pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"Vi mladi naraštaji, koji se danas razvijate, koji idete u škole, koji učite da bi sutra mogli nositi teret koga naša zajednica mora da nosi, to je stvaranje bolje i sretnije budućnosti. Vi imate svu perspektivu i sve uslove da se u našoj zemlji čim bolje razvijate. Eee, ovaj... Zato mi tu našu djecu moramo učiniti svjesnom potrebe jedinstva naše zajednice. A vi ste ti mladi naraštaji, vi ste ti nosioci i taj cement koji će cementirati našu zajednicu da te radne nacionalističke i te još sitne, pojedinačne pojave nestanu iz našeg svakodnevnog života.
Ja vjerujem u vas kao u našu novu generaciju koja će uzeti sve najpozitivnije što je danas dala naša starija generacija.
Živjeli mi dragi pionirci i pionirke"

Ovaj dnevnik neće biti toliko ozbiljan kao Hyeronimusov LHC, ali probati ću pogoditi neke stvari "u sridu". Ovdje ćete naći neku i frustraciju, no nije zgorega da se i pogleda ne sve to sa bolje, objektivnije, znastvene perspektive.

Odlučio sam se napisati ovaj dnevnik jer mi je zlo od Hrvatske, od Vlade, od "institucija", od HDZ-a i SDP-a.

Evo baš čitam kako zagrebački gradonačelnik Bandić upitan o tome da je iz gradskih para plaćeno više od 100 tisuća kuna (a ne eura) koje je Nenad Ivanković potrošio na sir i vrhnje odgovorio: "Ne znam ništa. Hvala Bogu, neka institucije pravne države rade svoj posao." Njemu naime nije bilo poznato to što se događa, a neka odgovara svatko "tko je napravio propust".

Naime Nenad Ivanković je sa svojom opskurnom strančicom Samostalnost i napredak u kampanji 2005. koketirao s euroskepticizmom. Pa je tako pokušao pridobiti glasove aludirajući da će Europska Unija sir i vrhnje zabraniti. Politike se okanio, ali ga je prijatelj Bandić zbrinuo. I još platio račune stranci koja mu je bila direktni konkurent. Bandić ostvaruje ono što je Tuđman zamislio - jedinstvo svih Hrvata.

E sad što da čovjek misli? Da se povede mišljenjem HDZ-ovih birača kako u zemlji cvjeta tisuću cvjetova rekao bi da će vladajuća koalicija tražiti dodatne napore od institucija pravne države. Em da bi se zadovoljila pravda, em da se uništi kredibilitet političkog protivnika. Ali ništa.

Moj post Svi naši Bleiburzi! od 19/05/2008 izazvao je, i vidim još izaziva refleksije. Istina više se diskusije bave samo sobom i svojim viđenjima tih traumatičnih događaja iz hrvatske prošlosti. Moram priznati da je mene zasmetao samo jedan dio govora biskupa Štambuka, koji mi je zazvučao neprimjeren za to mjesto i vrijeme. Da podsjetim:
Tako je i ovogodišnji izaslanik biskupske konferencije biskup Štambuk na jučerašnjoj komemoraciji se najviše prisjećao vlastitih frustracija iz komunističkog razdoblja, kao da je njegova nazočnost na Bleiburgui bila demonstracija osobne osvete, a ne sućut prema bez suda pobijenim ljudima.

Kaže:
Propali pregovori stanara Varšavske 6 i Tomislava Horvatinčića
Cvjetni prolaz: Stanari od Horvatinčića traže 8.000 eura za čatvorni metar
Ukratko, stanari ucijenili Tomu i on se naljutio:
Više ne želim imati nikakvog posla s Varšavskom 6.

Mi, no ne samo mi na ovom portalu, nego i mnogi novinari, političari i sve ono što se pojednostavljeno rečeno naziva javnost, raspravljamo o manama ovog društva, države, političkih stranaka, ovih ili onih poteza vlade ili kojeg ministra, ali sve naše analize malo pomažu i samo su djelomično točne.

Jer mi se stalno vrtimo u krugu. Pomalo ličimo na psa koji sam sebi lovi rep.I nikako da ga ulovi. I što ga više želi uhvatiti to se brže okreće. Kao što se i mi sve brže vrtimo u krugu nerješivih problema.

A sve se svodi na jedan zajednički nazivnik: ne postoji pravna država i ne funkcionira pravosuđe. Sve o čemu mi pišemo, sve što bi htjeli da se promijeni, sve to u velikoj mjeri ovisi o pitanju: hoće li netko smoći snage i pravosuđe (najpotkupljiviju komponentu društva) dovesti u kakav takav red.

Da bi se podsjetili na to kakvo nam je pravosuđe dovoljno je citirati sitne događaje. Nisu uvijek potrebni krupni primjeri.

Gdje smo mi to i za koga nas smatraju?
Pitanje je koje si često postavim nakon postupaka ili izjava nekog od kreme hrvatskog društva. Moram posebno napomenuti da je krema napravljena od neprobavljivih sastojaka, teških masti i jaja zaražena salmonelom. Tu kremu teško može isprati i najbolja voda na svijetu. Ona iz Bandićevih izvora.

Imam naviku povremeno pročitati slovenski tisak, prije svega da bih usporedio izvještavanje o političkim pitanjima koja se tiču i Hrvatske. Tako sam naletio na informaciju o kojoj naši mediji šturo izvještavaju, a vlada šuti kao zalivena. Htio sam pisati o odnosu dviju vlada prema vlastitim građanima s težištem koliko informiraju o tome što se poduzima na planu rješavanja graničnih sporova.

Tražeći povezane članke, iz puke radoznalosti sam bacio pogled na slovensku crnu kroniku. Čisto da vidim što rade njihovi kriminalci. I ostanem „paf“. Evo što sam našao.

Nezaposlenost je jedan od glavnih problema koji brine građane Hrvatske, što je pokazalo i istraživanje IRI-ja. Vlada je ovih dana preko Ministara Branka Vukelića iznijela podatke po kojima u odnosu na travanj 2006. godine, broj nezaposlenih smanjen je za 24.022 ili u postocima za 7.9 %.U travnju prošle godine broj nezaposlenih bio je veći od 300 tisuća, za godinu dana smanjen je za 24.022, i do kraja godine broj nezaposlenih mogao bi se zaustaviti na 250 tisuća, cvrkuće Vukelić.

Prema ovim podacima vlade, imamo čarobnu formulu za rješavanje nezaposlenosti. Radno sposobni građani Hrvatske za koju godinu imati će svaki barem dva zaposlenja ili ćemo kod sebe zaposliti cijeli Balkan.

Omnia mea mecum porto!

Nekidan naš premijer je bio u Belgiji, u srcu Europske unije. Belgija je mala država (30 528 km² i više od 10 milijuna stanovnika - s 342 stanovnika po km²), površinom manja a stanovništvom dvostruko veća od Hrvatske (površina iznosi 56.542 km², a 4.437.460 stanovnika), no po sređenosti, bogatstvu i značaju daleko ispred. To je danas centar EU, a samim time u svijetu jedan od najznačajnijih političkih centara, za nas od presudne važnosti. Narod u Belgiji je miješan, pretežito stanovništvo je Flamanskog, manjim dijelom francuskog (Valonci), i što se obično ne zna, najmanjim dijelom njemačkog porijekla. Radi pretežito Flamanskog življa, vrlo su naklonjeni Hrvatskoj, činjenica koju ne samo da ne koristimo dovoljno, nego često zloupotrebljavamo takvu naklonost.

Još 26. studenog 2006. na lesar.info objavio sam tekst pod naslovom „KAMATARI“.
Problematizirao sam oglašavanje kredita putem novina i različitih letaka na javnim mjestima a umjesto naziva ponuditelja daju se samo brojevi mobitela.
Sumnjajući da se iza tih ponuda kriju i banke, dana 2. prosinca 2006. pismom se obraćam guverneru HNB-a. Dana 17. siječnja 2007. stiže i odgovor.

Pismo i odgovor nalaze se ovdje.

IZDVAJAM I NAGLAŠAVAM:

„...informacija o prikupljenim podacima dostavljena je u rujnu 2004. nadležnim tijelima u cilju provjere posluju li ponuđači u skladu s propisima RH. Hrvatska narodna banka nema saznanja o postupanju nadležnih državnih institucija protiv nelegalne ponude kredita, jer joj je dostavljen SAMO osvrt na provedeni nadzor po subjektima koji su obuhvaćeni istraživanjem.“