pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovogodišnji izbor za ljetno štivo pao je na knjigu Jamesa Surowieckog „Mudrost masa“ u izdanju Profila (LINK). Knjiga mi je privukla pažnju još u travnju, tijekom kampanje za raspisivanje referenduma o ulasku u NATO, pa sam ovogodišnje ljetovanje (kampiranje u blizini Primoštena, btw) odlučio iskoristiti za čitanje te knjige.

Što se autora tiče, radi se o kolumnistu New Yorkera, u kojemu piše financijsku kolumnu (LINK) (i sama je knjiga dobrim djelom zasnovana na materijalu iz tih kolumni), dok mi je kod same knjige odmah upalo u oči (i ostvarilo pozitivan prvi dojam) da je tekst cijelo vrijeme bogato ilustriran (uglavnom) financijskim i političkim primjerima iz stvarnog života, kao i mnogobrojnim znanstvenim istraživanjima sa „imenom i prezimenom“.

Upravo nam prolaze zadnji dani mjeseca srpnja. Sezona je odmora. U ljetovalištima je veselo i živo a u mjestima izvan turističkih središta nema gužva i živi se usporeno. Kreće i radi se polako, onako kako to diktiraju visoke temperature zraka.
Politički život spušten je na razinu: izjava samo u hitnim slučajevima ili na obilježavanje kakve obljetnice ili praznika. Takvo stanje poznato je kao sezona kiselih krastavaca. Nažalost, čini mi se da je stanje u državi takvo da su vijesti i rezultati koje “lijepa naša” postiže poprilično kiseli. Kroz čitavu godinu vuku na nešto što se pokvarilo i ima jak kiseli okus.

Saborski zastupnici su se poslali na poduže školske praznike. Oni imaju praznike i duže nego što ih imaju djeca u školi. Pored toga, zastupnici nikom ne odgovaraju za svoje loše rezultate, nemaju jedinice i svi, bez obzira na rezultate, uredno ulaze u sljedeću školsku godinu. Nema ponavljača, nema produžne nastave i dopunskih ispita. Plaća i privilegije uredno pristižu. To što je u državi sve teže njih ne brine. Još za ovoga mandata bite će novaca barem za plaće političara. A dalje, “bumo vidli”. Političari budu zalihe i privilegije imali a krizu budu zadnji osjetili.

lojalan,-lna,-lno franc. (loyal - čestit, častan, zakonski) koji se pokorava zakonima; koji ispunjava obveze; vjeran; iskren, pošten, odan; izv. lojalnost, -osti, - odanost, vjernost, (političko) poštenje (Krleža).

Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1988.

Pojam lojalnost je svoju prvu upotrebu očito imao u sferi prava, odnosno, u sferi ugovornih odnosa, a kako su pravo i politika usko povezani društveni pod-sistemi, korištenje tog pojma udomaćilo se i u govoru o političkom. Štoviše, danas je prvobitna upotreba gotovo iščezla iz govorne prakse (barem tamo gdje je lojalnost tuđa riječ), a kad se kaže lojalnost, u pravilu se misli na političku lojalnost, specifično na partijsku lojalnost. To je i logično, budući da su partije temeljne društvene organizacije političkog sistema predstavničke demokracije. Predstavnička demokracija organizirana kroz političke partije operira pak u binarnom kodu izabrani/neizabrani. U tom kontekstu lojalnost prvenstveno znači odanost partijskoj ideologiji/programu i, ne manje važno, izabranim partijskim liderima/lidericama. U zatvorenim hijerarhijskim organizacijama kao što su stranke, lojalnost članova/članica je nužna pretpostavka funkcioniranja s ciljem da se bude izabran odnosno da se dođe na vlast. Totalna lojalnost je duboko ukorijenjeno obilježje odnosa u svim zatvorenim organizacijama, ali u praksi se često i ne radi o lojalnosti, nego o pukoj poslušnosti (ili vjernosti lišenoj sadržaja). Dok god funkcionira (ostvaruje svoje ciljeve), zatvorena organizacija nije zainteresirana razlikovati lojalnost od poslušnosti. Općenito se može reći da će lojalnost to više kliziti prema poslušnosti što je organizacija zatvorenija, čvršće hijerarhijski strukturirana, a članstvo u njoj ili nedobrovoljno ili teško raskidivo.

Dosta je dnevnika i puno riječi ovdje napisano o liberalima, onim HSLS-ovim i onim HNS-LDovim, ali malo manje ili skoro ništa o Gotovčevim koji su utopljeni u HSLS po Kramarićevoj ideji. Krajnji rezultat je vidljiv i mjerljiv nakon dvije godine od ujedinjenja LSa i HSLSa, od 2006.godine. Jedini ostatak od nekad parlamentarne Liberalne stranke ostala je Dalmatinska liberalna stranka (DLS) kao regionalna stranka koja se nije dala pokoriti ničijoj trgovini. Dvije godine sustavno se guši liberalizam na hrvatskoj političkoj sceni, odnosno liberalima se predstavljaju prema potrebi i lijevi i desni. Kolega leddevet objavio je ovdje odličan dnevnik liberali for dummies, i zato nema potrebe za poseban osvrt na HSLS, a o HNS-ovim liberalima ionako se piše u kontinuitetu.
Ljudi su snaga, ljudi sve pokreću i upropaštavaju, ideje se rađaju i umiru, ali i ponovo oživljavaju. Tako se reinkarnira Gotovčeva ideologija i poimanje liberala na ovim našim prostorima, dali iz nužnosti, procijenite sami.

Želimo li promjene ili samo sanjamo o njima?.., pitanje koje se nameće samo po sebi slijedom mnogih ovdje napisanih dnevnika. Dobili smo Vladu kakvu smo zaslužili i sada idemo dalje..Međutim, lokalni izbori naredne godine pokazat će puno više od ovih izbora, jeli narod doista toliko ne prosvijećen da i dalje podržava stranke i lokalne šerife koji isključivo gledaju osobne interese?
Sve stranke do jeseni će održati unutarstranačke izbore na kojima će se oštriti koplja, ali vjerujem da se ništa značajno neće dogoditi osim možda neke preraspodjele mjesta (funkcija). Svakako će neizvjestan ishod izbora biti u SDP-u. U HNS-LD-u dvojac Čačić-Pusić zamijenit će vesla, u HSS-u sve mirno teče, a najavljivano povlačenje Đurđe Adlešič s mjesta predsjednice HSLS-a neće se dogoditi.
Niže razine unutarstranačkih izbora samo što nisu krenuli i bit će zanimljivo pratiti što se događa u spomenutim strankama na lokalnim razinama, a posebno u većim centrima, Zagreb, Rijeka, Split, Osijek, Zadar, Dubrovnik, Varaždin…

Ne znam koliko ste zabilježili posljednju Bandićevu izjavu izravno iz Beča, a vezana je za Zakon o prostituciji, odnosno legalizaciji prostitucije.
http://www.nacional.hr/articles/view/41683/
Poslije svakih izbora, od 2003. krene potezanje i natezanje oko ovog pitanja. Obzirom da je već toliko toga napisano za i protiv, ovaj sve dublji društveno-socijalni problem ponovo otvara svoje stranice, i to upravo od strane onoga koji harač uzima na sve strane, a ovaj bi, ako prođe mogao biti vrlo izdašan.. Zasigurno, javne kuće bile bi unosni posao za nove porezne obveznike i poduzetnike... A kako bi to prostituke plaćale porez? Registracija slobodnog zanimanja, ili možda obrtničke djelatnosti? Prestrašno. Zar sve loše hrvatskoj mora služiti na uzor? Osobno sam protiv, a sve razloge zašto naveli su najbolje u Zelena lista, Ženska mreža PETRA, ROSA-Centar za žene žrtve rata kao i Centar za ljudska prava. Ovo nije političko pitanje, već isključivo civilnog društva, tj. svakog hrvatskog građana. Ljudsko dostojanstvo treba zaštiti, a ne mu otvarati vrata pakla.
http://www.zamirzine.net/spip.php?article4809

Često mi se događaju neplanirani postovi, a nekoliko po meni važnih mi se kiseli na desktopu i čekaju da se uobliče u konačnu formu. Sada je krivac Aleksandra Hatza i njegov post Osijek - neprijatelj mog neprijatelja .

Moje uključivanje se svodi na, u našem u mnogome nedefiniranom društvu (u kojem su evidentno pomiješani kriteriji a pogubljene vrijednosti), gdje postoji realno vrlo prisutan problem nastajanja i održavanja onih prljavih, nedodirljivih, kužnih, „Parija“ (po uzoru na indijski kastinski sustav) . Da vas podsjetim:

PARIJE, “nedodirljivi”, bili su posve izbačeni iz kastinskog sustava; smatrani su nedostojnima života u zajednici zbog poslova koje su obavljali, pa su tako i danas parije osuđene na najteže i one “nečiste” poslove koji uključuju fizički dodir s krvlju, izmetom i drugim tjelesnim “nečistoćama” definiranim indijskim zakonom: parije su štavitelji kože, spaljuju mrtve, čiste nužnike, režu pupčane vrpce, odnose uginule životinje s cesta, metu smeće i sl. Ti se poslovi prenose preko koljena na koljeno zajedno sa statusom nedodirljivosti: skladu sa strogim hinduističkim odredbama, roditelji parije rađaju djecu parije, osuđenu kao nečistu od trenutka rođenja. Parije su izopćenici, ljudi koje se drži odveć nečistima i okaljanima da bi ih se smatralo bićima vrijednim spomena. Predrasuda određuje njihove živote, osobito u ruralnim područjima gdje žive gotovo tri četvrtine indijskog stanovništva. Parije se izbjegava, vrijeđa, zabranjuje im se ulaz u hramove i domove pripadnika više kaste, uskraćuje im se pristup bunarima viših kasta, na javnim mjestima moraju jesti i piti iz posebnim posuda, a u ekstremnim, premda ne i rijetkim slučajevima, siluje ih se, linčuje i puca na njih. .

Umjesto komentara izbora i ovih cirkusa oko navodnih “pregovora”, programa, usuglašavanja i svega ostalog u kazališnim zbivanjima na našoj političkoj sceni, radije bih nešto o uzrocima. Onako kako ih ja vidim.

Pred jedno godinu, dvije, Transparency International organizirala je okrugli stol s temom korupcije u Hrvatskoj i kako joj se suprostaviti. Slučajno sam se našao tamo i nisam pričao o pokvarenim sucima, liječnicima, profesorima ili političarima. Pričao sam o partitokraciji, vlasti političkih elita, kao i organizaciji naših političkih stranaka na način koji stimulira korupciju. Praksa borbe protiv korupcije (a koje nije ni bilo i nema je ni danas), ali i rezultati ovih parlamentarnih izbora i postizbornih slaganja, učvrstili su me u stavovima.

Ušli smo u završnicu, ostaje samo groznica nedjeljne večeri. Iako se ne javljam, pratim sve pozorno. A ne javljam se jer ima toga previše u zraku da se moj glas ionako ne bi previše čuo, a ne volim se nadvikivati. Stvar će se riješiti i bez mog glasa, a imam povjerenja u velike brojke – riješit će se onako kako je za sve nas najbolje. Svi mi, htjeli priznati ili ne, smo u stvarnoj dilemi prije zaokruživanja: radi samopoštovanja, ako ništa drugo, svi mi želimo uživati u onom trenutku vlastite odluke, koji je jedini izraz osobne moći biranja, od kojeg istinski strahuju mnogi oni koji su politiku odabrali. A naročito oni koji su je shvatili kao stvar koja se može rastezati kao guma žvaka, kao mogućnost laganja, grabeži, podvala, prijevara. Koliko god kratkotrajno uživam u tom trenutku vlastitog izbora, mnogo više uživam u strahu onih koji moj izbor očekuju. U ovoj smo igri svi smrtno ozbiljni, jer zbroj za naših glasova na kraju nekoga će usrećiti, za nekoga značiti katastrofu - a za nas birače očekivanje da nam odabrani miljenici podare malo odgovornosti za predizborna obećanja.

Čitajući Mrakovu poruku njima, s kojom se u načelu slažem, morao sam napisati i moju poruku svima (a ne samo njima). Uz to, na tekst me potaknuo i jedna izjava koju sam našao na forumu gdje je netko rekao "zalažem se za promjenu vlasti da se barem malo promijene imena u aferama". Usputna rečenica, ali s puno smisla i značenja jer i ja mislim da se promjenom vlasti na relaciji HDZ-SDP u stvari ostvaruje ona stara izreka "Plus ce change, plus ce meme chose..." (što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste).