna ništa jer impotentni mediji ne uočavaju važnost redovitog praćenja suđenja u mrskom udaljenom sudištu, osim kada su na optuženičkoj klupi Hrvati kojima se u tuđu zemlju hodočasti na osobnoj, kolektivnoj i političkoj razini. Mediji suđenja, osim onih etničkim Hrvatima, ne prate predano pa javnost malo zna. Takvo neznanje odgovara političarima koji će kad za Šešelja stigne oslobađajuća presuda po nekim točkama iskorištavati šok javnosti za manipulacije, baš kao u slučaju Vukovarske trojice. Držat će se besmisleni govori pred Općom skupštinom UN-a i hodočastit će se žrtvama, a sve kako bi se medije dovoljno uposlilo da zaborave pitati "A gospodo, što ste radili dok još nije bilo kasno?" ili "Koji su pravni razlozi takve presude?"

Vraćam se temi sa početka moje pollitičke karijere - Osijeku. Kada sam prvi puta pisao o političkoj situaciji u tom gradu, SDP je razmišljao o koaliranju sa HDSSBom - koaliciji koju sam u tadašnjim okolnostima podržao. Drugi put kad sam se bavio Osijekom, SDP je pod pritiskom medija (ali i svojeg članstva) odustao od te koalicije, i na gradskoj političkoj sceni je zavladala pat pozicija. Koja je, očekivano, dovela do ponovljenih ponovljenih izbora. Iz današnjeg konteksta - i radi poante ovog dnevnika - zgodno je pogledati što sam tada napisao o Đapiću:

Ključno je pitanje, dakle: zašto se Đapić zalijepio kao pijan za HDZ?
Bez njih bi imao puno veće i realnije šanse da dođe do lokalne vlasti.
te o HDZu:Uspjeli su vezati Đapića uz sebe, i efektivno neutralizirati jednu od mogućih opcija slaganja većine (HSP+SDP+HNS).
Mene tu jedino zanima: zar je Đapić slijep pored zdravih očiju?
Lijepo su ga počistili na nacionalnoj razini, a sad će mu to napraviti i na lokalnoj.

Prije puno godina pročitao sam jednu anegdotu (izmišljenu ili ne, nije bitno) koja kaže ovako:
Na suđenju jednom mladiću koji je ubio vlastite roditelje, njegov odvjetnik je iznoseći završnu riječ obrane rekao:
«Ako vi, poštovani porotnici, i zaključite kako je moj klijent kriv, molim da pri izricanju kazne budete blagi i da kao olakotnu okolnost uzmete činjenicu to što je on siroče bez oca i majke.»
Ova anegdota pala mi je na pamet kad sam čuo vijest da je Branimir Glavaš imenovan u saborski Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine. U pravu ste, nema izravne veze, no moja asocijacija temelji se na crnom humoru koji je sadržan i u jednom i u drugom slučaju.
Dakle, ako je nekome zvučalo nevjerojatno da se izborna kampanja može voditi iz zatvorske ćelije, pa onda da se iz iste može izravno sjesti i u saborske klupe … he, he, nije to ništa…
Je li Glavaš kriv ili nije ne želim niti nagađati, (de iure je za sada nedužan) želim samo reći kako je ovo postalo pitanje, ako ničeg drugoga, a ono dobrog ukusa. Ili oni nas namjerno ismijavaju?

Neznam dali ste primjetili da hrvatsko pravosuđe u službi politike uz okrivljenika uvijek stvara Femme Fatal, kobnu ženu. Izgleda da je takva uloga žena čvrsta praksa pravosuđa. Naime htio bih podsjetiti da je odmah na početku istrage protiv Vladimira Zagorca uhapšena Suzanne Bunjevac pod potpuno nejasnim okolnostima i nejasnom optužbom. Napisao sam tada podrugljivo intoniran tekst "Mata Hari u Remetincu".

I dok Vladimir Zagorec uživa u blagodatima bečke kulturne i kulinarske ponude njegova Femme Fatal sjedi i dalje u Remetincu. Mislim da je njena uloga iskonstruirana i da samo hrvatsko pravosuđe zatvara nevažnog svjedoka i još priprema protiv njega optužnicu. Daljnje pojedinost su mi nepoznate.

E, pa i uz drugog generala, žrtve politizacije pravosuđa, Branimira Glavaša, pojavila se Femme Fatal u osobi Gordane Getoš. I opet, nije sasvim jasno za što je optužena i zašto mora sjediti tako dugo u istražnom zatvoru. A evo i ovdje sličnosti s prvim slučajem. Branimir Glavaš je na slobodi a Gordana Getoš nije.

Hrvatski pravosudni sustav još jednom je dokazao kako je nesposoban i kako nije bez veze kad je EU odlučila do daljnjeg u pregovorima s Hrvatskom ne otvarati poglavlje pravosuđa. Radi se o slučaju Glavaš i sve što se događa ovih dana.

Prvo je Glavaš stjecanjem novog saborskog mandata izašao na slobodu, što je bilo i očekivano. Glasanjem za Glavaša na izborima, hrvatsko građani jasno su dali do znanja što misle o hrvatskom pravosudnom sustavu. Zatim je došla odluka Sabora koji je, opet sve po zakonu, odobrio nastavak istrage protiv Glavaša, ali ovog puta nije udovoljio zahtjevu pravosuđa da Glavaš ide u zatvor. Sve po zakonu…

Jučer sam si uzeo slobodan dan da bi mogao gledati prvu sjednicu Novog Sabora. To je svečan ćin koji mene ispunja srećom i ponosom, nešto što ne bih propustio ni za živu glavu. To je za mene praznik.
Sabor je konstituiran. Pošto, osim mene, nikoga nije bilo doma dopustio sam si da malo i pjevam himnu skupa sa zborom. Dok sam pjevušio himnu nisam ni slutio što me još čeka toga sunčanog jutra (kod mene je sijalo sunce).

Napokon se pristupilo i izboru predsjednika. Na tu časnu funkciju je bez glasa protiv izabran Luka Bebić, vjećni aparatčik iz doline Neretve koji u čitavom svom životu nije radio ništa drugo nego mlatio praznu slamu. Ponekada je malo i špijunirao za svoje šefove pa ga je sada ovaj aktualni i postavio na to mjesto. Davno prije je zagorčavao život ljudima koji su, i u vrijeme kada to baš i nije bilo profitabilno, branili hrvatske interese, jezik, kulturu ... Ali što se mene tiče ja mu optaštam, čovjek se valjda ima pravo promijeniti, proći katarzu - ponovo početi.

Prošloga sam tjedna objavio članak o štrajku glađu Nataše Pifar Mihelić, što se dobro uklopilo u seriju mojih napisa o pacifizmu i nenasilnoj akciji. Tada sam samo usput spomenuo štrajk Branimira Glavaša, čiji uzastopni štrajkovi glađu traju čitavu ovu godinu. O tome je mnogo teže pisati, teže je donijeti sud na temelju načela.

Sada stižu vijesti da je Glavaš, nakon što je u trećem štrajku glađu ove godine izgubio 25 kilograma, u stanju kad prijeti opasnost od nagle smrti. Usprkos tome, Vrhovni sud je potvrdio odluku da se Glavašu produlji pritvor. U obrazložennju je navedeno da štrajka glađu "isključivo zbog pritiska na sud" i da je sam kriv za svoje pogoršano zdravlje. Nastavak suđenja je predviđen za ponedjeljak.

Vjerujem da jest kriv

Često mi se događaju neplanirani postovi, a nekoliko po meni važnih mi se kiseli na desktopu i čekaju da se uobliče u konačnu formu. Sada je krivac Aleksandra Hatza i njegov post Osijek - neprijatelj mog neprijatelja .

Moje uključivanje se svodi na, u našem u mnogome nedefiniranom društvu (u kojem su evidentno pomiješani kriteriji a pogubljene vrijednosti), gdje postoji realno vrlo prisutan problem nastajanja i održavanja onih prljavih, nedodirljivih, kužnih, „Parija“ (po uzoru na indijski kastinski sustav) . Da vas podsjetim:

PARIJE, “nedodirljivi”, bili su posve izbačeni iz kastinskog sustava; smatrani su nedostojnima života u zajednici zbog poslova koje su obavljali, pa su tako i danas parije osuđene na najteže i one “nečiste” poslove koji uključuju fizički dodir s krvlju, izmetom i drugim tjelesnim “nečistoćama” definiranim indijskim zakonom: parije su štavitelji kože, spaljuju mrtve, čiste nužnike, režu pupčane vrpce, odnose uginule životinje s cesta, metu smeće i sl. Ti se poslovi prenose preko koljena na koljeno zajedno sa statusom nedodirljivosti: skladu sa strogim hinduističkim odredbama, roditelji parije rađaju djecu parije, osuđenu kao nečistu od trenutka rođenja. Parije su izopćenici, ljudi koje se drži odveć nečistima i okaljanima da bi ih se smatralo bićima vrijednim spomena. Predrasuda određuje njihove živote, osobito u ruralnim područjima gdje žive gotovo tri četvrtine indijskog stanovništva. Parije se izbjegava, vrijeđa, zabranjuje im se ulaz u hramove i domove pripadnika više kaste, uskraćuje im se pristup bunarima viših kasta, na javnim mjestima moraju jesti i piti iz posebnim posuda, a u ekstremnim, premda ne i rijetkim slučajevima, siluje ih se, linčuje i puca na njih. .