pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dubrovnik je opet u šoku.

Dva događaja, dva sudska procesa, oba izvan Dubrovnika i granica Hrvatske, ponovo su uzbudila duhove u gradu podno Srđa. Jedan s drugim nemaju nikakve veze, ali vremenska koincidencija izricanja presuda i nehotice navode na usporedbu. A ona dodatno konsternira javnost.

Pravda je spora ali dostižna, stara je izreka za kojom se poseže u trenucima nezadovoljstva kad raskorak između prava i pravde 'bode oči' i 'para uši'. U ovoj situaciji ni to ne pomaže. Prije bi se moglo reći: Nije pravda toliko spora, koliko je nedostižna! Uza svu konsternaciju koju ovakva sintagma nosi.

Za nešto više od mjesec dana, od 26. do 30. svibnja, pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), sudom čiji Statut čini sastavni dio Povelje UN-a i koji je osnovan da bi omogućio mirno rješavanje sporova (između država), raspravljat će o nadležnosti nad tužbom koju je Hrvatska podigla protiv Savezne Republike Jugoslavije čija slijednica je bila Srbija i Crna Gora koju je pak naslijedila Srbija. U tužbi Hrvatska tvrdi da je SRJ prekršila obvezu na koju se Hrvatskoj i drugim potpisnicama obvezala preuzevši Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju kaznenog djela genocida. U međunarodnom pravu, država može biti tužena za delikt samo ako je prekršila obvezu koju je samovoljno preuzela. SFRJ bila je potpisnica konvencije o genocidu (zbog, između ostalog, zabilježenog genocida NDH na tlu tadašnje Jugoslavije), a sve njene sljednice su nakon stjecanja međunarodnog subjektiviteta položile kod depozitara potvrde da se i dalje smatraju članicama konvencije. Slična tužba, podnesena od strane BiH prošla je fazu odlučivanja o nadležnosti (prigovor Srbije je odbačen), ali je na meritumu djelomično podbacila. Hrvatska ima materijalno daleko slabiji slučaj jer će iznimno teško (ako uopće) dokazati da se dogodilo kazneno djelo genocida (za koje je potrebno dokazati posebnu vrstu namjere da se uništi određena grupa). Saslušanje o nadležnosti dati će uvid u smjer u kojem predmet ide i moguće pružiti javnosti uvid u jedan od mega procesa koji se uglavnom odvija bez da ga mediji prate pa tako javnost ne zna tko zastupa Hrvatsku, kako je točno formulirana tužba (memorial), koji su argumenti suprotne strane (counter-memorial) i postoje li realni izgledi da tužba uspije.

Tužiteljev vojni ekspert je potvrdio da 1992. u Vojvodini nije bilo vojnih napada uperenih protiv civila. Šešelj sada može biti poprilično siguran da će dio optužnice koji ga tereti za kazneno djelo deportacije i prisilnog premještaja Hrvata iz Hrtkovaca u Vojvodini biti odbačen jer nedostaje bitan dokaz. Hrvatska javnost o tome ne zna ništa jer impotentni mediji ne uočavaju važnost redovitog praćenja suđenja u mrskom udaljenom sudištu, osim kada su na optuženičkoj klupi Hrvati kojima se u tuđu zemlju hodočasti na osobnoj, kolektivnoj i političkoj razini. Mediji suđenja, osim onih etničkim Hrvatima, ne prate predano pa javnost malo zna. Takvo neznanje odgovara političarima koji će kad za Šešelja stigne oslobađajuća presuda po nekim točkama iskorištavati šok javnosti za manipulacije, baš kao u slučaju Vukovarske trojice. Držat će se besmisleni govori pred Općom skupštinom UN-a i hodočastit će se žrtvama, a sve kako bi se medije dovoljno uposlilo da zaborave pitati "A gospodo, što ste radili dok još nije bilo kasno?" ili "Koji su pravni razlozi takve presude?"

HSS ima socijalni program. Sigurno ima i druge skupine političkih programa kojima će uz HSLS i HDZ preokrenuti depresivnu situaciju Hrvatskoj, pokrenuti gospodarstvo, pokrenuti selo, uzdignuti školstvo i znanost. I tko zna što još? HSS je uvijek spreman žrtvovati se za opće dobro. Na papiru dakako.

U praksi to pak izgleda malo drugačije. Dok sve više sirotinje "lovi kontejnere" kako je to zgodno nedavno napisao jedan bloger, haesesovci su se prvo odlučili pobrinuti sami za sebe. Pa je tako mali sin velikog oca a sada čak i ministar Božidar Pankretić odlučio pokazati cijeloj Hrvatskoj, ma kakvoj Hrvatskoj, cijeloj Europi, pa i svemiru, koliko on Hrvatskoj i svemiru vrijedi. Pa si je nabavio novi auto. Neki mali sitni beznačajni Mercedes. Skup istina, kaj je,je, ali Pankretić je to svojim nesebičnim zalaganjem za dobrobit zajednice zaslužio.

Doduše nitko nezna kakvo je dobro, kakva velika djela Božidar Pankretić učinio, osim što se izvolio roditi kao sin velikog Pankretića. Ali ako nikako drugačija, mali Pankretić će nam svoju nadmoć i svoju veliku vrijednost pokazati limenom kutijom sa "nišanom" kako kažu Hercegovci.

Makar je prošla relativno zapaženo zbog etničke dimenzije i senzacionalističkog karaktera, vijest o odbacivanju optužbi protiv Gorana Pavića za ratni zločin zbog zastare mediji uglavnom nisu popratili javnom raspravom jer nije tajna da što manje javnost zna i razumije kad su ratni zločini u pitanju, to bolje jer se onda njome lakše manipulira. No kako stručnjaci medije i javnost već duže uvjeravaju da ratni zločin ne zastarijeva, HTV je ipak bio prisiljen napraviti mali iskorak u medijskom prostoru pa je (ma koliko nespretno) pokušao odgovoriti na pitanje kako je moguće da se odbace optužbe na temelju zastare za nešto za što nas već duže uvjeravaju da nema zastare. Drugi mediji nisu se uhvatili u koštac s ovim pitanjem pod starom devizom "javnost je preglupa da shvati složene stvari" koja je ništa drugo nego pokriće za nesposobnost da se složeni problemi adekvatno i jasno objasne.

Dobih veceras elektronskom postom dole prilozeni komentar odvjetnika Bozidara Vukasovica vezan za presudu trscanskog suda u slucaju "Ljubljanska banka vs. stedise".
S obzirom da se isti komentar ne moze naci po tisku, odlucio sam ga kompletnoga priloziti ovdje te, eventualno, procitati i Vase cijenjeno misljenje o istom.
Ipak smo previse "zabrazdili" s mandatarskim i izbornim temama, idemo se vratiti zivotnijim i svakodnevnijim temama i tematikama.
Nadam se da ne trebam predstavljati "slucaj LJubljanska banka".....

Evo punog copy-paste Komentara:

Stovanim hvatskim i slovenskim medijima Trieste , 16.12. 2007.

Komentar na politicku presudu trscanskog sudca Ricarda Merluzzia protiv Ljubljanske banke i prevarenih stedisa deponiranu 8. 12. 2007-e godine u Trstu .

Primjetili smo da kako hrvatski tako narocito slovenski novinari sve vise protestiraju za sve manju slobodu u pisanju i objavljivanju i sve vecu ingerenciju politike i privatnih interesa nad njihovim radom. Imate nase ohrabrenje u borbi za slobodu rijeci i Vase profesionalno i osobno dostojanstvo.

naučili smo letjeti kao ptice, roniti kao ribe, ali nismo naučili umijeće da živimo kao braća.
martin luther king

o socijalnoj pravdi ne možemo govoriti a da ne spominjemo ljudska prava. ljudska prava su temeljni standardi koje država treba garantirati svakom pojedincu. standardi ljudskih prava određuju što vlade moraju napraviti za svoje građane, a također i ono što NE SMIJU učiniti svojim građanima. kada se kaže da svaka osoba ima ljudska prava, time se kaže i da svaka osoba ima dužnosti poštivati prava drugih.

povijest ljudskih prava predstavlja trajnu borbu za slobodu i jednakost. ljudska prava se ne mogu kupiti, zaraditi ili naslijediti-ona su neotuđiva i nitko nema pravo drugoga lišiti prava iz bilo kojeg razloga.

prava čovjeka proizlaze iz ljudskih potreba-bioloških, socijalnih, kulturnih i dr., a dijele se u tri kategorije:

1. građanska i politička prava (koja su usmjerena na slobodu, pravo na život i sigurnost)
2. ekonomska i socijalna prava (koja se odnose na pravo na rad, obrazovanje, hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu)

Ana Lovrin, photo by Poslovni.hr

Ovih dana od ministrice pravosuđa Ane Lovrin možete doznati neke statističke podatke kao recimo da je u lipnju ove godine bilo 38,8% manje neriješenih predmeta nego 2004. godine u istom mjesecu. Na prvi pogled rekli bi da se nešto događa. No to je samo jedna strana medalje. U periodu koji se spominje desilo se nekontrolirano enormno povećanje cijena odvjetničkih usluga, što je najvećem dijelu građana ove zemlje onemogućilo traženje pravde sudskim putem jer je pravda za njih postala preskupa.

Posebni odjel za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine osudilo je bivšeg policajca na 12 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih u periodu od 1992. do 1995. u ratu u BiH. Nenad Tanašković kriv je za organizirane napade na muslimanska sela tokom kojih su tisuće ljudi ubijeni ili protjerani, pri čemu je Tanašković sam zapalio dvije kuće. Osuđen je i za pomaganje u silovanju jedne muslimanke, no žrtve i udruge su kaznu ocijenile preblagom.

Danas nam je predsjednik Vlade najavio da će kazne za piromane biti strože, kao i da se pomilovanje neće odnositi na pedofile i dilere droge. No, ne bi trebali sad načelno dobrom potezu gledati u zube, ali ova Vlada očito ima pristup da se pred izbore i kad je nešto aktualno (npr.požari) probudi iz zimskog sna i kroz usta "odlučnog i odrješitog" premijera zagrmi na društvene nepravde i poželi se s njima odlučno obračunati.

To, po mom mišljenju, samo pokazuje koliko HDZ-ova Vlada, ali ni ostale stranke nemaju obuhvatne strategije niti teme kojima će se baviti i ponuditi biračima da bi dobili izbore. Ostaje samo puko gašenje požara (figurativnog) kad pritisak javnosti postane prejak oko nekih pitanja pa onda svi na brzinu imaju mišljenje i predlažu brzinske mjere. Požari pustoše obalu već godinama, neke godine manje, neke više, ali nijedna stranka usred zime ne izlazi s programom požarne prevencije jer nije aktualno. Na pravosuđe se žalimo otkad država postoji, ali čim prođu neke gadne afere i ponude se instant-mjere, pravosuđe se opet zapušta i ostavlja na milost sudaca koji silovanje prozivaju rukovanjem i ubojice šalju na ljetovanje.