Kad se čovjek prošeta Šibenikom, vrlo lako može steći dojam kako se Šibenik razvija u svakom pogledu.
Baca se novi asfalt, rade se pločnici, zatrpavaju i popravljaju rupe na kolniku. Uređena je ulica ispod gradonačelničinog stana. Napravljena je tehnološka cesta. Rasvjeta radi. U Mandalini je napravljena marina. Na Pekovcu je napravljena riva. I tako dalje i tako dalje.
Stvarno se čovjek zamisli, pa kaže sam sebi. Nisu oni ni tako loši. Ipak rade nešto. Svagdi nešto čačkaju.
Međutim kad čovik malo zagrebe površinu, pa sagleda kompletnu situaciju, vrlo brzo će ustanoviti kako je to taktika zavaravanja protivnika.
Pa hajmo malo zagrebati ispod površine:
Napravili su bazen koji je nakon mjesec dana procurio jer u sklopu obnove nisu promijenili cijevi.
Napravili su tehnološku cestu koja je na kraju ostala bez trgovačke etaže jer su se naši gradski oci malo zaletili. Osim toga cijeli njen završetak je učinjen “na vrat na nos“, tako da još uvijek popravljaju neke sitnice. Uostalom, to je jedan od glavnih razloga zašto Sanader i Kalmeta nisu došli prerezati vrpcu. Nisu se ljudi htjeli blamirati.